Komentari

diogenovabacva.blog.hr

Dodaj komentar (42)

Marketing

  • mina

    morala sam čitati u print verziji jer mi ne stane tvoj post na ekran, a i slova ti prelaze preko boxa.. tako da molim poduzeti neke radnje u vezi toga :)
    post ti je odličan. spoj primjera kojima potvrđuješ svoje misli savršeno odabran.
    tvrdnja "svaki seronja može biti - umjetnik" pak nevjerovatno je istinita.
    na faksu sam razočarana količinom informacija kojima su nas filali o "priznatim i prepoznatim" umjetničkim djelima napravila jedan mali osobni eksperiment. od određene količine pojedinaca odlučila sam saznati što se sve nalazi na slici Mona Lise osim tog njenog smiješka o kojem se i danas vode rasprave i rade analize kao da će njima otkriti onaj nepoznati dio Svemira. rezultati naravno poražavajući. nitko nema pojma što je na slici. pejzaž kao takav nitko i ne doživljava a upravo na toj slici on je bitan. dakle lako je zaključiti kako osim potrebe da i sami prepoznaju od kritičara već priznata djela kao iznimne vrijednosti pogled promatrača i na samoj slici ograničen je onim što im je nametnuto kao vrijednija vrijednost u samoj vrijednosti.
    nije problem samo neznanje onih koji u umjetnosti sudjeluju samo kao promatrači. većim mi se problemom čini čak nametanje svojeg znanja kao apsolutnog onih koji su svoja znanja naslijedili fakultetskim obrazovanjem ili strukom.
    pa ako kritičar pohvali, istakne i prepozna kao vrijednost mora da je tako i pod obavezno se mora zastati i piljiti.. pa makar i u govno.
    izbjegavam organizirane obilaske, planirane rute i unaprijed napisane tekstove za široke mase.umjetnost i arhitekturu nekoga grada doživljavam isključivo osobno a znanje koje imam tu je kao putokaz kojeg mogu ali i ne moram slijediti

    avatar

    28.08.2010. (02:13)    -   -   -   -  

  • Wall

    nema nevinosti (dece) da uskliknu-car je gol, to je sranje!

    avatar

    28.08.2010. (09:44)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    O "Merda d'Artista" i govnima u svakodnevici i umjetnosti pisao sam ranije pa pročitaj ako ti se da...

    Post moram pažljivo pročitati za što trenutno nemam vremena...

    avatar

    28.08.2010. (11:17)    -   -   -   -  

  • grinch

    shame on me.. bila u parizu a mona lisu (i pejzaž!) nisam vidla.

    btw. moram prokomentirati minin komentar: ''nitko nema pojma što je na slici. pejzaž kao takav nitko i ne doživljava a upravo na toj slici on je bitan.'' ali nije li i taj ''bitan'' pejzaž, bitan zato što je ''veliki žiri struke'' odlučio da je bitan? ne vidim razliku između osmijeha i pejzaža osim možda u tome što je manje ljudi upoznato sa činjenicom (koja je činjenica zato što je žiri odlučio da je činjenica) da je i pejzaž ''bitan''.

    nego, da se ne pravim pametna.. razlog zašto mona lisu nisam vidla je čisto fizičke prirode. stajanje u repu i povlačenje hodnicima oduzelo bi nam cijeli jedan dana, a dana viška nismo imali. trebalo je jelte stići poslikati sve te fasade i famozne poglede. da khm..

    ps. znam zakaj ti tekst izlazi iz okvira (čak i kod mene a imam velku rezoluciju: 1440xnešto).. zbog slika. slike su ti široke i onda se automatski i tekst širi (događalo se i kod mene).

    avatar

    28.08.2010. (12:41)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Divan Prag; divan! Pozdrav od Luki+Goldie

    avatar

    28.08.2010. (13:42)    -   -   -   -  

  • grinch

    ho ho ho, it's me again.
    moram.. ah moram. jer:
    luki zbunjuješ! više ne kužim dal si:
    a) vrhunska ''sprdantica'' koja nas svakim postom i svakim komentarom vrhunski obmanjuje
    b) ona koja komentira tekstove bez da ih pročita
    c) ona koja pročita tekstove ali poantu redovno fula
    sumnjam da je a, nadam se da je b, ne želim si misliti da je c.

