i dalje, još jedno krivo shvaćen pojam/iliti provođenje "tolerancije". U kršćana pojam tolerance ne bi smio postojati! I to rigidno- ne tolerantno prema toleranciji.
Toleranca je laž. Privid. A Isus je strikno naglasio DA i NE stav! Stav sukoba i suprostavljanja Sotoni uz izrato prihvaćanje čovjeka kao osobe brata.
Čovjek koji ne djeluje po svojoj savjesti-kriv je savjesti svojoj, dakle nema toleriranja ne djelovanjem, imperativ, tolerirat laž, nepravdu, mržnju i smrt, veći je grijeh od nepravde, mržnje i smrti.
Moguće je čovjeka prihvaćati i kad mu kažemo NE!
10.08.2010. (16:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pogresno shvacen pojam tolerancije ili samo pogresno shvaceno ono sto sam zelio reci? Zao mi je ako sam bio nejasan, jos vise ako sam pogrijesio.
Pokusati cu o tome malo "na glas" razmisjljati da vidim kamo ce me to odvesti...
Tolerancija podrazumjeva uvazavanje prava na vlastito misljenje, ali ne podrazumijeva i prihvacanje takvog stava, ukoliko je taj stav po Bozjim mjerilima pogresan.
Recimo to ovako: ja imam pravo misliti pogresno i donositi pogresne odluke i zakljucke, jer mi to omogucava Bog koji mi je dozvolio da imam slobodnu volju - neupitno je dakle ja imam slobodu da izaberem dobro ili zlo.
Istinska je sloboda, znamo, samo u Kristu: stoga je samo onaj tko je u Kristu uistinu slobodan da od svih mogucih izbora izabere dobro!
Medjutim, iako imam slobodu misljenja - nemam pravo ciniti grijeh.
Pocinjam li grijeh, dolazim pod pravednu Bozju osudu grijeha koji sam pocinio, medjutim to nije osuda mene kao osobe, vec osuda grijeha. A (neiskajan) grijeh, znamo, posto zacne, radja smrt.
Takodjer, i sama misao moze biti grijeh, dakle iako imam pravo misliti kako god zelim, ne mogu izbjeci posljedicama mojih misli.
Ovime vidimo da je Bog, koji je svet, pravedan i nepogresiv, uistinu tolerantan prema covjeku, uvazavajuci slobodnu volju koju mu je dao, ne otklanjajuci pri tome ni na trenutak bilo pozitivne, bilo negativne posljedice odluka koje covjek donosi.
Tolerancija, dakle, nije opravdanje za grijeh i nije prihvacanje grijeha, kao sto to svijet prikazuje, vec samo postivanje temeljnog ljudskog prava da svaki pojedinac potpuno slobodno misli svojom glavom i da za to snosi odgovarajuce posljedice.
Jasnije receno: tolerancija nije podnosenje nekoga da se izbjegne sukob, kao sto to svijet podrazumijeva, nego uvazavanje prava drugoga da ostvari svoju Bogom danu slobodu volje.
Takodjer, privremeno izbjegavanje sukoba koje tolerantno ponasanje producira ne sluzi i ne smije sluziti za dopustanje zla i grijeha, nego kao prigodan trenutak da se suocene strane mogu, ako zele, osvjedociti o svom stvarnom polozaju u odnosu na Boga, te razrijesiti moguci konflikt na miran nacin.
Pojednostavnimo ovo primjerom:
Kada krscanin svjedoci Krista nevjerniku, on ne pristaje na nevjernikov grijeh, ali uvazava njegovu razlicitost, bivajuci pri tome "zidovu zidov, a grku grk". Umjesto da ga osudjuje, krscanin (treba da) u ljubavi pristupa nevjerniku, navodeci ga da bude slobodan bez izvanjske prisile promijeniti svoje misljenje ako to zeli.
Sto je to nego ispravno shvacena tolerancija - uvazavanje necije razlicitosti kao cinjenicne datosti, bez pristajanja na grijeh?
