Komentari

astrodrom.blog.hr

Dodaj komentar (23)

Marketing

  • windfuckersister

    Fantastičan post, oduševila si me. Poznam nekoliko takvih "nesretnik sam od rođenja" osoba. Često puta uhvatim i sebe kako previše kukam, samo s tom razlikom što ja u stvari uopće ne razmišljam tako negativno, to moje gunđanje više mi služi kao ispušni ventil. Drugim riječima, lajem i laprdam bez veze. Recimo da sam pesimist s vrlo optimističkim pogledom na život;)

    avatar

    12.07.2010. (18:20)    -   -   -   -  

  • :0)

    da, ima takvih ljudi i pomalo me fascinira zadnjih godinu-dvije moda medju pucanstvom da napada i kritizira takve. iz iskustva znam da je vecina tih oni sto imaju barem jedan, veliki nerjesiv poblem koji se povlaci i reflektira kroz sve sfere njihovog zivota. gotovo nikad ti ga nece reci, mnogi od njih ga cuvaju duboko u podsvijesti... razlog zasto bjeze u bajke i iluzije je taj sto ne mogu zivjet "normalan" zivot i cekaju da im se kompenzira za ono sto im je "oduzeto" kroz neki vanserijski dogadjaj koji ce im dati potvrdu da vrijede koliko i drugi ljudi. s druge strane postoje i klinicki depresivni ljudi koji opet nisu krivi za svoje stanje, radi se o kemijskom disbalansu, i iako njihovo stanje nije nuzno posljedica nekih dogadjaja ili stanja, njihova tuga i nedostatak energije da se bore su stvarni.

    avatar

    12.07.2010. (18:56)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Uopće ne mogu shvatiti takve vječne nezadovoljnike; a što se kreativnosti tiče - ako je posjeduju - onda je upravo trebaju iskoristiti da prevladaju svoje stanje (čime god izazvano)....
    Mislim da sva sreća i nesreća doista zavisi od našeg stava prema životu - pa ako netko svjesno "odabere" biti nesretan - sigurno da za to postoji razlog...Kažnjava li time samog sebe?!
    Pozdrav od Luki+Goldie

    avatar

    12.07.2010. (21:34)    -   -   -   -  

  • barba

    a zato kad te netko posalje u tri vagine materine, to treba shvatiti kao poruku bozanskog poslanja i zahvaljivati na tome,

    avatar

    12.07.2010. (21:50)    -   -   -   -  

  • vel

    i ja imam neptun u prvoj kući

    avatar

    13.07.2010. (09:04)    -   -   -   -  

  • Ani ram

    Pitam se pitam, odakle nam ideja da je u maternici sve potaman? Halo, ljudi? Ajte se onda zgrčite onako i uvucite u vreću pet broja manju i onda uživajte... kad je već tamo bilo tako super...

    avatar

    13.07.2010. (11:59)    -   -   -   -  

  • jackozedan

    +

    avatar

    13.07.2010. (12:47)    -   -   -   -  

  • Zadarskosunce

    Odlicno , u sridu kako bi se jos reklo.......svi mi smo okruzeni sa par takvih primjeraka , ali jedan je bio dio mog zivota, dok to jadan ja, ajme meni, vise nije imalo smisla. Utopljeniku bacis kolut i spasis ga, ovakvome utopljeniku uzalud, jer ga odgurava od sebe... Takvima nema pomoci, jedino mogu sami sebi, ali to ne zele, jer u biti oni su sretni kad su nesretni... Bit njihova postojanja je u tome, da je njima sve naopako .... xanax i zoloft su im nazalost uvijek najbolji prijatelji.....
    Orestala sam se trudit izbavljivati.... previse volim ziivot da bih ga tako olako odbacivala... dodje mi zao tu osobu.... ali ..... tko sam ja da ista recen...

    avatar

    13.07.2010. (13:50)    -   -   -   -  

  • Sobarica

    izvrstan post, no to me (kod tebe) vise ne iznenaduje..... Kad sam bila mlada, tj. moram priznati da je period trajao samo u tinederskim godinama, niti prije niti poslje, naginjala sam "spasilackom" ponasanju. Pronalazila bih one koji su se predstavljali kao najjadniji i provodila sate uvjeravajuci ih kako je zivot lijep, kako su oni krasni bla, bla, bla....

    Naravno ovdje govorim o kronicnom negativistickom stavu, bez pokrica, ne govorim o ljudima koji se u odredenom periodu zivota nadu u problemima.

    Onda sam skuzila koliko mi to uzima energije. Koliko bih se iscrpljeno i ispraznjeno osjecala nakon kava sa takvima. A njima se uvjek kavanisalo.....
    Trebalo mi je nesto vremena da se cjepim protiv krpelja jer sam ih, naravno, u meduvremenu pocela privlaciti....ali koje olaksanje!!!

