Komentari

djecasvjetlosti.blog.hr

Dodaj komentar (9)

Marketing

  • JustMe

    Zbunjen sam.
    Ako smo rođeni i imamo život da bismo stekli određena iskustva, poostvarili sebe same, poboljšali ovaj svijet, ne razumijem kog smisla ima odricati se samih sebe poradi nečeg drugog (višeg)? Jel moguće da su ove Isusove riječi posve pogrešno shvaćene? Što je to više (ili kao što vi kažete: "...punina u Bogu i vječnosti") što čovjek dobije kad se sebe "odrekne"? Ako zagubimo ili odbacimo same sebe, i nismo sami sebi na prvome mjestu možemo li uopće nekome pružiti bilo što? Kako nekome dat nešto što sam ne posjeduješ? Nije li to samo po sebi kontradiktorno? :/
    Pitanje za pitanjem... oprostite. Naprosto, zanima me.

    avatar

    09.07.2010. (20:23)    -   -   -   -  

  • Kruno

    Poštovani JustMe, hvala na pitanju i nastojat ću pojasniti.
    Pišete: „Ako smo rođeni i imamo život da bismo stekli određena iskustva, poostvarili sebe same, poboljšali ovaj svijet, ne razumijem kog smisla ima odricati se samih sebe poradi nečeg drugog (višeg)?“
    Možda živite u kontekstu gdje je samo po sebi razumljivo da ljudi daruju pažnju i pomoć jedni drugima. I to je samo po sebi razumljivo. No želio sam upravo na to staviti naglasak, da je ponekad da bismo kako vi kažete „ostvarili sebe same i poboljšali ovaj svijet“ potrebno odreći se svoje komotnosti i biti nesebičan prema drugima.
    Pišete: “Jel moguće da su ove Isusove riječi posve pogrešno shvaćene?“
    Vjerujem da nisu pogrešno shvaćene. Staviti Boga na prvo mjesto u životu događa se u pronalaženju smisla života. Ne možemo se ostvariti ako živimo samo sa sebe… Sigurno imate iskustvo da je nemoguće bez odricanja postići nešto dobro i uspješno. Evo primjera da bi uspjeli u školi – potrebno je učiti, a za učenje je često potrebno odricanje… Da bi bilu uspješni u svojem zvanju potrebno je ulagati napor, koji također traži odricanje… U stvaranju odnosa s drugim ljudima da bi odnosi bili konstruktivni i da bi nam bili na izgradnju, također je potrebno uložiti napor. A s druge strane kad primjećujemo da naši napori nisu uzaludni, osjećamo radost u kojemu možemo promatrati tragove vječnosti.
    Evo što čovjek dobije kad se odriče sebe. Dobiva sebe i dobiva zadovoljstvo i mir.
    Ako želimo mijenjati svijet na bolje, sigurno je da moramo početi od sebe, no u isto vrijeme trebamo put pokazati i drugima…
    Prema tome, nije kontradiktorno, nego ima smisla i nije samo po sebi kontradiktorno. Nadam se da sam pojasnio misao.
    Sve dobro od Boga i ljudi
    Kruno

    avatar

    09.07.2010. (20:51)    -   -   -   -  

  • Helena iz središta srca

    život u punini radosti i svjetlosti, a znamo tko je Svjetlo Svijeta! :-)
    BTB
    srdačan pozdrav

    avatar

    09.07.2010. (21:41)    -   -   -   -  

  • JustMe

    Priznajem da ću još neko vrijeme morati čitati i sam tekst kao i Vaš odgovor. Unatoč tome što postoje još brojna pitanja, mislim da polako hvatam onu nit. Vlč. Kruno, zahvaljujem Vam što mi odgovoriste.

    avatar

    09.07.2010. (22:56)    -   -   -   -  

  • Ema

    Predivno objašnjena potreba darivanja i nesebičnosti.
    Kad čitam ovu Isusovu rečenicu, “Tko nađe život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga, mene to usmjerava i na gubitak unutar sebe koji to nije. Zapravo ispražnjenje sebe od nečistoća kako bih mogla živjeti Isusovu poruku. Kad to ne bi bilo poradi Isusa, poradi ljubavi koja me dodirnula i pozvala na promjenu života, (ta ljubav jednostavno izaziva odgovor kroz mijenjanje sebe i odmicanje onog što ju ugrožava) nikad to ne bih željela,. jer iako su loša nagnuća i grijeh ubojiti za dušu, oni su privlačni. Da nije Isusa zanemarila bih njihovu štetnost za dušu i prepuštala bih se te tako u konačnici dovela svoju dušu u opasnost gubitka vječnog života. Kao što sam uostalom i činila prije.
    Tako "gubljenje života" zapravo život spasava, a i okreće me prema drugima, jer se može ostvarivati jedino u odnosu s drugim ljudima. Prema njima mogu iskazivati ljubav, milosrđe i dobrotu, i kroz njih savladavati sebičnost, tako služeći Bogu i nalazeći pravi život u njemu.
    Teoretski mislim da znam, a u praksi se svaki dan borim, nekad snažnije, nekad slabije za to...zato uslijedi kajanje i sram pred Bogom, i hvala Mu za to. Samo da ne omlačim, ne zaspem, ili se ne zavaram kako sam baš divna i krasna.

    avatar

    10.07.2010. (14:13)    -   -   -   -  

  • Kruno

    Helena_ iz središta srca: Hvala za komentar. "Kao djeca svjetlosti hodite" Ef 5,8 :-)
    JustMe_ Bog od nas ne traži nemoguće, samo nas poziva da oplemenimo sve ono što jesmo i budemo još više ljudi - njegova slika.
    Ema_ Praksa je zahtjevnija, ali u njoj je na ispitu ono što ispovijedamo, a također i dobivanje nove prilike uvijek kada treba nešto još ispraviti. A uvijek se ima što ispraviti :-)

    avatar

    10.07.2010. (15:11)    -   -   -   -  

  • marijicin blog

    veliki pozdrav iz Trnovca.

    avatar

    12.07.2010. (14:30)    -   -   -   -  

  • Kruno

    Hvala, pozdrav i Trnovcu :-)

    avatar

    12.07.2010. (18:28)    -   -   -   -  

  • don branko

    ppozdrav

    avatar

    13.07.2010. (16:52)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...