zanimljiv izbor riječi.. iako sam njihov smisao može se protezati u više smjerova ovisno na koja nas razmišljanja potakne. je li to neki opčeniti paradoks ili je trenutno konkretno uobličen i da li on potiče na prepoznavanje njegovog smisla ili samo na potvrdu našeg vlastitog? sad i ja nekako zvučim kao paradoks..besmisleno, kontradiktorno i nelogično :)
05.08.2010. (23:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mina, sve što nas izbacuje iz linearnog načina doživljavanja svijeta, sve što nam otvara oči i vraća nas i ukorjenjuje u krajnju prisutnost je dobrodošlo. Neki paradoks koji npr. čujemo kroz razgovor s nekim, makar taj paradoks nije direktno povezan ni sa čim što nam se trenutno događa u životu, može nas, na trenutak barem, razdrmati i otvoriti nam neki novi doživljaj stvarnosti.
06.08.2010. (07:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Paradoks je zaista dobar za razmrdavanje jer što sam starija, sve više primjećujem kako ljudi puštaju korijenje u nekom načinu razmišljanja i ni makac. Dobro je biti stručnjak u nekom području, ali brate mili, piliti cijeli život po istome, nit razvoja, nit horizonta. Puno je životnih situacija paradoksalno, tako su primjerice srodni ljudi stavljeni u potpuno različite životne okvire i sada žive kao nebo i zemlja, nespojivo, a spaja ih uvijek ista emotivna nit (konkretan primjer iz mog života) pa mi je to za sada najveći paradoks i nijedan način razmišljanja mi ne pomaže. Lijepi pozdrav
06.08.2010. (07:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
aha znaći misliš opčenito.. pa tu se slažem s tobom jer sve što nas skreće s tog ograničenog linearnog poimanja svakako je dobrodošlo. kod mene pak vlada dijametralna suprotnost od linearnog.. što je zapravo izvrsno osim u onim trenucima kada ipak postaje prekomplicirano
06.08.2010. (11:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dalija
zadivljujuće je kako ljudi ,pa i ja ne razumiju što je to ..paradoks ,kao npr. ..Npr. ,i krenu sa rečenicom ,a ne navedu primjer nego ga samo oforme ,eto npr . ...sa tri slova ..Mislim bez uzorka mašta je spora ,a o zaključku da ne govorimo ..kao da iz riječi izvire para (u našem prijevodu)
06.08.2010. (14:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ksenija
naravno da ti je jasno.bih li ti se uopće obračala da nije?htjela sam to samo podijeliti s tobom i ostatkom ekipe.uživaj i budi pozdravljen
06.08.2010. (14:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Što bi u malo slobodnijem prijevodu značilo da je Svijet paradoksalan, kao i čovjek, njegovo središte i najuspjeliji uradak?! A da je logika, red stvari i svaka analitika zapravo jalovi pokušaj zauzdavanja Svijeta i Velike igre. Da nas zapravo plaši paradoksalnost nas samih, ili bar stalni nagon da se toj paradoksalnosti, apsurdnosti, vratimo? Na koncu, i humor koji spominješ jest zapravo pokušaj oslobađanja, dopušteni način govorenja i razmišljanja o onome, ili na onaj način, koji je inače društveno neprihvatljiv. Ima prilično dokaza da sam čovjek, svi mi, zapravo u svojoj unutrašnjoj logici jesmo apsurdni, impulzivni i nepredvidljivi, paradoksalni rječju, ali nas društvo sa svim svojim organizacijama već stoljećima pokušava obuzdati, urediti. Koliko zbog proklamiranog našeg vlastitog dobra, koliko zbog najobičnije kontrole, maksimalnog iskorištavanja, veliko je pitanje, ha?!
07.08.2010. (08:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Meni su aporije još interesantnije od samog paradoksa. Razlika među njima je u mjestu nastanka, aporija je u nama i našem umu, a paradoks stvarno postoji oko nas.
07.08.2010. (12:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Svašta, ali nek je uzbudljivo, guste rečenice si napisao. Morao sam ih pročitati nekoliko puta da bih shvatio što si htio reći. Je li razlog tome lakoća jutra kojoj ne odgovaraju teške misli ili nešto drugo, hm..(?) U pravu si, humor je pokušaj razbijanja obrazaca i kalupa. I u pravu si, u našoj unutrašnjosti jesmo nepredvidljivi (iako ne znam da li smo i apsurdni)i svaki pokušaj da nas se drži na špagici može samo djelomično uspjeti (kako kod koga). Unutrašnjost je jača nego što se općenito misli i ne može ju se tako ukrotiti ni svezati. Paradoksi mogu pomoći u tom oslobađanju, a i sve drugo što pomaže je jako dobrodošlo. I pisanje bloga također pomaže u tome.
@dejmon, priznajem da nisam znao što su aporije. Onda sam ih proguglao i prvi pojmovi koji su izašli i upali mi u oči su Sokrat i zbunjenost. Sad mi je jasnije (iako zbunjenost ostaje oko mnogočega i dalje)
08.08.2010. (06:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Para(ne)normalan!
Duboko! (;-))
Pozdrav!
05.08.2010. (17:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lady flower
Izgleda da je sve lagani paradoks...
