Komentari

seven-heaven.blog.hr

Dodaj komentar (7)

Marketing

  • posrnuo…

    _____________________________(\__/)______________________________ ______________________________(='.'=)______________________________ ______________________________(")_(")______________________________

    …sad se pitam:
    jesmo li sanjali isti san,
    jel pjevica cvrkutala ista,
    nije li preKrasno tak' započeti novi dan,
    zašto ne pustiti sreću nek' zablista…
    …i volio bih znati gdje misli skrivaš,
    i koliko ih puta dnevno zauzdaš…

    avatar

    21.08.2010. (09:37)    -   -   -   -  

  • malasova

    Osjećam lija to neko smirenje u ovim stihovima..ili se varam...lijepo....ne..ne varam se..osjećam smirenje, pročitah još nekoliko puta...pozz od Laure..)))

    avatar

    21.08.2010. (09:37)    -   -   -   -  

  • Dvadeseti veljace

    ...stihovi i fotografija, baš mi nekako idu zajedno... lijepo svijet za dvoje...:)

    avatar

    21.08.2010. (11:05)    -   -   -   -  

  • prorok

    Tihi šapat rijeke, juče sam prolazeći vidio jednu kućicu pokraj rijeke
    baš onakvu kao iz mašte, prijatan nedelnji dan vam želim :)

    avatar

    22.08.2010. (02:34)    -   -   -   -  

  • Uragan

    Pjesma je za stati i razmišljati . Iako tama, umornost, napuštenost svojim crnilom dominiraju stihovima, ljubav je ta koja je pokrenula kotač sretnosti, zanesenosti, sjaja i probuđenosti sreće. Fotografija na početku posta lijepo sve dočarava, jer bitnost je da dvoje u ovom tmurnom svijetu pronađu svoje mjesto i zauzmu komadić intime koji će postati temelj sreće i bliskosti. Ipak, ovih deset stepenica bojane su bojom ljubavi .

    avatar

    22.08.2010. (06:28)    -   -   -   -  

  • andjeo_srece

    Oh, draga, pa ovo je divno izreceno,
    tako divni stihovi, ma divim ti se.
    Nema promjene kod tebe,
    tako i treba....

    avatar

    28.08.2010. (07:35)    -   -   -   -  

  • Gilda

    ..na zelenoj livadi pčelijeg plača...on se svojoj ljubavi vraća..tiho je moli da njegove boli prepozna u skrorašnjoj zori..komadić pod nebom njihov je svijet...prepun želja za ponovni let...skupa sa travom i njihova ljubav čini se opet javom....zeleno drvo ponosno stoji..obrambeno i čvrsto trenutke broji...dane i godine možda... jer što je ljepota nego radost života..i ljubavi jake...i planete su iznad postale plahe..u odsjaju mjeseca vidi joj lice..osmijeh se spaja sa krikom ptice..voljet će je još dugo..da ne bi izgubili jedno drugo!:)))))...prelijepa pjesma pomalo teška za razumjet ali treba je čitat par puta i stvorit te slike u glavi...a slika iznad nje..inspirirala je mene za mali opis kako sam je doživjela...pozdrav SeDmO Nebo!

    avatar

    05.10.2010. (19:52)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...