svi smo mi anđeli i jedra su nam vječno na pučini, ta gdje bi drugdje bila. no, neki anđeli su poput sladoleda i čokolade, umilni i slatki-uz njih uživaš,od njih se debljaš, otromiš i ulijeniš, a drugi su poput pelina-gorki i ljekoviti, oni te trgnu, zdrmaju, katapultiraju u orbitu i tjeraju na kretanje, jedrenje, mijenjanje...uz prve se odmaraš, uz druge rasteš....i tako je sve na svojem mjestu i sve je savršeno i baš onako kako treba....u svijetu u kojem nema ničeg do anđela....mislim si ja. jap. p.s. može, uskoči i ti u čamac za el paso. tebi bih umjesto motke predložila jedrilicu i padobran, vataj povoljan vjetar i budi u 1 i 15 na ušću karašice u dravu.....čekamo te kraj onog velikog balvana što plovi nizvodno i pazi da ne budeš trapava i ostaneš visit s neke topole ili jablana...(no, ne brini, ak ti se baš to desi, ja na sve računam. nosimo za svaki slučaj slavonske slaninice, kulena, kobasa i domaću lepinju-pa, ćemo ti to itat gore ak se zakačiš-da ne budeš gladna dok ne naiđu povoljni vjetrovi i skinu te dole. sve je pod kontrolom-kreni!:)))))))))))
05.08.2010. (12:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lavanda, pučina, jedra, gibanje i šum mora. divne li ćudi duše. ne dati da nam vjetar polomi jedra, da nam kopno posuši mirise i izblijedi boje. nikad ne biti tako daleko da ne čujemo šum mora.
ne vidim anđele, mi ne znamo tko su i gdje su, oni su naši nevidljivi pratioci. one koje vidimo, oni su njihovi izaslanici koji nas samo iskušavaju. ugodan dan.
05.08.2010. (14:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
draga moja vidrice... kako ti mene, baš uvijek, pogodiš... kao da mi čitaš misli... ti draga moja jesi dar svakome kome uđeš u život! pitanje je prepoznaju li oni to? možda svi, ponekad, protegnemo korak više nego su nam noge dugačke, možda svi zavirimo u tuđe živote ne znajući što slijedi, možda.... a kada se dogodi..... kada smo već ušli ne želimo izaći, ali, čini mi se da ponekad ne znamo niti ostati..... i ostaje baš ovakav osjećaj koji opisuješ... ostaju leptirići za koje svaki misli -- samo u mojoj glavi -- - i znam, znam da miris lavande uz razapeta jedra na pučini pojačava taj osjećaj, te osjećaje.... i vjeruj, osjećam ih ...samo, bojim se da ne otplove...ili već jesu? ne, ne moji.......
veliki ti zagrljaj draga vidrice i... naravno, lijep pozdrav ;) ako ugledam jedrenjaka na pučini ( da, da ...gibam sutra ;) sjetit ću se...ma šta sjetti - sliknut ću ti ga i drž ga ;))))
05.08.2010. (19:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lijepo Vidrice, baš jako, jako lijepo, iz dubine duše. Da, hodati zemljom čineći dobro, jednostavna i vrhunska logika, nepogrešiva.....Da nismo kadikad, možda i ne tako rijetko, samo mali, zbunjeni, paradoksalni, apsurdni ljudi. Koji se dijele na one koji griješe često i one koji griješe stalno, ha?! A ipak, ako to bar ne činimo namjerno, kupujemo pravo da uvijek ponovo dižemo jedro, krećemo dalje! Isti, a opet svaki puta drugačiji, ispunjeniji ili ranjiviji, od prilike do prilike......Tražeći neke slične leptiriće. Onima iz naše glave, koji uvijek ostaju samo naši!
07.08.2010. (09:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nametnik
lipo...samo, danas je Gospa Snježna;))...
05.08.2010. (01:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
e.t.
jer sam to ja, jer sve uzimam srcu, jer je veliko i jer ga imam
Koliko je bogatstvo imati veliko srce kao što je tvoje , čita se u svakoj riječi koju si napisala
draga Gospo od anđela . Grlim i dobro ti jutro :)))
05.08.2010. (08:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Njofra
Zauzeti
leptiri u glavi :))
genijalno :))
05.08.2010. (12:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vitae...
I dok je jedro na pučini i dok nam šapuće more i zvijezde su nam tu ... na dohvat ruci , srcu!