    P.S. Ima nesto u ovome o naciji.

    avatar

    13.07.2010. (14:35)    -   -   -   -  

  • LoveToRead

    Nezadovoljni su ljudi oni koji zamahnu rukom kada im se kaže da čovjek treba uživati u sitnicama. Ne shvaćaju da će, ukoliko budu živjeli u skladu s tom izrekom, biti puno sretniji. Zanimljiv tekst.

    avatar

    13.07.2010. (14:57)    -   -   -   -  

  • pile22

    Koga ce privuc naslov 'vjecno nesretni' nego mene.. Ja bih obicno i iz hrpe tema izabrala vjerojatno neku ovog tipa.. Slazem se i neznam sto je gore, zalit samog sebe ili da te drugi zale.. No covjek je obicno drugima puno bolja inspiracija i ruka vodilja drugima nego samom sebi.. Mozda u tome i lezi poanta citavog drustva. Mozda svi mi trebamo neku malu srecicu koja ce nas svaki dan cinit sretnima, punit samopouzdanjem i ne dopustat nam da se sazaljevamo. A zauzvrat dijelit to isto. Lako je reci da treba bit sretan sa sitnicama. A sto ako je npr sitnica koja me jedino moze usrecit, blizina bas te moje srecice, a ona se nalazi daleko, daleko? U cemu da uzivam sama i kako da se ne budem mrzovoljna, zalosna i tuzna kad sve sto trebam nije mi blizu?

    avatar

    13.07.2010. (18:59)    -   -   -   -  

  • missillusion

    Nezahvalna je uloga spasitelja, a tek klizak teren kad se vječiti nezadovoljnik oduševi spasiteljem/icom dok naravno i spasitelj/ica sam/a ne završi na njegovoj crnoj listi pljuvanja.

    Dugo mi je trebalo da shvatim u takvim odnosima, čak i kad su završili, da nisam kriva, da je svatko odgovoran za svoju sreću, a neki sreću uopće i ne žele (e to mi je bila šokantna spoznaja) nego samo društvo za jadanje i svjež izvor tuđe energije.
    Kad iscrpe svu energiju iz žrtve, onda je naravno odbace, ali s obveznim osjećajem krivnje kojeg žrtva takvog vampirizma nosi još dugo u sebi- ono blesavo pitanje "da li sam ju/ga mogla usrećiti ipak".
    Jer, oni to svjesno ili nesvjesno iniciraju. Zločesta nezrela djeca kojima na čelu piše "spasi me".
    A onda shvatiš da je to doživotan posao s punim radnim vremenom i za nekog senzibilnog poput mene tko opaža sve vibre, nijanse, naprosto put u ludilo... Kraj takvih osoba mogu opstati samo oni koji se na njihove biometerološke mijene katastrofalnih razmjera, jednostavno- ne obaziru. Vidim te, ne vidim te, čujem te, ne čujem te, to je jedino. Problem je samo što onda traže drugu žrtvu...

    I kad dođe do prekida odnosa, oni ne evoluiraju, oni su uvijek na istom mjestu gdje ste ih sreli, žicaju malo energije i pažnje. Jadikuju.
    I u sebi su barem u nečem duboko zadovoljni, ako su uspjeli posljednju žrtvu uvjeriti da je upravo ona krivac za njihovu nesreću :D.

    zapela mi za oko ova rečenica:
    " A najgore je to da im se bajka u životu stvarno nekako i dogodi, oni to uopće ne bi primijetili od silnog samosažaljenja i prigovaranja drugima. "
    :))

    avatar

    13.07.2010. (19:21)    -   -   -   -  

  • Garavi sokak i još poneka dimna zavjesa

    odajem priznanje na stvarno dobrom pisanju i pogođenoj temi...a sad koliko ( nas) ima što smo odabrali(svojom voljom ili spletom okolnosti)da budemo "nesretni"da crnilo bude naš lajt motiv-to ipak nitko ne zna...pravi..istinski pravi nesretnici iz svoje "tuge" ili čega već-crpe snagu i jako dugo ostaju tu međ ostalim "normalnim "svijetom iako:
    copy/past:

    • "A ono što se u meni događa u rijetkim časovima radosti, što je za mene slast, doživljaj, ekstaza i uzvišenost, to svijet voli i traži možda jedino u pjesničkim djelima, a u životu smatra ludošću. I odista, ako je svijet u pravu, ako su ta muzika po kafanama, te masovne zabave, ti amerikanizovani ljudi, zadovoljni tako sitnim stvarima, u pravu su, onda sam ja kriv, onda sam lud, onda sam odista, kako sam sebe često nazivao, stepski vuk, životinja koja je zalutala u tuđ i nerazumljiv svijet koja više ne nalazi svoju postojbinu, vazduh i hranu."
    ili možda ovo bolje oslikava njihove/naše duše i poglede,svi smo mi u dubinama ovih naših malenih ili velikih duša skriveni Stepski vukovi...

