Tvoji postovi su pravi mali, predivni eseji....I uvijek ciljaju - u samu bit problema!!!! Osobno, zadržala bi i svoje prezime i uzela muževljevo.... Ali, to je samo moje razmišljanje.... Vole Te Luki+Goldie
08.07.2010. (23:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
natuknica
Kod biranja između muževog i tatinog prezimena, ja sam zaključila da sam muža ipak sama izabrala, a s tatom sam mogla biti i zadovoljna, ali sam ga jednostavno dobila. Nekako mi je jako važna mogućnost izbora. ;) Inače, baš u vrijeme prije nego smo počeli razmišljati o vječanju, jedna moja prijateljica se udala za Hercegovca i njegova reakcija na njen prijedlog da ima oba prezimena, je bila prilično neugodna. Istovremeno mi je i jedna druga cura, koja je zadržala samo svoje prezime, pričala kako ima jako malo dečki kojima ne smeta da žena ima bilo koju drugu kombinaciju osim muževog prezimena. Tako sam i ja odlučila istestirati svog budućeg muža i predložiti da uzme moje prezime iako mi do toga uopće nije bilo stalo. Mislim da je to obična formalnost i nema veze sa srži. Njegova reakcija mi je bila fantastična. Točnije, nije je uopće bilo. Nije rekao apsolutno ništa. Samo je kasnije, kada nas je jedan prijatelj zazvao njegovim prezimenom u množini, odvratio: "Velika je vjera tvoja!" :D :D :D Dva prezimena mi je jednostavno previše. ;) Ali s onim drugim dijelom posta se baš u potpunosti slažem. :)
09.07.2010. (00:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kao i obično, spomenula si jako puno toga u jednom postu, te zakomplicirala meni život dok pišem ovaj komentar.:))) Šalim se, samo ti nas potiči i dalje na razmišljanje ovako.;) Poznajem jednog muškarca koji je uzeo ženino prezime, ali nekako više iz razloga što je njegovo bilo nepopularno na nacionalnoj osnovi. Možeš si misliti zgražanja. Još se i danas o tom priča ponekad, iako je prošlo već valjda 15 godina od tada. Ja sam prestala o ovim stvarima raspravljati u većini krugova u kojima se krećem, jednostavno iz razloga što se mene obično zbog mog stava proglasi - zatucanom.:) Ja bih, da se udam, uzela muževo prezime, jednostavno zato jer mi je to romantično, jer ne smatram da bi moja ravnopravnost time bila imalo ugrožena. Pred par godina sam mislila malo drugačije, ili bolje reći - nisam znala što bi mislila, ali sam svakako imala veću potrebu dokazivanja kroz neke takve izvanjske stvari koje meni osobno zapravo ne znače ništa. Poštujem naravno izbor žene da zadrži samo svoje, ili da doda i muževo, ili šta god želi, pa čak i mužev izbor da uzme ženino prezime, iako meni iskreno ta kombinacija ne sjeda dobro u uho.:) Ima ekstrema među onima koji misle da sam ja zatucana (i ostale slične meni), ima ekstrema među onima koji misle da žena mora uzeti samo muževo prezime, i takvi ekstremi onda izgube mjeru pa bi se raspravljali i uvjeravali do besvijesti. To mi jednostavno ne paše, jer u konačnici kakvog smisla ima raspravljati o nečijem braku i bilo čemu vezanom uz njega? A što se tiče Crkve, još ću jedan zanimljiv primjer navesti. Nedavno se udala cura u mom mjestu, koja je stvarno ateist, i ne slavi Božić ni Uskrs, kao ni njena obitelj. I ona je odlučno odbila vjenčati se u crkvi, bez obzira što to svi rade, pa čak i takvi kao ona, jer eto - to je običaj. To je opet naravno potaklo brojne rasprave u selu mojem malom (jedan od "argumenata" je bio da si kažnjava buduću djecu!??), ali ja bih rekla baš ono što si i ti spomenula - autentičnost u tradiciji. Njezina je tradicija ateizam, i ona je njemu ostala dosljedna. To smatram daleko iskrenijim od bilo čega drugog što bi zadovoljilo većinu, ali bi u svojoj srži bilo lažno. Ugodan odmor i pozdrav!
