@marchelina, čini mi se... @Mirče, komentar sam vam preselila na prethodnu temu. Ne dolazi u obzir da se ova tema uništava sadržajima koji nemaju veze sa istom.
06.08.2010. (09:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prije koji dan, vijest na net.hr-u....znanstvenici riješili način kako pomoću jedne injekcije pobijediti depresiju i postići stanje trajnog mira! Veselilo bi me kada ne bi vidio mogućnosti zloupotrebe do beskraja! U jednoj SF knjizi (mislim Vrli novi svijet)... kada dođe do nekakve kritične situacije, vojska i policija ne djeluju nasilno, nego prskaju SOMU, drogu koja je legalna i bez ikakvih posljedica. Ljudi izloženi djelovanju počinju se veseliti, grle se i vode ljubav, trenutno zaboravljaju razloge za sukob... Podsjeća li te to npr. na zrće?? Vic je u tome da ova civilizacija uporno izvrče situaciju u kojoj se nalazimo. "Liječe" (potiskuju) se posljedice, a uzroci ostaju (jer ih postojeća ideologija/poredak, smatraju nužnim "zlom" ali i potrebom)...kemijski nas prilagođavaju društvu POTROŠAČA, čija je jedina svrha kupovina NEPOTREBNIH stvari i trajno stanje nesreće koje potiće tu bezumnu kupovinu!
06.08.2010. (09:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@borgman, slažem se. Uništavaju i pokoravaju nas suptilno i tiho... Nema krvi i jauka.... Ljudi se omamljeni smješkaju ili otupljeni njonjaju i poput zombija hodaju ovim svijetom, pripremljeni za daljnju obradu...
06.08.2010. (10:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
u jednoj sam knjizi pročitala da je bolest samo viši stupanj zdravlja. upozorava nas da promijenimo životne navike. umjesto promjene, tu nastupa farmaceutska industrija kojoj je cilj prodaja tvari koje zavaravaju organizam i stvaraju ovisnost. konkretno antidepresivi dokazano ničemu ne koriste. nažalost, linija manjeg otpora na kratkim dionicama djeluje iscjeljujuće. na dužim stazama dobijemo letargičnog čovjeka, a samim time i učmalo društvo. ne slučajno.
06.08.2010. (10:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
postoje i drugi načini kako se boriti protiv depresije, ne samo psihofarmacima. izvrstan pristup u tome je i psihoterapija (iako psihijatri kod nas rijetko pristupaju pacijentima na taj način) jer pomaže depresivnoj osobi da artikulira svoj problem i da ga nastoji riješiti afirmativnijim pristupom. inače, slažem se - "liječenje" depresije psihofarmacima čini se kao krpanje i zalječivanje simptoma, dok krajnji uzrok ostaje nepokriven terapijom. P. S. dio toga je i preseravanje mladih :) znam curu koja se navukla na speed dok je noću učila za ispite. stres od ispitnih rokova, recimo, mnogima dođe glave :)
06.08.2010. (11:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prošla sam sve faze sa svojom djecom bez ikakvih lijekova, a i nisu skloni ni antibioticima, a kamo li nekim drugim slatkim pilulicama, na njihovu sreću ili nesreću...:)))