    avatar

    28.08.2010. (14:11)    -   -   -   -  

  • mina

    @grinch, nikako pejzaž nije bitniji od samog prikaza mona lise ali svakako je jednako bitan ako ćemo zadržati neutralnost promatrača.. odnosno da budem jasnija sagledati cijelu sliku a ne gledati isključivo u ono na što nam je pogled unaprijed omeđen.
    jednostavno me čudi koliko možemo piljiti u nešto a da uopće ne vidimo. to nikako ne znaći da ja u svojem piljenju primjećujem i najmanji detalj. količina primjećivanja kod mene raste propocionalno s zainteresiranošću za određenu sliku ili opčenito bilo koju drugu stvar ili pojavu. ali diviti se genijalnosti samo zato što nam je nametnuta kao stvarnost ne dolazi u obzir

    avatar

    28.08.2010. (15:07)    -   -   -   -  

  • Zezimir

    Asocijacija na analogiju sa zlatnim teletom:
    Ono što je opasno da se zlatno tele prihvaća kao sinonim za varku – dok zapravo nakon buđenja iz varke ljudi-koji-su-se-kalanjli-zlatnom-teletu postaju sljedbenici jedne veće varke -koja postaje opće prihvaćena istina, koja opet ne dopušta mjesto sumnji I vlastitom promišljanju I valoriziranju stvari (stvari, umjetnosti, ideja, stavova). Tako I većina odbacije prvi stupanj umjetnosti (primjena vještine koja premašuje praktičnu potrebu) I traga za drugim stupnjem, ne na način da traži vrijednosti koje bi njima osobno bile značajne, već prihvaćajući mišljenja viših autoriteta koji im daju smisao.
    Dakle sasvim je svejedno kojem autotitetu će se netko prikloniti (zlatno tele ili Mojsije) dokle god mu sljepo vjeruje I dokle god mu autoriteti (ljudi iz struke u ovom slučaju) ne služe samo kao izvor moguće informacija, nego kao I njihovo bezpogovorno tumačenje.

    avatar

    28.08.2010. (16:43)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    MINA & GRINČ - Minina opaska čini mi se na mjestu kao prilog opažanju da ljudi umjetnost gledaju napamet, odnosno više ušima nego očima. Publiku umjetnost zanima u mjeri u kojoj predstavlja znamenitost, a na Mona Lisi je smješak, a ne pejzaž u pozadini, ono što je znamenitost. Rečenica ''pejzaž kao takav nitko i ne doživljava a upravo na toj slici on je bitan'' zvuči, međutim, kao žaljenje što nitko ne doživljava i nikome nije bitan, dakle i implicitno apeliranje da se počne i tom segmentu djela poklanjati pozornost. Kako je centralna misao mog posta upravo u generalnom podozrenju spram poklanjanja prevelike pozornosti umjetnosti, ne čudi da je Grinč u impliciranom apelu pročitala određenu kontradiktornost s duhom posta.
    Što se tiče problema s izlaženjem teksta iz okvira, ja koristim i na poslu i kod kuće 24-inčni prikaz, 1920x1200, pa sam još kadikad nešto promijenio u kodu, jer mi je izvorno ponuđeni okvir bio preuzak na ekranu (i pogotovo s obzirom da sam sklon dužim postovima). Kasnije sam skužio da se sa smanjenjem prozora tekst unosa pomiče skupa s prozorom, ali samo do jedne točke, nakon koje tekst ostane vani. Onda sam opet mijenjao tamo da vratim, ali što god da sam upisao nije riješilo problem. U međuvremenu sam se pomirio s činjenicom da taj problem ne znam popraviti - ali ako netko zna, neka me prosvijetli.
    Grinč, a glede tvoje nedoumice u vezi Luki, sasvim sigurno je u pitanju b i ponekad c. Rijetko koji komentar ne promašuje ceo fudbal. Mislim da je tajna u tome što se kod nje impresivna kvantiteta čitanja i praćenja blogova (s onom ekstazom uskličnika, smajlića i plusića) obavlja nauštrb kvalitete.

