Komentari

jezevblog.blog.hr

Dodaj komentar (21)

Marketing

  • Na juznoj strani lopte

    krasne li prirode..... i price o vjecnoj borbi....borbi za opstanak....
    ....onaj djecak ce sanjati iste one snove koje je tvoja majka snila.....i uciniti ih da ozive...:))

    avatar

    09.06.2010. (11:48)    -   -   -   -  

  • Bistrookin svijet

    Hej, hej najdragija moja Družino! Dobaro vam ovo nasmijano, toplo i nadasve lijepo poslijepodne!
    ... čitam i upijam svaku ispisanu riječ , Tara je prelijepa koliko god da nosi težinu sjećanja u sebi ... odmah mi se moja Slavonija pojavila ispred očiju i zove me k sebi ... : )))))))))))))
    Svako vam dobro od srca želim uz obilje iskrenih, prijateljskih pozdrava i Blagoslova! Posebno ostavljam ogroman zagrljaj i veliku pusu poštovanoj gospođi Mami. : ))))))))))))))))))))))

    avatar

    09.06.2010. (17:56)    -   -   -   -  

  • rU

    srce nas uvijek vuče tamo gdje su korijeni ...
    a mamin tekst je prekrasan, hvala ti što si nam ga poklonila na čitanje ...

    avatar

    10.06.2010. (02:21)    -   -   -   -  

  • boco san

    Hvala
    @ Necutako@Okice@ Rusy
    na vašem dolasku i ostavljenom lijepom komentaru.
    Vaša Bodljica

    avatar

    10.06.2010. (10:18)    -   -   -   -  

  • kamena

    i lipo i tužno i dira u srce, ma puno više od toga...
    i podsjeti me na jednu mudrost iz mog box-a:
    Povijest je tek nešto malo više od običnog popisa ludosti, zločina i nesreća ljudskog roda.
    ali triba volit', i nastojat' sačuvat', koliko god nas uspomene bole...
    svako ti dobro...

    avatar

    10.06.2010. (10:52)    -   -   -   -  

  • Kapljice Ljubavi

    Lijep pozdrav drago društvo uživala sam puno emocija.

    avatar

    10.06.2010. (11:50)    -   -   -   -  

  • boco san

    ]@kamena kućica na škoju@Kapljica ljubavi

    triba volit
    to činimo sve ove prohujale godine
    ono sutra dolazi... ljubavi neče biti manje.

    Moja majka puno puta kaže
    "volim i one koji mene ne vole "
    rušili su, palili i uništili zemlju koja ne može pobjeći
    koja se ne može braniti, koja ne može govoriti niti se negdje sakriti

    Mi ne bježimo tu smo , dolazimo da razvedrimo:
    kuću , Lipe šljivik, pašnjak , šumu ,putić... tada dolaze
    ptice i nema pustoši , tišine..

    Srce kuca i u toj pustoši koja to nije ..dišemo
    upijamo i milujemo pogledom svaki komadić te raskoši ,
    boli nas jedino rastanak ..kad odlazimo.ali djedovina zna da čemo se ponovo vratiti .

    Lijepi pozdrav !

    avatar

    10.06.2010. (12:19)    -   -   -   -  

  • aquaria

    Prekrasan je taj djelomični tekst tvoje majke i jako dirljiv. Čežnja za domom vječna je čežnja svih ljudi, samo je pitanje koliko je tko svjestan njezinog postojanja i njezine moći. Hvala što si sve ovo podijelila s nama. Pusa tebi i Bodljici :*

    avatar

    10.06.2010. (22:55)    -   -   -   -  

  • M.H.S.

    Sa zanimanjem sam čitala ovaj Tvoj post koji se znatno odudara od ostalih... Gledam ove lijepe slike, zamislim si nekadašnji život tamo, i mislim da Te dobro razumijem... Čuvaj(te) si sve te lijepe uspomene! Srdačan pozdrav Tebi i Tvojoj mami od mene.

    avatar

    10.06.2010. (22:58)    -   -   -   -  

  • modriodsjaj

    Sve je rečeno u samo jednoj rečenici; "Vatra na našem ognjištu ugasila se ,ali naša srca još uvijek plamte kad s brda ugledamo našu Taru"...
    Dirljiv post, pozdrav tebi i tvojoj mami. :)

    avatar

    11.06.2010. (16:39)    -   -   -   -  

  • Bistrookin svijet

    Svratih ostaviti srdačan, topao i prijateljski pozdrav svima koliko vas ima najdragiji moji! Pusetine do Neba i pregršt Blagoslova od srca! : )))))))))))))

    avatar

    12.06.2010. (18:23)    -   -   -   -  

  • Bistrookin svijet

    Dobro Ti ovo Gospodnje Jutro! Vazda bio Božji Blagoslov nad Tobom i zaštita sv. Antuna! : ))))
    [/IMG]

    avatar

    13.06.2010. (08:45)    -   -   -   -  

  • Adwocatus Dyabolly

    Nevjerojatno je kako se taj krajolik može uvući pod kožu... Iako nisam iz tih krajeva, bilo mi je savršeno prirodno i jednostavno zavoljeti to podneblje...
    Eto, za manje od dva mjeseca navršit će se 15. godišnjica Oluje... I sam mogu svjedočiti da su te '95. i Udbina i Donji Lapac i mnoga druga sela bliže i dalje okolice, na žalost, bila upravo onakva kakvima ih opisuje Tvoja majka
    I veliš, 'zemlja se ne može braniti', i to je apsolutna istina... Zato je i tada bilo na nama da joj na neki infinitezimalno mali način budemo na usluzi, odijenuvši odoru koja se na istu tu zemlju poziva, koja prati njene boje, boje njenih livada, pašnjaka i šuma...
    Odlazimo, uvijek i iznova, samo da bi se vratili... a na poslijetku, vraćamo se samima sebi, jer te slike posvemašnje raskoši tkaju našu nutrinu kojoj nikakvi rastanci ne mogu naškoditi
    Pusa velika, uživajte!!!

