Komentari

smotani007.blog.hr

Dodaj komentar (24)

Marketing

  • šašava mamica

    Svašta si ti tu nabacao...dosta od toga mi je poznato, proživljeno. A sada... u nove radne pobjede !!!

    avatar

    26.08.2010. (22:04)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Ti si već krenuo u nove radne pobjede; puno toga odradio - i na baš svemu - svaka Ti čast! No, to si Ti - i zato i jesi tako drag....Da si bliže, zanš, sad bih Te zagrlila....
    Pusa, pozdrav od Luki+Goldie

    avatar

    26.08.2010. (22:15)    -   -   -   -  

  • "odlazeća"

    Mislila sam da Vam se nikada neću tu javiti. Oprostite. Morala sam.
    Rasplakali ste me Šefe. I danas na poslu i sada.
    Hvala Vam na svemu! A najviše zahvalnosti na Vašoj "pruženoj ruci" (kako to znate reći) i znanju koje ste mi nesebično davali. Još mi odzvanjaju Vaše riječi "bit će od tebe nešto" - a kako ćete mi i dalje na neki način biti nadređeni, nadam se da Vas neću razočarati.
    I ne zamjerite ali nisam mogla ne javiti Vam se
    HVALA VAM ŠEFE!

    avatar

    26.08.2010. (22:38)    -   -   -   -  

  • JAPSIK

    e dragi Smotani, kreativno si iskoristio godišnji odmor pa neka, super iako su proradile emocije ali što ćeš, nekada uspomene dirnu, bar si doveo u red kuću. kad ja svoje sve dovedem u red i pospremim, poludim jer ne znam gdje mi je što, dok je u neredu sve je u redu. sve mora biti pri ruci. pozdrav!:)))

    avatar

    26.08.2010. (22:52)    -   -   -   -  

  • promatram, razmišljam

    Kad te ima, ima te !

    I neka te :)

    Mirno more ti želim :)

    avatar

    26.08.2010. (23:25)    -   -   -   -  

  • poezija duše

    eh, da je meni takav šef... :))
    inače, dirnuo me prijašnji post. doista strašno...

    avatar

    26.08.2010. (23:56)    -   -   -   -  

  • kolumna jedne superžene

    Drago mi je da ti se svidjela pjesma kao što se meni svidjela ova Đurđičina, kao da me ponovno vratila u školske dane, u vrijeme nekih davnih ljubavi.
    Znam kako se osjećaš zbog smrti mame jer zasigurno ti je nakon jedne godine još sve jako svježe, ja sam slično doživjela prije 3 i pol godine, činilo mi se da ja neću znati dalje bez nje, budući da nemam niti braće, a niti moji roditelji nisu imali braću, pa nemam niti nemam bliže rodbine.
    Moj muž i moja djeca pripadaju jednom drugom dijelu mog života u odnosu na onaj koji me vezao sa mojom mamom. No moramo nastaviti živjeti a vrijeme ipak zaliječi svaku bol i sve postane lakše.
    Puno pozdrava!

    avatar

    27.08.2010. (07:03)    -   -   -   -  

  • Euro

    i najtvrdji nekada puste suzu...

    avatar

    27.08.2010. (07:07)    -   -   -   -  

  • Valcer

    Baš si vrijedan, svaka čast! Ajde, obračunaj se s tom ambrozijom!
    A kolegicu si lijepo ispratio.

    Odlazak roditelja je trenutak kad mi postajemo svjesni svoje prolaznosti, ali i koliko su nam značili...i u svakom predmetu, u svakoj misli će se vraćati, podsjećati nas.

    avatar

    27.08.2010. (07:37)    -   -   -   -  

  • carla

    ...Nek si ti pospremio i napravio reda, lakše ćeš disati, još samo da središ ambroziju i skoro sve si riješio. Godišnji si lijepo rasporedio i utrošio po svom guštu, još ti ostaje vikend u aktivnom odmoru pa onda 350 dana svakodnevnice do novog godišnjeg. Veliki pozdrav ti šaljem

    avatar

    27.08.2010. (08:23)    -   -   -   -  

  • smotani

    Dnevnik šašave mamice a je, ja kad krenem... nikad stati ;) da, vikend i juriš u nove radne pobjede;)

