Život nadbiskupa „sluge Božjega“ Oscara Romera je, po mom mišljenju, stvarno veliko svjedočanstvo vjere a njegova smrt za oltarom dok je služio sv. Misu, toliko simbolična da je prva šteta što se više ne ističe. Što se tiče ovog članka, ja uvijek nastojim zadržati jedan objektivni odmak kad članak dolazi bilo od progresivaca (modernista) ili onih koji se zovu "tradicionalnim", pa tako i ovom prilikom. Da bi se Romera moglo trpati u jedne ili u druge odnosno, na taj način, vrednovati njegovo "obraćenje" prvo bi trebalo odrediti isključive obrasce ponašanja jednih i drugih grupa, međutim ne bi se mogla braniti teza kako su svi "tradicionalisti" uvijek naklonjeni bogatima i neosjetljivi za patnju sirotinje. Isto tako preočito je da među onima koji se nazivaju "progresivcima" ima veliki broj onih koji isto ne obraćaju pažnju na probleme sirotinje već pretendiraju na "visoku teologiju" pritom ima i onih čije je ponašanje opterećeno vlastitim egom što Romera u duhovnom smislu čini "kilometrima udaljenim od njih". Dakle nadbiskup Oscar Romero je svakako bio veliki vjernik i svoj je poziv od Boga, u svom staležu vjerno svjedočio do smrti za oltarom. Isto tako njegovo ponašanje je i svjedočanstvo poslušnosti Crkvi kroz poslušnost Papi. Nadbiskupsku pastirsku službu je shvatio na jedino ispravan način jer nije mogao dopustiti ubijanje svećenika i onih koji propovijedaju siromašnim slojevima naroda, isto tako gledam i na njegovu otvorenost dijalogu između onih u Crkvi, koji imaju različit pastoralni pristup. Ono što ostaje svojevrsna tajna je sporost njegove beatifikacije no stvari vjerojatno nisu tako jednostavne. Proces proglašenja blaženim i svetim uvelike ovisi o mjesnoj Crkvi iz koje osoba potječe. Činjenica je kako je društvo u Salvadoru duboko podijeljeno iuako su stvari puno bolje nego prije, pa otuda i oprez kad je riječ o beatifikaciji „sluge Božjega“ Oscara Romera. Crkva po svojem poslanju mora propovijedati svim slojevima društva i onima bogatima da bi se obratili i pomogli siromašnijima ali i onim siromašnima da ne klonu duhom u bijedi. Prema tome ne može se očekivati svrstavanje Crkve uz jednu stranu i proklinjanje druge strane (podržavanje nasilne revolucionarne borbe ili politizacija bilo koje vrste) ali se može i treba očekivati jasno zauzimanje za prevladavanje siromaštva, nepravde odnosno propovijedanje milosrđa i spremnosti na žrtvu. Stoga nije ni čudno, što narod San Salvadora već sada slavi „slugu Božjeg“ Oscara Romera kao svetca, iako službenog proglašenja od strane Vatikana, još nema niti za stupanj blaženika.
28.06.2010. (13:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Barnaba, u članku se dosad iznose samo činjenice iz Romerova života, bez subjektivnih stavova ili procjena, pa tvoj odmak može biti razložan samo ukoliko ukažeš na netočnost nekih od navedenih činjenica. Moram priznati da sam u kontekstu tvojih teza o Schillebeeckxu očekivao da ćeš Romeru pak prigovoriti da se nije dovoljno bavio teologijom nego samo pastoralom. Veseli me zato tvoj pozitivan sud o njemu. Zanimljivo je kod te dihotomije teologije i pastorala skrenuti pažnju na Romerovu raniju osudu teologa (Sobrino, Ellacuria, salvadorski isusovci na Srednjoameričkom sveučilištu) koji su se uvelike nadahnjivali na likovima kao što su Schillebeeckcx, Kung ili Moltmann. Da li bi i ti osudio rad takvih teologa? Romero ih kasnije uzima kao svoje savjetnike i na njihovoj teologiji nadahnjuje svoje djelovanje i tu se dobro vidi plod teorijske teologije, važnost koje si ti osporavao.