    avatar

    28.08.2010. (22:51)    -   -   -   -  

  • kurvabezmotike

    uf, osjećam kako mi nadolazi napadaj logoreje, tj. skriboreje.

    po gradovima bauljam bez ikakvog plana. mogu hodati satima i ne brine me ako ne znam gdje sam . kartu nisam u životu kupila i rijetko čitam o znamenitostima.
    sa organiziranih razgledavanja sam uvijek bježala. čim kročim u muzej, moram na wc, što je odlično jer ih mrzim, pa mi je to izlika za bijeg u birtiju. jedna od većih trauma mi je prisilno razgledavanje kamenja, svrstanog po bezbrojnim brdima i muzejskim ustanovama po grčkoj. mrzila sam povijest umjetnosti u školi. prije bih otišla na polnoćku nego pred mona lisu.
    volim filmove, glazbu, književnost i zgrade, ali ne volim o njima puno znati. ples i kazalište su mi (često) dosadni, prema likovnoj i konceptualnoj umjetnosti sam uglavnom ravnodušna i po tom sam pitanju potpuno neobrazovana, što planiram i ostati. uhvati me disleksija čim ugledam npr. jansena. međutua, volim duhovitu umjetnost (i briga mi je li to stvarno umjetnost, ti kriteriji me ne zanimaju, nit ih znam nit ih osjećam). zato mi je ovo konzervirano govno simpatično (ne zanima me pretjerano što je zapravo bila umjetnikova namjera, ja je tumačim kao duhovitost). a od hrvatskih umjetnika najviše volim sinišu labrovića.

    neke stvari zavolim jer jednostavno mislim da su genijalne. obuzmu me a da ni ne znam zašto.

    u zgrade se zaljubljujem na prvi pogled,a otkad sam s arhitektom ponekad saznam i ima li moja ljubav službeni arhitektonski blagoslov.

    u zagrebu sam si prvu odabrala u ranom djetinjstvu - vitićev brod, tada isključivo zbog roleta i šarenih ploha. najviše je volim i danas. onda volim i onu (čini mi se galićevu) na uglu miramarske i vukovarske, nadu dimić i badel, dimnjake toplane, nebodere u veslačkoj, čitavo zapruđe, ferimport i ono veliko postrojenje koje svijetli po noći i često se dimi (mislim da je negdje na slavonskoj). volim i sve ove u vukovarskoj na vrbiku, pogotovo otkad sam im vidjela par stanova.

    eto, sigurna sam da biste svi krepali bez ovog izvještaja:)

    avatar

    28.08.2010. (23:25)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    WALL - čini se da je sranje prije u tome što nema nevinosti koja bi subverzivno uskliknula: pa car je overdressed!
    PROFA - morat ću jednom detaljnije pročešljati tu tvoju arhivu, ovako svako malo ispada da mi u postu fali nešto što sam prekasno kod tebe našao
    ZEZIMIR - Naravno, sjajan amandman! Jahve nije rekao ''nemajte bogova'', nego ''nemajte drugih bogova - osim mene'', a citirana rečenica u cijelosti glasi: ''Nemojte graditi sebi idola ni likova rezanijeh, niti stupova podižite, ni kamena sa slikama mećite u svojoj zemlji da mu se klanjate; jer sam ja Gospodin Bog vaš. Nije njemu principijelno stalo do njihove emancipacije, nego do pridržavanja prava vlasništva nad robljem. Ja hoću (dakle Bog hoće) - govori Mojsije raji - da slušate isključivo i jedino mene (jer ako mene onda i Boga) kao svoga gospodara.

    avatar

    29.08.2010. (00:07)    -   -   -   -  

  • Zezimir

    @pero u š: malo me zabrinjava tvoje poznavanje biblije. Znak opće kulture ili nešto drugo?

    avatar

    29.08.2010. (00:43)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    Ništa posebno, knjiga mi pri ruci, kao i mnoge druge - bilo bi zabrinjavajuće tek da držim jedino bibliju - a ja uvijek znam gdje otprilike mogu nešto naći.

    avatar

    29.08.2010. (01:01)    -   -   -   -  

  • babl

    A što bi rekao za moju radnu sobu (da pokažem mišljenje supruzi, ako je pozitivno)?

