Komentari

diogenovabacva.blog.hr

Dodaj komentar (22)

Marketing

  • mina

    aaiiii..oči me zabolile od toliko čitanja :)
    već sam i u onom tvom prošlom postu napisala u komentaru kako nikoga ne možemo natjerati da nas voli zauvijek ili zavoli uopće.
    osobno sam imala problem kada sam ostavljala osobe s kojima sam bila u vezi jer su moji osječaji ljubavi spram njih nestali. nikada nisam varala i to zaista smatram nepotrebnim činom jer kada ljubavi više nema pošteno je otići. laž prezirem iznad svega. ono što je mene opterečivalo nakon moje odluke da vezu prekinem su razgovori u kojima se od mene zahtijevalo da se objasnim..zašto odlazim..što se dogodilo samnom..kako mogu biti takva..zašto sam osječala a sad više ne osjećam..zašto zašto zašto. uglavnom pitanja na koje odgovora nema.. jednostavno više ne osječam ono što sam osječala. gubitak osjećaja nije isplanirano djelo. jasno mi je da ostavljeni osjećaju tugu ukoliko vole. jasna mi je i povrijeđenost ega ili muškosti.. ali nije mi jasna opsesivna potreba ostavljenog vezu rasčlanjivati do najsitnijih detalja u nadi da će pronaći nekakve kozmičke sile koje su mu uništile tu istu vezu.
    što se tiče seksa, osim u slučajevima silovanja, nitko nas na taj čin ne tjera i smiješna mi je ženska izjava kako ju je muškarac iskoristio.. pa pobogu ženo što si se onda dala ako to nisi htjela. ne kužim kakvo je to prodavanje tijela za ljubav muškarca.
    malo su mi licemjerna i sva ta negativna stajališta prema prostitutkama jer kod njih se zna što su i kako djeluju što se za večinu čednih žena ne bi moglo reći.
    komentari žena koje si naveo kao primjere ostavljaju pomalo dojam kako je većina žena ništa više osim isfrustriranih baba kojima je jedina svrha postojanja utamničiti muškarca negdje u svom podrumu i maltretirati ga onako svojstveno jednoj ženi.
    iako se zapravo slažem s tobom bilo bi mi drago da tu seriju postova o upitnim ženama presiječeš s jednim postom o pametnima ženama ili barem glupim muškarcima( molim moje epitete ne shvatiti doslovno).
    ovako mi se malo ruke tresu kada pišem komentar.. tko zna kako ću kao žena biti shvačena..uvijek mi ostaje skuhati zeku.. :)

    avatar

    25.07.2010. (04:54)    -   -   -   -  

  • kratka

    mogao si jednostavno napisati da većina žena želi sex
    ali da im ne uđe...

    avatar

    25.07.2010. (06:38)    -   -   -   -  

  • psiholiza

    poslije 3 posta na istu temu stekla sam dojam da mi ovim putem zelis dati do znanja da prekidamo :( :( :( :(
    znas sta stari, pazi se :D .................. inace slazem se s minom, vrijeme je za jednu novu temu 'neopterecena zenka i muskarac s malim udom' npr

    avatar

    25.07.2010. (08:55)    -   -   -   -  

  • Bookeraj

    puno stavki o kojima valja raspravljati glede ovog tvog posta, ali ja se vraćam na onaj post videofanatikinje - emocionalno je strašno teško kad te netko odbije (muškarci su, čini se, imuniji na odbijanje, ili mi se to čini?) jer ženi je puno teže ponuditi svoje emocije muškarcu. ego ti proradi - "zar ja ne valjam, a neka druga je bolja?" Nasreću, kao klinka sam imala lovačke osobine slične muškarčevima - bila sam odbijana, dizala sam se, otresala prašinu i nastavljala dalje, tako da mogu reći da me doista nitko nije uspio povrijediti. žene su mekane, lakše ih je povrijediti, zbog toga je njihova odmazda na naoko blage uvrede toliko teška.

