Komentari

vaseljena.blog.hr

Dodaj komentar (20)

Marketing

  • pametni zub

    sjajno, aman, aman!
    pokušaj humora: šta zna majstor šta je 200 godina?

    avatar

    24.06.2010. (08:54)    -   -   -   -  

  • turimti

    i na kraju šlag- čokolada...za polizati...

    avatar

    24.06.2010. (10:41)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Zube, odavno se nismo čuli. Hvala, prijatelju!
    Nadam se da si mi dobro i veselo.

    avatar

    24.06.2010. (12:29)    -   -   -   -  

  • mcmlx

    uf i sve ovo bez pomoći regala...respect! a između filozofskog i internističko-psihološkog demistificiranja najintrigantnije emocije njena tajanstvenost kao da je netaknuta

    avatar

    24.06.2010. (13:46)    -   -   -   -  

  • prljava igra (!)

    Smrcu ljubavi kao takve - jer ljubav jeste - (tj, ovakve, kakvom si je ljubezno ti za nas uchinio opipljivom) moglo bi se polako pocheti okorishcavati uspostavljanjem jednog afirmativnog poduhvata, i to u najboljem hortikulturalnom maniru: uscvetavanjem vrta jednog novog roda ljubavi, u okviru kojeg vise ne bilo sadnih vrsti samo za, kao ironijom samom napeti, ovosvetski pojam (o) ljubavi; Rhizom, u doba poznog kapitalizma hranjen vitalnom i jednosmernom platonskom opsenom, nervoznom patetikom mushkarchevom, i uzdrman dramatichnom groznicom jedne fantazmagorichne potrage za mogucim svojim (kroz-Njega-)odredjenjem - devojaka i femme fragile's. Svim drugim nebrojeneim rhizomima ljubavi, i njegovim podvrstama, obezbediti suncem natopljene i osvetlane horizonte i predele vrsta, chiji ce nemi i raspevani - kakvi bilo plodovi!, raskoshno biti opskrbljeni vodom zemljom i vazduhom: i svemirom suigre zvezda neka ovi nezni koreni budu blagosiljani!

    Za pochetak i bolji rast treba ugushiti razmahanu tiraniju deskriptivista nad chovekovom mishlju, a jasno mu staviti do znanja da je jezik esecijelno poetichan: da nije izmishljen kako bi bio opis stvarnosti ili istine - [I]([I]Bacon je pre toga tvrdio da chovek tezi zabludama, dok je njih, u nekoliko slobodnije i rasvetljujuce, ipak - i dalje sputan, oznachavao sa 'idols' / idoli, kumiri, opsene/; jedna od njih je 'idola flori', iz foruma i sa gradskog trga prooistekli kumiri, iz njih proizashle zablude uslovljene jezikom - koji nije, dakle, tvorevina filozofa, vec ljudi, naro[/I]da)[/I]: Jezik je izmishljen od strane lovaca, skupljacha i nomada, i kao takav je esecijelno poetichan, kasnije je slutio Chesterton, izmishljen od strane cudovtith i mashtovitih ljudi.

    Svidja mi se ovaj tvoj pristup ljubavi, podvrgnutoj dvostrukom uslovljenoscu: gradjansko-socijalnog i kosmolohkog zbivanja; dodao bih josh jedan vrlo bitan momenat, proizashao zapravo iz sureta sub- i supralunarne sfere: momenat progresivnog celebralnog srastanja i njemu proporcionalnog suzavanja horizonta Misleceg kod venuceg datog fenotipa Ljudskog, koje se, nazalost, svodi na puki opstanak.: i tako naopak i prekrshcen 'cluster of properties', koje ime dovodi u odnos sa nekom stvari, biva sve oskudniji, shturiji - zakrzljaliji.

    avatar

    25.06.2010. (02:48)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    pamtim i bolja vremena, ali za veselje se uvijek pobrinem

    avatar

    25.06.2010. (13:01)    -   -   -   -  

  • Akuzmata

    Ne zaboraviti tijelo: ništa bez tijela.

    avatar

    25.06.2010. (15:09)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    Ovo je rečenica koja mi se urezala kao osovina teksta: ''Je li tragedija u tome što nije moglo biti drukčije, ili u tome što je moglo biti drukcije?''
    Recimo da je moglo biti drukčije, ali tada to više ne bi bila tragična ljubav, srozala bi se u banalnu, tj. davež. Zato je u umjetnosti, možda i u životu, važno da velike ljubavi na vrijeme završe tragično: da se ne bi pretvorile u male. Ako nije tragična, ljubav tada postaje moguća, a ako je moguća, više se nema što s njom. Što bi Romeo i Julija da nisu tragično skončali? Živjeli sretno do kraja života? O tome je sve rekla zadnja scena iz Diplomca: umjesto da režiser završi po svim konvencijama žanra - u momentu kad je postalo izvjesno da je ljubav moguća - on scenu neumjesno produžuje, čime se spontano nameće najstrašnije pitanje ljubavi: OK, očito je moguća - i što ćemo sad?

