Komentari

hana44.blog.hr

Dodaj komentar (6)

Marketing

  • Kristovi vojnici

    Dobar blog,slučajno sam ga našao dok sam prolazio...Pozdrav.

    avatar

    02.09.2010. (23:37)    -   -   -   -  

  • seoska idila

    ha gle - ako misliš na onu platonsku oliti neuzvračenu - bio je jedan štreber u osnovnoj koji mi se godinama sviđao. već par godina kasnije, na klizalištu Šalata - ja sam bila frajerica, a on samo netko tko mi gleda rep. kad me nije htio u pravo vrijeme..

    prvi poljubac - na onom nekom maratonskom koncertu u Domu sportova, tamo davnih '78-79. uvalio mi dečko jezik u usta. kako bi je to bilo bljak i čudno. to je kao bila moja prva ljubav s poljupcem

    ono treće?? ehhh... drugi put

    avatar

    03.09.2010. (06:30)    -   -   -   -  

  • smotani

    slažem se, nevjerojatno je koliko nam se životni putevi ponekad raziđu sa vrlo bliskim ili, bar željeno bliskim, osobama......
    nedugo sam, na žalost jednom tužnom prigodom, gledao ispod oka jednu ženu - bila mi je poznata a nisam je znao smjestiti ( inače imam problem smještanja ljudi, jer, posao mi je vezan uz ljude i nikad ne znam da li je osoba iz privatnog ili poslovnog svijeta - pa jesam li smotan?) no, ubrzo smo se, po smješku skužili - imala je nezaboravne rupice kad se smijala - pogledala me, i znao sam ko je iza tih rupica ( i da, prošlo je trideset godina brrr...)- simpatija iz školskih dana za koju nikada nisam znao da li je bila moja prva ljubav ili...samo simpatija ;)))) izgubili smo kontakt jer je živjela u inozemstvu ali, čini mi se da se nismo zaboravili....i, stvarno, obnovljene uspomene, lijepi i tužni trenuci, smijeh i suze .- bili su neizbježni u nekoliko susreta kada smo se prisjećali...i, meni je ipak ostala ta njena rupica od smijeha kao nešto što je bilo upečatljivo za nju - naravno uz nju kao samu;)
    ali, doista se i sam pitam kako nam se putevi razilaze, spajaju.... a iza svakog spajanja nerijetko ostanu...krhotine......
    lijep ti pozdrav i ugodan ti vikend ;)

    avatar

    03.09.2010. (09:22)    -   -   -   -  

  • lady flower

    Meni se to dogodilo s osobom koju sam vidjela nakon 15 godina, a oduvijek mi je bio ideal. Sada taj ideal živi daleko u inozemstvu i još uvijek mi nije svejedno

    avatar

    03.09.2010. (14:22)    -   -   -   -  

  • Lisbeth

    jednom, srela sam nakon par godina dečka u kojeg sam se strašno i strasno zaljubila na prvi pogled. Negdje na moru, ta je ljubav ostala prešutno u ta dva dana koja smo proveli skupa bez pitanja o nastavku, svjesni da je mogla živjeti samo tad. Ulazila sam u neki kafić, na neki koncert, s nekim drugim, on je stajao na vratima, nasmijao se i u onoj gužvi me pozdravio, zagrlio rukom oko struka i pustio da mu ruka klizi mojim trbuhom u koraku dok se sama nisam dovoljno udaljila. I tad sam shvatila. koliko god godine nas djelile, jednom kad je netko bio nešto u mom životu zauvijek ostaje drugačiji, poseban-netko. I o njemu mislimo na drugačiji način.Čak i kad sam smješna sama sebi u misli-za tim si patila?-sjetim se da oni nisu krivi što sam ih prerasala-oni su tada bili sve što sam htjela i to su mi davali. I to treba i cijeniti.

    avatar

    03.09.2010. (19:36)    -   -   -   -  

  • romantika

    Sve u životu što nam se događa nije slučajno.... svaki korak i potez ima svoju unaprijed zacrtanu liniju po kojoj smo predodređeni da hodamo.... da je sudbina htjela bili bi smo na nekom drugom mjestu ali... to je to ...život nas ponekad vodi tim putevima a sami smo krojači svoje sudbine ... :))))

    avatar

    03.09.2010. (20:14)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...