srebrne smreke (mislim da su smreke, ne bi me valjalo držati za riječ) kod mojih roditelja u dvorištu rasle su skupa sa mnom i moram reći da su me dosad već itekako prešišale, jako je to lijepa biljka :)
11.08.2010. (09:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...jedan od preduvjeta za promjenu odnosa čovjeka prema prirodi kao i odnosa čovjeka prema čovjeku je odbacivanje modusa imanja (želje za posjedovanjem drugih bića) koji je apstraktan, jer čovjek ne posjeduje ništa (osim vlastitih misli), i prihvaćanje modusa bivanja... hoću reći da ova prelijepa Kana nije tvoja, kao što niti vrt nije tvoj :)))...
P.S. kao odgovor na tvoj i @semperov komentar napisah novi post... pozdrav...
11.08.2010. (13:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Žuborčice, hvala ti... :) @luki 2... ljubac... :x @sanja_45... sve i baš sve je uživo bolje... ;) @Bookeraj.... nemam pojma jer nema šišarke... a osnovna razlika između jele i smreke je u tome kako stoje šišarke. Kod jele stoje uspravno, kod smreke prema dolje. Pored ove jele imam još jednu lijepu.... neku Šveđanku i to je sigurno jela jer joj šišarke stoje gore.... a ova ih nema pa ne mogu znati... @Claudine.... drago mi je da ti se sviđaju... :) @Smisleni... kada kažeš MOJA majka... to ne znači da je smatraš svojim posjedom... to ne izgovoraš na taj materijalni način... jer svi znamo što svakom čovjeku znači majka. Isto je sa djetetom, voljenom osobom, prijateljem... Kad za njih kažemo MOJ... to ne znači da ih smatramo vlasnštvom u tom materijalnom smislu... nego su nam bliski... pa su zato naši. Pa i ti si moj bloger... moj Smisleni... a to ne znači da sam ti vlasnica... jel tako?! Ti si čak MOJ najdraži anarhist... jer drugog nemam. :)))))) TVOJ novi post ću doći čitati večeras.... jer ću biti puno pažljivija nego sada..... Sad sam samo u kratkom letu.... :)
11.08.2010. (15:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...naravno da kada kažemo da nešto imamo ne mora značiti da to nešto doživljavamo kao vlasništvo... ali, da li je to uistinu tako?... sad ću malo cjepidlačit :)))... modus imanja koji sam spominjao termin je koji koristi E. Fromm kako bi istaknuo fiksaciju našeg društva na posjedovanje, odnosno da se naš bitak poistovjećuje sa imanjem – smisao života vezan je uz ono što posjedujem , odnosno ako nemam kuću, stan, auto, ili ako nemam ženu i djecu, koji je smisao mog života?... pa tako Fromm kaže: »Imati je varljivo jednostavna riječ. Svako ljudsko biće ima nešto: tijelo, odjeću, stan - sve do modernih muškaraca ili žena koji imaju auto, televizor, mašinu za pranje rublja itd. Živjeti, a da se nešto ne posjeduje zaista je nemoguće. Zašto bi, tada, imanje trebalo biti problem? Već lingvistička povijest »imanja« ukazuje da ta riječ uistinu predstavlja problem. Oni koji vjeruju da je »imati« najprirodnija kategorija ljudskog postojanja možda će se iznenaditi kad saznaju da mnogi jezici nemaju tu riječ. Na hebrejskom, na primjer, »imam« se mora izraziti posrednim oblikom jesh li (»to je meni«). Zapravo su brojniji jezici koji posjedovanje izražavaju na taj način no riječju »imam«. Zanimljivo je zapaziti da je u razvitku mnogih jezika za konstrukcijom »to je meni« slijedila »ja imam« ali, kao što je Emile Benveniste istaknuo, razvitak nije tekao u suprotnom pravcu. Ta činjenica ukazuje da se riječ imati razvija u vezi s razvitkom privatnog vlasništva. Ona je nepostojeća u društvima s prevladavajućim funkcionalnim vlasništvom, tj. s vlasništvom za upotrebu.“...