    avatar

    26.06.2010. (00:21)    -   -   -   -  

  • Marole

    Šako, slažem se s tobom da je ta rečenica osovina teksta. Beigbeder je, iako književno osporavan, vrhunski moderni teoretičar ljubavi. Htio bi, a nema smisla...Seks uz drogu je najuzvišeniji zemaljski čin, ali manje ima smisla nego ostati s jednom osobom cijeli život...Sudjeluješ u tome, a gadi ti se, jer nema smisla...
    Beigbeder to bolje opisuje od Houllebecqa, on u tome sudjeluje, o ovaj je nekako po strani, mada je književno neusporedivo uvjerljiviji. Ali upravo ta književna neuvjerljivost Beigbedera fascinira. Upravo je takva ljubav.

    avatar

    26.06.2010. (12:26)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    ''Ljubav je veličanstvena katastrofa: znati da se zalijećeš u zid i svejedno ubrzavati; srljati u propast s osmijehom na usnama; radoznalo čekati trenutak kad će se stvar usrati.'' (Frédéric Beigbeder)

    avatar

    26.06.2010. (13:25)    -   -   -   -  

  • lijecenikatolik

    Sinulo mi je sljedeće o tvom radu: bio bi jako slab, pretenciozan, beskonačan romanopisac, nešto k'o Viktor Ivančić s mozgom, bah!, davežno štivo bi se razlilo. Nema uopće sumnje da si ti briljantan novinar, nenadmašno brzomisleći liteterat, erudit, dandy i životopisac, uvodničar i pogrebničar, u nas jedinstveni tajni specijalist brojnih zanata - u tim dijelovima i ovaj je tvoj tekst briljantan. Da skratim, mog'o si bez petog mini-poglavlja, tu padaš, brate, gnjaviš...

    avatar

    28.06.2010. (01:31)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Morao sam, Lečeni, to je sasvim intimno, a i dug je - Vaseljeni. Evo, pogledaj: http://vaseljena.blog.hr/2007/01/1621973728/uta-von-naumburg-eine-deutsche -ikone.html
    A zašto sam morao?
    Vidiš, mislim da si brzoplet čitatelj. Ti si čitao kolumnu o ljubavi, a ne Ljubavi. Pročitaj još jednom, i vidjet ćeš da je peto poglavlje presudno za cijeli tekst: jest tu riječ o ljubavi, ali tek u onom smislu u kojem je Bog ljubav. Sramim se što ti to objašnjavam, ali vidim da ti je bavljenje Vlatkom Pokos zamutilo vid.
    Na sreću, i to smo blagovremeno predupredili:
    http://vaseljena.blog.hr/2007/06/1622720731/na-dohvat-ruke.html
    Eto, Lečeni. Inače, hvala na silnim pohvalama.

    avatar

    28.06.2010. (07:23)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Pero u šaci: pročitaj post: http://vaseljena.blog.hr/2007/07/1622858106/font-size5strongfont-colorcc00 00deliciousfont-solitudestrongfont-a.html

    Naravno da bi se i opet radilo o tragediji, sve da je i moglo biti drukčije, a tragično se skončalo. To je pozicija novovijeke tragedije, za razliku od antičke u kojoj usud određuje da nije moglo drukčije skončati. Zašto ti stav: baš stoga je tragično jer je moglo tako i ne biti!, nejasan? Razmisli dvaput.

    avatar

    28.06.2010. (07:36)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    Nemanja, rečenica da je ''tragedija u tome što je moglo biti i drukčije'' može se, očito, tumačiti dvojako.
    Prva opcija: da je moglo biti drukčije u smislu da se crni scenarij nije morao dogoditi. Tragičnost situacije je u tome što se dogodio crnjak koji se mogao izbjeći. Zato što je glupo i apsurdno i frustrirajuće da su zbog tako glupog nesporazuma skončali, kad su komotno mogli i ne skončati. (Pošto je skončavanje - nemogućnost ljubavi - uvjetovano samo socijalno, imenima, zato što se oni neprijateljski zovu.) ''Baš stoga je tragično jer je moglo tako i ne biti'' - nema mi tu što biti nejasno, naravno da mi je jasno (malo sam se začudio da me to i pitaš): s okrutnim prstom sudbine se još možemo pomiriti, jer neizbježno je neizbježno, ali kao pravu tragediju doživimo kad se dogodi ono što se moglo izbjeći - ovdje riječ ''tragedija'' stoji, 'ajmo reći, u smislu frustracije, nemogućnosti mirenja s činjenicom, doživljavanja nečega tragično. Baš zato to doživljavamo tragično što uopće nije moralo tako biti.
    Druga opcija: da je moglo biti drukčije ne u smislu da se crni scenarij ne dogodi, nego u smislu da se dogodi i na neki drugačiji način, odnosno da bi se i u tom drugačijem scenariju svejedno dogodio (''novovjeka je tragedija u tome da je tragično stoga jer je moglo biti drukčije: mogli su se zvati i drukčije, da ponovimo, i opet bi jednako tragično skončali''). Crni scenarij je predestiniran, pretpostavka, konstanta, ono što može biti drukčije su samo okolnosti, čime su one demotirane u marginalnost. Antinominalistički, ili esencijalistički obrat: nisu Romeo i Julija prošli kako su prošli zbog spleta socijalnih okolnosti, nego zato što su cijelim svojim bićem to što jesu. Riječ ''tragedija'' tu stoji u smislu ''tragičnog osjećanja'': znam, recimo, da si čitao Kunderinu Zavjesu - mislim na tragično osjećanje kako ga je on tamo opisao (u poglavlju o Antigoni i Kreontu - gdje je crni scenarij bio neizbježan, zapisan u zvijezdama, unaprijed predestiniran onime što oni jesu i nejednoznačnim pravom njihovih istina).
    Pretpostavljam da si me uputio na svoj stari post zato da me upozoriš na ovu drugu opciju.
    Ja, međutim, u svom komentaru nisam zapravo ulazio u tu raspravu. Moja je opaska puno skromnijih ambicija, događa se na margini rasprave: pretpostavimo da bi neka ljubav bila moguća, nezapriječena sudbinom ni okolnostima - tada ona nužno gubi svoj romantični zamah, pretvara se iz velike u malu. Kad neka ljubav ne želi izgubiti svoj romantični zamah, nema joj druge nego da završi tragično: to je sve što sam imao na umu; igrao sam se poznatom oprekom tragično/banalno. Kad smo već kod nemogućnosti ljubavi, jel? Ili kad smo već kod Beigbedera: ''ljubav traje tri godine''... Naravno da je u pitanju nemogućnost ljubavi u drugom smislu nego ti što si govorio. Može se reći da sam proširio temu, ili da sam promašio temu.