09.07.2010. (11:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Luki 2, i ovo svo moje ribarenje je samo moje mišljenje, a puno naših mišljenja stvara onda neki opći dojam. Meni je svako mišljenje važno i žao mi kada autentična i kvalitetno argumentirana mišljenja nisu jednako glasna, kao i neka druga, možda više podložna nepromišljenom preuzimanju stavova))) natuknica, zgodan mi je tvoj argument...vidim da si promišljala o tome. Ja sam odabrala muža svojom voljom, ali neke stvari, kao njegovo prezime i sve ono što sam dobila s njime mi nisu nužno bliske. Istina, očevo prezime nije uopće stcvar odabira, do trenutka kada ga čovjek može odbaciti ili ostaviti...pardon, žena.Argument koji sam i ja dobila od braće kako se radi samo o nekoj nevažnoj formalnosti., mi pada u vodu onog trenutka kada ja predložim da onda tu bezveznu formalnost promijenimo, ako je ionako nebitna...Mislim da su to oni vanjski pokazatelji sadržaja kojima se zbog konformizma isto nerado bavimo))) MASKARADA, nisam shvatila pitanje))) An(t)onimka, znam, znam....nemam Internet pri ruci, pa pokušavam sažeti sve odjednom, a i inače volim pisati duhovne čušpajze...Gle, ja ne želim oduzimati nikome pravo bilo kakve tradicionalnosti ako mi ju zna objasniti, a ti si to učinila. Ja se jednako tako ne smatram feministicom, premda me to s prezimenima smeta, ali više u mom primjeru nego generalno. Ako se ljudi slože, sve O.K. Ali ako se netko zbog "sela" more odreći svog stava, to mi nije u redu. Opetr, to je možda neka vrsta politike popuštanja i tko zna, možda će neka takva žena znati neprimjetnije i mudrije kod svog amuža izboriti ravnopravnost u nečem drugom...hvala na željama, odmaram što više...))) barba, što ima slično u Nizozemskoj? turimti, dobra ideja, i ja sma uzela godišnji da g anapišem...pošteno... mah-mah svima, monoperaja je opet u pogonu
10.07.2010. (20:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ovdje u Italiji, tvrdavi crkve i tradicije - iako postoji pravna mogucnost da supruga uzme suprugovo i obrnuto - vec godinama svatko zadrzava svoje.Tako i moja svekrva koja je rodena tridesetih, i vise se puta udavala, ima jos uvjek svoje prezime. Moderna zenska :)) Dupla prezimena su mi pateticna i isto tako mi nije padalo na pamet uzimati njegovo, lijepse je nego moje ali sam se na svoje navikla, kao sto je vjerujem i vecina zena. To mi se sve skupa cini jako civilizirano. Djeca preuzimaju ionako ocevo i cini mi se da je to cjela bit tradicije.
Imam fendice u Hr cija je najduza predbracna svada bila bas oko prezimena, i mahom su popustile, i sad imaju duplo koje mrze.....
Mislim da to sve skupa moze biti problem samo ako muskic nije pretjerano siguran u sebe.
11.07.2010. (12:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sobarica, nisam znala da Talijani uglavnom zadržavaju svatko svoje prezime....meni je poanta da ako mi nešto nije po osjećaju ili logici skroz blisko ne dobivam etikete, bilo kojej vrste. Ali očito ladice nekada pomažu , jednako kao što i s vremenom odmažu ako se izgubi dobra volja da se svakoga sasluša, čak i onoga koji nam je potpuno stran u stavovima...pozdrav)))
13.07.2010. (20:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki 2
Tvoji postovi su pravi mali, predivni eseji....I uvijek ciljaju - u samu bit problema!!!! Osobno, zadržala bi i svoje prezime i uzela muževljevo....