06.08.2010. (13:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Na tvoje pitanje "Jesmo li uopće svjesni toga?" ja bih ipak odgovorila: o da, jesmo, itekako! Ali kao i uvijek kad nam nešto zadaje glavobolju ili nam je prekomplicirano, okrećemo glavu i negiramo kako ne bi morali preuzeti odgovornost. S druge strane, nisu nas drugačije ni učili: tableta je postala omen kroz koji se jasno vidi kako nam izgleda budućnost - ne samo omamljena, kako ste ti i @borgman dobro primjetili, već se sve svodi na instant rješenja. Baš kao i @bookeraj i ja poznam, ne samo mlade (iako su oni najčešća grupa), osobe koji se dopuju raznim psihofarmacima kako bi "preživjeli" izazove svakodnevice - od managera do blagajnice, ali ne samo zbog posla nego i osobnog života. Sami sebi ispiremo mozak nekakvim parolama o nedostatku vremena, o borbi za egzistenciju (koji neki zaista vode, ali većina niti ne zna što je to), o otuđenju, ne želeći uvidjeti da smo sami i stvaraoci svega toga. Farmaceutski loby je jedan od najjačih u svijetu ako ne i najjači, a mi tj. ljudska konfomistička svijest/priroda im je dala tu moć. Donedavno su "tablete za svaku priliku" bile rezervirane samo za odrasle, ali tržište raste našim zahtjevima, pa sad i djeca postaju žrtva instant rješenja. ADHD je "bolest" ili psihička smetnja (najčešće) u djece, pa iako neki tvrde da u nekim slučajevima ima veze s genetskim nasljeđem (ne želim razvlačiti komentar medicinskom terminologijom) rezultati, a i čista logika govore drugačije. Nekad su djeca bila dio obitelji koja ih je na svojstven način pripremala na život. Uglavnom je sve imalo kakav-takav red i vrijednost: škola, roditelji, prijatelji, okolina. Djeca su se učila socijalnoj kompetenciji, a posebno kako biti kreativan u svakoj prilici: dobiti dobru ocjenu, steći prijateljstvo, zaslužiti džeparac. Svoja saznanja dijelili su s roditeljima ili prijateljima, tada se još razgovaralo bez straha da si dotakao temu koja nije in. Danas, u našoj borbi za golu egzistenciju koja uključuje prebrzi auto, gigantski TV, stajanje u redu 24 sata da bi se kupio prvi primjerak i-poda, posjedovanje svih tih multimedijalnih igračaka kako bi se hvalili, hvalili, hvalili...dakle, danas ostavljamo djecu pred tim "krvavo zarađenim" TVom ubjeđujući se da je u njegovu astronomsku cijenu uključena i funkcija dadilje, puštamo ih u bespuće interneta gdje stječu "prijatelje" jednim jedinim klikom, gdje su prisiljeni na drugačije odrastanje nego nam je prirodom dano, gdje nemaju mogućnosti na primjeren način svom dobu i razvoju učiti kako ustvari funkcionira život i življenje, gdje ih guši brdo informacija koje ne mogu apsorbirati, o kojima ne mogu pričati ni sa svojim učiteljima ni roditeljima, jer oni su po tom pitanju najčešće u teškom zaostatku, ili jednostavno nisu tu. Lijepo molim, kako jedno tako krhko biće može ostati psihički zdravo??? I onda i tu zakažemo, pa umjesto da djeci pružimo ono što zapravo trebaju, sebe, mi ih kljukamo tabletama i stvaramo novu generaciju poslušnih zombija. Moj posao između ostalog uključuje i rad s majkama i djecom: umjesto beskrajnih terapija (bez želje da umanjujem njihovu vrijednost jer su isto tako potrebne) ja ih učim kako da provedu vrijeme zajedno i još bolje: kako da u to vrijeme nauče slušati sebe i pravilno artikulirati svoje potrebe. Nedavno mi se jedna (još prije nekoliko tjedana očajna) mama pohvalila kako uživa u svom "novom" dječaku i kako je on, inače donedavni potpuni ovisnik o komp. igrama (8 godina!!!) s dijagnozom teškog oblika ADHDa, odbio vršnjaka kad ga je pozvao na jednu od tih igara riječima:"Dosadan si i to uopće nije cool." i otišao pisati zadaću. Takva djeca, naravno kad jednom izađu iz bolesne sheme u koju su upali, zaista ne zahtjevaju puno: malo poklonjenog vremena (umjesto cool stvarčica) u kojem ćemo ih doživjeti i u kojem će s nama podijeliti saznanje da postoje.