    Luki 2 jesam Luki – ove kutije, nakon tolko vremena, velika su pobjeda za mene ;) Hvala ti draga Luki
    Veliki zagrljaj ti šaljem i pusa za obadvije ;)

    „odlazeća“ o o o ...mislio sam da je blog za tebe...:) a iskreno, nisam znao da znaš za njega ;) lijepo i ugodno si me iznenadila... a sad ja.....
    Prvo – Šef ti nisam već više od dvije godine – jeli tako? Tako je ;) tek sada ću ti postati hihihihi ..... šala mala, naravno...
    Ne jednom sam rekao da je najlakše „pljuvati“ po ljudima ali i da je najteže do njih doprijeti – ti si mi bila, i sama znaš, veliki izazov...i, mislim da smo uspjeli bar dodirnuti se ... što mi je neopisivo drago – jer, rekao sam ti – život je tek pred tobom – a radni vijek...... ogroman korak kojeg moraš prijeći i zato je bitno da si ipak, pomalo, krenula „radničkim“ putem ;) draga moja ja sam siguran, ako nastaviš dosadašnjim putem, da me nećeš razočarati – naprotiv... samo hrabro i pametno naprijed ;)
    I ne, naravno da ne zamjeram što si se javila – ali, da sam ostao malo otvorenih očiju...jesam;)
    I, hvala tebi što si, ipak primila tu ruku ;)
    Vidimo se ;)

    JAPSIK jesam, iskoristio sam ga ;) emocije – one su dio živote – i one lijepe ali i one manje lijepe...i, moramo dalje, znam..... neke stvari uvijek će probuditi te emocije ma koliko se borili protiv njih..
    A sam da znaš – ni blizu kraja nisam, ali, vidi se kraj .... i, iskreno, i ja sam pobornik kreativnog nereda.. ali ponekad me malo lupi po glavi pa se smotam i to poredim;))))
    Lijep ti pozdrav;)

    Promatram, razmišljam ;)))) hvala ti draga promatralice...
    A more...neka bude mirno do drugog vikenda – možda, možda opet malo svratim do njega ( uf, nikako se sad oprostiti s njime);)
    Lijep ti pozdrav;)

    Poezija duše uuu... teško ti je kad žene dijele zaduženja – jednostavno, moram im se pokoriti – više ih je;)
    A prijašnji post..... da, strašno

    Kolumna jedne superžene Đurđicu jako volim – ima njezinih pjesama koje su me osvojile..a ova, da , vraća u neke bezbrižne dane
    Draga moja, samo ću ukratko ti malo pojasniti – meni je majka umrla prije (sad će uskoro godišnjica) 8 godina – ali, kako sam i rekao taj „oproštaj“ sa stvarima nisam mogao napraviti uz oca iz nekih objektivnih okolnosti ..no i nakon njegove smrti prošle su dvije godine, stvari mi nisu išle na ruku pa sam jednostavno sad tek uhvatio i vrijeme i snagu ali i volju za tee kutije.. i...da ostao sam sam – doduše imam ujaka ... kao da i nemam ali imam jednog bratića koji je jedina i najvrjednija točka očeve obitelji;) vrijeme liječi bol – da, kažu....iskreno, ja tek sada počinjem osjećati fazu privikavanja bez najmilijih... majke, zaručnice (i njoj će uskoro biti osam godina)...vrijeme zaliječi u pravu si, ali, mislim da nikada bol neće prestati – samo ćemo naučiti s tim živjeti ( mislim, barem ja....) i nadam se moći se prepustiti životu ispred sebe...
    Lijep ti pozdrav

    €uro je, u pravu si... ;)

    Valcer aaa, ambrozija je moja ovaj vikend ma koliko ja kihao i plakao nad njom ;) a kolegici, a neka joj je sa srećom a meni s pomoći jer sad ću tek s njom surađivati;))))))) (šala, naravno)
    Da, istina.... uvijek će se misli vraćati.... i neka, neka tih lijepih uspomena (one druge volio bi zaboraviti...)
    Lijep ti pozdrav)

