Komentari

auzmish.blog.hr

Dodaj komentar (10)

Marketing

  • fulvus

    možda je osjetimo nekim laganim dodirom vjetra.....

    avatar

    28.08.2010. (14:14)    -   -   -   -  

  • studena

    Neke ljude poznajemo cijeli život, ali kad odu, shvatimo da nikad nisu ni imali mjesto u našim životima.
    Neke uopće ne poznajemo, ali njihovim odlaskom postajemo svjesni ogromne praznine i nelogičnosti kojom nas život daruje.
    Pa ipak, i jedni i drugi zaslužuju više od zguranih redaka negdje na dnu dnevnih zbivanja.
    Tebi hvala što si joj posvetio post.

    avatar

    28.08.2010. (14:33)    -   -   -   -  

  • gustirna

    Ti si čekao na susret u stvarnosti, a ja je upoznajem tek sad kad je više nema u stvarnosti i pomislih - pa kako nisam prije ....?
    Uvijek za nečim žalimo, pitamo se - zašto nismo? Mogli smo, a nismo.
    Valjda je tako trebalo biti? Prihvatimo ono što je sada nepromjenjivo i učimo za ubuduće..

    avatar

    28.08.2010. (15:00)    -   -   -   -  

  • mocvara

    .... da da i ja sam citajuci price ranjene ptice stalno nesto cekala da bude bolje, da ne smetam da da da .... nadam se da i dalje osjeca da smo uz nju....

    avatar

    28.08.2010. (17:12)    -   -   -   -  

  • dalmari

    Pozdrav ti sestrice!

    avatar

    28.08.2010. (21:40)    -   -   -   -  

  • 7 dana

    te nakane...meni je drago da sam stigla neke ostvarit. još sam ju koji put htjela nekom sitnicom razveselit. ali kako levantica nije trošila vrijeme na kukanje, (neugodno joj je bilo pričat o tome, kao ...ima toliko zanimljivijih stvari...tako se meni učinilo to s levanticom i kako je ona gledala na stvari...) nisam znala da je vremena baš toliko malo bilo ostalo. dok sam ja planirala sljedeće iznenađenje, ona se "preselila"
    ako te tješi, pričala mi je o tebi. bio si joj drag a mislim i da joj je drago ako pogleda na nas i vidi kako smo osjećali za nju.
    levant. bila si ... da. evo, kad nebo nije htjelo, ja ti kažem - da!

    avatar

    29.08.2010. (00:47)    -   -   -   -  

  • makedo

    :(

    avatar

    29.08.2010. (12:34)    -   -   -   -  

  • tessa k od tesara

    nisam čitala prije... naprosto nismo bile u tom nekom istom "krugu", ali eto jučer sam nakon svega čitala taj njen dnevnik "ranjene ptice" i.... shrvalo me to...
    bolest i odlazak nas podsjećaju na bitno. oni su kao velika zrcala u kojima se ogledavaju pogreške i tlapnje i u kojima se istovremeno stvari se najednom stave na pravo mjesto, i ako ono uopće postoji, tada nam uglavnom postane jasno koje je to mjesto. no često je to nažalost prekasno.
    potresao me taj njen dnevnik, drhtav, a tako hrabrar i kao da me levant, koju eto nikad nisam ni srela ni upoznala, pa čak niti čitala, najednom iz velike blizine pitala - kako bi ti da si prozvana... da bolest jednog lijepog plavog dana prozove tvoje ime, a nebo je i dalje jednako plavo? bi li bila hrabra kao ja?
    shrvalo me to.

    avatar

    29.08.2010. (19:28)    -   -   -   -  

  • Shelly Kelly

    @ svima - dvije (začudno osobno doživljene) smrti u jednom tjednu u mom krugu. i pitam se, koliko će mi mudrost spoznaje ovaj put trajati... što nam treba za ono malo zadovoljstva, koje nas pravda u postojanju?

    avatar

    29.08.2010. (22:13)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...