11.08.2010. (17:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
samostan
i dalje, još jedno krivo shvaćen pojam/iliti provođenje "tolerancije".
U kršćana pojam tolerance ne bi smio postojati!
I to rigidno- ne tolerantno prema toleranciji.
Toleranca je laž.
Privid.
A Isus je strikno naglasio DA i NE stav!
Stav sukoba i suprostavljanja Sotoni uz izrato prihvaćanje čovjeka kao osobe brata.
Čovjek koji ne djeluje po svojoj savjesti-kriv je savjesti svojoj,
dakle nema toleriranja ne djelovanjem,
imperativ,
tolerirat laž, nepravdu, mržnju i smrt,
veći je grijeh od nepravde, mržnje i smrti.
Moguće je čovjeka prihvaćati i kad mu kažemo NE!
10.08.2010. (16:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dvocvijet
Pogresno shvacen pojam tolerancije ili samo pogresno shvaceno ono sto sam zelio reci?
Zao mi je ako sam bio nejasan, jos vise ako sam pogrijesio.
Pokusati cu o tome malo "na glas" razmisjljati da vidim kamo ce me to odvesti...
Tolerancija podrazumjeva uvazavanje prava na vlastito misljenje, ali ne podrazumijeva i prihvacanje takvog stava, ukoliko je taj stav po Bozjim mjerilima pogresan.
Recimo to ovako: ja imam pravo misliti pogresno i donositi pogresne odluke i zakljucke, jer mi to omogucava Bog koji mi je dozvolio da imam slobodnu volju - neupitno je dakle ja imam slobodu da izaberem dobro ili zlo.
Istinska je sloboda, znamo, samo u Kristu: stoga je samo onaj tko je u Kristu uistinu slobodan da od svih mogucih izbora izabere dobro!
Medjutim, iako imam slobodu misljenja - nemam pravo ciniti grijeh.
Pocinjam li grijeh, dolazim pod pravednu Bozju osudu grijeha koji sam pocinio, medjutim to nije osuda mene kao osobe, vec osuda grijeha. A (neiskajan) grijeh, znamo, posto zacne, radja smrt.
Takodjer, i sama misao moze biti grijeh, dakle iako imam pravo misliti kako god zelim, ne mogu izbjeci posljedicama mojih misli.
Ovime vidimo da je Bog, koji je svet, pravedan i nepogresiv, uistinu tolerantan prema covjeku, uvazavajuci slobodnu volju koju mu je dao, ne otklanjajuci pri tome ni na trenutak bilo pozitivne, bilo negativne posljedice odluka koje covjek donosi.
Tolerancija, dakle, nije opravdanje za grijeh i nije prihvacanje grijeha, kao sto to svijet prikazuje, vec samo postivanje temeljnog ljudskog prava da svaki pojedinac potpuno slobodno misli svojom glavom i da za to snosi odgovarajuce posljedice.
Jasnije receno: tolerancija nije podnosenje nekoga da se izbjegne sukob, kao sto to svijet podrazumijeva, nego uvazavanje prava drugoga da ostvari svoju Bogom danu slobodu volje.
Takodjer, privremeno izbjegavanje sukoba koje tolerantno ponasanje producira ne sluzi i ne smije sluziti za dopustanje zla i grijeha, nego kao prigodan trenutak da se suocene strane mogu, ako zele, osvjedociti o svom stvarnom polozaju u odnosu na Boga, te razrijesiti moguci konflikt na miran nacin.
Pojednostavnimo ovo primjerom:
Kada krscanin svjedoci Krista nevjerniku, on ne pristaje na nevjernikov grijeh, ali uvazava njegovu razlicitost, bivajuci pri tome "zidovu zidov, a grku grk". Umjesto da ga osudjuje, krscanin (treba da) u ljubavi pristupa nevjerniku, navodeci ga da bude slobodan bez izvanjske prisile promijeniti svoje misljenje ako to zeli.
Sto je to nego ispravno shvacena tolerancija - uvazavanje necije razlicitosti kao cinjenicne datosti, bez pristajanja na grijeh?
11.08.2010. (17:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...