    avatar

    14.06.2010. (00:51)    -   -   -   -  

  • boco san

    @kaleidoskop
    Istina razlikuje se ovaj post od ostalih
    srce vuče , glava misli a ruka čini sve ostalo.
    Još sam pod dojmovima one prekrasne prirode i svega što sam
    pokupila i ponjela sa sobom ..opet ću u septembru ..tamo.

    redovitom doniram za našeg malog PATRIKA

    Ugodan tjedan i velika pusa od svih nas .
    Moja majka se zahvaljuje.
    .-)))

    @aquaria
    Zahvaljuejm na tvom komentaru
    Čežnja za domom vječna je čežnja svih ljudi, samo je pitanje
    koliko je tko svjestan njezinog postojanja i njezine moći.
    Hvala što si sve ovo podijelila s nama.

    Dok postojimo postoji..čežnja, ta veličanstvena moć koja daje smisla našem daljnjem životu
    i dok se jutrom budim ..plamti nešto tako daleko a tako tu ..blizu mog srca.

    Ssmokić od svih nas .-)))

    @modri odsjaj @Okica@Gali
    Zahvaljujem od srca na vašim komentarima ..ssmokić.-)))

    avatar

    15.06.2010. (12:54)    -   -   -   -  

  • Majstorica s mora

    Ajme ljepote...
    Pročitala sam još prije neki dan tvoj post koji me je jako dirnuo i kad sam htjela ostaviti komentar je nestao pa se kasnije opet pojavio...
    Vjerujem da je istovremeno i lijepo i tužno naći se u toj netaknutoj prirodi samo sa svojim mislima...

    avatar

    15.06.2010. (13:45)    -   -   -   -  

  • aquaria

    Pusim i ja sve vas, draga bodljice :)))

    avatar

    15.06.2010. (16:00)    -   -   -   -  

  • boco san

    @Majstorica s mora
    U mislima je uvijek najljepše pogotovo kad si u tom zelenom okruženju ..pusa
    i zagrli Makija
    @aquaria hvala , sada idem podjeliti puse .-)))

    @Adwocatus
    Stavila sam te u komentarima kao posljednjeg jer smatram da si svojim komentarom izrekao
    na najljepši način činjenice i pravu istinu .
    Biti na usluzi, odjenuti odoru i poći dalje od svog ognjišta
    razmišljajući nesebićno , znam da nitko od nas ne voli ratove
    ali usijanih glava ima i danas i kao da im nije dosta ,slobodno šeću
    u njima nema ni trunke kajanjai, dok slike slikane prije par dana govore
    neoprostivo je da se do danas nije obnovila ta naša kuća ,
    prva Hrvatska kuća koja je stradala odmah na početku rata.
    Neki toliko nestašni i žedni tuđega , danas slobodno šeću ,
    abolirani su i to je jedino što nas boli..tu rata nije bilo..kuća se valjda srušila sama,
    sama se i zapalila , sama se opljačkala i razvukla uspomene negdje po nekim kućama kao trofeje.

    Krenuti dalje...da..idemo dalje ..jedna osoba nam pokosi travu ,
    sredi malo voćnjak očisti bunare i mi možemo doći toj ljepoti ,
    sretni jer smo nekoj poštenoj sirotinji pomogli da
    nahrani svoje blago ; konje, kravice, ovce

    Kada čovjek napravi neki prekršaj plaća moralno i materijalno , zar ne ?

    U Pištalskoj Dragi koja je udaljena od Borićevca savega nekih 2 km
    skrivena od javnosti, tamo nema struje ..nema ljudi.
    M oj ujak je svoje
    umirovljeničke dane sa svojom suprugom uživao u tom podneblju ,
    ponovo je sredio kuću koja je već za onog rata prije, doživjela istu sudbinu,
    kako se ta povijest ponavlja .
    Moj ujak je te 91 morao otići jer je znao što slijedi ,
    patio je za svakom onom šljivom , pašnjakom , šumom
    Vjerujem da mu je bilo teško ..tu je bio rođen sa svojom braćom i sestrama
    velika poštena obitelj koja je imala i nikad nije tuđe tražila .
    Umro je moj ujak , mamin brat.
    Majka mi je veliki borac i za početka rata nije sjedila skrštenih ruku
    aktivirala se kroz Bedem ljubavi i pomogla ..do danas se ne predaje ,
    ali godine su tu
    ne čekaju više i što bi morali.
    .Podnjeti privatnu tužnu onima koji su to napravili.
    Smješno je sve to, pomalo i dobro si rekao

    Odlazimo, uvijek i iznova, samo da bi se vratili...
    a na poslijetku, vraćamo se samima sebi, jer te slike posvemašnje raskoši tkaju našu nutrinu kojoj nikakvi rastanci ne mogu naškoditi

    I dok u Pištalskoj Dragi trava iznova raste, cvrkuću i ptice , pupaju šljive
    šume ..šume...i skrivaju puno toga ........

    Pusu veliku prijatelju

    avatar

    16.06.2010. (10:07)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...