06.08.2010. (14:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Govorili su nam da idemo, ali odlučili smo da nećemo, da ćemo pokušati te probleme prevladati sami. Izgleda da smo uspjeli, nadam se da jesmo, ali pravi rezultati vidjet će se kasnije. Neke "krive Drine" nije dobro ispravljati, ponekad treba pustiti da rijeka teče svojim tokom i jača samu sebe. Kad ukrotimo rijeku, ona više nikad nije ona ista, onakva kakvom ju je priroda stvorila. Ovaj svijet mora prihvatiti da se ne mogu svi ljudi staviti u isti kalup, onako kako većini odgovara. Jedna poznanica koja je radili u dječjoj klinici u Njemačkoj, pričala mi je prije 10-tak godina, kako se djeci prepisuju tablete za umirenje, čak i samo onda kada su ponešto živahnija od svojih vršnjaka. Kao i njoj, to mi je bilo prestrašno.
06.08.2010. (17:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Imam puno povjerenje u liječnike i u dosta lijekova koji zaista mogu pomoći, ali nisam zagovornik antidepresiva, pogotovo ne za djecu. Ljudi često idu linijom manjeg otpora, pa kad još to prepiše liječnik misle da su rješili probleme ne misleći o posljedicama. Pročitala sam podatak još 2007-me da svaki deseti stanovnik kod nas pati od depresije. Ako je to istina ne čudi da se uglavnom poseže za ljekovima. A o tim lijekovima možemo svašta pročitati. Neki psiholozi tvrde da imaju placebo efekt i sklona sam vjerovati u to. Ipak najviše toga ide iz glave. Slažem se da je terapija razgovorom dobra, ali postoji i terapija "volontiranje". Pomaganje potrebitima, pogotovo rad sa djecom. To je dobar način da se prepoznaju prave životne vrijednosti i da se dozna štošta o samom sebi. Samim time bi dosta razloga zbog kojih dolazi do depresije postalo minorno. Znamo da su svakom njegovi problemi najveći i najgori, ali nije uvijek baš tako. Lijepi pozdravi:)))
06.08.2010. (18:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
marchelina
Nismo.
06.08.2010. (07:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
donin svijet
@marchelina, čini mi se...
@Mirče, komentar sam vam preselila na prethodnu temu. Ne dolazi u obzir da se ova tema uništava sadržajima koji nemaju veze sa istom.
06.08.2010. (09:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borgman
prije koji dan, vijest na net.hr-u....znanstvenici riješili način kako pomoću jedne injekcije pobijediti depresiju i postići stanje trajnog mira!
Veselilo bi me kada ne bi vidio mogućnosti zloupotrebe do beskraja!
U jednoj SF knjizi (mislim Vrli novi svijet)... kada dođe do nekakve kritične situacije, vojska i policija ne djeluju nasilno, nego prskaju SOMU, drogu koja je legalna i bez ikakvih posljedica. Ljudi izloženi djelovanju počinju se veseliti, grle se i vode ljubav, trenutno zaboravljaju razloge za sukob...
Podsjeća li te to npr. na zrće??
Vic je u tome da ova civilizacija uporno izvrče situaciju u kojoj se nalazimo. "Liječe" (potiskuju) se posljedice, a uzroci ostaju (jer ih postojeća ideologija/poredak, smatraju nužnim "zlom" ali i potrebom)...kemijski nas prilagođavaju društvu POTROŠAČA, čija je jedina svrha kupovina NEPOTREBNIH stvari i trajno stanje nesreće koje potiće tu bezumnu kupovinu!
06.08.2010. (09:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
donin svijet
@borgman, slažem se. Uništavaju i pokoravaju nas suptilno i tiho... Nema krvi i jauka.... Ljudi se omamljeni smješkaju ili otupljeni njonjaju i poput zombija hodaju ovim svijetom, pripremljeni za daljnju obradu...
06.08.2010. (10:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
primakka
u jednoj sam knjizi pročitala da je bolest samo viši stupanj zdravlja. upozorava nas da promijenimo životne navike. umjesto promjene, tu nastupa farmaceutska industrija kojoj je cilj prodaja tvari koje zavaravaju organizam i stvaraju ovisnost. konkretno antidepresivi dokazano ničemu ne koriste.
nažalost, linija manjeg otpora na kratkim dionicama djeluje iscjeljujuće. na dužim stazama dobijemo letargičnog čovjeka, a samim time i učmalo društvo. ne slučajno.