...u kulturi koja se temelji na modusu imanja većinu našeg djelovanja vodi osjećaj posesivnosti (čast izuzecima)... ograđujemo zemlju jer ju smatramo svojim vlasništvom, kao i sve što na toj zemlji raste, a posesivnost ide do te mjere da svoje bračne partnere, svoju djecu i svoje prijatelje doživljavamo kao vlasništvo – oni su naši... ali toga u većini slučajeva nismo svjesni (to da ih doživljavamo kao vlasništvo), taj osjećaj je podsvjestan, a manifestira se kroz naše postupke... npr. kroz ljubomoru koja je glavni simptom posesivnosti prema nekoj osobi za koju smatramo da je naša... znam da ti to razumiješ, naročito ako prihvaćaš istinitost stihova Kahlila Dzubrana koje si stavila u box sa strane :)))... a taj osjećaj vlasništva nad stvarima i ljudima koji vlada u našoj kulturi je naučen, odgajaju nas da budemo posesivni, da prihvaćamo vlasništvo kao najveću i nepovredivu vrijednost... naš individualni karakter izgrađuje se na modusu imanja, a tako i karakter cijelog društva... taj svoj karakter uzimamo zdravo za gotovo, kao dio našeg bića koji takav mora biti... on jest postao dio našeg bića, ali to ne znači da takav mora biti... zapitaj se kako bi reagirala na posesivnost neke osobe koja bi iskopala tvoju Kanu i presadila je u svoj vrt jer ju želi imati?... ako bi tu osobu doživjela kao lopova tada bi izrazila vlastitu posesivnost jer ipak smatraš da je ta Kana tvoja (naime, zar je bitno gdje Kana raste, dok god je živa i nudi svoju ljepotu svima)... ali, kao što sam rekao na takav osjećaj nismo imuni jer smo tako odgajani, i za naš karakter to je normalna reakcija... odnosno za bolestan karakter normalne su bolesne akcije i reakcije... nemoj shvatiti da govorim kako si ti bolesna, jer te ne poznajem, i ne znam kakav je tvoj odnos prema Kani, već govorim općenito o bolesti našeg društvenog karaktera, a koja je kao takva uzrok velike većine naših društvenih problema... neću više, ajd bok :)))...
P.S. mene si mogla npr. definirati kao "tebi najdražeg anarhista", a ne kao "tvog najdražeg anarhista" :))))))...
11.08.2010. (21:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@omladinka, teško je pronaći riječi kojima bih ti opisala koliko ja volim svoje dvorište. :)
@Smisleni... pa za početak imamo vlastiti život... :) Imamo i mogućnost izbora. To je MOJ život. TVOJ život. To je MOJ izbor. TVOJ izbor. Jel tako? Živimo u svijetu gdje bez IMATI ne možemo živjeti. Radim da bi imala kune za koje ću kupiti kruh. Naprosto nije vrijeme kad mogu gola šetati i sakupljati plodove. Pa i Iza je IMALA vrećice od vidrine kože u koje je spremala ljekarije. Svi u Plemenu su imali amajlije na vratu.... imali su neke svoje osobne predmete... zar ne? Znači imati postoji od doba prvih ljudi. I protiv toga ne možemo. To još uvijek ne znači da BITI nije na prvom mjestu. :) Slažem se s tobom da je ovaj svijet previše orijentiran na IMATI... i da su mnogi ljudi sebični.
zapitaj se kako bi reagirala na posesivnost neke osobe koja bi iskopala tvoju Kanu i presadila je u svoj vrt jer ju želi imati?... ako bi tu osobu doživjela kao lopova tada bi izrazila vlastitu posesivnost jer ipak smatraš da je ta Kana tvoja (naime, zar je bitno gdje Kana raste, dok god je živa i nudi svoju ljepotu svima)...
Imala sam sličan primjer. Prve godine kad smo doselili, na sred dvorišta iza kuće napravila sam s klincima velikog Snješka. Bio je prekrasan. Imao je lonac, mrkvu, šal, gumbiće i sve što treba.... I odjednom vidim ja na SVOM dvorištu neku ženu sa nekom, meni nepoznatom djecom. Ruši Snješka i gradi drugog... sa dodatnom opremom (lonac, mrkva, gumbići, šal) s našeg Snješka. Bila sam u šoku. Gledala sam je kroz prozor i nisam mogla vjerovati da je takvo ponašanje uopće moguće. Drugi dan mi je jedan susjed objasnio kako je ona došla jer je ljuta što su tu doselili neki dotepenci, a ona je na tom napuštenom gradilištu provela svoje djetinjstvo. I eto... imala je potrebu na taj način nam pokazati da je sve svačije.... :)))) Nisam joj tada izašla na dvorište. Ona čak ni ne živi u mom selu, jer se udala i otišla prije no što smo se mi doselili. Tada je bila samo na praznicima. Par puta smo se srele u prolazu... ja je pristojno pozdravim.... I ne, nisam se svađala jer je rušila MOG Snješka, na MOM dvorištu. Mislim da je posesivna i neodgojena. Mislim da me provocirala.... I najmanje što je očekivala je bilo moje nereagiranje. Nikada više nije došla na MOJE dvorište. Da netko želi kanu... ja bih ponudila pola od svih gomolja koje imam. Puno bilja na mom dvorištu je dar od nesebičnih ljudi, a mnoga dvorišta krase biljke iz mog vrta. Oni koji vole cvijeće vole ga vidjeti i na drugim dvorištima. :) P.S. mene si mogla npr. definirati kao "tebi najdražeg anarhista", a ne kao "tvog najdražeg anarhista" :))))))..