    avatar

    28.06.2010. (16:52)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Prijatelji, važno da je Vaseljena malo živnula, na prvu iskru, no, ionako je moja krivica što je zamrla - pokušat ću ipak reanimirati je.
    Dottore Jatogen, imate posve pravo: ne zaboravimo tijelo!
    Recimo, čak bi i kršćani to morali naučavati, slušajući sv. Pavla.
    Postoji jedna bogohulna teologija, i meni zaista strana, koja se igra semantički grčkim riječima soma i sema: tijelo da je grob (duše). Iz takve teologije nikad ništa dobra, osim ako niste imali sreću da se rodite kao BDSM u vrijeme flagelanata. Ta katarza besmrtne duše iz tvarnoga pakla tijela meni je shvatljiva, ali neprivlačna i čak teološki drugorazredna, geačka ideja, ako se to uopće može nazvati idejom.
    Jedino što me zapravo na tom tragu zanima jest jedna druga misao, dottore, a ta glasi: u ljubavi ljubavnici nemaju tijela.
    Hoće se kazati: u ljubavi se tijelesnost rastvara u bestjelesnu, spiritualnu iscjeljenost ljubanika koji su za-jedno, baš kao što, recimo, u plesu nestaje plesač i pleše ples sam. No, taj idealizam, pretpostavljam, vama je stran, što nije loše ili dobro po sebi - naprosto, to je stvar temperamenta, afiniteta, svjetonazora, natalne karte, što li...habitusa, hoću kazati.

    avatar

    29.06.2010. (00:38)    -   -   -   -  

  • Akuzmata

    Varate se: nije mi uopće stran taj idealizam, to ljubavno rastvaranje, ta sublimacija. Dapače! Htio sam samo podsjetiti na izvorište, a to je tijelo. Tijelo je humus ljubavi.

    avatar

    29.06.2010. (14:18)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    To tim bolje. Dottore, moje isprike, naravno, no nećemo formalizirati: ispričat ću vam uz piće što me je zadržalo ovih tjedana. Nazvat ću vas pa da se vidimo, ne samo zbog knjige.

    avatar

    29.06.2010. (17:10)    -   -   -   -  

  • lijecenikatolik

    Uzivam, Vaseljena sve zivahnija...

    avatar

    29.06.2010. (21:31)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Možda je ovo karakter moderne tragedije: kad izgubi ženu, junak postaje tragični lik, ali kad sazna za njenu nevjeru, njegova se tragedija pretvara u farsu. I nije tu samo stvar u Marxovom dictumu da se povijet ponavlja, jednom kao tragedija, drugi put kao farsa, nego je riječ o tome da je možda sva tragičnost moderne žrtve da je svedena na farsu, da joj je dokinuto samo dostojanstvo žrtve: stoga ja stalno svraćam pozornost na manirističku opasku (postoji kod Hockea, pronaći ću izvor) da je ovaj svije močvara koja uzima na tisuće žrtava, a nije dostojna niti jedne od njih.

    avatar

    05.07.2010. (15:59)    -   -   -   -  

  • Akuzmata

    Analogno: "Na više od pedeset milijuna pojedinaca procjenjuju se gubici koje su uzrokovali vjerski ratovi ili krvoprolića. Postoji li jedan jedini među njima koji bi vrijedio samo krvi jedne ptice?" (D.A.F. de Sade)

    avatar

    05.07.2010. (21:49)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...