    druga stvar: seks. nerijetko će žena mijenjati seks za uslugu (ne smijem baciti prvi kamen, ja sam najčešće mijenjala seks za malo mira i tišine po pitanju bračnih dužnosti, a ne zato što mi je libido proradio) čak i u braku ili u vezi. međutim, kod čednih žena kao što smo mi kao da je usađeno da se u seksu ne smije uživati, da je on sredstvo, a ne svrha sam po sebi... to je loše, ali je to teško izbaciti iz genetskog koda...

    avatar

    25.07.2010. (11:14)    -   -   -   -  

  • missillusion

    Poznajem i muškarce koji su se debelo vrijeđali na tzv. iskorištenost. Bilo bi zanimljivo čuti koju o čednim muškarcima :D, koji kad sretnu ženu koja im se sviđa cvile ukoliko ih ta iskoristi, shodno tome je kasnije "drolja", ali nemaju nikakav problem smuljati one koje im ne sviđaju. Takvi redovno igraju na emocije jer ne shvaćaju pojam fer playa- ponudim, a ti možeš prihvatiti ili odbiti. To su oni koji se nikad neće zadovoljiti pojmom fuck frienda jer u suštini ipak svršavaju ponajviše na ženske suze, a i netko im je prodao spiku da pi*ku možeš dobit samo ako muljaš o emocijama.

    E sad. Svakako je nefer tražiti ljubav time što smo se s nekim seksali, no tu obično, postoji niz sitnih klauzulica s obje strane. Živimo u društvu koje bi se rado odalo užicima kao i Zapad, ali imamo taj neki pokvareni "genetski kod" kako bi rekla Bookeraj, iako zapravo nije riječ o genetskom kodu već naravno odgoju, da naprosto ne možemo jedni drugima priznati da se želimo samo j...
    Ukoliko želimo. Kod većine se ipak radi o svojevrsnoj taštini, egu, tipa, zašto bi samo seks bio dovoljan, moram je zavesti, moram ga zavesti i pokoriti u emocionalnom smislu.
    Kad se to ne dogodi, žena je drolja, a muškarac pizda.

    Sad, s mog osobnog stajališta...
    Nisam dovoljno "evoluirala" da zaista mogu održavat ff odnos. Jednostavno sam prevelika emotivka za to. I tu zapravo se pitam.. ako stavim na znanje da ne osuđujem nikoga, da zapravo potajno ponekad i zavidim onima koji to mogu, da li je moj stav apriori ne cool? I da li je zaista netko napredniji i stječe u tom smislu moralnu superiornost jer se eto može seksati samo i isključivo radi čistog užitka, dok ja to ne mogu? Da li sam samim time svrstana u Čedne ili kako mi se čini prešutno nadodano, Malograđanke?

    avatar

    25.07.2010. (13:14)    -   -   -   -  

  • ZlicaOdOpaka

    http://www.ekonomskaka.hr/in_memoriam_nika.htm

    avatar

    25.07.2010. (14:53)    -   -   -   -  

  • cistiliste

    nekak ne preferiram odnos--- wham-bam-thankU-ma'm...(možda zato kaj sam žensko, ipak))))..i nisam bila u toj situaciji....i da, bila sam u nekom FF odnosu i funkcioniralo je jedno vrijeme..ali mene tu nekako zanima druga situacija...pod pretpostavkom da je odnos uistinu pun ljubavi i sami sex radi gotovo pa savršenim...nije mi jasno da onda osobe, nekako se obično spominje ženska strana,to nešto nevoljko obavljaju ili šta ja znam, mora ih se nagovarati...zaboga...mislim voliš čokoladu, čokolada te usrećuje i psihički i kemijski..i pri tome ne deblja:P...kako onda možeš reći da ti sad ne želiš čokoladu jer...bla bla..???.taj dio mi nikako nije jasan...
    a sve ostalo je pitanje osobnog stava i odgoja ili dobre ili krive stvari oko morala...
    ...ali postoji i čitav paket sakrivenih strahova, krivnje i emocija koje se utrpaju u to davanje, primanje iskorištavanje i čednost...ali i Freud je čini mi se rekao...jedino neprirodno sexualno ponašanje je nikakvo sexualno ponašanje...

