tako i ja čeznem za njim, i njegovom ravnicom, mnogo puta poželim pobjeći, biti mu sasvim blizu, a da on nit ne zna da sam tu, par koraka iza njega, samo bih ga promatrala i upijala, ne bih mu nit rekla da sam tu, možda tek kasnije, kad bih već bila na putu kući... ponekad pomislim kako je teško biti nečiji, nečiji a opet ničiji. ljubav koja raste svakim danom, ali ne rađa se u istoj postelji, u istoj kući, u istom bijegu... ponekad, ponekad zna biti teško.preteško.no ljudsko srce istrpi sve prepreke.i traži svoje.
16.09.2010. (17:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uranova Pikula
tako i ja čeznem za njim, i njegovom ravnicom, mnogo puta poželim pobjeći, biti mu sasvim blizu, a da on nit ne zna da sam tu, par koraka iza njega, samo bih ga promatrala i upijala, ne bih mu nit rekla da sam tu, možda tek kasnije, kad bih već bila na putu kući...
ponekad pomislim kako je teško biti nečiji, nečiji a opet ničiji.
ljubav koja raste svakim danom, ali ne rađa se u istoj postelji, u istoj kući, u istom bijegu...
ponekad, ponekad zna biti teško.preteško.no ljudsko srce istrpi sve prepreke.i traži svoje.
16.09.2010. (17:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viam inveniam
A mene za jugo vežu lijepi spomeni, pa ga u kostima osjećam kao čudesne trnce.
Nevjerojatno je što asocijacije mogu!!
Pozdrav jesenji:)
17.09.2010. (19:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
e.t.
Jugo s kišom u čeznutljivom prizivanju vječnog ljeta .
Nježno i duboko nedostajanje. :)))
18.09.2010. (20:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...