Draga Imenjakinjo, mislila sam objaviti post za koju minutu jer vas sve moram pitati nešto važno i nadam se da ćete biti iskreni - pogotovo ti jer se dugo "poznajemo" i jer si me čitala još otkako sam počela pisati.
Uhm, ne znam zbog kojeg razloga, ali nisam ni pomišljala napisati priču koja se zbiva u našoj državi. Imala sam u mislima jednu ( i kad - tad ju mislim napisati ), ali jednostavno mi više paše izmišljati gradove u SAD-u gdje bih izmislila sve što želim, cijeli svoj grad.
Ipsilon.... Svaki put kad za vikend uzmem novine, uvijek vidim da je netko ondje poginuo, da je teško ozlijeđen... U poslijednjih nekoliko dana čitam o tome kako turisti jurcaju skoro pa 300 km/h ne razmišljajući o tome kako bi nekome mogli naštetiti.
I drago mi je što je Morana shvatila da joj treba pomoć. Teško je nekome priznati da mu je potrebna tuđa pomoć, ali njoj stvarno jest - pogotovo nakon što je izgubila roditelje. Nakon što ti se to dogodi, ne možeš nastaviti sam dalje. Trebaš nekoga koji će biti uz tebe i pružati ti potporu.
Draga Imenjakinjo, sviđa mi se tvoja nova priča i radujem se slijedećem nastavku, a sada se ispričavam jer moram objaviti post. :D
:*
16.08.2010. (14:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kažu da je lakše pisati priče koje se odvijaju u tvojoj državi, poznatoj državi: navodno bi tako trebao znati sva mjesta i sve ljude što uvelike oslobađa maštu i možda čak pojednostavi posao. Ali ja ne vjerujem u to: teže je pisati o onome što znaš jer postoji šansa da ti, kako "istražuješ" to iz poznatog okruženja postane potpuni stranački teritorij. Toga se bojim i zato si nikada ne bih dopustila ovakav podvig.
Ali mislim da ti to možeš [usput, pohvaljujem dizajn koji je osvježavajuć :D]
Volim prvo lice iz jednog razloga - jer sam lijena. Morana nam je već otkrila svoj karakter, koji opet nekako odudara od dizajna (došla sam do zaključka da su tvoji likovi uvijek komplicirani i da ispod površine uvijek postoji još jedna dimenzija koju netko poput mene ne može razumjeti - ali to i volim kod tvojih likova), iako to zapravo nije ni bitno.
Volim i što je realno, a realnost je puno strašnija od svih onih fantasy priča u kojima svi nekako prežive i nađu svoj sretan kraj (jedan od mnogih razloga zbog kojeg volim prkositi tom klišeju).
Neću ništa predviđati ni nagađati već s nestrpljenjem čekati novi post. Sviđa mi se, jako :D
16.08.2010. (15:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Držim ti fige da ta mala mentalna varka upali kako trud ne bi bio uzaludan ;D
Ah, ta lubenica, uvijek nas uvjeri da možemo pojesti još, a onda nas boli trbuh (to je najčešćemoj problem pa ću ovako nepristojno pretpostaviti da je i kod tebe taj slučaj); ali ne brini, sve se to riješi na jedan način :D If you know what I mean.
16.08.2010. (15:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jednom sam čak i razmišljala o tome da radnju smjestim u svoj rodni grad, no kada sam bolje promislila to baš i nije bila najbolja ideja. Prvo, grad je relativno malen i ima svega 30 000 stanovnika i vjerujem da bi sve što bih napisala bilo preintimno za objavljivanje.