    avatar

    29.08.2010. (02:00)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    O, pa, Babl, ja sam se odmah kad si postavio slike divio tvojoj sobi (ne znam zašto nisam bio komentirao, mislim da mi je nešto u tom trenutku odvuklo pozornost). Radi se o tome da sam naročito prijemčiv za radne sobe, pošto sam - kao i ti, očito - crv radne sobe. Ja gdje god sam išao - a naputovao sam se zadnjih godina - vukao sam sa sobom svaku jebenu knjigu, svaki cd i ploču, svaki broj kojekakvih novina i časopisa - treba vidjeti za vjerovati koliko je toga - i naravno, gdje god sam došao, nisam zapravo imao kuda s tim, držao sam neadekvatno i često mi je zbog kaosa bilo nepristupačno. Nedavno sam uselio u novi stan, ali ni tu se još nisam kako treba skrasio, da i ne govorimo da mi po prirodi posla trebaju u radnoj sobi velike plohe za crtanje, skiciranje, za raširiti plahte papira, printeri, skeneri itd. Ja sanjam o tome da se jednoga dana skrasim ovako kao što si se ti skrasio - jako dobro bih se mogao zamisliti u nečemu takvom, dakle sviđa mi se. Pogotovo s onim prozorom... i u šumu! Jedino mi se stolica ne sviđa, moram priznati... čini mi se neudobna, a ni estetski mi nije privlačna, u noj se ne vidim... I na tvom bih mjestu poskidao barem neke od onih slikarija sa zidova, čak i ako stavimo na stranu načelnu skepsu iz ovog posta - jednostavno ih je na svakom zidu one (to two) too many. Osim toga, fragmenti zida iznad polica nisu dobro mjesto za kačiti slike, izgleda to kao da se guraju s policom i jedne s drugima... uramljena slika ima smisla samo ako je akcent neke plohe, dakle mora prvo biti dovoljno nenaglašene plohe oko nje koju bi akcentirala. Ali, opet, nisam na tvom mjestu i kao što kažeš u svom postu, da bi se nešto moglo reći treba prvo znati pozadinu stajanja svake slike na zidu. (Ne znam je li to ono što ti je trebalo za gospođu suprugu... :))

    avatar

    29.08.2010. (08:45)    -   -   -   -  

  • Neverin

    umjetnost bi trebala pobuditi nešto u nama a kada je u časopisima, muzejima, na predavanju ona biva najavljena sa "hej ovo je umjetničko djelo, ovo što ćeš sada vidjeti trebaš se tomu diviti, jer je umjetničko djelo" kao da pokušavam odgovoriti na ono pitanje zašto umjetnost? zato! l'art pour l'art... ispada da su u antici sve do humanizma naručitelji umjetničkih djela bili iskreniji od nas i umjetnike plačali po kvadraturi obavljenog posla što se našem uhu čini nepojmljivim, ta zar nešto tako duhovno i estetsko izjednačavati sa poslom jednog krovopokrivača ili soboslikara? ja osobno kada vidim u muzeju nešto što sam vidio u knjizi divim se tome jer sam to vidio u knjizi jer je prepoznato i određeno da ta vrijednost bude postavljena u muzeju, i tako u krug. Začarani...

    avatar

    29.08.2010. (08:56)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    KURVABEZMOTIKE - moglo bi se reći da bi se tvoj i moj ukus jako dobro slagali

    avatar

    29.08.2010. (09:19)    -   -   -   -  

  • Tri Pojma

    svaki puta me podsjetiš da sam kič biće :)
    no, hvala bogu, imam muda minirati (barem kada je moderna stavologija u pitanju)
    btw, vezano za osobnu sklonost kiču: još do prije neke godine bih se zabrinula nad takvim poretkom stvari, a onda sam shvatila da je racionalizacija majka dugog života. umjetnost u mom boravku je oku mome ugodno, kralježnici udobno. za biti u svemu pravovjeran, memam dva života