    avatar

    26.07.2010. (21:17)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    MINA, PSIHOLIZA, BOOKERAJ, MISSILUSION i ZLICA potegle su pitanje muškaraca: u kakvom odnosu oni stoje s ovim? Što kad bih se njih stavilo na tu stranu - povrijeđenosti?
    ZLICA - ispod posta od 21.07., u komentaru 22.07. 18:56 govorio sam već o okolnostima razlika između muškog i ženskog revanšizma nad činjenicom ostavljenosti - o tome kako žene bivaju povrijeđene češće, no uslijed razlika u psihofizičkom ustroju i socijalnoj poziciji muškarci češće dospijevaju u crnu kroniku - umjesto pasivnoj agresiji (kao žene što čine) oni pribjegavaju otvorenoj agresiji, krvnom deliktu itd. (no opet, iako žene rjeđe prelaze granicu na kojoj osveta postaje kriminal, kada se to dogodi, bivaju neusporedivo temeljitije, opakije...)
    BOOKERAJ - Ne mislim da su muškarci imuniji na odbijanje. Zapravo mislim da stoji upravo suprotno i da je - nakon što je post bio o jednoj vrsti ženske nezrelosti - tema odbijanja točka na kojoj se puno češće otkriva muška nezrelost. Dobro, možda bismo trebali i raspetljati pojam odbijanja. Žene su osjetljivije u situacijama kao iz Fatal attraction: kad ih se želi ''samo za sex'', ali odbije za ''nešto više'' - to je ono što im digne živac i u čemu ih onda njihova ljutnja prokazuje kao nezrele. Muškarci su, pak, uvjetovani time da su žene u principu vratarice seksa. Kao što je ZVEČKA primijetila - ''dame biraju'', one su te koje su biološki sazdane na način da više riskiraju, da ih seks može više koštati i napokon da im potencijal oplodnje nije beskonačan, dok se muškarci nemaju tu razloga štedjeti - razlika koja rezultira time da su žene izbirljivije. Što im pak s druge strane medalje daje međuspolnu moć: muškarci su prosjaci ljubavi, a one arbitri ljubavi. Ženama nije izazov doći do seksa - to uvijek mogu - nego naći Onog Pravog (i zadržati ga); zato je za ženu pred drugim ženama sramota da bude ostavljena: to loše govori o njenoj ženskoj vrijednosti u smislu pogodavanja da ju muškarac zadrži, ženi itd. (jer to je kriterij kojim normativni ženski socijalni milje kinji svoje članice). Muškarcima je pak izazov doći do seksa, oni to ne mogu kada požele nego jedino kada im vratarice ljubavi to dozvole; zato je za muškarca pred drugim muškarcima sramota reći da je ''nejebač'', da mu žene slabo daju, da je spolno neiskusan (dok je oznaka pravog frajera rezervirana za