Prvi korak ka riješavanju problema jest da sami sebi priznamo kako nam je potrebna pomoć. Kada u tome uspijemo sve postane nekako lakše. Moram priznati da mi je Morana čudno ime, valjda zato što nije često u mom kraju. Stvarno ne znam koja bi mogla biti glavna nit radnje, no ne sumnjam da nas nećeš iznenaditi kao i svaki put :)
Post je još u fazi nastajanja, doći će i njegovo vrijeme uskoro. :)
16.08.2010. (16:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
divim se ljudima s tako puno mašte =) ja naprosto ne mogu razmišljati o drugim idejama za priču kad sam posve fokusirana na jednu, a ako si dopustim da izgubim tu nit, inspiracija mi nekako potone i izgubim se u priči. valjda zato dosad nisam imala toliko sreće da priče dovršim do kraja. baš me zanima kako ćeš ti balansirati između dva bloga =)
sviđa mi se poglavlja i sviđa mi se ideja, iako je ovo samo uvod tako da nemam neku preveliku ideju kakav bi mogao biti zaplet, a poznavajući tebe, dobrano ćeš nas iznenaditi =) stil ti je nepogrešiv kao i uvijek tako da sam ti i dlaje na tome zavidna ;) iznenađuje me što si radnju odlučila smjestiti u neki hrvatski grad jer dosad nije bilo mnogo takvih priča, ali lijepo je da si po tom pitanju jedinstvena.
eto, toliko od mene =) još samo da javim da imam novi post i to je sve od mene. pozdrav! =*
19.08.2010. (14:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dobro, ovako. Oprosti što se nisam javila ranije. Pročitam post, ali odložim komentiranje jer mislim da će komentar ispasti loš. Ni sada ne mislim nešto daleko bolje, ali bilo bi pristojno već jednom nešto napisati, zar ne?
Pa, ondje gdje živimo je sve većinom isto. Poznato. Viđeno. Ja osobno ne volim vlastitu okolinu i trudim se postići što bolje rezultate da što prije napustim ovu rupu i selendru. No, svatko ima drugačiju perspektivu. Ti si sada poželjela napisati jednu takvu priču. Drago mi je da ću ju imati čast čitati. ^^. Jer, ovo malo napisanog mi se zasad zaista sviđa. No, rijetki su ti tvoji postovi koji me nisu oduševili... ( Skuži mene, tri posta sam ti pročitala. xD )
Dakle. Morana mi je - da to odmah izbacim iz sistema - prejebeno ime. ( Oprosti na psovkama. I probaj se naviknuti na njih. Ah, ta mladež, zar ne? ) Doznajemo da su joj poginuli roditelji i da ima prijateljicu koja ju voli. Pa, takve se stvari ne mogu preživjeti bez osoba u našem životu koje barem malo brinu za nas. A, kako vidim, Veronika i više nego brine za Moranu...
Hladan tuš. Nije to sve što ju čeka.
Volim.
p a p a :*
21.08.2010. (00:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prvo, svaka ti čast na drugom blogu. I sama sam imala po dva, tri ili više blogova u isto vrijeme (ne pitaj xD), ali nikada nije izašlo na dobro. Držim fige da ovo izađe na dobro. Drugo, sviđa mi se što je radnja smještena u rodnom gradu :D tako možeš unijeti neku svoju nit u priču, a i drugi ljudi će prepoznati lokacije. Kod mene je malo drugačije jer je rijetko ko bio u Sarajevu, ali mislim da će ga ljudi zavoljeti nakon moje priče :)
Najiskrenije sam oduševljena emocijama u ovom postu! Na prvi pogled sve je tupo, ali ta bolna nit se prožima čitavim postom. A i istospolna veza je definitivno nešto novo u ovom svijetu.
I ne znam jesam li ti javila za post na Delilah, ako nisam - evo ovdje. :)
Pozdrav.
21.08.2010. (12:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
definitivno ću pratiti i ovu priču, to je sve što mogu zasada zaključiti :) razumijem tu Moraninu tupost.. i kad se već svi osvrću na to ime, čula sam ga negdje već, ali nemam pojma gdje ni kada, sviđa mi se XD
upravo shvatih da nikada nisam razmišljala o mjestima na kojima bi se moje priče odvijale, uvijek više razmišljam o tijeku radnje i dijalozima, mjesta mi nikada nisu definirana.. čudno o.O sudeći po komentarima, to je malo teže nego pisati o nekom nepoznatom gradu.. u tom slučaju sretno :D
i hvala na komentaru ^^ 'Proza je zeznuta stvar, ali otvara mnoga vrata uma.' istina, predobro si to izrazila :) a zadnja tri tjedna nisam napredovala s prozom XD, ali sada kad sam se vratila možda budem pisala malo češće.. nadam se da hoću, ali poznavajući sebe, sretno mi s tim..