A kaj te briga kak ću ja tebe definirati?!!!! Dok nemaš rana na svom tijelu i duši od mog definiranja nemaš se pravo žaliti. :)))))
11.08.2010. (23:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zaista, sjemenke Kane izgledaju ko baline - pušćana zrna i tvrde su. Srebrna jela oduvijek je kod mene izazivala neki osjećaj poštovanja. Krasan duet imaš u svom vrtu. :-))
12.08.2010. (14:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...ne govorim ja protiv imanja kao nužnosti u našem životu, već o tome kako je karakter cjelokupnog našeg društva orijentiran na imanje u smislu bivanja... odnosno, nije da smo previše orijentirani na imanje nego smo u potpunosti poistovjetili imanje sa bivanjem(čast izuzecima)... naime, hoću reći da si čovjek u našoj kulturi ne može priuštiti da bude nesebičan i solidaran jer društvo tako ne funkcionira... mora misliti na to kako će on preživjeti, a ako uspije steći nešto više nego što mu treba, tada si može priuštiti nesebičnost i solidarnost (ako to uopće želi)... ali kako modus imanja u društvu razvija osjećaj pohlepe, mnogima nikada nije dosta imanja...naša kultura ne funkcionira na način da se ljudi ne moraju brinuti kako će preživjeti, ne funkcionira na način koji donosi sigurnost svim članovima zajednice, već sveopću nesigurnost - da li ću biti u stanju preživjeti?, naći posao kojim ću moći zarađivati za život, a ako dobijem otkaz, onda sve ispočetka, neizvjesnost i borba za opstanak...
...taj modus imanja je bolest koja uništava čovjeka, i u tjelesnom i u duševnom smislu... taj modus imanja stvara izrabljivače i lopove, psihopate i sadiste, kao što stvara i žrtve koje se panično boje za svoju egzistenciju, za svoju sigurnost, a u najgorim slučajevima dižu ruku na sebe ili drugoga (koga krive za svoju nesreću) jer psihički nisu mogli podnijeti taj pritisak neizvjesnosti i nesigurnosti, nisu se više imali snage boriti za život... to je jako žalosno, što je u našoj kulturi život borba... u odnosima koji razvijaju društveni karakter zasnovan na solidarnosti i suradnji, na življenju za čovjeka, a ne protiv čovjeka, gdje se ljudi ne moraju bojati za svoju egzistenciju, gdje ne mogu dobiti otkaz jer nitko neće niti biti "zaposlen" jest plemenska organizacija društva gdje se svi članovi zajednice brinu jedni za druge... da, možda se ovakav razvoj čovječanstva morao dogoditi da bi oni koji prežive shvatili kako se to nije moralo dogoditi, a to je još žalosnije :((...
...a što se snješka tiče, nije baš dobra usporedba s primjerom koji sam naveo u vezi Kane... suseda je snješka uništila, što bi se moglo dodatno okvalificirati i kao sadistički čin (sigurno je u tom uništavanju i uživala)... a upravo taj njen čin dokazuje bolest našeg društvenog karaktera, kojoj smo svi izloženi (netko joj se uspijeva koliko toliko othrvati, a netko bude potpuno zaražen)... najbolji primjeri zaraženosti s tom bolešću su sukobi ljudi oko međe, a ako zbog toga potekne krv, onda znaš da su ti ljudi totalno ludi...
...nije me briga kak ćeš me definirati, ali ja ne bih bio ja kad se ne bih bunio :))))))... pozdrav...
