Komentari

gosponprofesor.blog.hr

Dodaj komentar (15)

Marketing

  • NF

    ma u varšavskoj mi priveli mladu prijateljicu, i to ne televizijski nježno, majku im...

    avatar

    16.07.2010. (12:18)    -   -   -   -  

  • barba

    pa sto se treniranja za samocu tice, valjda se osam godina po austrougarskim svjetionincima na jadranu racuna. A to s beneluksom je mazanje ociju, trideset je rijetkost ali ih ima dosta koji su i sa 29 u roditeljskom domu.

    avatar

    16.07.2010. (14:19)    -   -   -   -  

  • j.

    Prije svega, hvala za ovako nadahnut i slojevit post.
    Mislim da je - htio, ne htio - kruna posta posljednja rečenica, pa bih volio čuti što su to i tko su "samostalne, osviještene individue sposobne za rad na općem dobru".
    Evo upravo sam prije par dana odgledao "Last Station" o Tolstojevim zadnjim danima, nekako mi to sve poznato zvuči.
    Bojim se da danas više malo tko vodi računa o općem dobru. Jer, ako se i protestira, to je tek ono "znamo što nećemo" sistem. Pa, premda ovo što nećemo i nije baš nešto, što mi zapravo hoćemo? Možemo li uopće saznati što hoćemo, a kamo li to još i ostvariti?

    avatar

    16.07.2010. (15:25)    -   -   -   -  

  • odmak

    Kakvo opće dobro?
    Stotine godina sluganstva stvorilo je u gen koji se zovi 'daj mi ga danas' i 'država nije moja', tuđa je. Nije moja i zašto bih za nju nešto dobrog napravio. Prevarimo je i varajmo je.
    Pred dan dva gledala sam, a možda i jučer, na ovoj mi toplini vrije mozak, u nekoj, navodno, lagašnoj ljetnoj emisiji -tako je i rečeno, nećemo o ozbiljnim temama upala sam na kraju, ali bilo je dovoljno da se uznemirim.(ova je rečenica nezavršena i spetljana, ali nemam snage ispravljati) u svakom slučaju gosti su bili: Anđa Marić,Boris Dežulović i Đuro... ne mogu se sjetiti prezimena.
    Svi su se jako natjecali pokazati kako ih nacija uopće ne zanima. Ajde, osim Anđe koja je malo pokušala biti ponosna na naciju svog oca, a Boris D. je konstatirao kako ga ona ne voli, na što je ona bila vidno začuđena pa se i sama brzo odrekla svakog porijekla.
    Ja bih se sa svima njima složila što se tiče druženja, prijateljstava, ženidbe, življenja među raznim nacijama i u raznim zemljama, ali zašto mi B. Dežulović nameće osjećaj krivnje kad kažem da volim Hrvatsku i da je to moja domovina. Dečko možda nije svjestan svojih izjava ili ... ako jest zašto to radi.
    No dakle takve je misli u meni izazvao ovaj tvoj tekst, a možda za mene vrijedi ona: teško žabu natjerat u vodu.
    Inače, a sigurna sam da i ti to znaš, a i mnogi drugi na ulazu u Knežev dvor piše: "OBLITI PRIVATORUM PUBLICA CURATE" .
    "ZABORAVITE PRIVATNO BRINITE JAVNO".
    Ne znam, ne znam… danas sam pod apaurinima nakon putešestvija po raznim šalterima. Nevjerojatna priča. I svi ti ljudi imaju stanove i vikendice, a ja radim privatno i ništa , skoro ništa nemam. Definitivno sam nesposobna i glupa.
    I opet radim za Japan. Nadam se da svi znaju taj stari vic.

    avatar

    16.07.2010. (16:56)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    Upravo čitam knjigu iz koje je citirani pasus. Meni je fenomenalna i vjerojatno ću u knjižaru pa u svoj izbor dobrih knjiga.

    Što se tiče tvog razmišljanja o krizi identiteta u Hrvata, mislim da si opisao, naravno bolje od mene, ono što i sam vidim i sažimljem u jednu rečenicu: "Mi Hrvati se i dalje ponašamo kao da nemamo svoje države, kao da živimo pod tuđim režimom!" Uzrok: upravo to što duuuugo nismo imali svoju državu.

    avatar

    16.07.2010. (21:57)    -   -   -   -  

  • Izgubljena na Istoku ...