casanove i don juane koji se mogu podičiti zahvatom u širinu i kvantitetu): nejebica loše govori o njegovoj muškoj vrijednosti i postaje objekt smijeha muškog socijalnog miljea koji ga kinji po tom kriteriju. Obratno, žene ne osjećaju kao sramotu, nego štoviše kao čast, reći da nisu intimno upoznale puno muškaraca; kao što za ove opet nije ni približno pitanje časti da se ožene kao što je za žene da se udaju. Uglavnom, zaključak je da ako govorimo o odbijanju ne kao što je Dan odbio Alex nego u smislu da netko u startu uopće ne želi imati s tobom posla, odbijanja kao ''nisi moj tip'', tada su muškarci puno više pod pritiskom i puno više im se to pretvara u pitanje časti - u krajnjoj liniji otuda i ona fora da je na muškarcima da se upucavaju - za žene uopće nije predviđeno da budu odbijane jer nije predviđeno ni da se upucavaju (na njima je samo da biraju i odbijaju dok im se neki ne učini kao zanimljiv materijal). A čim je nešto pitanje časti, na tome se lome zubi i tu se očituje nezrelost - ovdje, dakle, imamo puno češće prilike svjedočiti muškoj nezrelosti, muškom resentimanu. Želiš lijepe žene, ali lijepe žene ne žele tebe. Što ćeš osjećati? Kundera: ''Nepodnošljivo je s prljavim noktima sjediti pored lijepe žene.'' Kada je muškarac nezreo, ako žena ustraje na tome da ''nisu jedno za drugo'', on će se htjeti svetiti - jer osveta je sredstvo izjednačenja - a obratimo pažnju da ''nismo jedno za drugo'' ili ''nisi moj tip'' zapravo znači: ''nisi na mom nivou''; ''nisi moja liga''. Kada bitanga s prljavim noktima želi ponovo biti na istoj ravni s ljepoticom koja ga je odbila, on će učiniti nešto sasvim predvidljivo: bit će bezobrazan, vulgaran, htjet će ju uprljati, uniziti, spustiti ju na vlastiti nivo, a u rjeđim slučajevima (ako je baš izrazito nezreo i povrijeđen) i ići ju tući, ubijati itd. Rekao bi Karl Kraus: ''na ženi bezobraznošću osvećuje ono što je na njoj zgriješio glupošću.'' Jedan dobar primjer: Norwegian wood od Beatlesa - nije mu htjela dati, nije joj bio dovoljno dobar, on joj spalio stan. I također: prezreni muškarac osjećat će mržnju prema a) njoj; i b) muškarcima s više uspjeha, kojima uspijeva osvojiti ljepotice kakve njega neće. Evo, sve sam ti rekao - nije teško uspostaviti analogiju s Čednima koje mrze i preziru a) ''muške svinje'' koje ih ne žele onako kako bi one htjele da ih žele; i b) ''dronfulje'' koje im tu predstavljaju nelojalnu konkurenciju.

