nemam svoju priču, nemam ratnu priču (možda je drugačije kad čovjek ne odseli, kad ostane kod kuće, onda nema takav dojam da je nešto izgubio), ali zadnji put kad sam malo pustila suzu je kad sam bila na jednom open air festivalu, svirali su raznorodni metalci. u jednom trenutku, uz rub prostora su prijatelji dovezli do same pozornice jednog malog metalca u invalidskim kolicima - i meni je to bilo jako lijepo i ganutljivo :)
29.07.2010. (08:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svaki običan dan ostavi po neki ožiljak a kamo neće takvi potresi ljudske duše, sreća je da imamo suze. Danas si mirniji i drago mi je radi tebe. Pozdrav.:)
29.07.2010. (09:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Suzne oči svaki dan...I ja sam '91. otišla iz Vukovara. Često idem u posjete a u zadnje vrijeme me vuče da se vratim. Istinita je ona - "Tko se jednom napije Vuke i najede štuke, taj se u Vukovar uvijek vraća". Možda me to sada više "drma", ljeto je, kupanje, ada...Pozdrav s krajnjeg juga!!!
29.07.2010. (09:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Upravo ovih dana kod mene je moj bratić koji ima 27g iz BG a nisam ga nikada vidjela jer kada se rodio odselila sam u HR i od tada sam tu .... veze su se ohladile i pomalo zaboravile ...daljina je učinila svoje i ponese te svakodnevnica. I ja sam nedavno preko FB-a pronašla one koje nisam vidjela od malih nogu a neke, poput njega, nikada do sada. Kod mene je u gostimai obnavljamo pokidane veze...ništa ne može nadoknaditi osjećaj bliskosti i rodbinske povezanosti, kao kada je to u normalnim okolnostima, ali uvijek se da ponovno započeti iz početka i izgraditi temelje nove povezanosti.... pohvaljujem tvoj osvrt na ovu temu.... Lijepi pozdrav
29.07.2010. (10:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kada je otvoren "plavi put" preko aerodroma 93. i u sarajevo se moglo ući/ rijetki izaći, uputili su se kući majka i sin. (priču sam objavila te god.). nakon dugog puta, umorni i blatnjavi našli su se pred vratima stana. brava je bila promjenjena, a na njihovo lupanje na vratima se pojavila mlada žena sa ogromnim stomakom.bilo je to jutro iznenađenja.žena je pitala gdje je Osman? koji Osman? tko ste vi? ja sam mu žena , a ovo je njegov sin.a, tko ste vi?. i ja sam mu žena. Osman je na liniji. brani sarajevo... uđite na kafu. bila je to kafa iznenađenja...
29.07.2010. (11:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Puno mi je rodbine po svijetu, već i treća i četvrta generacija "vanzemaljaca" stasa. Blogznakoji i čiji ratovi, blogznakakve davno prebrođene krize raštrkale su nas posvuda; tako to valjda ide u većini obitelji, strikane moj. Mene je na net zapravo navukla jedna prekomorska, do prije četiri godine nikad viđena teta, točnije tatina sestrična - poslala mi mail, ja odgovorila, tipkale se, napokon i srele, tu, u starom kraju. Došla je i ona i sestra joj, s muževima i cijelom ekipom veselih američkih penzića oduševljenih našim morem, gostoljubivošću, Dubrovnikom, Opatijom, malim mistima iz kojih su se još njihovi roditelji otisnuli u nepoznato...ma super nam je bilo, kao da se znamo oduvijek - povezanost se samo potvrdila uživo. (a suze čekaju u zasjedi, uvijek...obje tete su mi teško oboljele; sad se mailovi otvaraju sa strepnjom)
29.07.2010. (15:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@nestašna '92-'93 ako pročitaš malo bolje a ne površno kako si pročitala ...
sjajna priča prijatelju i slažem se sa tobom da se preko fejsa mogu naći ljudi koje nismo našli 30 godina, sa Hamedom se nisam čuo jedno 20 godina dok nisam došao na fejs :)))))
30.07.2010. (08:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dobri ljudi u sebi imaju ljubav, i upravo ljubav šire i oko sebe. Drugačije i ne može biti. Pokoj mrtvima, ljubav, zdravlje, sreća i mir živima. Vodimo ljubav, a ne rat ;) dražeN :)
30.07.2010. (16:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Na svoju srecu, iz rata nemam osobnih tuznih prica ali na zalost, znam neke tudje, tuzne, koje su na kraju ipak zavrsile happy end-om no ostavile su oziljke, promijenile sudbine ...