Lijep ti bio dan , draga Vidrice)))
05.08.2010. (12:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
greentea
svi smo mi anđeli i jedra su nam vječno na pučini, ta gdje bi drugdje bila. no, neki anđeli su poput sladoleda i čokolade, umilni i slatki-uz njih uživaš,od njih se debljaš, otromiš i ulijeniš, a drugi su poput pelina-gorki i ljekoviti, oni te trgnu, zdrmaju, katapultiraju u orbitu i tjeraju na kretanje, jedrenje, mijenjanje...uz prve se odmaraš, uz druge rasteš....i tako je sve na svojem mjestu i sve je savršeno i baš onako kako treba....u svijetu u kojem nema ničeg do anđela....mislim si ja. jap.
p.s. može, uskoči i ti u čamac za el paso. tebi bih umjesto motke predložila jedrilicu i padobran, vataj povoljan vjetar i budi u 1 i 15 na ušću karašice u dravu.....čekamo te kraj onog velikog balvana što plovi nizvodno i pazi da ne budeš trapava i ostaneš visit s neke topole ili jablana...(no, ne brini, ak ti se baš to desi, ja na sve računam. nosimo za svaki slučaj slavonske slaninice, kulena, kobasa i domaću lepinju-pa, ćemo ti to itat gore ak se zakačiš-da ne budeš gladna dok ne naiđu povoljni vjetrovi i skinu te dole. sve je pod kontrolom-kreni!:)))))))))))
05.08.2010. (12:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jesmoinismo
lavanda, pučina, jedra, gibanje i šum mora.
divne li ćudi duše.
ne dati da nam vjetar polomi jedra, da nam kopno posuši mirise i izblijedi boje.
nikad ne biti tako daleko da ne čujemo šum mora.
ne vidim anđele, mi ne znamo tko su i gdje su, oni su naši nevidljivi pratioci.
one koje vidimo, oni su njihovi izaslanici koji nas samo iskušavaju.
ugodan dan.
05.08.2010. (14:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smotani
draga moja vidrice... kako ti mene, baš uvijek, pogodiš... kao da mi čitaš misli...
ti draga moja jesi dar svakome kome uđeš u život! pitanje je prepoznaju li oni to?
možda svi, ponekad, protegnemo korak više nego su nam noge dugačke, možda svi zavirimo u tuđe živote ne znajući što slijedi, možda.... a kada se dogodi..... kada smo već ušli ne želimo izaći, ali, čini mi se da ponekad ne znamo niti ostati.....
i ostaje baš ovakav osjećaj koji opisuješ... ostaju leptirići za koje svaki misli -- samo u mojoj glavi -- -
i znam, znam da miris lavande uz razapeta jedra na pučini pojačava taj osjećaj, te osjećaje.... i vjeruj, osjećam ih ...samo, bojim se da ne otplove...ili već jesu? ne, ne moji.......
veliki ti zagrljaj draga vidrice i... naravno, lijep pozdrav ;)
ako ugledam jedrenjaka na pučini ( da, da ...gibam sutra ;) sjetit ću se...ma šta sjetti - sliknut ću ti ga i drž ga ;))))
05.08.2010. (19:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
OTISAK srca
prelijepo
06.08.2010. (23:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svašta, ali nek je uzbudljivo!
Lijepo Vidrice, baš jako, jako lijepo, iz dubine duše. Da, hodati zemljom čineći dobro, jednostavna i vrhunska logika, nepogrešiva.....Da nismo kadikad, možda i ne tako rijetko, samo mali, zbunjeni, paradoksalni, apsurdni ljudi. Koji se dijele na one koji griješe često i one koji griješe stalno, ha?! A ipak, ako to bar ne činimo namjerno, kupujemo pravo da uvijek ponovo dižemo jedro, krećemo dalje! Isti, a opet svaki puta drugačiji, ispunjeniji ili ranjiviji, od prilike do prilike......Tražeći neke slične leptiriće. Onima iz naše glave, koji uvijek ostaju samo naši!
07.08.2010. (09:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
promatram, razmišljam
... "Budi dar svakome
tko uđe u tvoj život
i svakome u čiji život Ti uđeš. ...
Tiho, na prstima priđoh ...
07.08.2010. (18:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
morska zvijezda
"Moje jedro još je na pučini, još priča mi more,
još grli me lavanda i nebo mi je zvjezdano..."
Tvoj svijet je savrsen.
08.08.2010. (00:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tessa k jutarnja
i ja ću ti reći hvala na komentaru
i čitat ću te
zbog tih.... samo tvojih leptira u glavi
08.08.2010. (19:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...