    avatar

    26.07.2010. (23:01)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    MINA & PSIHOLIZA - ovaj post nije tu da bi dijelio po spolu, s jedne strane stavljao muškarce, a s druge žene. Odat ću vam tajnu: ja uopće o malo čemu pišem, a da to u svom korjenu nema oslobađanje od nečega što mi pravi njušku ili me posjeda na guzu. (Pogledati mi samo zaštitnu sliku bloga :) - njuška i guza, to je moj svijet.) U konkretnom slučaju imamo taj izvjesni moralni jezik. Primijetite kako Čedne obilato koriste one podrugljive smajliće spram žena ''koje rade drugačije'' pa se onda moraju i ''nositi s tim'' kakve su. To je odnošenje svisoka i s luksuzom pouzdanja da ti većinski moralni osjećaj daje za pravo. Nasilje normalnosti: u nekom društvu postoji prihvaćena normalnost i ako se smiješ na strani te normalnosti, skupa s njom, ti si subjekt smijeha; ako si pak na drugoj strani, izvan okvira, onda si objekt smijeha. Ono što čine Čedne, a s njima i Osvetnice, je da se u odnosu na dominantnu, hegemonsku normalnost - i moralnost - postavljaju tako da budu na njenoj strani, da budu u skladu s njom, da nastupaju u njeno ime, kao subjekti smijeha. One koaliraju s Dvorcem. Naše zapadno društvo, iako dosad već prevedeno na sekularnost i osipano u religioznosti, ipak ostaje u svom moralnom fundamentu, u svim bazičnim postavkama o dobrom i lošem i osjećanjima ispravnosti, sljednica višetisućljetne judeokršćanske kulture. To je taj Dvorac prema kojem se upravljamo. Fundament naše kulture u sebi sadrži vrijednosni sud po kojem se - sad citiram Sloterdijka - ''tijelu, u odnosu prema 'višim čuvstvima', pripisuje manje vrijednu ulogu''. Tu su zatim, naravno, i Descartes, s dualizmom... i Kant: moralno je odupirati se sebi, moralno je jedino ono što se učini ''iz dužnosti'', jedino kada se superegom u sebi (ono što nam autoritet kulture nalaže kako se mora i kako se treba) potisne i korigira id (što bi naša guzica htjela, željela). Majka koja spasi svoje utapajuće dijete nije učinila moralan čin - jer nije to učinila samo iz dužnosti, nego je to njen majčinski nagon i sam želio - nije se potisnula, nije se trebala prisiljavati, terorizirati sebe, tlačiti se, želja da spasi dijete nije tek superegom nametnuta nego je ionako spadala u njen id. Kao što je BOOKERAJ gore napisala: ''usađeno da se u seksu ne smije uživati, da je on sredstvo, a ne svrha sam po sebi''. Mi bi se željeli trošiti neobuzdano i bestidno, ali je naš moralni zadatak da se ''iz dužnosti'' tu potisnemo, da se odupremo prohtjevima svoga ida - tako nam naređuje naš interni superego, Dvorac kojeg smo pounutrili. Zato Čedne kažu (govoreći o dronfuljama, tj. ženama koje se tu ne susprežu dovoljno): ''inače imam širok spektar razumijevanja svih ljudskih slabosti''... Znakovito je kako se o nežaljenju truda da se izađe u susret vlastitoj žudnji govori kao o ''ljudskoj slabosti''. Jakost je, vrlina je, kad se sebi nešto uskrati što se želi, kad se svojoj žudnji ne izađe u susret. Biti strog prema sebi i discipliniran, to je vrlo i kršćanski. Primijetite, također, da ovaj post nadilazi temu usputnog seksa - on se prije svega bavi mentalitetom, ovim širim moralnim fundamentom. Zato je, npr., važan prethodni post: o ''nožu u leđima''. Pročitajte mail vojnika Paula, koji LeBrona optužuje za manjak lojalnosti, odnosno jer je bio sebičan i u odluci se rukovodio onime što je najbolje za njega samog. Što bi bilo - serenda Paul - kad bi on tako pretpostavio vlastiti interes dužnosti da bude lojalan, pa ostao kod kuće umjesto još jedne ture u Irak? Nekom Grantu je LeBron iz istog razloga ''sebično govno'' itd. To je sveprožimajući mentalitet. Na svakom mjestu gdje osjetimo potrebu da se opravdavamo (sebi ili drugima) jer smo činili ono što smo željeli, što nam se sviđalo, umjesto onoga što se ''mora'' - grižnja savjesti, na primjer, jer nismo učili nego igrali igrice, i sl. Na to mislim kad kažem da mi se pravi njušku ili me se posjeda na guzu: Čedne su tu u koaliciji s Dvorcem; one sebi dozvoljavaju one smajliće zato što znaju da je prihvaćena normalnost na njihovoj strani - vrijednosni kodeks u kojem plivamo uči nas da je ''zrela'', ''duga'', ''ozbiljna'' veza nešto plus, gore, pozitivno, visokopoštovano, a usputni seks da je minus, dolje, negativno, nedostojno. Ili: ''lojalnost'' je dobro i moralno, a prelazak u drugi klub radi vlastitog interesa je zlo i nemoralno. Itd. Ovaj je post motiviran time da nađem prave riječi kojima ću sebi, i možda još nekome, uspjeti izbiti iz glave takvo vrednovanje, kojem ako i nismo skloni ipak smo stalno izloženi, i kao na onoj slici Uncle Sama s uperenim prstom, kao opomenuti i pritisnuti da tako vrednujemo. Nije tu dovoljno samo konstatirati svoje neslaganje, nego ga je potrebno učiniti uvjerljivim, preciznim imenovanjem točke na kojoj se događa ideologijsko iskrivljavanje.