Ali, to je samo moje razmišljanje....
Vole Te Luki+Goldie
08.07.2010. (23:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
natuknica
Kod biranja između muževog i tatinog prezimena, ja sam zaključila da sam muža ipak sama izabrala, a s tatom sam mogla biti i zadovoljna, ali sam ga jednostavno dobila. Nekako mi je jako važna mogućnost izbora. ;)
Inače, baš u vrijeme prije nego smo počeli razmišljati o vječanju, jedna moja prijateljica se udala za Hercegovca i njegova reakcija na njen prijedlog da ima oba prezimena, je bila prilično neugodna. Istovremeno mi je i jedna druga cura, koja je zadržala samo svoje prezime, pričala kako ima jako malo dečki kojima ne smeta da žena ima bilo koju drugu kombinaciju osim muževog prezimena. Tako sam i ja odlučila istestirati svog budućeg muža i predložiti da uzme moje prezime iako mi do toga uopće nije bilo stalo. Mislim da je to obična formalnost i nema veze sa srži. Njegova reakcija mi je bila fantastična. Točnije, nije je uopće bilo. Nije rekao apsolutno ništa. Samo je kasnije, kada nas je jedan prijatelj zazvao njegovim prezimenom u množini, odvratio: "Velika je vjera tvoja!" :D :D :D
Dva prezimena mi je jednostavno previše. ;)
Ali s onim drugim dijelom posta se baš u potpunosti slažem. :)
09.07.2010. (00:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
An(t)onimka
Kao i obično, spomenula si jako puno toga u jednom postu, te zakomplicirala meni život dok pišem ovaj komentar.:))) Šalim se, samo ti nas potiči i dalje na razmišljanje ovako.;)
Poznajem jednog muškarca koji je uzeo ženino prezime, ali nekako više iz razloga što je njegovo bilo nepopularno na nacionalnoj osnovi. Možeš si misliti zgražanja. Još se i danas o tom priča ponekad, iako je prošlo već valjda 15 godina od tada. Ja sam prestala o ovim stvarima raspravljati u većini krugova u kojima se krećem, jednostavno iz razloga što se mene obično zbog mog stava proglasi - zatucanom.:) Ja bih, da se udam, uzela muževo prezime, jednostavno zato jer mi je to romantično, jer ne smatram da bi moja ravnopravnost time bila imalo ugrožena. Pred par godina sam mislila malo drugačije, ili bolje reći - nisam znala što bi mislila, ali sam svakako imala veću potrebu dokazivanja kroz neke takve izvanjske stvari koje meni osobno zapravo ne znače ništa. Poštujem naravno izbor žene da zadrži samo svoje, ili da doda i muževo, ili šta god želi, pa čak i mužev izbor da uzme ženino prezime, iako meni iskreno ta kombinacija ne sjeda dobro u uho.:) Ima ekstrema među onima koji misle da sam ja zatucana (i ostale slične meni), ima ekstrema među onima koji misle da žena mora uzeti samo muževo prezime, i takvi ekstremi onda izgube mjeru pa bi se raspravljali i uvjeravali do besvijesti. To mi jednostavno ne paše, jer u konačnici kakvog smisla ima raspravljati o nečijem braku i bilo čemu vezanom uz njega?
A što se tiče Crkve, još ću jedan zanimljiv primjer navesti. Nedavno se udala cura u mom mjestu, koja je stvarno ateist, i ne slavi Božić ni Uskrs, kao ni njena obitelj. I ona je odlučno odbila vjenčati se u crkvi, bez obzira što to svi rade, pa čak i takvi kao ona, jer eto - to je običaj. To je opet naravno potaklo brojne rasprave u selu mojem malom (jedan od "argumenata" je bio da si kažnjava buduću djecu!??), ali ja bih rekla baš ono što si i ti spomenula - autentičnost u tradiciji. Njezina je tradicija ateizam, i ona je njemu ostala dosljedna. To smatram daleko iskrenijim od bilo čega drugog što bi zadovoljilo većinu, ali bi u svojoj srži bilo lažno.