    Promjena ne dolazi sama od sebe, niti preko noci.
    Mislim da se kotac poceo okretati, svijesni smo...
    To je zasada najbitnije

    avatar

    17.07.2010. (12:14)    -   -   -   -  

  • buha

    odlično kolega, odlično.
    moja je konstatacija da je to u nas tako jer smo još uvijek plemensko društvo, zajednica plemena.
    a tu znate kolega, nema se šta očekivati ili dozvoliti mlađima i onima koji nisu autoritet po funkciji.
    i da smo zajednica plemena vidljivo je na SVAKOME koraku, od kadrovske selekcije po babu i stričevima , do nesposobne i zbunjene gerontokracije na važnim mjestima u vlasti .. itd. Ima škola u Zgb. u kojim se ravnatelji zaposlili pola svoje Krajine , ne možeš ih ni razumjeti ako nisi recimo Imoćan ..ima političara u vrhu vlasti koji jednostavno ne kuže ogromni prijelom koji se dogodio u politčko-ekonomskom sustavu.
    A promjene će doći ali pitanje je ..kakve . pitanje je kada će i da li će Hrvatska izgraditi civilnu državu u kojoj se neće toliko osjećati religijsko-nacionalističkii faktor i da li ćemo uopće sretno isplivati iz ove krize.
    jer trebalo bi imati love za to . a mi je nemamo .
    To da nismo imali SVOJU državu je glup argument jer elemente državnosti je imala Hrvatska u federativnoj Jugoslaviji. MI ne možemo imati svoj identitet na način da pola stoljeća svoga života u Jugoslaviji -prešutimo. nego je veeeeelika piz..rija - da i dalje IMAMO one o kojima ovisimo. pa zar nismo U NATOu . I zar se ne guramo u EU???
    potpuna suverenost je fikcija za male zemlje. OK?

    avatar

    17.07.2010. (17:57)    -   -   -   -  

  • buha

    eh, a taj rad na općem dobru???
    pa kaj nismo imali to u socijalizmu , bar mrvicu bolje nego danas . pa smo POPLJUVALI socijalizam i htjeli ovo.
    ma znate, ja ću raditi samo za svoje dobro ...i misliti samo svoje dobro ..
    i svi oni koji kuže-- povijest .

    avatar

    17.07.2010. (18:03)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    @ODMAK - Dežulović je u pravu. Ali ne radi se o nabijanju krivnje zbog ''voljenja Domovine'', nego tek podcrtavanju te jedne kratke, jednostavne činjenice: kod ''voljenja Domovine'' je prije svega riječ o nesporazumu sa samim sobom. Jer Domovina je apstrakcija, a ljubav je riječ koja ima smisla tek kad se odnosi na konkretnost. Ali o tome sam već ovdje rekao sve što imam, pa da se ne ponavljam...

    avatar

    18.07.2010. (00:15)    -   -   -   -  

  • odmak

    pero u šaci ,
    jesi li ikad radio i godinama živio van Jugoslavije i Hrvatske?

    avatar

    18.07.2010. (07:35)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    Odmak, nisam nikada živio vani, ali to ovdje ne spada u temu. Tvoje pitanje sugerira mogućnost da se to nešto osjeća, implicirajući da se počne jače osjećati kad si vani - ali time kucaš na otvorena vrata, jer moje negiranje ''voljenja Domovine'' kao moguće i smislene emocije se niti ne ne bazira na negiranju mogućnosti da se ono nešto osjeća, nego na identificiranju momenta kad to nešto metastazira u nešto drugo.
    Vidim da link gore ne radi, evo još jednom. Zamolit ću te da pročitaš.
    Nemam ništa protiv osjećaja pripadnosti, privrženosti ili ako se čak hoće, baš i ljubavi prema nekom mjestu u kojem se živi - ili se nekada živilo pa nas puca nostalgija - ali samo dok se zadržava u sferi konkretnoga. Kao što sam tamo napisao, problem nastaje kada se izjavljuje pripadnost, privrženost ili ljubav u neizdiferenciranom smislu. Ja mogu voljeti neke Hrvate, neke Zagrepčane, Splićane ili Osječane, mogu voljeti nešto od gradova i zemlje u kojoj živim, ali reći da ''volim Hrvatsku'' je neizdiferenciranost koja je nužno previše olaki verbalizam, prazan jezik. Nevolja s praznim jezikom je da kada govorenje postane previše lako, samo je korak do ideologije - jer ideologije se baziraju na utvarama i opsjenama - i nismo jednom svjedočili kako lako patriotizam metastazira u ideologiju. Ako voliš Hrvatsku neizdiferencirano, kao apstrakciju, to znači da voliš sve Hrvate i sve hrvatsko, što onda implicira da ih voliš ne na osnovu neke njihove supstancijalne kvalitete nego samim time što su Hrvati - a što je ipak nešto grozno za reći.
    Onaj tko kaže da voli ovog sugrađana i sunarodnjaka, dok eno onog tamo, na primjer, uopće ne voli, i koji nešto u svojoj zemlji voli, a nešto drugo opet ne voli - on je realan, stoji čvrsto na zemlji. U onom segmentu u kojem voli on praktično primjenjuje jedini suvisli vid patriotizma.
    S druge strane, onaj koji primjenjuje opći patriotizam te kaže ''volim Hrvatsku'' izgovara lažnu i besmislenu tvrdnju koja automatski funkcionira kao ideološka opsjena, kao gotov mitološki jezik. Nasuprot praktične primjene patriotizma poput onoga gore izdiferenciranog, na djelu a ne na riječima, ovdje je riječ o govorenju o patriotizmu, ili prije laprdanju, gdje se odmah patriotizam otima u pitanje časti, u normiranu moralnu kategoriju, u uzgidnuta prsa i napunjenu dušu, u osjećaj kojim se busa i kojeg se zahtijeva - te nastaju sve sramote s tim povezane.
    Ukratko, patriotizam da, ali treba oprezno - ne smije biti opći, ne smije biti verbalizam.