    avatar

    27.07.2010. (02:20)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    E sad, činjenica je da su posebno žene u stvarima ljubavi i seksa sklone ovakvom, kantijanskom mentalitetu, odnosno pritisnutosti time i osjećajem krivnje (a što onda rezultira da se i međuspolna komunikacija odvija na bazi tako izmoraliziranog jezika, i na kraju se svi skupa moramo podvrgavati autoritetu buržujsko-kršćanske ideologije čedne ljubavi). Što tu da se radi, tako je, ne treba biti na silu politički korektan tamo gdje to ne odgovara istini. No, ne bih savjetovao da se tu fiksirate na kritiku ženskog spola kao da bi ona bila previše generalna.
    U prethodnom postu navodim primjer iz knjige Alain de Bottona u kojem je muškarac taj koji se ljuti jer je ostavljen, naziva bivšu nemoralnom i dobija želju da se sveti. To je i jedini takav primjer, ali ne zato što sam ja tako htio, nego što jednostavno ništa drugo nisam našao. U komentarima ispod članka o Lani i trailera za Fatal attraction same od sebe se u ogromnoj većini žene javljaju za riječ kojom zastranjuju. Bio je, dakle, taj post o Lani i Alex, zatim dva o košarkaškoj izdaji + spomenuti primjer, dok je ovaj post već na temu klevetanja neobaveznog seksa i ''iskorištavanja samo za seks'' - a to je ipak gotovo 100% ženska bolest. Postoje zato i neke tipične muške bolesti. Naravno da bih u okviru teme ljubavi i seksa mogao naći sasvim dosta štofa za oštru kritiku muškog spola. U jednom dijelu sam to već i napravio.
    1. Ispod posta od 21.07., u komentaru 22.07. 17:53 podsjećam na mušku osjetljivost na injuriu pri mogućnosti da im budu nabijeni rogovi: primjer hvarski i Stipe Drviša koji postaju agresivni ne toliko iz ljubomore koliko iz istančanog osjećaja časti. Što je to nego specifična muška nakaradnost?
    2. U komentaru 22.07. 18:56 gadim se muške posesivnosti i ljubomore puno više nego ženske, ne iz nekog osobnog kaprica, nego uvjetovano razlikama u spolnim ulogama.
    3. Vidjeti gore u odgovoru Bookeraj.
    Tema kojom sam trenutno okupiran sva je vezana uz romantični kanon ljubavi koji nam se nameće kao imperativan - a romantična shvaćanja su ipak žensko područje, rozna nije bez veze ženska boja. Zato ne treba čuditi da su ženski primjeri u većini. Ne znači da se drugom prilikom neću uhvatiti muških zastranjenja.

    avatar

    27.07.2010. (03:10)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    MISSILUSION - Što se tiče čednih muškaraca, onih koji se vrijeđaju na ''iskorištenost'', koje prije svega rajcaju ženske suze, kojima je ideja ljubavi emocionalno pokoravanje i sličnih - tu ne mogu previše reći, pošto jednostavno nisam nikada imao posla s muškarcima u toj sferi i zapravo ne znam previše o tome kakvi su. (Činjenica je i da muškarci međusobno ne razgovaraju o emocijama tog tipa - postoji ta izvjesna stidljivost među nama.) Tu ti jedino mogu vjerovati na riječ i ponoviti - jer sam to već rekao, u komentaru od 22.07 18:56 - koliko se neizmjerno gadim muške ljubomore, posesivnosti, a eto ako kažeš da to postoji, i čednosti - još puno više nego ženske.
    Što se pak tiče tvog pitanja da li po meni onda neprihvatljivost ff odnosa za neku ženu, nju odmah čini Čednom (ili Malograđankom) - siguran sam, Miss, da ti kao pametna cura uviđaš da iz niti jedne jedine riječi u mom postu ne proizlazi takva tvrdnja. Moja kritika se odnosi striktno na ona dva faktora koja čine zajednički nazivnik Čednih i Osvetnica: a) postavljanje kao da je seks žrtva koju se čini kao ustupak muškarcu, odnosno očekivanje da se zauzvrat što se dalo dobije nazad garantirano obvezivanje, pa ako se ne dobije onda su one ''iskorištene''; te b) mržnja i prezir prema Muškim Svinjama, kao i Neopterećenima koje ovima daju bez da od njih nešto očekuju nazad. Prema tome, žena koja, kao ti, ne bi baš spadala u Neopterećene, s obzirom da joj ne igra usputni ff seks, također ne spada niti u Čedne Malograđanke dok god seks ne shvaća kao žrtvu i dok god ne gaji resentiman prema Neopterećenima i Muškim Svinjama, niti je ovima na bilo koji način seksualno ili moralno inferiorna. (Primijeti da sam ja u više navrata i u postu istaknuo kako bi čak i stav Čednih bio sasvim OK i legitiman da nije nadmenosti i resentimana.)