06.08.2010. (10:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bookeraj
postoje i drugi načini kako se boriti protiv depresije, ne samo psihofarmacima. izvrstan pristup u tome je i psihoterapija (iako psihijatri kod nas rijetko pristupaju pacijentima na taj način) jer pomaže depresivnoj osobi da artikulira svoj problem i da ga nastoji riješiti afirmativnijim pristupom. inače, slažem se - "liječenje" depresije psihofarmacima čini se kao krpanje i zalječivanje simptoma, dok krajnji uzrok ostaje nepokriven terapijom.
P. S. dio toga je i preseravanje mladih :) znam curu koja se navukla na speed dok je noću učila za ispite. stres od ispitnih rokova, recimo, mnogima dođe glave :)
06.08.2010. (11:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sanja_45
Prošla sam sve faze sa svojom djecom bez ikakvih lijekova, a i nisu skloni ni antibioticima, a kamo li nekim drugim slatkim pilulicama, na njihovu sreću ili nesreću...:)))
06.08.2010. (13:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
studena
Na tvoje pitanje "Jesmo li uopće svjesni toga?" ja bih ipak odgovorila: o da, jesmo, itekako!
Ali kao i uvijek kad nam nešto zadaje glavobolju ili nam je prekomplicirano, okrećemo glavu i negiramo kako ne bi morali preuzeti odgovornost.
S druge strane, nisu nas drugačije ni učili: tableta je postala omen kroz koji se jasno vidi kako nam izgleda budućnost - ne samo omamljena, kako ste ti i @borgman dobro primjetili, već se sve svodi na instant rješenja.
Baš kao i @bookeraj i ja poznam, ne samo mlade (iako su oni najčešća grupa), osobe koji se dopuju raznim psihofarmacima kako bi "preživjeli" izazove svakodnevice - od managera do blagajnice, ali ne samo zbog posla nego i osobnog života.
Sami sebi ispiremo mozak nekakvim parolama o nedostatku vremena, o borbi za egzistenciju (koji neki zaista vode, ali većina niti ne zna što je to), o otuđenju, ne želeći uvidjeti da smo sami i stvaraoci svega toga.
Farmaceutski loby je jedan od najjačih u svijetu ako ne i najjači, a mi tj. ljudska konfomistička svijest/priroda im je dala tu moć.
Donedavno su "tablete za svaku priliku" bile rezervirane samo za odrasle, ali tržište raste našim zahtjevima, pa sad i djeca postaju žrtva instant rješenja.
ADHD je "bolest" ili psihička smetnja (najčešće) u djece, pa iako neki tvrde da u nekim slučajevima ima veze s genetskim nasljeđem (ne želim razvlačiti komentar medicinskom terminologijom) rezultati, a i čista logika govore drugačije.
Nekad su djeca bila dio obitelji koja ih je na svojstven način pripremala na život. Uglavnom je sve imalo kakav-takav red i vrijednost: škola, roditelji, prijatelji, okolina. Djeca su se učila socijalnoj kompetenciji, a posebno kako biti kreativan u svakoj prilici: dobiti dobru ocjenu, steći prijateljstvo, zaslužiti džeparac. Svoja saznanja dijelili su s roditeljima ili prijateljima, tada se još razgovaralo bez straha da si dotakao temu koja nije in.
