pa, ovaj temeljito dio mi se sviđa. kao i ovaj polagano.
meni se čini da je glavna stvar odrastanja biti sposoban sjest i mućnut glavom. a to je okej.
možeš okriviti nekog za bol, ali odrastao, shvatiš kako možda i nije uvijek nečija krivica, nego možda i tvoja vlastita.
a i imam odgovor. bol je sigurnija od sreće. bol je konstantna, i ne treba se puno truditi oko nje. dok sreća...ona je nestalna. i svaki takav trenutak prijeti bolom.
valjda.
18.08.2010. (17:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
slažem se oko ovoga da čovjek ne može biti nesretan ako to barem malo ne želi...ali tek nakon nekog vremena. nekim ranama jednostavno treba vremena da zarastu. e sad, taj proces bi mogao trajati zauvijek, dok se ne digneš i kažeš sad je dosta: prelazim preko ovoga. ako se ne digneš, onda tuguješ vlastitom voljom. tako barem ja mislim :)
19.08.2010. (00:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
se sjecas ono kako sam proslo lejto bila u oxfordu? ono, tecaj engleskog i to? e, pa, ove godine je to bilo u americi, u new yorku. boze, kako savrsen grad! :D
anyway, ne znam zasto bi itko htio biti nesretan. nisam se nikad ni zapitala da li su ljudi nesretni zato sto oni to zele biti. ja nekako sumnjam u to. al dobro, ajd. sve ti je onakvo kakvim si sam slozis. ako zelis bit sretan, napravit ces sve - i guess - da t i budes. valjda je onda ista stvar i za nesrecu. al ne vidim nista korisnoga u tome, u bivanju nesretnim. :) i potpisujem evelynin zadnji dio komentara. :)
cujemo se. :) i sry na kasnom odgovoru na tvoj komentar, nisam imala internet do sad. :)
19.08.2010. (18:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mis nikakve šanse.
pa, ovaj temeljito dio mi se sviđa.
kao i ovaj polagano.
meni se čini da je glavna stvar odrastanja biti sposoban sjest i mućnut glavom.
a to je okej.
možeš okriviti nekog za bol, ali odrastao, shvatiš kako možda i nije uvijek nečija krivica, nego možda i tvoja vlastita.
a i imam odgovor.
bol je sigurnija od sreće.
bol je konstantna, i ne treba se puno truditi oko nje.
dok sreća...ona je nestalna. i svaki takav trenutak prijeti bolom.
valjda.
18.08.2010. (17:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
evelyn :)
slažem se oko ovoga da čovjek ne može biti nesretan ako to barem malo ne želi...ali tek nakon nekog vremena. nekim ranama jednostavno treba vremena da zarastu. e sad, taj proces bi mogao trajati zauvijek, dok se ne digneš i kažeš sad je dosta: prelazim preko ovoga. ako se ne digneš, onda tuguješ vlastitom voljom. tako barem ja mislim :)
19.08.2010. (00:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
egy magyar lány
se sjecas ono kako sam proslo lejto bila u oxfordu? ono, tecaj engleskog i to? e, pa, ove godine je to bilo u americi, u new yorku. boze, kako savrsen grad! :D
anyway, ne znam zasto bi itko htio biti nesretan. nisam se nikad ni zapitala da li su ljudi nesretni zato sto oni to zele biti. ja nekako sumnjam u to. al dobro, ajd. sve ti je onakvo kakvim si sam slozis. ako zelis bit sretan, napravit ces sve - i guess - da t i budes. valjda je onda ista stvar i za nesrecu. al ne vidim nista korisnoga u tome, u bivanju nesretnim. :) i potpisujem evelynin zadnji dio komentara. :)
cujemo se. :) i sry na kasnom odgovoru na tvoj komentar, nisam imala internet do sad. :)
19.08.2010. (18:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...