    Carla je, i bez bronhija, lakše bum disal ali, vjeruj mi i hodal po stanu;))))
    A godišnji...e pa nisam ja njega svog potrošio..a neee.... ostalo je još par dana ;) ali da je bio, konačno, nalik godišnjem – je;)
    Veliki ti pozdrav draga Carla ;)

    avatar

    27.08.2010. (09:12)    -   -   -   -  

  • studena

    Teško je ovdje ostaviti komentar, sve je vrlo dirljivo i puno osjećaja koje čovjek mora sam proći, savjeti su tu suvišni, jedino podrška vrijedi. Vidim iz tvog komentara da uzrokom tvog melankoličnog raspoloženja nije samo smrt roditelja, već (ako sam dobro shvatila iz tvog odgovora kolumni) i odlazak voljene osobe. NIje se lako nositi s takvim udarcima sudbine.
    Ali, pogledaj komentar "odlazeće": ti si još uvijek u stanju (bez obzira kako smotan bio :) ) ostaviti pozitivnog traga i na druge ljude (pa i na mene iako te ne poznam i slučajni sam "upadač" na tvoj blog), a to je velika osobina. Puno veća nego smo je svjesni, jer ona nas drži u opstanku ma kako god se on ponekad težak (i besmislen) činio.
    Lijep pozdrav ti šaljem.

    avatar

    27.08.2010. (11:10)    -   -   -   -  

  • tuja

    Škare od 3,5m...? Joj, S.))) Isprobaj, pa javi. Ako se ne smotaju, kupujem i ja. Poz.))

    avatar

    27.08.2010. (12:43)    -   -   -   -  

  • smotani

    studena hvala na podršci...znaš, na blogu sam dosta o tome pisao, dugo sam usnuo jedan san iz kojega se nisam htio probuditi... rekao sam nikada više moje srce, moj život neće biti otvoren ni za smijeh, ni za život kao život a naročito ne za ljubav...i, lijepo kažu - nikad ne reci nikad - uvijek se nađe neko ko svojom podrškom, raumijevanjem nađe put do tebe.... kako sam ja dopro do "odlazeće" (doduše, drugačije okolnosti) tako je i do mene doprijela jedna osoba koja je počela mijenjati moj život...i, hvala joj na tome...da nije bilo nje ne bi niti bilo ovog bloga ma koliko ponekad odisao tugom ipak je sušta suprotnost prethodnom. to je bio veliki korak za mene...i još sam tu, gazim ga i dalje , polako...ali gazim -padam, dižem se, padam...ali to je život
    i da, u pravu si nije to samo odlazak majke već i voljene osobe.......
    i drago mi je da si "stalni upadač" na moj blog;)))) i hvala na tvom mišljenju i pogledu - samo natojim biti kakav sam nekada bio.... ne, nikada neću biti isti, ali...barem malo ;) i to, čini mi se, uz sve nedaće ipak uspijevam - ma valjda će po malo ići na još bolje;)
    i vjeruj mi pamtim sve tragove svog života - neke ne bi htio...ali i oni su dio mene i iz svih nastojim izvuči najbolje, ali i cijeniti i poštivati svaki taj trag ... kao i onaj koji me "vratio u život".
    hvala tebi i lijep ti pozdrav i ugodan vikend :)

    tuja ček, ček - škare režu na visinu do 3,5 metara - to sam mislio a same su mislim 45-50 sm širine reza.... da, naravno da ću isprobati i, ako se ne smotam.... ako ih ne smotan, raportirat ću kakve su;)))))))
    pozdrav ti i ugodan ti vikend :)

    avatar

    27.08.2010. (14:03)    -   -   -   -  

  • Pjesma o jednoj mladosti

    Suočeni s predmetima koji su pripadali našim dragima kojih više nema, teško je odlučiti što od takve ostavštine maknuti a što zadržati. Sa sobom uvijek nosim tajin vjenčani prsten, i to je - osim fotografija - jedino njegovo što imam. Mama u stanu čuva svu njegovu odjeću, sve osobne stvari. Usprkos moljcima i pretrpanosti ormara. Ali nema srca išta maknuti... Nadam se da joj ti predmeti pomažu da se ne osjeti izgubljenom bez taje.
    Buduća bivša kolegica odlazi bogatija za radna i životna iskustva. Lijepo je što je već sada svjesna koliko bogatstvo odnosi. Sigurna sam da će te se često sjetiti na svim budućim poslovima. :)))))