    • "Stepski vuk je, dakle, imao dvije prirode, čovječju i vučju, takva mu je bila sudbina, i može biti da ovako nešto nije ništa naročito ni rijetko. Nailazilo se već na tolike ljude koji su u sebi imali mnogo šta pseće, lisičije, riblje ili zmijsko, ne osjećajući zbog toga naročitih teškoća. Kod tih ljudi, eto, čovjek i lisica ili čovjek i riba životarili su jedno pored drugog ne nanoseći jedno drugom bol, čak i pomažući jedno drugom, i kod mnogih ljudi koji su dotjerali daleko i kojima zavide prije su postigli uspjeh lisica i majmun negoli sam čovjek. To je svima poznato. Ali kod Harija je bilo drukčije, u njemu čovjek i vuk nisu išli uporedo, još manje su pomagali jedan drugom, već su bili u stalnom smrtnom neprijateljstvu, i jedan je živio samo da bi onom drugom nanio bol, a kada se dvojica u jednoj krvi i jednoj duši mrze kao smrtni neprijatelji, onda je to opak život. Eto, svako ima svoj udes, i ničiji nije lak."

    i dobro kažeš..treba iz te osobne tuge ili nesreće izvući što više korisnih stvari i podijeliti ih sa drugima..nije sve samo u uzimanju..mnogo više se dobija davanjem..
    osmjeh ostavljam.

    avatar

    13.07.2010. (19:23)    -   -   -   -  

  • Neverin

    jedina dužnost koju prijatelj jedne takve osobe ako ga ta osoba otvoreno pita pomoć jest podastrjeti okrutnu istinu u facu kako bi se doživio šok ili hladni tuš. Upoznao sam jednu ženu koja je od sebe napravila mučenicu i tepanje joj samo škodi, jedini način je reći "trgni se jebote jer si uništavaš život". Ako osoba ne posluša već nastavi njegovati autodestruktivno ponašanje smatram da je uloga spasitelja gotova i on može prepustii osobu samoj sebi ...

    avatar

    13.07.2010. (22:33)    -   -   -   -  

  • Majstorica s mora

    Kažu da žene vole umjetnike i paćenike...
    Ja sam jedna od tih žena, prekasno da se mijenjam...

    avatar

    14.07.2010. (07:32)    -   -   -   -  

  • dejmon

    Oni koji se tuže na sve i svašta duže žive.

    avatar

    14.07.2010. (10:37)    -   -   -   -  

  • astrodrom

    @ garavi sokak: znaš da sam Stepskog vuka pokušala pročitati već nekoliko puta - doduše svaki put dođem sve dalje - ali još ga nisam dovršila.
    @ majstorica: ajoj draga. Te sam se sklonosti riješila. Nažalost, shvatila sam da se iza takvih tipova najčešće krije samo ispraznost i sebičnost. Čast izuzecima.
    @ dejmon: bojim se da je to istina.

    avatar

    14.07.2010. (11:00)    -   -   -   -  

  • Garavi sokak i još poneka dimna zavjesa

    i kad pročitaš ga
    nakon izvjesnog vremena počneš opet i sve se sad drugim očima gleda
    sve novo je
    i opet iznova ćitanje
    novi doživljaj..no osim Stepskog
    ovaj mi omiljeni pisac ima i drugih uradaka koji čak i nadmašuju ovo djelo..
    osmjeh ostavljam...

    avatar

    14.07.2010. (15:25)    -   -   -   -  

  • astrodrom

    @ garavi sokak: tek sam sad skužila tvoj avatar. :-) čitala sam par njegovih drugih knjiga i nisam imala tih problema kao sa stepskim vukom, ali doći će valjda vrijeme i za njega. meni je osobno najdraži Sidarta.

    avatar

    14.07.2010. (15:44)    -   -   -   -  

  • Garavi sokak i još poneka dimna zavjesa

    da..dobri stari uradak..koji ostavlja nam za razmišljati o tome ima li smisla patiti se i odricati
    živjeti po nekim određenim pravilima
    biti čisti i sveti
    ili pak odati se porocima i prepustiti se strasti i putenosti da bi se opet na neki način postigla neka vrste nirvane..isplati li se jedno ili drugo..vječita dilema..
    izgoriti poput zvijezde padalice ili tinjati i gasnuti polako?

    meni osobno osim stepskog,drage su mi priče..i pojedini junaci iz njih...Knulp..Valterkempf..
    osmjeh ostavljam

    avatar

    14.07.2010. (16:25)    -   -   -   -  

  • Kojotica

    meni su vječni grintavci ipak puno realniji, simpatičniji i ljudskiji od novokomponovanih optimista koji se rukovode američkim knjigama tipa "think pink"

    avatar

    17.07.2010. (07:37)    -   -   -   -  

  • astrodrom

    @ kojotica: i to što kažeš

    avatar

    17.07.2010. (10:59)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...