    avatar

    27.07.2010. (11:00)    -   -   -   -  

  • sklodowska

    1. masa tih "žena" iz tih raznoraznih internet komentara su jako mlade i nemaju pojma o čem pričaju

    2. te koje se poseksaju i onda čudom čude što je muškarac otišao žive u toj jednoj interesantnoj zabludi da se muškarac osvaja (i.e. njegova privrženost i ljubav) seksom. naime, te iste žene ne znaju puno o seksu pa zaboravljaju da sve mi ima cice i pice :)
    Muškarci se eventualno mogu osvajati ljepotom, ali ne seksom. To su gluposti.

    3. ove "čedne" se meni sam čini da se boje da ne ispadnu ove iz grupe iznad. ono što sam ja primijetila iz tvoj citata i opisa tih čednih je da će one spavati s muškarcima koji ih "vode na večere", "romantične šetnje", "duge razgovore o svijetu i životu".
    Koja jebena glupost! Ja spavam s muškarcima u koje se zaljubim. :) (ovo je sad smajlić da pokažem kako sam superiorna ovima koje trampe seks za duge romantične razgovore :))
    u slučaju nedajbožnih dugih perioda nezaljubljenosti, neobavezan "tijelo tebi, tijelo meni" seks je posve prihvatljiv. i logičan.

    avatar

    27.07.2010. (11:15)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    MALA PLAVA - taj striček ti je na primjer stari Kant, za kojega moral uopće nije jako individualna vrijednost nego ''kategorički imperativ'': svatko tako mora (ne) činiti, svi bez razlike, to je imperativ, i to je kategorično
    BARBARA - jel'da da imam smisla za humor
    ZVEČKA - hvala; iskoristio sam tvoj komentar u odgovoru BOOKERAJ
    BARBARA - kao mač u kamenu :) vidim da i ti imaš smisla za humor
    ČISTILIŠTE - i ja se pitam; mada mislim da ni Čedne nisu protiv sexa po sebi, nego jedino protiv sexa prije ljubavi, i k tome - to je točka na kojoj postaju nepristojne - ne samo za sebe, nego ga opanjkavajući i za druge, moralno diskvalificirajući sex prije ljubavi kao takav
    SKLODOWSKA - ti bi spadala u skupinu Zdrave ili Uravnotežene

    avatar

    27.07.2010. (15:38)    -   -   -   -  

  • sklodowska

    Krenula sam bas odgovarati i Maloj Plavoj oko ovog da je moral "najindividualnija" stvar. ali sam odustala. Cista lijenost.
    No da, definitivno takve izjave jako banaliziraju stvari. Jasno mi je sto ona zeli reci u neku ruku, najvise zato sto te moralne norme najcesce propisuju totalni ludjaci, koji prodaju svasta pod moral (npr razne religijske institucije). No samo zato sto je kroz povijest bilo jako nemoralnih odlucivaca o moralu, ne znaci da se moral treba relativizirati do besmisla.