Kad govorimo o osjetljivosti za patnju sirotinje, primijetio si kako je Romero shvatio da treba djelovati strukturalno, a ne samo karitativno. I onaj koji djeluje isključivo karitativno je osjetljiv za patnju, ali je dugoročno ne rješava. To su shvatili latinoamerički biskupi u Medellinu. Romero je prije obraćenja, odnosno "otvaranja očiju", bio nadahnut pretkoncilskom teologijom koja ne dovodi u pitanje strukturalne nepravde u društvu već ljude smo tješi vječnim životom. Više o tome biti će riječi u trećem dijelu teksta. U svakom slučaju, takvo djelovanje katolika tipično je za tradicionaliste u zemljama gdje postoje strukturalne nepravde, kao npr. u latinoameričkim diktaturama, u Frankovoj Španjolskoj (primjer Opusa Dei) ili pak u Višijskoj Francuskoj (podržavao ju je Marcel Lefebvre). Dakle, "visoka teologija" ipak nije tako visoko.
Inače, ne znam da li si upoznat, ali Romero je trebao postati blaženim 2005. godine. Tako je navijestio biskup Paglia koji je vodio postupak. No, s promjenom pape postupak je stopiran. Što kažeš na tu činjenicu, kao i na činjenicu da Vatikan nije u San Salvadoru htio biskupa poput Romera, te da je tijekom života a i nakon smrti od mnogih u hijerarhiji optuživan da je njegovo djelovanje i naučavanje suprotno katoličkom nauku?
28.06.2010. (18:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
To je pasivnost i oportunizam. Prošla su vremena, draga sestre i braćo, kad se nije činilo ništa i govorilo da je to volja Božja. Mnogo toga što se događa nije po Božjoj volji. Kad je čovjek sa svoje strane u stanju pridonijeti poboljšanju prilika te moli Boga da mu dadne hrabrosti da to i učini – to je onda molitva.
Impresivno.
19.12.2010. (18:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Barnaba
Život nadbiskupa „sluge Božjega“ Oscara Romera je, po mom mišljenju, stvarno veliko svjedočanstvo vjere a njegova smrt za oltarom dok je služio sv. Misu, toliko simbolična da je prva šteta što se više ne ističe.
Što se tiče ovog članka, ja uvijek nastojim zadržati jedan objektivni odmak kad članak dolazi bilo od progresivaca (modernista) ili onih koji se zovu "tradicionalnim", pa tako i ovom prilikom. Da bi se Romera moglo trpati u jedne ili u druge odnosno, na taj način, vrednovati njegovo "obraćenje" prvo bi trebalo odrediti isključive obrasce ponašanja jednih i drugih grupa, međutim ne bi se mogla braniti teza kako su svi "tradicionalisti" uvijek naklonjeni bogatima i neosjetljivi za patnju sirotinje. Isto tako preočito je da među onima koji se nazivaju "progresivcima" ima veliki broj onih koji isto ne obraćaju pažnju na probleme sirotinje već pretendiraju na "visoku teologiju" pritom ima i onih čije je ponašanje opterećeno vlastitim egom što Romera u duhovnom smislu čini "kilometrima udaljenim od njih".
Dakle nadbiskup Oscar Romero je svakako bio veliki vjernik i svoj je poziv od Boga, u svom staležu vjerno svjedočio do smrti za oltarom. Isto tako njegovo ponašanje je i svjedočanstvo poslušnosti Crkvi kroz poslušnost Papi. Nadbiskupsku pastirsku službu je shvatio na jedino ispravan način jer nije mogao dopustiti ubijanje svećenika i onih koji propovijedaju siromašnim slojevima naroda, isto tako gledam i na njegovu otvorenost dijalogu između onih u Crkvi, koji imaju različit pastoralni pristup.