30.07.2010. (19:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ah, nekako smo iz tog rata izašli relativno dobro (cijeli, ali ne baš i u duši), osim jednog invalida 90% koji još uvijek ima dvije ruke i dvije noge, noo...
meni još uvijek idu suze na onaj poznati Ledererov spot iz okolice Kostajnice, kada ga je na kraju pogodio snajper i kad je zbog nedovoljne liječničke pomoći poginuo par sati kasnije...
i u pozadini Dire Straits...
31.07.2010. (14:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...iako si šturo objavio vijest ...koju sam pročitala...bogdme sad su i meni navrle suze na oči...i naježila sam se cila! Sićam se ove slike...ko je se ne bi sića! i mogu ti reć da mi je drago za nju i zbog nje i zbog tebe i zbog svega :-)))
02.08.2010. (15:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ima puno priča, ali ja dugo živom pa imam priča i iz drugog rata. Možda bismo se svi trebali kroz cijeli život šetati sa majicama na kojima bi pisalo: Nikad više rata.
12.08.2010. (19:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bookeraj
nemam svoju priču, nemam ratnu priču (možda je drugačije kad čovjek ne odseli, kad ostane kod kuće, onda nema takav dojam da je nešto izgubio), ali zadnji put kad sam malo pustila suzu je kad sam bila na jednom open air festivalu, svirali su raznorodni metalci. u jednom trenutku, uz rub prostora su prijatelji dovezli do same pozornice jednog malog metalca u invalidskim kolicima - i meni je to bilo jako lijepo i ganutljivo :)
29.07.2010. (08:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fra gavun
Svaki običan dan ostavi po neki ožiljak a kamo neće takvi potresi ljudske duše, sreća je da
imamo suze. Danas si mirniji i drago mi je radi tebe. Pozdrav.:)
29.07.2010. (09:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
šašava mamica
Suzne oči svaki dan...I ja sam '91. otišla iz Vukovara. Često idem u posjete a u zadnje vrijeme me vuče da se vratim. Istinita je ona - "Tko se jednom napije Vuke i najede štuke, taj se u Vukovar uvijek vraća". Možda me to sada više "drma", ljeto je, kupanje, ada...Pozdrav s krajnjeg juga!!!
29.07.2010. (09:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Euro
sve rasuto po svijetu, pitaj ti Boga gdje sve ne..
29.07.2010. (10:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
romantika
Upravo ovih dana kod mene je moj bratić koji ima 27g iz BG a nisam ga nikada vidjela jer kada se rodio odselila sam u HR i od tada sam tu .... veze su se ohladile i pomalo zaboravile ...daljina je učinila svoje i ponese te svakodnevnica. I ja sam nedavno preko FB-a pronašla one koje nisam vidjela od malih nogu a neke, poput njega, nikada do sada. Kod mene je u gostimai obnavljamo pokidane veze...ništa ne može nadoknaditi osjećaj bliskosti i rodbinske povezanosti, kao kada je to u normalnim okolnostima, ali uvijek se da ponovno započeti iz početka i izgraditi temelje nove povezanosti.... pohvaljujem tvoj osvrt na ovu temu.... Lijepi pozdrav
29.07.2010. (10:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
turimti
kada je otvoren "plavi put" preko aerodroma 93. i u sarajevo se moglo ući/ rijetki izaći, uputili su se kući majka i sin. (priču sam objavila te god.).
nakon dugog puta, umorni i blatnjavi našli su se pred vratima stana. brava je bila promjenjena, a na njihovo lupanje na vratima se pojavila mlada žena sa ogromnim stomakom.bilo je to jutro iznenađenja.žena je pitala gdje je Osman? koji Osman? tko ste vi? ja sam mu žena , a ovo je njegov sin.a, tko ste vi?. i ja sam mu žena. Osman je na liniji. brani sarajevo...
uđite na kafu.
bila je to kafa iznenađenja...
29.07.2010. (11:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MiniMaxine
Puno mi je rodbine po svijetu, već i treća i četvrta generacija "vanzemaljaca" stasa.
Blogznakoji i čiji ratovi, blogznakakve davno prebrođene krize raštrkale su nas posvuda; tako to valjda ide u većini obitelji, strikane moj.
