Komentari

diarydiduino.blog.hr

Dodaj komentar (6)

Marketing

  • Stelina mama

    O mila moja.. što reći..... u mislima sam s tobom, grlim te i plačem... jer to je zaista bol koja ubija svaku volju za životom... jer što je sada život...
    Sve je tako besmisleno..

    avatar

    01.07.2010. (14:23)    -   -   -   -  

  • Marija Beljan

    Draga Vesna i Zlatko od kada sam otvorila oči u mislima ste mi vas dvoje. Duboko suosjećamo i osjećamo svaki vaš trenutak. Dobro razumijemo bol koja razdire srce vaše kao i naše.

    Vidim da si našla upaljenu svijeću

    Mislimo na vas svaki dan a danas po najviše....

    avatar

    01.07.2010. (18:09)    -   -   -   -  

  • emocija

    Jesam, još sinoć... Prije sam često palila svijećice na tom portalu, sada rjeđe jer.... sve se ponavlja, ponavlja, ponavlja do beskonačnosti.
    Danas se osjećam praznije no drugih dana, ostala sam kod kuće jer barem na taj dan ne želim apsolutno nikome "služiti"; želim biti isključivo u njezinom okruženju. Koliko je to moguće. Hvala vam na podršci, na svojevrsnoj "protezi" , vi znate sve kao i ja.

    avatar

    01.07.2010. (18:19)    -   -   -   -  

  • zdenka

    "Zašto pije? E, zašto! Može se piti i bez razloga, ali Šehaga ima debeo razlog. Trpi, vene u sebi, pa kad ne može više da izdrži, pođe u pijanstvo, da zaboravi. Tako tri puta godišnje, u jednakim razmacima, kao prorijeđene mjesečeve mijene. Upitao sam ponovo: Zašto pije?
    Zbog sina. Jedinca.
    Nisam znao da ima sina.
    Imao je, više nema. Kad je Šehagin sin navršio osamnaest godina, zamoli oca da ga pusti u vojsku, u rat. A ocu žao, sin mu je, jedinac, zbog njega je osjećao radost što živi, i nije ni krio tu ljubav, nije mogao, mladić živio kao riba u ribnjaku, razmažen, presit, ne znajući šta je ružno, šta je teško. . .
    ... Kad se vratio, počeo je da pije, po osam dana, do potpune besvijesti, da obamre. Kad dođe sebi, ćuti, samuje, mrzi ljude, ako progovori, grdi sve odreda, ne misli šta će reći ili učiniti. . .
    ... Suviše je tvrd, njegov bol je pun bijesa. Svoj bol on mrzi, ne priznaje, odbacuje, osjeća se njime ponižen. Istjeruje ga, on ostaje.Koliko je strašnih noći, koliko divljih borbi zapamtila ova soba, kad se rvao sa svojim bolom kao s đavolom, i koliko zora dočekao pobijeđen a nepomiren ? Možda se ponekad javljao trenutak sreće: pobijedio sam ga! A bol se javljao ponovo, izranjao kao vodeni bik iz crne rijeke sjećanja.
    Možda su to trenuci kad se umrtvljuje, tri puta godišnje, kad otupljuje čula, da bi ostao živ"
    (Meša Selimović: "Tvrđava")
    Draga Vesna, ma koliko suosjećala i razumjela Vašu bol, svjesna sam da za nas utjehe nema

    avatar

    02.07.2010. (14:23)    -   -   -   -  

  • titanik2

    Draga majko u mislima sam s tobom...grlim te ...

    avatar

    02.07.2010. (16:07)    -   -   -   -  

  • emocija

    Zdenki: Ne mogu se otarasiti bijesa u svojoj boli, a to bogme jest najgora solucija. Često se ponadam da će barem bijes vremenom iščeznuti pa bi i bol bila podnošljivija, ali se dešava suprotno. Kao da sam u tih 4 godine imala i "boljih" tj. smirenijih trenutaka. Sad... sve više prevladava baš bijes, negativnost...Postala sam puno "težom" osobom spram radnih kolega, dovoljna je sitnica da planem, da ne mogu suspregnuti teške riječi i što je jednako navedenom, nije mi poslije nimalo žao nikoga. Ispričam se tu i tamo, nikada radi pravog razloga već više trivijalnostima i td. i td.
    Možda bi bilo dobro da i treći put posegnem za Tvrđavom, uz Derviša, jednom od ponajboljih djela. Zadnji sam je puta čitala prije, prije...ovoga i više sam pozornosti pridavala izvrsnim opisima ljudi koji streme ka moći.

    avatar

    02.07.2010. (16:10)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...