Komentari

volimsvojsax.blog.hr

Dodaj komentar (8)

Marketing

  • rU

    institucija ispovijedi je dobra zamisao.
    još kad bi grješnik, nakon mea culpa, mogao sam sebi reći i - ego te absolvo.

    no, izgleda da je najteže oprostiti sebi.
    a trebalo bi ...

    avatar

    26.08.2010. (18:11)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    Oprostiti! Najčešće mi nije teško , dakako , treba vremena , ali zato zaboraviti,
    e, to mi je znantno teže! Valjda sam oprezna , ne znam :))
    Postati dio nečijega života ...
    pa mislim da je već samom komunikacijom , dvosmjernom , to ostvareno:))
    Lijepo napisano, prijatelju!

    avatar

    27.08.2010. (13:53)    -   -   -   -  

  • e.t.

    Nada je kao i istina večinom dvosjekli mač , ali što bi život bio bez njih ? Istovremeno
    nas i pokreću i koče :))))

    avatar

    27.08.2010. (14:36)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    slučajno sam zalutala na ovaj blog i naletim na sliku koju sam često stavljala u kompoziciji sa mojim pjesmama :) a "Slave to love" je jedna od senzualnih pjesama Bryan-a Ferry-a koja me uvijek poveže sa drugom "Sacrifice" Elton-a John-a :)

    i, da... "neki ljudi nam izvade srce, a neki ga vrate na mjesto", rekla je Elizabeth David... puno istine u toj rečenici :)

    pozivam te da posjetiš moj noćni svijet mašte i snova :)

    avatar

    27.08.2010. (19:00)    -   -   -   -  

  • viam inveniam

    Oprostiti sebi rijetko kome uspijeva.
    Meni nikad.

    Lijep pozdrav:)

    avatar

    28.08.2010. (10:53)    -   -   -   -  

  • Na juznoj strani lopte

    ...oprostiti je mnogo lakse no dozvoliti da netko ponovo postane dio naseg zivota.....
    ....covjek je sam sebi najgori tamnicar.....lako zatvara u podrume svoje..... a kada i oprosti sebi...podrumi zjape poput otvorenih rana i traze da im se zatocenik vrati....

    avatar

    29.08.2010. (08:54)    -   -   -   -  

  • Uranova Pikula

    zaboraviti se ne može, a topline koje se jednom s nekim dijele, teško da se i žele zaboraviti, svaki korak u našem životu, koliko god bio velik ili malen, ostavlja poslijedice, naši koraci izazivaju našu sudbinu, kasnije je teško vratiti se, vratiti na...
    jedno je sigurno, ništa nije bez nekog razloga, koliko god nam to na prvu loptu izgleda pomalo fatalistički.

    avatar

    30.08.2010. (12:44)    -   -   -   -  

  • Uranova Pikula

    @eh, nisam baš više tako mlada, to me pokušavaju ovdje na otoku, gdje sam momentalno, opomenuti, ali nisam baš ni u zreloj dobi, ( otočani me već doživljavaju kao usidjelicu, još 6 mj, do čarobne brojke 27 ) ali osjećam se onako nekako, hmmm mnogo starija no što mi govore godine, a opet mnogo mlađa od većine ljudi na ovom svijetu, budimo realni, bitno je stanje duha, a godine, godine se nižu...svidjelo mi se ovdje tu, pa navratim, volim osjetiti kad emocije teku poput potočića, tiho, polako, ali stižu do nabujale rijeke, a ona do ludog i nepredvidivog mora pa...( stop, pretjerat ću, pretpostavljam da razumijete što sam željela reći )...
    najteže mi je vidjeti muškarca koji se srami svojih emocija, koji ih se boji izraziti...
    to me valjda odredilo.ma sigurno.
    pozdrav :-)

    avatar

    31.08.2010. (11:53)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...