Ugodan odmor i pozdrav!
09.07.2010. (11:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
barba
ma ima nesto slicno u nizozemskoj, odavna.
09.07.2010. (21:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
turimti
uzet ću g.o. da pomno pročitam post...
10.07.2010. (17:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MonoperajAnka
Luki 2, i ovo svo moje ribarenje je samo moje mišljenje, a puno naših mišljenja stvara onda neki opći dojam. Meni je svako mišljenje važno i žao mi kada autentična i kvalitetno argumentirana mišljenja nisu jednako glasna, kao i neka druga, možda više podložna nepromišljenom preuzimanju stavova)))
natuknica, zgodan mi je tvoj argument...vidim da si promišljala o tome. Ja sam odabrala muža svojom voljom, ali neke stvari, kao njegovo prezime i sve ono što sam dobila s njime mi nisu nužno bliske. Istina, očevo prezime nije uopće stcvar odabira, do trenutka kada ga čovjek može odbaciti ili ostaviti...pardon, žena.Argument koji sam i ja dobila od braće kako se radi samo o nekoj nevažnoj formalnosti., mi pada u vodu onog trenutka kada ja predložim da onda tu bezveznu formalnost promijenimo, ako je ionako nebitna...Mislim da su to oni vanjski pokazatelji sadržaja kojima se zbog konformizma isto nerado bavimo)))
MASKARADA, nisam shvatila pitanje)))
An(t)onimka, znam, znam....nemam Internet pri ruci, pa pokušavam sažeti sve odjednom, a i inače volim pisati duhovne čušpajze...Gle, ja ne želim oduzimati nikome pravo bilo kakve tradicionalnosti ako mi ju zna objasniti, a ti si to učinila. Ja se jednako tako ne smatram feministicom, premda me to s prezimenima smeta, ali više u mom primjeru nego generalno. Ako se ljudi slože, sve O.K. Ali ako se netko zbog "sela" more odreći svog stava, to mi nije u redu. Opetr, to je možda neka vrsta politike popuštanja i tko zna, možda će neka takva žena znati neprimjetnije i mudrije kod svog amuža izboriti ravnopravnost u nečem drugom...hvala na željama, odmaram što više...)))
barba, što ima slično u Nizozemskoj?
turimti, dobra ideja, i ja sma uzela godišnji da g anapišem...pošteno...
mah-mah svima, monoperaja je opet u pogonu
10.07.2010. (20:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sobarica
Ovdje u Italiji, tvrdavi crkve i tradicije - iako postoji pravna mogucnost da supruga uzme suprugovo i obrnuto - vec godinama svatko zadrzava svoje.Tako i moja svekrva koja je rodena tridesetih, i vise se puta udavala, ima jos uvjek svoje prezime. Moderna zenska :))
Dupla prezimena su mi pateticna i isto tako mi nije padalo na pamet uzimati njegovo, lijepse je nego moje ali sam se na svoje navikla, kao sto je vjerujem i vecina zena. To mi se sve skupa cini jako civilizirano. Djeca preuzimaju ionako ocevo i cini mi se da je to cjela bit tradicije.
Imam fendice u Hr cija je najduza predbracna svada bila bas oko prezimena, i mahom su popustile, i sad imaju duplo koje mrze.....
Mislim da to sve skupa moze biti problem samo ako muskic nije pretjerano siguran u sebe.
11.07.2010. (12:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MonoperajAnka
Sobarica, nisam znala da Talijani uglavnom zadržavaju svatko svoje prezime....meni je poanta da ako mi nešto nije po osjećaju ili logici skroz blisko ne dobivam etikete, bilo kojej vrste. Ali očito ladice nekada pomažu , jednako kao što i s vremenom odmažu ako se izgubi dobra volja da se svakoga sasluša, čak i onoga koji nam je potpuno stran u stavovima...pozdrav)))
13.07.2010. (20:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...