@ Defton: Hvala na posjeti! Navratim ja ponekad i k Tebi, samo imam premalo slobodnog vremena pa ne ostavljam pisani trag. Božji blagoslov i Tebi! Kroči i dalje smjerno Kristovim putem!
@Frany: Ako još uvijek navraćaš ovdje, želim ti reći da mi je žao što si obrisala svoje blogove. Htjela sam si i kopirati završetak knjige Smt ne ubija ljubav (nedostaju mi one dvije završne molitve) Zar ne misliš da bi možda bi tvoj trud pretipkavanja još do koga trebao doći? Meni je puno značio...
21.06.2010. (20:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nisam ih obrisala ...dragi su mi...žao mi je što me nisi našla...mislila sam da se više nitko na njih ne vraća, a nisam mislila nastaviti pisati....idem sad čitajući uživat u tvojim objavljenim postovima, a ti možeš kopirati završetak...:)))
26.06.2010. (23:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jako lijep tekst…uvijek su me monasi fascinirali…sada si me podsjetila na jednu knjigu koju sam nekada davno rado čitala…Patrick Hart “Thomas Merton-monah“… listajući sada… vidim neke dijelove koje sam podcrtala načinom koje označuje da su ti dijelovi iščitali srce moje pa ću ti jedan dio citirati: „Formirani u nauku sakrivene mudrosti, monasi bivaju samima sebi sakriveni – kao što je i sama mudrost. Ostaju u ovome smrtnom životu, a ipak im je život sakriven s Kristom u Bogu, i njihovo je građansko pravo na nebu. Ne očekuju da ih ljudi razumiju, jer ni oni sami sebe potpuno ne razumiju. Sigurno znadu da je njihova šutnja donekle problematična i sablažnjiva onima koji za nju dočuju: ali nikome ne mogu misterij dokraja objasniti. Oni su u misterij šutnje odviše zagrezli te bi bili kadri formulirati apologiju svoga vlastitog života. Kao i mudrost, oni se dokazuju ostajući sakriveni. Stoga je važno ne zaboraviti da monah, samotnik, ne može sebe drugima objasniti, i smiješan je kad to pokušava. Kakve li tragedije kad monah izlaže ono što smatra objašnjenjem svoga monaškog života, svog zvanja…koje se sastoji u sakrivenosti u Bogu! To bi značilo da je pogrešno uvjeren da razumije misterij svog zvanja. Razumije li ga doista? Tada više ne bi bilo misterija! A ako nema misterija, nećemo li biti prisiljeni reći da više nema ni zvanja?“
Ono što trenutno iščitava moje srce iz tvog teksta su sljedeće rečenice: Hodajući, stalno mislim na ljude koje sam zavolio, onda na kraju ostajem doma, ne krećem zaista na put. Izvanjski gledano ja hodam, ali moje srce ostaje stajati.
27.06.2010. (21:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Defton
Božji blagoslov... :)
21.06.2010. (10:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
OCSO
@ Defton: Hvala na posjeti! Navratim ja ponekad i k Tebi, samo imam premalo slobodnog vremena pa ne ostavljam pisani trag. Božji blagoslov i Tebi! Kroči i dalje smjerno Kristovim putem!
@Frany: Ako još uvijek navraćaš ovdje, želim ti reći da mi je žao što si obrisala svoje blogove. Htjela sam si i kopirati završetak knjige Smt ne ubija ljubav (nedostaju mi one dvije završne molitve) Zar ne misliš da bi možda bi tvoj trud pretipkavanja još do koga trebao doći? Meni je puno značio...
21.06.2010. (20:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
frany
Nisam ih obrisala ...dragi su mi...žao mi je što me nisi našla...mislila sam da se više nitko na njih ne vraća, a nisam mislila nastaviti pisati....idem sad čitajući uživat u tvojim objavljenim postovima, a ti možeš kopirati završetak...:)))
26.06.2010. (23:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
frany
Jako lijep tekst…uvijek su me monasi fascinirali…sada si me podsjetila na jednu knjigu koju sam nekada davno rado čitala…Patrick Hart “Thomas Merton-monah“…
listajući sada… vidim neke dijelove koje sam podcrtala načinom koje označuje da su ti dijelovi iščitali srce moje pa ću ti jedan dio citirati:
„Formirani u nauku sakrivene mudrosti, monasi bivaju samima sebi sakriveni – kao što je i sama mudrost. Ostaju u ovome smrtnom životu, a ipak im je život sakriven s Kristom u Bogu, i njihovo je građansko pravo na nebu. Ne očekuju da ih ljudi razumiju, jer ni oni sami sebe potpuno ne razumiju. Sigurno znadu da je njihova šutnja donekle problematična i sablažnjiva onima koji za nju dočuju: ali nikome ne mogu misterij dokraja objasniti. Oni su u misterij šutnje odviše zagrezli te bi bili kadri formulirati apologiju svoga vlastitog života. Kao i mudrost, oni se dokazuju ostajući sakriveni. Stoga je važno ne zaboraviti da monah, samotnik, ne može sebe drugima objasniti, i smiješan je kad to pokušava. Kakve li tragedije kad monah izlaže ono što smatra objašnjenjem svoga monaškog života, svog zvanja…koje se sastoji u sakrivenosti u Bogu! To bi značilo da je pogrešno uvjeren da razumije misterij svog zvanja. Razumije li ga doista? Tada više ne bi bilo misterija! A ako nema misterija, nećemo li biti prisiljeni reći da više nema ni zvanja?“
Ono što trenutno iščitava moje srce iz tvog teksta su sljedeće rečenice:
Hodajući, stalno mislim na ljude koje sam zavolio, onda na kraju ostajem doma, ne krećem zaista na put. Izvanjski gledano ja hodam, ali moje srce ostaje stajati.
27.06.2010. (21:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...