    avatar

    29.08.2010. (09:27)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    NEVERIN - i muzeji i reprodukcije u knjigama su simulakrum umjetnosti - treba je radije tražiti, kako Gombrowicz gore reče, na ulici - ''ne vjerujem da bi redovi pred kasama koje prodaju ulaznice mogli ikoga dovesti do umjetnosti, treba je činiti sam, ne želim je vidjeti na estradi, već u očima, osmijehu, na usnama i u govoru''. Ni Oscaru Wildeu se nije jako sviđalo u galerijama: ''Kad god bih otišao tamo, ili bi bilo previše ljudi - pa od njih ne bih vidio slike, ili još gore, bilo bi previše slika - pa od njih ne bih vidio ljude.'' ''Budući da ih zanima umjetnost, ljudi smatraju da bi se i umjetnost trebala zanimati za njih te ih uzimati kao objekte umjetnosti. Ali već ta prosta činjenica što ih zanima umjetnost, čini ih neprikladnim objektima umjetnosti.'' Simulakrum umjetnosti - muzeji, izložbe, galerije, stručnjaštvo - ljude čine bezveznima i oduzima im je s očiju, osmijeha, usana, govora, u tome je stvar. ''Osim nas je bilo desetak osoba... koje su prilazile, zagledale, odlazile... mehaničnost njihovih pokreta, njihova utišanost, davale su im privid marioneta, a lica su im bila neutralna u usporedbi s licima što su gledala sa slika. Nije to prvi put da mi dozlogrđuje lice umjetnosti koje gasi lica živih ljudi.'' (Gombrowicz)
    ZONA - naprotiv, nisam uopće tako strog. Iz ovoga se čita da si se ti, potaknuta mojim postom, osjetila kič-bićem poradi nekih umjetničkih predmeta koje posjeduješ u boravku. Ali ja u postu baš podsjećam da kič-biće nije definirano predmetima koje posjeduje u svom boravku, nego jedino u kakvom je odnosu spram tih predmeta; i da je od svojstava umjetnine puno važnije pitanje krutosti ili labavosti u prilasku umjetnini. A kako bih ja mogao znati u kakvom si ti odnosu spram predmeta u svom boravku? Dopušteno ih je držati, sve čemu se nadam je da baš ne izuvaš cipele pred njima.

    avatar

    29.08.2010. (14:48)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    ZVEČKA - imala si mudru majku. Kič kao pokušaj umjetnog izazivanja neautentičnog osjećaja - to je upravo trag koji sam slijedio u ovom postu. Ili Kundera: ''kič je glupost uvriježenih ideja prevedena na jezik ljepote i osjećaja''. Ali definicija tvoje majke mi se još najviše sviđa - sad si me razgalila! Ne sviđa mi se međutim uopće pojam ''visoke umjetnosti'' - i time impliciranog kiča kao ''niske''. Time se polarizacija usmjerava na krivi kolosijek, jer doista nije riječ o hijerarhiji uzvišenosti i mistike Ljepote ili Kvalitete. Na taj način ljudi kiča dobivaju savršeno oružje za protunapad: vi prezirete našu prostodušnu, jednostavnu umjetnost samo zato što ste umišljeni snobovi koji gledaju svisoka, mi smo za vas ''niski'', nedovoljno razvijeni; i vaša arogancija nam savršeno sjeda kao alibi da vas ne moramo uzeti u obzir; uostalom sve mistične kategorije su ćorava posla na koja je lako odmahnuti rukom. Kada se stvar vrati na pravi kolosijek - da grijeh kiča nije u nedovoljnoj Kvaliteti, Visini, Razvijenosti, nego u njegovoj lažnosti i izvještačenosti - alibi i protuoružje prostodušne jednostavnosti koja biva prezirana od arogantnog snobizma gubi svaku snagu i smisao. To je kao da im se kaže: ne, niste vi pošteni skromnici koji daju najbolje u okviru svojih mogućnosti, a što treba poštovati, nego ste vi naprosto izvještačena banda međusobnog podilaženja putem uljepšavajućeg ogledala.

    avatar

    29.08.2010. (15:23)    -   -   -   -  

  • Tri Pojma

    ahahaha.. jedini umjetnički "predmeti" koje ja usvom boravku posjedujem su moja djeca. samo je to ispalo originalno. ostalo su djela manje poznatih autora ;)

    p.s. ma, samo sam se šalila, jer mi je bilo zanimljivo kako si se šokirao Arsenovom radnom sobom.

    avatar

    29.08.2010. (15:42)    -   -   -   -  

  • Izgubljena na Istoku ...