Mene je na net zapravo navukla jedna prekomorska, do prije četiri godine nikad viđena teta, točnije tatina sestrična - poslala mi mail, ja odgovorila, tipkale se, napokon i srele, tu, u starom kraju. Došla je i ona i sestra joj, s muževima i cijelom ekipom veselih američkih penzića oduševljenih našim morem, gostoljubivošću, Dubrovnikom, Opatijom, malim mistima iz kojih su se još njihovi roditelji otisnuli u nepoznato...ma super nam je bilo, kao da se znamo oduvijek - povezanost se samo potvrdila uživo.
(a suze čekaju u zasjedi, uvijek...obje tete su mi teško oboljele; sad se mailovi otvaraju sa strepnjom)
29.07.2010. (15:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Rib@rnica
Mislim da mogu biti sretan, jer nemam takve priče...pozdrav pajdo...
29.07.2010. (16:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ani ram
Mene malo buni ono kako je on poginuo u zimu 82-83 a zadnji put ste se vidjeli 91...
29.07.2010. (16:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lobotomya
Svatko ima neku takvu priču, onu koja uvijek tjera suze na oči. Ali moja nije ratna priča.
29.07.2010. (21:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
----mija----
Sad si me rasplako....
29.07.2010. (21:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dag Dagoberovic
@nestašna '92-'93 ako pročitaš malo bolje a ne površno kako si pročitala ...
sjajna priča prijatelju i slažem se sa tobom da se preko fejsa mogu naći ljudi koje nismo našli 30 godina, sa Hamedom se nisam čuo jedno 20 godina dok nisam došao na fejs :)))))
30.07.2010. (08:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ani ram
a ja, sad, kad je ispravio...
30.07.2010. (09:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
LoveToRead
Prekrasan post, skoro sam se rasplakala:(.
30.07.2010. (15:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dražeN ;)
Dobri ljudi u sebi imaju ljubav, i upravo ljubav šire i oko sebe. Drugačije i ne može biti. Pokoj mrtvima, ljubav, zdravlje, sreća i mir živima. Vodimo ljubav, a ne rat ;)
dražeN :)
30.07.2010. (16:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bocaccio
Na svoju srecu, iz rata nemam osobnih tuznih prica ali na zalost, znam neke tudje, tuzne, koje su na kraju ipak zavrsile happy end-om no ostavile su oziljke, promijenile sudbine ...
30.07.2010. (19:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
seoska idila
ah, nekako smo iz tog rata izašli relativno dobro (cijeli, ali ne baš i u duši), osim jednog invalida 90% koji još uvijek ima dvije ruke i dvije noge, noo...
meni još uvijek idu suze na onaj poznati Ledererov spot iz okolice Kostajnice, kada ga je na kraju pogodio snajper i kad je zbog nedovoljne liječničke pomoći poginuo par sati kasnije...
i u pozadini Dire Straits...
31.07.2010. (14:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
don branko
pozdrav
31.07.2010. (17:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Elyca
...iako si šturo objavio vijest ...koju sam pročitala...bogdme sad su i meni navrle suze na oči...i naježila sam se cila!
Sićam se ove slike...ko je se ne bi sića!
i mogu ti reć da mi je drago za nju i zbog nje i zbog tebe i zbog svega :-)))
02.08.2010. (15:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Koraljka
lipo :)
02.08.2010. (19:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
X person
dobre strane globalnog zla-facebooka..drago mi je da se u tužnoj priči našao i lijepi dio..
03.08.2010. (23:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Auroraisa
rasplakao si me i ne vidim tipkovnicu
drago mi je da si je uspio pronaći...
pozzzz prijatelju
11.08.2010. (00:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Rib@rnica
gotovo te i nema nigdje pa ti samo ostavljam jednu misao....bezalkoholno pivo je kao pornic preko radija....
12.08.2010. (08:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak
Ima puno priča, ali ja dugo živom pa imam priča i iz drugog rata.
Možda bismo se svi trebali kroz cijeli život šetati sa majicama na kojima bi pisalo: Nikad više rata.
12.08.2010. (19:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
lijepo je tvoju priču čuti ... ratne priče obično nemaju lijepe završetke, a ova tvoja, nasreću, ima lijepi novi početak ...
18.08.2010. (01:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...