Ono što ostaje svojevrsna tajna je sporost njegove beatifikacije no stvari vjerojatno nisu tako jednostavne. Proces proglašenja blaženim i svetim uvelike ovisi o mjesnoj Crkvi iz koje osoba potječe. Činjenica je kako je društvo u Salvadoru duboko podijeljeno iuako su stvari puno bolje nego prije, pa otuda i oprez kad je riječ o beatifikaciji „sluge Božjega“ Oscara Romera. Crkva po svojem poslanju mora propovijedati svim slojevima društva i onima bogatima da bi se obratili i pomogli siromašnijima ali i onim siromašnima da ne klonu duhom u bijedi. Prema tome ne može se očekivati svrstavanje Crkve uz jednu stranu i proklinjanje druge strane (podržavanje nasilne revolucionarne borbe ili politizacija bilo koje vrste) ali se može i treba očekivati jasno zauzimanje za prevladavanje siromaštva, nepravde odnosno propovijedanje milosrđa i spremnosti na žrtvu. Stoga nije ni čudno, što narod San Salvadora već sada slavi „slugu Božjeg“ Oscara Romera kao svetca, iako službenog proglašenja od strane Vatikana, još nema niti za stupanj blaženika.
28.06.2010. (13:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Responder
Barnaba, u članku se dosad iznose samo činjenice iz Romerova života, bez subjektivnih stavova ili procjena, pa tvoj odmak može biti razložan samo ukoliko ukažeš na netočnost nekih od navedenih činjenica. Moram priznati da sam u kontekstu tvojih teza o Schillebeeckxu očekivao da ćeš Romeru pak prigovoriti da se nije dovoljno bavio teologijom nego samo pastoralom. Veseli me zato tvoj pozitivan sud o njemu. Zanimljivo je kod te dihotomije teologije i pastorala skrenuti pažnju na Romerovu raniju osudu teologa (Sobrino, Ellacuria, salvadorski isusovci na Srednjoameričkom sveučilištu) koji su se uvelike nadahnjivali na likovima kao što su Schillebeeckcx, Kung ili Moltmann. Da li bi i ti osudio rad takvih teologa? Romero ih kasnije uzima kao svoje savjetnike i na njihovoj teologiji nadahnjuje svoje djelovanje i tu se dobro vidi plod teorijske teologije, važnost koje si ti osporavao.
Kad govorimo o osjetljivosti za patnju sirotinje, primijetio si kako je Romero shvatio da treba djelovati strukturalno, a ne samo karitativno. I onaj koji djeluje isključivo karitativno je osjetljiv za patnju, ali je dugoročno ne rješava. To su shvatili latinoamerički biskupi u Medellinu. Romero je prije obraćenja, odnosno "otvaranja očiju", bio nadahnut pretkoncilskom teologijom koja ne dovodi u pitanje strukturalne nepravde u društvu već ljude smo tješi vječnim životom. Više o tome biti će riječi u trećem dijelu teksta. U svakom slučaju, takvo djelovanje katolika tipično je za tradicionaliste u zemljama gdje postoje strukturalne nepravde, kao npr. u latinoameričkim diktaturama, u Frankovoj Španjolskoj (primjer Opusa Dei) ili pak u Višijskoj Francuskoj (podržavao ju je Marcel Lefebvre). Dakle, "visoka teologija" ipak nije tako visoko.
Inače, ne znam da li si upoznat, ali Romero je trebao postati blaženim 2005. godine. Tako je navijestio biskup Paglia koji je vodio postupak. No, s promjenom pape postupak je stopiran. Što kažeš na tu činjenicu, kao i na činjenicu da Vatikan nije u San Salvadoru htio biskupa poput Romera, te da je tijekom života a i nakon smrti od mnogih u hijerarhiji optuživan da je njegovo djelovanje i naučavanje suprotno katoličkom nauku?
28.06.2010. (18:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pavaogc
To je pasivnost i oportunizam. Prošla su vremena, draga sestre i braćo, kad se nije činilo ništa i govorilo da je to volja Božja. Mnogo toga što se događa nije po Božjoj volji. Kad je čovjek sa svoje strane u stanju pridonijeti poboljšanju prilika te moli Boga da mu dadne hrabrosti da to i učini – to je onda molitva.
Impresivno.
19.12.2010. (18:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...