:*
21.08.2010. (21:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zboravila sam pročitati ovo ovdje i iskreno se ispričavam zbog toga. Sada idem komentirati.
Meni je Rijeka kao drugi dom. Idem ljetovati tamo da ni sama zapravo ne znam koliko. Jednostavno ne brojim. No meni Osijek uvijek ostaje broj 1 i tako će biti i dalje. *smile*
Uglavnom, znam kako je to kada ti netko umre i sve. Imala sam smrtni slučaj u obitelji i nije lako. Nije lako ako si bio suviše vezan za tu osobu i onda ona ode. Boli, možda i previše. Pogotovo ako netko izgubi roditelje, kao Morana (ili ja opet krivo shvaćam stvari?).
I mene stvarno ne iznenađuje ta njena tupost. Dobro je, a ustvari nije. Ja to često kažem, mada se koljem u sebi. Mislim, svi smo mi takvi? Neki manje, neki više, ali u biti smo svi takvi.
I Veronika je njena najbolja prijateljica, zar ne? Mislim, imam osjećaj da su one i više od toga (u smislu sestara, naravno), ali najbolje prijateljice su sigurno. Vidi se da je čita bez problema, što je dobro, i da će joj pomoći. A sada... hoće li Morana se riješiti svoje tuposti ili ne, vidjeti ćemo.
:*
30.08.2010. (00:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nia
Draga Imenjakinjo, mislila sam objaviti post za koju minutu jer vas sve moram pitati nešto važno i nadam se da ćete biti iskreni - pogotovo ti jer se dugo "poznajemo" i jer si me čitala još otkako sam počela pisati.
Uhm, ne znam zbog kojeg razloga, ali nisam ni pomišljala napisati priču koja se zbiva u našoj državi. Imala sam u mislima jednu ( i kad - tad ju mislim napisati ), ali jednostavno mi više paše izmišljati gradove u SAD-u gdje bih izmislila sve što želim, cijeli svoj grad.
Ipsilon.... Svaki put kad za vikend uzmem novine, uvijek vidim da je netko ondje poginuo, da je teško ozlijeđen... U poslijednjih nekoliko dana čitam o tome kako turisti jurcaju skoro pa 300 km/h ne razmišljajući o tome kako bi nekome mogli naštetiti.
I drago mi je što je Morana shvatila da joj treba pomoć. Teško je nekome priznati da mu je potrebna tuđa pomoć, ali njoj stvarno jest - pogotovo nakon što je izgubila roditelje. Nakon što ti se to dogodi, ne možeš nastaviti sam dalje. Trebaš nekoga koji će biti uz tebe i pružati ti potporu.
Draga Imenjakinjo,
sviđa mi se tvoja nova priča i radujem se slijedećem nastavku, a sada se ispričavam jer moram objaviti post. :D
:*
16.08.2010. (14:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nia
Evo, imaš tu čast da sam ti prvoj javila za novi post. :P
16.08.2010. (14:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kronos.
Kažu da je lakše pisati priče koje se odvijaju u tvojoj državi, poznatoj državi: navodno bi tako trebao znati sva mjesta i sve ljude što uvelike oslobađa maštu i možda čak pojednostavi posao. Ali ja ne vjerujem u to: teže je pisati o onome što znaš jer postoji šansa da ti, kako "istražuješ" to iz poznatog okruženja postane potpuni stranački teritorij. Toga se bojim i zato si nikada ne bih dopustila ovakav podvig.
Ali mislim da ti to možeš [usput, pohvaljujem dizajn koji je osvježavajuć :D]
Volim prvo lice iz jednog razloga - jer sam lijena. Morana nam je već otkrila svoj karakter, koji opet nekako odudara od dizajna (došla sam do zaključka da su tvoji likovi uvijek komplicirani i da ispod površine uvijek postoji još jedna dimenzija koju netko poput mene ne može razumjeti - ali to i volim kod tvojih likova), iako to zapravo nije ni bitno.