Danas, u našoj borbi za golu egzistenciju koja uključuje prebrzi auto, gigantski TV, stajanje u redu 24 sata da bi se kupio prvi primjerak i-poda, posjedovanje svih tih multimedijalnih igračaka kako bi se hvalili, hvalili, hvalili...dakle, danas ostavljamo djecu pred tim "krvavo zarađenim" TVom ubjeđujući se da je u njegovu astronomsku cijenu uključena i funkcija dadilje, puštamo ih u bespuće interneta gdje stječu "prijatelje" jednim jedinim klikom, gdje su prisiljeni na drugačije odrastanje nego nam je prirodom dano, gdje nemaju mogućnosti na primjeren način svom dobu i razvoju učiti kako ustvari funkcionira život i življenje, gdje ih guši brdo informacija koje ne mogu apsorbirati, o kojima ne mogu pričati ni sa svojim učiteljima ni roditeljima, jer oni su po tom pitanju najčešće u teškom zaostatku, ili jednostavno nisu tu.
Lijepo molim, kako jedno tako krhko biće može ostati psihički zdravo???
I onda i tu zakažemo, pa umjesto da djeci pružimo ono što zapravo trebaju, sebe, mi ih kljukamo tabletama i stvaramo novu generaciju poslušnih zombija.
Moj posao između ostalog uključuje i rad s majkama i djecom: umjesto beskrajnih terapija (bez želje da umanjujem njihovu vrijednost jer su isto tako potrebne) ja ih učim kako da provedu vrijeme zajedno i još bolje: kako da u to vrijeme nauče slušati sebe i pravilno artikulirati svoje potrebe.
Nedavno mi se jedna (još prije nekoliko tjedana očajna) mama pohvalila kako uživa u svom "novom" dječaku i kako je on, inače donedavni potpuni ovisnik o komp. igrama (8 godina!!!) s dijagnozom teškog oblika ADHDa, odbio vršnjaka kad ga je pozvao na jednu od tih igara riječima:"Dosadan si i to uopće nije cool." i otišao pisati zadaću.
Takva djeca, naravno kad jednom izađu iz bolesne sheme u koju su upali, zaista ne zahtjevaju puno: malo poklonjenog vremena (umjesto cool stvarčica) u kojem ćemo ih doživjeti i u kojem će s nama podijeliti saznanje da postoje.
06.08.2010. (14:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gustirna
Govorili su nam da idemo, ali odlučili smo da nećemo, da ćemo pokušati te probleme prevladati sami. Izgleda da smo uspjeli, nadam se da jesmo, ali pravi rezultati vidjet će se kasnije.
Neke "krive Drine" nije dobro ispravljati, ponekad treba pustiti da rijeka teče svojim tokom i jača samu sebe.
Kad ukrotimo rijeku, ona više nikad nije ona ista, onakva kakvom ju je priroda stvorila.
Ovaj svijet mora prihvatiti da se ne mogu svi ljudi staviti u isti kalup, onako kako većini odgovara.
Jedna poznanica koja je radili u dječjoj klinici u Njemačkoj, pričala mi je prije 10-tak godina, kako se djeci prepisuju tablete za umirenje, čak i samo onda kada su ponešto živahnija od svojih vršnjaka. Kao i njoj, to mi je bilo prestrašno.
06.08.2010. (17:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
omladinka
Imam puno povjerenje u liječnike i u dosta lijekova koji zaista mogu pomoći, ali nisam zagovornik antidepresiva, pogotovo ne za djecu. Ljudi često idu linijom manjeg otpora, pa kad još to prepiše liječnik misle da su rješili probleme ne misleći o posljedicama. Pročitala sam podatak još 2007-me da svaki deseti stanovnik kod nas pati od depresije. Ako je to istina ne čudi da se uglavnom poseže za ljekovima. A o tim lijekovima možemo svašta pročitati. Neki psiholozi tvrde da imaju placebo efekt i sklona sam vjerovati u to. Ipak najviše toga ide iz glave.
Slažem se da je terapija razgovorom dobra, ali postoji i terapija "volontiranje". Pomaganje potrebitima, pogotovo rad sa djecom. To je dobar način da se prepoznaju prave životne vrijednosti i da se dozna štošta o samom sebi. Samim time bi dosta razloga zbog kojih dolazi do depresije postalo minorno. Znamo da su svakom njegovi problemi najveći i najgori, ali nije uvijek baš tako.
Lijepi pozdravi:)))
06.08.2010. (18:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...