12.08.2010. (21:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@gustirna...hvala ti... :) @Smisleni... Opet te moram pohvaliti jer si napisao lijep komentar. Slažem se s tvojom ocjenom našeg društva i svijeta u kojemu živimo.... ali ipak moram po tisućiti put dodati da na žalost svijest nije na tom nivou da bi se problemi rješavali na način koji sanjaš. Svatko normalan razumije da si u pravu i da su rješenja koja vidiš logična, normalna i poželjna. Ali ovaj svijet nije normalan... pa od toga ništa. No složit ću se s ovim dijelom: da, možda se ovakav razvoj čovječanstva morao dogoditi da bi oni koji prežive shvatili kako se to nije moralo dogoditi, a to je još žalosnije :((...
12.08.2010. (22:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Studentica... slažem se. Sve oko nas ima svoju priču... samo treba zastati na tren i poslušati je... osjetiti je... :) @pupoljak, nisi smotana... nego nisi upute pročitala temeljito. Skoncentriraj se. Nemoj ništa oduzimati i dodavati.... čitaj kako piše i napravi tako. Pa će ti slika proći. Ne postoji drugi način da ti objasnim.... Uglata zagrada, tada upišeš slova img i iza njih, bez razmaka znak jednako, tada kopiraš adresu slike i zatvoriš uglatu zagradu.
Strašno me podsjećaš na nekoga... :)))))))
14.08.2010. (23:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
žubor vode
Prelijepa ti je kana i zanimljiv post. Pozdrav
10.08.2010. (22:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki 2
Predivne su - obje! Pusa, pozdrav - uživaj u damskom društvu! Pusa, pozdrav od Luki+Goldie
10.08.2010. (22:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sanja_45
Dvije prekrasne dame koje imaš u svom vrtu su doista prekrasne...:))
Znam da ih je ljepše gledati uživo...:))
11.08.2010. (07:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bookeraj
srebrne smreke (mislim da su smreke, ne bi me valjalo držati za riječ) kod mojih roditelja u dvorištu rasle su skupa sa mnom i moram reći da su me dosad već itekako prešišale, jako je to lijepa biljka :)
11.08.2010. (09:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Claudine
predivne su, obje!
11.08.2010. (10:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Smisao Života
...jedan od preduvjeta za promjenu odnosa čovjeka prema prirodi kao i odnosa čovjeka prema čovjeku je odbacivanje modusa imanja (želje za posjedovanjem drugih bića) koji je apstraktan, jer čovjek ne posjeduje ništa (osim vlastitih misli), i prihvaćanje modusa bivanja... hoću reći da ova prelijepa Kana nije tvoja, kao što niti vrt nije tvoj :)))...
P.S. kao odgovor na tvoj i @semperov komentar napisah novi post... pozdrav...
11.08.2010. (13:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
donin svijet
@Žuborčice, hvala ti... :)
@luki 2... ljubac... :x
@sanja_45... sve i baš sve je uživo bolje... ;)
@Bookeraj.... nemam pojma jer nema šišarke... a osnovna razlika između jele i smreke je u tome kako stoje šišarke. Kod jele stoje uspravno, kod smreke prema dolje. Pored ove jele imam još jednu lijepu.... neku Šveđanku i to je sigurno jela jer joj šišarke stoje gore.... a ova ih nema pa ne mogu znati...
@Claudine.... drago mi je da ti se sviđaju... :)
@Smisleni... kada kažeš MOJA majka... to ne znači da je smatraš svojim posjedom... to ne izgovoraš na taj materijalni način... jer svi znamo što svakom čovjeku znači majka. Isto je sa djetetom, voljenom osobom, prijateljem... Kad za njih kažemo MOJ... to ne znači da ih smatramo vlasnštvom u tom materijalnom smislu... nego su nam bliski... pa su zato naši.
Pa i ti si moj bloger... moj Smisleni... a to ne znači da sam ti vlasnica... jel tako?!