    Ne, ne, ne, ne, ne i ne...ajoj ne.
    Ti si apsolutno fulao bit konceptuale. Jer konceptualna umjetnost
    je najteža za izvesti, ako je krivo izvedeš nema biti niti poante, ali ako
    je izvedeš pravilno šalje jasnu poruku koju svi vidimo ali želimo zaboraviti.

    Na primjer ovo govno u konzervi je reprezentacija konzumerizma spakiranog
    u ambalažu koju većina prepoznaje, na ambalaži pišu laži koje mi redovito
    gutamo i vjerujemo (što je firma razvikanija, mora da je kvaliteta bolja), a kad
    ju otvoriš, ma može i govno bit, sve jedno će se masa toviti i gutati ga kao
    da je najveća gurmanska delicija, a sve radi moždane ispranosti kojom smo
    svakim danom, sve više i više izloženi.

    I ne bih se složila sa tvrdnjom da svaki seronja može umjetnik biti. Naime svatko
    može da stvara i kreira, ali nije svatko umjetnik. A to što se umjetnost prostituirala
    i koruptirala je jedna sasvim druga priča...

    avatar

    29.08.2010. (16:50)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    No, pa stvar i je u tome da sam se ja Arsenovom sobom šokirao samo tobože, već u sljedećem odlomku ističući da uopće nisam šokiran.

    avatar

    29.08.2010. (16:57)    -   -   -   -  

  • Izgubljena na Istoku ...

    Ali odličan si mi :D
    Zašto uopće glumiti nakon vlastite spoznaje?
    Druga stvar je biti dio mase gutača govana...

    avatar

    29.08.2010. (17:30)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    IZGUBLJENA - Nije mi skroz jasno gdje si našla toliki nesporazum između mog i tvog shvaćanja konceptuale, preciznije Umjetnikovog govna. Kažeš: ''reprezentacija konzumerizma spakiranog u ambalažu koju većina prepoznaje, na ambalaži pišu laži koje mi redovito gutamo i vjerujemo''. A što sam ja rekao? Da je to provokacija spram konzumerizma umjetnosti. Jer ako je to i općenita provokacija konzumerizma, ipak je još više specifična provokacija umjetničkog konzumerizma. Čega bi tu uopće i bilo za ne shvatiti ili fulati: ako je i totalna bezvrijednost (naime, govno) ipak postaje vrijednost ako je od Umjetnika (naime, Umjetnikovo govno). Mislim da je tebe zasmetala ta rečenica ''svaki seronja može biti umjetnik'', pa kao, nije uopće, nego je konceptualna umjetnost isto jako teška za raditi. Ali primijeti da to ni nije moja rečenica, nego Neutrinova. I meni je isto rečenica pomalo zasmetala; slažem se s tobom po pitanju olake diskvalifikacije konceptuale: to je reziduum tradicionalnog shvaćanja po kojem je umjetnik onaj koji može ljepše i bolje nacrtati - ne umijeće mišljenja, nego likovna vještina - mora biti teško u tom smislu, inače nije umjetnost. To je uvijek taj isti prigovor: ''svaki seronja'' znači bilo tko, netko tko polaže pretenzije da bude umjetnik, a - zamisli - uopće ne pokazuje veću likovnu vještinu nego bilo tko od nas. E sad ovo što kažeš ''svatko može da stvara i kreira, ali nije svatko umjetnik'' je malo složenije pitanje. Urezala mi se u pamćenje scena iz Društva mrtvih pjesnika - profesor latinskog kaže Keatingu (Robinu Williamsu): ''Zanimljiv pristup nastavi. Ali pogrešan. Kad shvate da nisu Rembrandti, Mozarti i Shakespearei, mrzit će vas. Ne mogu svi biti veliki umjetnici.'' Keating: ''Nisu cilj umjetnici, nego slobodni mislioci.''

    avatar

    29.08.2010. (19:49)    -   -   -   -  

učitavam...