05.08.2010. (20:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mina
zanimljiv izbor riječi.. iako sam njihov smisao može se protezati u više smjerova ovisno na koja nas razmišljanja potakne.
je li to neki opčeniti paradoks ili je trenutno konkretno uobličen i da li on potiče na prepoznavanje njegovog smisla ili samo na potvrdu našeg vlastitog?
sad i ja nekako zvučim kao paradoks..besmisleno, kontradiktorno i nelogično :)
05.08.2010. (23:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
izvorni život
mina, sve što nas izbacuje iz linearnog načina doživljavanja svijeta, sve što nam otvara oči i vraća nas i ukorjenjuje u krajnju prisutnost je dobrodošlo. Neki paradoks koji npr. čujemo kroz razgovor s nekim, makar taj paradoks nije direktno povezan ni sa čim što nam se trenutno događa u životu, može nas, na trenutak barem, razdrmati i otvoriti nam neki novi doživljaj stvarnosti.
06.08.2010. (07:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lady flower
Paradoks je zaista dobar za razmrdavanje jer što sam starija, sve više primjećujem kako ljudi puštaju korijenje u nekom načinu razmišljanja i ni makac. Dobro je biti stručnjak u nekom području, ali brate mili, piliti cijeli život po istome, nit razvoja, nit horizonta.
Puno je životnih situacija paradoksalno, tako su primjerice srodni ljudi stavljeni u potpuno različite životne okvire i sada žive kao nebo i zemlja, nespojivo, a spaja ih uvijek ista emotivna nit (konkretan primjer iz mog života) pa mi je to za sada najveći paradoks i nijedan način razmišljanja mi ne pomaže. Lijepi pozdrav
06.08.2010. (07:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mina
aha znaći misliš opčenito.. pa tu se slažem s tobom jer sve što nas skreće s tog ograničenog linearnog poimanja svakako je dobrodošlo.
kod mene pak vlada dijametralna suprotnost od linearnog.. što je zapravo izvrsno osim u onim trenucima kada ipak postaje prekomplicirano
06.08.2010. (11:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dalija
zadivljujuće je kako ljudi ,pa i ja ne razumiju što je to ..paradoks ,kao npr. ..Npr. ,i krenu sa rečenicom ,a ne navedu primjer nego ga samo oforme ,eto npr . ...sa tri slova ..Mislim bez uzorka mašta je spora ,a o zaključku da ne govorimo ..kao da iz riječi izvire para (u našem prijevodu)
06.08.2010. (14:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ksenija
naravno da ti je jasno.bih li ti se uopće obračala da nije?htjela sam to samo podijeliti s tobom i ostatkom ekipe.uživaj i budi pozdravljen
06.08.2010. (14:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
GAJINE GLUPOSTI
istina!
06.08.2010. (14:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svašta, ali nek je uzbudljivo!
Što bi u malo slobodnijem prijevodu značilo da je Svijet paradoksalan, kao i čovjek, njegovo središte i najuspjeliji uradak?! A da je logika, red stvari i svaka analitika zapravo jalovi pokušaj zauzdavanja Svijeta i Velike igre. Da nas zapravo plaši paradoksalnost nas samih, ili bar stalni nagon da se toj paradoksalnosti, apsurdnosti, vratimo? Na koncu, i humor koji spominješ jest zapravo pokušaj oslobađanja, dopušteni način govorenja i razmišljanja o onome, ili na onaj način, koji je inače društveno neprihvatljiv. Ima prilično dokaza da sam čovjek, svi mi, zapravo u svojoj unutrašnjoj logici jesmo apsurdni, impulzivni i nepredvidljivi, paradoksalni rječju, ali nas društvo sa svim svojim organizacijama već stoljećima pokušava obuzdati, urediti. Koliko zbog proklamiranog našeg vlastitog dobra, koliko zbog najobičnije kontrole, maksimalnog iskorištavanja, veliko je pitanje, ha?!
07.08.2010. (08:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dejmon
Meni su aporije još interesantnije od samog paradoksa. Razlika među njima je u mjestu nastanka, aporija je u nama i našem umu, a paradoks stvarno postoji oko nas.
07.08.2010. (12:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
izvorni život
@Svašta, ali nek je uzbudljivo, guste rečenice si napisao. Morao sam ih pročitati nekoliko puta da bih shvatio što si htio reći. Je li razlog tome lakoća jutra kojoj ne odgovaraju teške misli ili nešto drugo, hm..(?) U pravu si, humor je pokušaj razbijanja obrazaca i kalupa. I u pravu si, u našoj unutrašnjosti jesmo nepredvidljivi (iako ne znam da li smo i apsurdni)i svaki pokušaj da nas se drži na špagici može samo djelomično uspjeti (kako kod koga). Unutrašnjost je jača nego što se općenito misli i ne može ju se tako ukrotiti ni svezati. Paradoksi mogu pomoći u tom oslobađanju, a i sve drugo što pomaže je jako dobrodošlo. I pisanje bloga također pomaže u tome.
@dejmon, priznajem da nisam znao što su aporije. Onda sam ih proguglao i prvi pojmovi koji su izašli i upali mi u oči su Sokrat i zbunjenost. Sad mi je jasnije (iako zbunjenost ostaje oko mnogočega i dalje)
08.08.2010. (06:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...