Ti si čak MOJ najdraži anarhist... jer drugog nemam. :))))))
TVOJ novi post ću doći čitati večeras.... jer ću biti puno pažljivija nego sada..... Sad sam samo u kratkom letu.... :)
11.08.2010. (15:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
omladinka
Kana je prava ljepotica, sigurno uživaš u vrtu:))
11.08.2010. (20:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Smisao Života
...naravno da kada kažemo da nešto imamo ne mora značiti da to nešto doživljavamo kao vlasništvo... ali, da li je to uistinu tako?... sad ću malo cjepidlačit :)))... modus imanja koji sam spominjao termin je koji koristi E. Fromm kako bi istaknuo fiksaciju našeg društva na posjedovanje, odnosno da se naš bitak poistovjećuje sa imanjem – smisao života vezan je uz ono što posjedujem , odnosno ako nemam kuću, stan, auto, ili ako nemam ženu i djecu, koji je smisao mog života?... pa tako Fromm kaže: »Imati je varljivo jednostavna riječ. Svako ljudsko biće ima nešto: tijelo, odjeću, stan - sve do modernih muškaraca ili žena koji imaju auto, televizor, mašinu za pranje rublja itd. Živjeti, a da se nešto ne posjeduje zaista je nemoguće. Zašto bi, tada, imanje trebalo biti problem? Već lingvistička povijest »imanja« ukazuje da ta riječ uistinu predstavlja problem. Oni koji vjeruju da je »imati« najprirodnija kategorija ljudskog postojanja možda će se iznenaditi kad saznaju da mnogi jezici nemaju tu riječ. Na hebrejskom, na primjer, »imam« se mora izraziti posrednim oblikom jesh li (»to je meni«). Zapravo su brojniji jezici koji posjedovanje izražavaju na taj način no riječju »imam«. Zanimljivo je zapaziti da je u razvitku mnogih jezika za konstrukcijom »to je meni« slijedila »ja imam« ali, kao što je Emile Benveniste istaknuo, razvitak nije tekao u suprotnom pravcu. Ta činjenica ukazuje da se riječ imati razvija u vezi s razvitkom privatnog vlasništva. Ona je nepostojeća u društvima s prevladavajućim funkcionalnim vlasništvom, tj. s vlasništvom za upotrebu.“...
...u kulturi koja se temelji na modusu imanja većinu našeg djelovanja vodi osjećaj posesivnosti (čast izuzecima)... ograđujemo zemlju jer ju smatramo svojim vlasništvom, kao i sve što na toj zemlji raste, a posesivnost ide do te mjere da svoje bračne partnere, svoju djecu i svoje prijatelje doživljavamo kao vlasništvo – oni su naši... ali toga u većini slučajeva nismo svjesni (to da ih doživljavamo kao vlasništvo), taj osjećaj je podsvjestan, a manifestira se kroz naše postupke... npr. kroz ljubomoru koja je glavni simptom posesivnosti prema nekoj osobi za koju smatramo da je naša... znam da ti to razumiješ, naročito ako prihvaćaš istinitost stihova Kahlila Dzubrana koje si stavila u box sa strane :)))... a taj osjećaj vlasništva nad stvarima i ljudima koji vlada u našoj kulturi je naučen, odgajaju nas da budemo posesivni, da prihvaćamo vlasništvo kao najveću i nepovredivu vrijednost... naš individualni karakter izgrađuje se na modusu imanja, a tako i karakter cijelog društva... taj svoj karakter uzimamo zdravo za gotovo, kao dio našeg bića koji takav mora biti... on jest postao dio našeg bića, ali to ne znači da takav mora biti... zapitaj se kako bi reagirala na posesivnost neke osobe koja bi iskopala tvoju Kanu i presadila je u svoj vrt jer ju želi imati?... ako bi tu osobu doživjela kao lopova tada bi izrazila vlastitu posesivnost jer ipak smatraš da je ta Kana tvoja (naime, zar je bitno gdje Kana raste, dok god je živa i nudi svoju ljepotu svima)... ali, kao što sam rekao na takav osjećaj nismo imuni jer smo tako odgajani, i za naš karakter to je normalna reakcija... odnosno za bolestan karakter normalne su bolesne akcije i reakcije... nemoj shvatiti da govorim kako si ti bolesna, jer te ne poznajem, i ne znam kakav je tvoj odnos prema Kani, već govorim općenito o bolesti našeg društvenog karaktera, a koja je kao takva uzrok velike većine naših društvenih problema... neću više, ajd bok :)))...
P.S. mene si mogla npr. definirati kao "tebi najdražeg anarhista", a ne kao "tvog najdražeg anarhista" :))))))...
11.08.2010. (21:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
donin svijet
@omladinka, teško je pronaći riječi kojima bih ti opisala koliko ja volim svoje dvorište. :)
@Smisleni... pa za početak imamo vlastiti život... :) Imamo i mogućnost izbora.