    avatar

    27.08.2010. (15:49)    -   -   -   -  

  • dordora2

    Ovo su zaista bili dani prepuni događanja, traženja, nalaženja... prepuni uspomena lijepih i tužnih, ali na kraju je zavladao red t.j. ti si sve doveo u red... dobro je tako...
    S voljenom osobom se uvijek rastajemo u nekoliko dijelova i svaki od njih je tužan, ali i to je dio života i s tim se moramo suočiti...
    Pozdravljam te :)))

    avatar

    27.08.2010. (18:28)    -   -   -   -  

  • fra gavun

    Tako je prika, neka hita za svojom srećom a ti pomalo, polako neće posal pobjeći nije zec.:))

    avatar

    28.08.2010. (00:06)    -   -   -   -  

  • romantika

    Lijep pozdrav ti ostavljam ....eh, kad bi bar meni netko kupio buket cvijeća.....ili bar jedan ..... ali, koliko god zvučalo nestvarno , meni to nije nikada nitko poklonio ....... ah..šta se može...:)))))

    avatar

    28.08.2010. (05:43)    -   -   -   -  

  • kamena

    teško se boriti s uspomenama, pa što da ti pametujem, samo ti želim da te što manje vuku nazad, a što više daju hrabrosti za naprijed... mislim, čini mi se da tako i je :)))

    avatar

    28.08.2010. (14:45)    -   -   -   -  

  • Elyca

    ajme parola? Tko je vidio radit? Znaš li ti da je rad od majmuna napravio čovjeka? ... Živjela fjaka i Čovječe ne ljuti se!

    avatar

    29.08.2010. (19:18)    -   -   -   -  

  • smotani

    Pjesma o jednoj mladosti da, teško je odvojiti se od stvari koje i nisu samo to.... ja sam skoro pet godina, i dalje, nosio zaručnički prsten...a onda ..onda sam se samo malo udaljio od njega - sada je na lančiću. Istina, život ide dalje i, iako se nekih stvari ne možemo „riješiti“ – možda nam one doista pomažu da idemo dalje, da popune prazninu i daju snagu... i siguran sam da tvojom majci pomažu u njenoj usamljenosti....
    A kolegica....eeee.... ne samo da će me se sjetiti nego će me i osjetiti ;))))))))))
    Lijep ti pozdrav;)

    Dordora2 naravno da se moramo suočiti – istina, neki se, kao ja, opraštamo malo sporije... ali, nikada ne i zauvijek..oni najljepši i najsretniji trenuci provedeni sa najmilijima uvijek će biti uz nas i uvijek mamiti i osmjeh i pokoju suzu...ali i snagu za dalje
    Hvala ti i lijep ti pozdrav;)

    Fra gavun u pravu si;) a ja hitam...polako.... sutra ću ;)

    Gali ne bu mene Ambroz, a neeee ;))))) i...nazdravlje mi;)

    Romantika znaš. Iako zvuči nestvarno (meni) ali vjerujem ti.... jer, imao sam prilike vidjeti u obitelji... eto, tako mala gesta, mala pažnja a i ona nekima ispada teret ili gnjavaža...
    Ja ću ti pokloniti jedan virtualni cvijet...izvoli ;)

    [/IMG]

    Uploaded with ImageShack.us

    Kamena kućica na škoju hvala ti;) trudim se;)

    Elyca hahahah živio Čovječe ne ljuti se! Potpisujem svim srcem;))))

    avatar

    29.08.2010. (20:09)    -   -   -   -  

  • luki 2

    O, da, dragi Smotko - Tere je moja "ljubav" iz djetistva! Jedna Vagica, puna energije i života, baš kao i ja....Moraš priznati - ima glasinu, ne smo glas! :)))))
    Pusa, pozdrav; hej - pročitaj i moj post prije ovog zadnjeg - zanima me Tvoj komentar!
    Pusa, pozdrav od Luki+Goldie :))))

    avatar

    29.08.2010. (20:51)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...