Volim i što je realno, a realnost je puno strašnija od svih onih fantasy priča u kojima svi nekako prežive i nađu svoj sretan kraj (jedan od mnogih razloga zbog kojeg volim prkositi tom klišeju).
Neću ništa predviđati ni nagađati već s nestrpljenjem čekati novi post. Sviđa mi se, jako :D
16.08.2010. (15:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kronos.
Držim ti fige da ta mala mentalna varka upali kako trud ne bi bio uzaludan ;D
Ah, ta lubenica, uvijek nas uvjeri da možemo pojesti još, a onda nas boli trbuh (to je najčešćemoj problem pa ću ovako nepristojno pretpostaviti da je i kod tebe taj slučaj); ali ne brini, sve se to riješi na jedan način :D If you know what I mean.
16.08.2010. (15:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nia
Volim te... jel' znaš ti to ?! :D
:*
16.08.2010. (15:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nia
Haha, naravno! :D
:*
16.08.2010. (16:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Once upon a time..
Morana mi je oduvijek bilo prelijepo ime.
Ovo je nešto posve drugačije od Delilah, zar ne?
Nadam se da ćeš javljati za postove.
Pozdrav.
16.08.2010. (16:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Temza
Jednom sam čak i razmišljala o tome da radnju smjestim u svoj rodni grad, no kada sam bolje promislila to baš i nije bila najbolja ideja. Prvo, grad je relativno malen i ima svega 30 000 stanovnika i vjerujem da bi sve što bih napisala bilo preintimno za objavljivanje.
Prvi korak ka riješavanju problema jest da sami sebi priznamo kako nam je potrebna pomoć. Kada u tome uspijemo sve postane nekako lakše. Moram priznati da mi je Morana čudno ime, valjda zato što nije često u mom kraju. Stvarno ne znam koja bi mogla biti glavna nit radnje, no ne sumnjam da nas nećeš iznenaditi kao i svaki put :)
Post je još u fazi nastajanja, doći će i njegovo vrijeme uskoro. :)
16.08.2010. (16:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pixie
divim se ljudima s tako puno mašte =) ja naprosto ne mogu razmišljati o drugim idejama za priču kad sam posve fokusirana na jednu, a ako si dopustim da izgubim tu nit, inspiracija mi nekako potone i izgubim se u priči. valjda zato dosad nisam imala toliko sreće da priče dovršim do kraja. baš me zanima kako ćeš ti balansirati između dva bloga =)
sviđa mi se poglavlja i sviđa mi se ideja, iako je ovo samo uvod tako da nemam neku preveliku ideju kakav bi mogao biti zaplet, a poznavajući tebe, dobrano ćeš nas iznenaditi =) stil ti je nepogrešiv kao i uvijek tako da sam ti i dlaje na tome zavidna ;) iznenađuje me što si radnju odlučila smjestiti u neki hrvatski grad jer dosad nije bilo mnogo takvih priča, ali lijepo je da si po tom pitanju jedinstvena.
eto, toliko od mene =) još samo da javim da imam novi post i to je sve od mene. pozdrav! =*
19.08.2010. (14:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nic.
Dobro, ovako. Oprosti što se nisam javila ranije. Pročitam post, ali odložim komentiranje jer mislim da će komentar ispasti loš. Ni sada ne mislim nešto daleko bolje, ali bilo bi pristojno već jednom nešto napisati, zar ne?
Pa, ondje gdje živimo je sve većinom isto. Poznato. Viđeno. Ja osobno ne volim vlastitu okolinu i trudim se postići što bolje rezultate da što prije napustim ovu rupu i selendru. No, svatko ima drugačiju perspektivu. Ti si sada poželjela napisati jednu takvu priču. Drago mi je da ću ju imati čast čitati. ^^. Jer, ovo malo napisanog mi se zasad zaista sviđa. No, rijetki su ti tvoji postovi koji me nisu oduševili... ( Skuži mene, tri posta sam ti pročitala. xD )
Dakle. Morana mi je - da to odmah izbacim iz sistema - prejebeno ime. ( Oprosti na psovkama. I probaj se naviknuti na njih. Ah, ta mladež, zar ne? ) Doznajemo da su joj poginuli roditelji i da ima prijateljicu koja ju voli. Pa, takve se stvari ne mogu preživjeti bez osoba u našem životu koje barem malo brinu za nas. A, kako vidim, Veronika i više nego brine za Moranu...