To je MOJ život. TVOJ život. To je MOJ izbor. TVOJ izbor. Jel tako?
Živimo u svijetu gdje bez IMATI ne možemo živjeti. Radim da bi imala kune za koje ću kupiti kruh. Naprosto nije vrijeme kad mogu gola šetati i sakupljati plodove. Pa i Iza je IMALA vrećice od vidrine kože u koje je spremala ljekarije. Svi u Plemenu su imali amajlije na vratu.... imali su neke svoje osobne predmete... zar ne? Znači imati postoji od doba prvih ljudi. I protiv toga ne možemo. To još uvijek ne znači da BITI nije na prvom mjestu. :)
Slažem se s tobom da je ovaj svijet previše orijentiran na IMATI... i da su mnogi ljudi sebični.
zapitaj se kako bi reagirala na posesivnost neke osobe koja bi iskopala tvoju Kanu i presadila je u svoj vrt jer ju želi imati?... ako bi tu osobu doživjela kao lopova tada bi izrazila vlastitu posesivnost jer ipak smatraš da je ta Kana tvoja (naime, zar je bitno gdje Kana raste, dok god je živa i nudi svoju ljepotu svima)...
Imala sam sličan primjer.
Prve godine kad smo doselili, na sred dvorišta iza kuće napravila sam s klincima velikog Snješka. Bio je prekrasan. Imao je lonac, mrkvu, šal, gumbiće i sve što treba....
I odjednom vidim ja na SVOM dvorištu neku ženu sa nekom, meni nepoznatom djecom.
Ruši Snješka i gradi drugog... sa dodatnom opremom (lonac, mrkva, gumbići, šal) s našeg Snješka. Bila sam u šoku. Gledala sam je kroz prozor i nisam mogla vjerovati da je takvo ponašanje uopće moguće. Drugi dan mi je jedan susjed objasnio kako je ona došla jer je ljuta što su tu doselili neki dotepenci, a ona je na tom napuštenom gradilištu provela svoje djetinjstvo. I eto... imala je potrebu na taj način nam pokazati da je sve svačije.... :))))
Nisam joj tada izašla na dvorište. Ona čak ni ne živi u mom selu, jer se udala i otišla prije no što smo se mi doselili. Tada je bila samo na praznicima. Par puta smo se srele u prolazu... ja je pristojno pozdravim.... I ne, nisam se svađala jer je rušila MOG Snješka, na MOM dvorištu.
Mislim da je posesivna i neodgojena. Mislim da me provocirala.... I najmanje što je očekivala je bilo moje nereagiranje. Nikada više nije došla na MOJE dvorište.
Da netko želi kanu... ja bih ponudila pola od svih gomolja koje imam. Puno bilja na mom dvorištu je dar od nesebičnih ljudi, a mnoga dvorišta krase biljke iz mog vrta. Oni koji vole cvijeće vole ga vidjeti i na drugim dvorištima. :)
P.S. mene si mogla npr. definirati kao "tebi najdražeg anarhista", a ne kao "tvog najdražeg anarhista" :))))))..
A kaj te briga kak ću ja tebe definirati?!!!! Dok nemaš rana na svom tijelu i duši od mog definiranja nemaš se pravo žaliti. :)))))
11.08.2010. (23:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gustirna
Zaista, sjemenke Kane izgledaju ko baline - pušćana zrna i tvrde su.
Srebrna jela oduvijek je kod mene izazivala neki osjećaj poštovanja.
Krasan duet imaš u svom vrtu. :-))
12.08.2010. (14:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Smisao Života
...ne govorim ja protiv imanja kao nužnosti u našem životu, već o tome kako je karakter cjelokupnog našeg društva orijentiran na imanje u smislu bivanja... odnosno, nije da smo previše orijentirani na imanje nego smo u potpunosti poistovjetili imanje sa bivanjem(čast izuzecima)... naime, hoću reći da si čovjek u našoj kulturi ne može priuštiti da bude nesebičan i solidaran jer društvo tako ne funkcionira... mora misliti na to kako će on preživjeti, a ako uspije steći nešto više nego što mu treba, tada si može priuštiti nesebičnost i solidarnost (ako to uopće želi)... ali kako modus imanja u društvu razvija osjećaj pohlepe, mnogima nikada nije dosta imanja...naša kultura ne funkcionira na način da se ljudi ne moraju brinuti kako će preživjeti, ne funkcionira na način koji donosi sigurnost svim članovima zajednice, već sveopću nesigurnost - da li ću biti u stanju preživjeti?, naći posao kojim ću moći zarađivati za život, a ako dobijem otkaz, onda sve ispočetka, neizvjesnost i borba za opstanak...