    avatar

    18.07.2010. (09:10)    -   -   -   -  

  • odmak

    pero u šaci,
    pročitala sam.
    Ne znam koliko se pristoji voditi ovakve razgovore na blogu gosp. profesora. Možda to on ne želi.
    Jedno priznajem nemam tu vrst tvog obrazovanja, iako pabirčim i pokušavam u svojim traženjima za odgovorima na vlastita pitanja biti u najvećoj mogućoj mjeri bez mržnje i na neki način 'pravedna'. Saslušati sve strane. Očito je da dolazimo ili smo dvije strane, ne bih rekla krajnosti, ali ja sigurno sve više bježim iz realnog u apstrakciju. Ne mogu reći da me je realnost potpuno razočarala. To nije istina, ali ne daje mi odgovore. Previše je 'smrtna'. Taman kad povjeruješ: Evo čovjeka, on nestaje. Umire. Nisam bitna ja i moja egzistencija nego baš takav čovjek. Ti ljudi s kojima bi i Diogenes bi bio zadovoljan su bitni, ali nema ih nestali su, a bili su u realnom.
    Evo radi ovog ne idem na kupanje i pokušat ću danas (kad stignem) složiti nekakav post da ti pokušam dati suvisliji odgovor.

    avatar

    18.07.2010. (09:45)    -   -   -   -  

  • j.

    kada bi se u pitanjima domoljublja život svodio na ovako zrele i pametne rasprave, lako bi bilo
    al tu je (a mislim da me povijest još nije demantirala) uvijek i samo pitanje tko će jašiti u sedlu i da li je bolje da to budu "naši" ili "njihovi" - pa da vidimo na konkretnim primjerima
    (nekako uvijek ispadne da zajaše "njihovi" pa makar u početku bili "naši")
    zato bih ja ipak upitao kurde, irce, baske, katalonce misle li da su ti osjećaji bespotrebni
    na kraju krajeva, ako priznamo da smo "zaostali" bar sto godina u odnosu na beli svet (a jesmo sigurno) onda bi to trebalo upitati i talijane i nijemce: društvo, jel se isplatilo voljeti domovinu?
    (i to ne da upitamo neke doktore filozofije nego običnu raju, ionako čujem da milanezi još uvijek drže da afrika počinje ispod rima)
    na koncu konca, nije li uopće opravdavanje, osmišljavanje i branjenje fenomena života u društvu uvijek i uvijek ideološka opsjena; svemu tome čušpajzu valja pridati neki smisao koji se svodi na to tko će brati vrhnje - zato možda na početku treba sam sebi priznati: život u društvu je nužnost... tko bi normalan živio i jedne sekunde u društvu da može onako knuthamsunovski otperjati u goru i krenuti od gradnje kolibe? :))) pozdrav!

    avatar

    18.07.2010. (09:57)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    @ odmak & Co.: argumentirana diskusija je apsolutno dobrodošla na mom blogu.

    avatar

    18.07.2010. (12:41)    -   -   -   -  

  • buha

    @pero u šaci, jednostavno je definirati šta znači voljeti Hrvastku ako znaš
    1.voljeti
    2.na što se odnosi pojam "Hrvatska"... . jer nama su zadnjih 2 desetljeća jako rastegnuli taj pojam i izvan granica RH. Moja je zemlja u svojim granicama i ne bih ništa TUĐE.

    za mene je Hrvatska... SVE u čemu živim i dišem i mislim i postojim
    i nije da moram voljeti svakog Hrvata, jedan me je dovoljno za žitav život zeznuo.
    Ali kada bih bila u tuđini, srce bi mi jače zalupalo na samu hrvatsku riječ OK?

    avatar

    19.07.2010. (14:38)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...