    avatar

    27.07.2010. (16:09)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    SKLODOWSKA - ja sam ti tu zapravo više protiv nego za Kanta: da, moral doista nije individualna stvar, ali na žalost nije individualna...
    Nietzsche je na jednom mjestu pisao: ''Krepost mora biti naš izum, naša najosobnija nužna obrana i nužna potreba: u svakom drugom smislu ona je samo opasnost. Što ne uvjetuje naš život, škodi mu: krepost samo iz osjećaja poštovanja prema pojmu 'krepost', kako je to htio Kant, štetna je. 'Krepost', 'dužnost', 'dobro po sebi', dobro s obilježjem bezličnosti i općenite vrijednosti – tlapnje su u kojima se izražava propast, posljednje slabljenje života, königsberška nerazumljivost. Zakoni najosnovnijega održanja i rasta zatijevaju obrnuto: da svatko izumi svoju krepost, svoj kategorički imperativ. (...) Ništa ne uništava temeljitije, ništa toliko iznutra, koliko svaka 'bezlična' dužnost, svako žrtvovanje molohu apstrakcije. – Kako se Kantov kategorički imperativ nije osjetio kao životno opasan?... Samo ga je teološki instinkt uzeo u zaštitu! – Djelovanje, na koje prisiljava instinkt života, dokazuje se radošću da je pravo djelovanje: a onaj nihilist s kršćansko-dogmatskom utrobom shvatio je radost kao prigovor... Što razara brže nego li raditi, misliti, osjećati bez unutarnje potrebe, bez duboko osobnoga izbora, bez radosti? kao automat 'dužnosti'? Upravo to je recept za dekadenciju, čak za idiotizam... Kant je postao idiot. (...) Promašeni instinkt u svemu i svakomu, protupriroda kao instinkt, njemačka dekadencija kao filozofija – to je Kant!''
    U pitanju je paradoks samog koncepta zakona na kojemu lomimo zube svaki puta kada gledamo neku američku odvjetničku seriju. To je sukob između Eugenea Younga i Alana Shorea (izuglati The Practice, osmu sezonu). Eugene bi tu bio Kant, a Alan Nietzsche. Nerješiva dijalektika: da bi zakon bio zakon, on dakako mora biti općenitovažeći, no ipak, gotovo uvijek kad se na pojedinačan slučaj primjenjuje općenitovažeći zakon, to završava kao teror, apsurd, idiotizam, moralna glupost, sramota. Moralna prosudba će biti to ispravnija i pravednija što je kontekstualnija, pojedinačnija, približenija konkretnoj situaciji. Svaki slučaj moramo razmatrati za sebe i dobro ga staviti pod povećalo, ne želimo li riskirati da budemo slon u staklarni. Kant je u moralu ono što je slon u staklarni – ili možda sirovi kamiondžija koji masivnom šapom šlata krhku, profinjenu djevojku – zar zaslužuje što osim da mu se odvali šamarčinu? Zakon i moral, to je uvijek delikatan, sklizak, fragilan koncept koji može biti smislen i opravdan jedino u okviru nekog konteksta, a ideja kategoričkog imperativa znači upravo dekontekstualizaciju etike: proglastiti opći zakon, i teško onima koji iznalaze svoju vlastitu krepost!

    avatar

    27.07.2010. (18:32)    -   -   -   -  

  • sklodowska

    A joj, ja sam ti filozofski jako nevaspitana. Moj domet je malo Grka i Wittgensteina :)
    Ali ja sam ti znanstvenik, ja ti to puno grublje gledam. Ono rough around the edges.
    Ja ti o tome ovako nekako razmisljam: http://www.youtube.com/watch?v=jnXmDaI8IEo

    Ili kao onaj Sam Harris. Samo bez budistickih moombo jumbo :)

    avatar

    27.07.2010. (19:29)    -   -   -   -  

  • missillusion

    @pero, pa i nisam mislila na tebe, to je bilo više onako općenito pitanje, zato jer ta nadmenost koju recimo imaju Čedne ponekad ne zaobiđe ni Neopterećene pa im je u neku ruku smiješno da netko ne može održavati odnos samo radi seksa. Možda je to onda neka treća kategorija žena, a ne Neopterećene, međutim doživjela sam i to, da se ljudi takvom načinu razmišljanja ipak podsmjehuju i smatraju ga anakronim. Dobro, i muškarci, ne samo žene. Što se mene tiče nipošto ne gajim nikakav prijezir spram njihovih izbora.

    avatar

    28.07.2010. (15:11)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...