Hladan tuš. Nije to sve što ju čeka.
Volim.
p a p a :*
21.08.2010. (00:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ines.
Dovukoh se xD
Prvo, svaka ti čast na drugom blogu. I sama sam imala po dva, tri ili više blogova u isto vrijeme (ne pitaj xD), ali nikada nije izašlo na dobro. Držim fige da ovo izađe na dobro.
Drugo, sviđa mi se što je radnja smještena u rodnom gradu :D tako možeš unijeti neku svoju nit u priču, a i drugi ljudi će prepoznati lokacije. Kod mene je malo drugačije jer je rijetko ko bio u Sarajevu, ali mislim da će ga ljudi zavoljeti nakon moje priče :)
Najiskrenije sam oduševljena emocijama u ovom postu! Na prvi pogled sve je tupo, ali ta bolna nit se prožima čitavim postom. A i istospolna veza je definitivno nešto novo u ovom svijetu.
I ne znam jesam li ti javila za post na Delilah, ako nisam - evo ovdje. :)
Pozdrav.
21.08.2010. (12:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
alternative
definitivno ću pratiti i ovu priču, to je sve što mogu zasada zaključiti :)
razumijem tu Moraninu tupost..
i kad se već svi osvrću na to ime, čula sam ga negdje već, ali nemam pojma gdje ni kada, sviđa mi se XD
upravo shvatih da nikada nisam razmišljala o mjestima na kojima bi se moje priče odvijale, uvijek više razmišljam o tijeku radnje i dijalozima, mjesta mi nikada nisu definirana.. čudno o.O
sudeći po komentarima, to je malo teže nego pisati o nekom nepoznatom gradu.. u tom slučaju sretno :D
i hvala na komentaru ^^
'Proza je zeznuta stvar, ali otvara mnoga vrata uma.' istina, predobro si to izrazila :)
a zadnja tri tjedna nisam napredovala s prozom XD, ali sada kad sam se vratila možda budem pisala malo češće.. nadam se da hoću, ali poznavajući sebe, sretno mi s tim..
:*
21.08.2010. (21:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nia
Ipak je post došao prije ponedjeljka ( :P ), Imenjakinjo! :D
:*
22.08.2010. (15:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Venetia
Zboravila sam pročitati ovo ovdje i iskreno se ispričavam zbog toga. Sada idem komentirati.
Meni je Rijeka kao drugi dom. Idem ljetovati tamo da ni sama zapravo ne znam koliko. Jednostavno ne brojim.
No meni Osijek uvijek ostaje broj 1 i tako će biti i dalje. *smile*
Uglavnom, znam kako je to kada ti netko umre i sve. Imala sam smrtni slučaj u obitelji i nije lako.
Nije lako ako si bio suviše vezan za tu osobu i onda ona ode. Boli, možda i previše. Pogotovo ako netko izgubi roditelje, kao Morana (ili ja opet krivo shvaćam stvari?).
I mene stvarno ne iznenađuje ta njena tupost. Dobro je, a ustvari nije. Ja to često kažem, mada se koljem u sebi.
Mislim, svi smo mi takvi? Neki manje, neki više, ali u biti smo svi takvi.
I Veronika je njena najbolja prijateljica, zar ne? Mislim, imam osjećaj da su one i više od toga (u smislu sestara, naravno), ali najbolje prijateljice su sigurno.
Vidi se da je čita bez problema, što je dobro, i da će joj pomoći. A sada... hoće li Morana se riješiti svoje tuposti ili ne, vidjeti ćemo.
:*
30.08.2010. (00:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Damaris.
Morana, imam novi post. :D
Nadam se tvom komentariranju i kritici. :D
30.08.2010. (15:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...