...taj modus imanja je bolest koja uništava čovjeka, i u tjelesnom i u duševnom smislu... taj modus imanja stvara izrabljivače i lopove, psihopate i sadiste, kao što stvara i žrtve koje se panično boje za svoju egzistenciju, za svoju sigurnost, a u najgorim slučajevima dižu ruku na sebe ili drugoga (koga krive za svoju nesreću) jer psihički nisu mogli podnijeti taj pritisak neizvjesnosti i nesigurnosti, nisu se više imali snage boriti za život... to je jako žalosno, što je u našoj kulturi život borba... u odnosima koji razvijaju društveni karakter zasnovan na solidarnosti i suradnji, na življenju za čovjeka, a ne protiv čovjeka, gdje se ljudi ne moraju bojati za svoju egzistenciju, gdje ne mogu dobiti otkaz jer nitko neće niti biti "zaposlen" jest plemenska organizacija društva gdje se svi članovi zajednice brinu jedni za druge... da, možda se ovakav razvoj čovječanstva morao dogoditi da bi oni koji prežive shvatili kako se to nije moralo dogoditi, a to je još žalosnije :((...
...a što se snješka tiče, nije baš dobra usporedba s primjerom koji sam naveo u vezi Kane... suseda je snješka uništila, što bi se moglo dodatno okvalificirati i kao sadistički čin (sigurno je u tom uništavanju i uživala)... a upravo taj njen čin dokazuje bolest našeg društvenog karaktera, kojoj smo svi izloženi (netko joj se uspijeva koliko toliko othrvati, a netko bude potpuno zaražen)... najbolji primjeri zaraženosti s tom bolešću su sukobi ljudi oko međe, a ako zbog toga potekne krv, onda znaš da su ti ljudi totalno ludi...
...nije me briga kak ćeš me definirati, ali ja ne bih bio ja kad se ne bih bunio :))))))... pozdrav...
12.08.2010. (21:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
donin svijet
@gustirna...hvala ti... :)
@Smisleni... Opet te moram pohvaliti jer si napisao lijep komentar. Slažem se s tvojom ocjenom našeg društva i svijeta u kojemu živimo.... ali ipak moram po tisućiti put dodati da na žalost svijest nije na tom nivou da bi se problemi rješavali na način koji sanjaš. Svatko normalan razumije da si u pravu i da su rješenja koja vidiš logična, normalna i poželjna. Ali ovaj svijet nije normalan... pa od toga ništa. No složit ću se s ovim dijelom:
da, možda se ovakav razvoj čovječanstva morao dogoditi da bi oni koji prežive shvatili kako se to nije moralo dogoditi, a to je još žalosnije :((...
12.08.2010. (22:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pupoljak
nova sam tu,malo šetam blogom.
13.08.2010. (23:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
donin svijet
@pupoljak... dobro nam došla. ;)
13.08.2010. (23:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pupoljak
hvala ti
nego imaš mail.....
13.08.2010. (23:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
donin svijet
Imam. S desne strane.... iznad linkova omiljenih blogera.
13.08.2010. (23:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
studentica
Predivno je koliko ta nijema bića u sebi mogu sakrivati priča. :)
14.08.2010. (01:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pupoljak
slika mi ne ide,valjda sam smotana.
14.08.2010. (22:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
donin svijet
@Studentica... slažem se. Sve oko nas ima svoju priču... samo treba zastati na tren i poslušati je... osjetiti je... :)
@pupoljak, nisi smotana... nego nisi upute pročitala temeljito. Skoncentriraj se. Nemoj ništa oduzimati i dodavati.... čitaj kako piše i napravi tako. Pa će ti slika proći.
Ne postoji drugi način da ti objasnim....
Uglata zagrada, tada upišeš slova img i iza njih, bez razmaka znak jednako, tada kopiraš adresu slike i zatvoriš uglatu zagradu.
Strašno me podsjećaš na nekoga... :)))))))
14.08.2010. (23:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
greentea
mislim da sam to već barem jednom rekla - zavidim ti na prirodi oko tebe. i drago mi je da ju ti tako dobro razumiješ....
28.08.2010. (12:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...