Komentari

catwalk.blog.hr

Dodaj komentar (19)

Marketing

  • luki 2

    I opet jedan briliojantan post; razrađen do savršenstva! U pravu si; odlično si u tekst ukomponirala sve aktualne slučajeve i moguće razloge samoubjostava u tim slučajevima....
    Vidi se koliko objašnjenje nije jednoobrazno, već upravo suprotno - vrlo kompleksno i vrijedno ga je proučiti s više aspekata - kultoroloških; znanstvenih, socioloških....
    Bravo za ovakve Tvoje tekstove, koji postaju standardno - izvrsni! Vole Te Luki+Goldie

    avatar

    30.05.2010. (20:48)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Meni je ove godine Eurovizija bila skoz u redu! :)))) Vole Te Luki+Goldie

    avatar

    30.05.2010. (20:58)    -   -   -   -  

  • catwalk

    Hvala ti. Lijepo za pročitati takav komentar, naravno. :-) S time da sam ja standardno loša u primanju komplimenata. :-)))
    Nisam pratila blog pomno zadnjih dana, pa vidim tek sad da je tema već obrađena, doduše na drugi način, dok je još bio frižak ovaj zadnji slučaj.
    Nema veze. Gledajući to što sam napisala, rekla bih da je moj pogled s margine, također, ne samo ono što gledam.

    avatar

    30.05.2010. (21:47)    -   -   -   -  

  • blackwhiteworld

    izvrsna analiza...jedne dosta traumatične i teške teme
    ali život mora dalje...pozzz

    avatar

    31.05.2010. (17:53)    -   -   -   -  

  • Joanna has left Stepford

    strašno dobro rečeno sve...subkulture da bi se razlikovao od svih a zapravo postaješ isti kao ta tvoja mala uvrnuta grupica mi nisu bile jasne valjda zato što sam veći dio svojih balavih godina bila loše prihvaćena od okoline, pogotovo okoline mojih godina, jednostavno se nisam znala uklopit i to mi je teško padalo tako da mi nikako nije bilo jasno zašto bi se netko htio ne uklopiti namjerno kad sam znala da to nije neka shema a ja se i ne trudim:) a ta emo vrsta mi tek ne ide u glavu...oni su kao modernistički knjiožvenici, vjerojatno pod narkoticima pa osjećaju svjetsku bol ili tako nešto...mislim da ih se većina ubije ne zato što zbilja želi jer ne može podnijeti probleme i ne znam ja što sve ne nego jer uopće nisu svjesni da je to kraj priče

    avatar

    31.05.2010. (23:59)    -   -   -   -  

  • Neverin

    uvijek mi je pomisao kako za sve nas pojedince se ne može svesti pod jedan zajednički nazivnik koliko smo svi drugačiji ali kad odeš malo dalje i promjeniš prespektivu onda mi izgleda kao da se ljudsku rasu može smjestiti pod formule koje će izroditi takvu i takvu reakciju..

    avatar

    01.06.2010. (00:37)    -   -   -   -  

  • Lund

    Spremio post u arhivu. Ko i obično.

    avatar

    02.06.2010. (14:09)    -   -   -   -  

  • little_psycho

    Bili emo ili ne mladi danas traže bijeg iz svakodnevnice za koju misle da ih ne vodi u budućnost, ne vide napredak i padaju u depresiju...
    Zašto se većina samoubojstava događa u Slavoniji...žive na marginama civilizacije, u selima bez perspektive i gledaju vlastitu obitelj i susjede kako propadaju, misle da nemaju mogućnosti ili nemaju snage za odlazak, ili znanja za promjene pa se boje da ne završe na isti način..
    Još jedna stvar koju su ruski pisci svojedobno populizirali, jest utjecaj samog mjesta na psihu čovjeka...tako da npr. eto karlovac, grad sa četiri rijeke svojim maglovitim i vlažnim utjecajem širi tmurno raspoloženje...zbog istog razloga Finska je zemlja s najvećom stopom samoubojstava u svijetu..
    Sunce, more, ulijevaju pozitivnu energiju bez obzira na stanje u državi obitelji, ljubavi, i nekako se čine kako svijetlo na kraju tunela, pa valjda dalmatinci zbog toga rijeđe pronalaze riješenje u samoubojstvu...ili su jednostavno prelijeni da dignu ruku na sebe..

    Sve u svemu, mislim da je danas potrebno više hrabrosti da se nastavi živjeti, nego da se ta tobožnja agonija prekine u trenu...

    avatar

    04.06.2010. (11:23)    -   -   -   -  

  • marchelina

    Hvala za komentar :)
    I za mail :P

    avatar

    04.06.2010. (15:15)    -   -   -   -  

  • morska zvijezda

    Najezila sam se.

    avatar

    04.06.2010. (15:23)    -   -   -   -  

  • jablan

    Borba za radna mjesta bilo koje vrste postala je svakodnevnica. Školska sprema tj. prilika da se ubaciš u igru, želja je svakoga od nas. Još kad pomislim da ima dovoljno jakih / sa kinoziološkog faksa/ da se upuste u borbu za prodavača novina - poludim. To je kao da sakupljš staklene boce i otimaš kruh ljudima bez završene osnovne škole. Što poduzeti? Oko nas tu na susjednoj granici preko plota ne poštuju pravila igre hoću reći konkurencije.Pod motom ponude i potražnje uspjeli su nas uvijeriti kako nam je loša produktivnost a poticajima zamagljuju pravo stanje stvari. Pa nemože trgovac voća na ulici imati jednake troškove kao neki koji imaju svoje voćarne sa sanitarnim čvorom. Pa nemože onaj Japanac s jednim WC-om na 50 radnika biti konkurencija našima gdije po zakonu na svakih 14-toro ljudi po standardu mora biti WC. Imali smo ljudske zakone a sada nam se nudi DEHUMANIZACIJA - mjenjajmo predlagaće! Da tu smo : Ćemu jurnjava i pohlepa. Bogati nisu toliko uspješni koliko se žele prikazati tim više što svoj talent nasljeđuju bez puno muke. Sve stvaraju radnici pa i robote što podižu produktivnost a višak vrijednosti dužni su dati onima koje su izbacili iz stroja rada. Malo čudno ali istinito.Za jednaki rad približno ista nagrada a ne da nemogu znati koliko on ima!

    avatar

    04.06.2010. (16:29)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Ma, papučice su predivne i udobne; a moja mama (ne zato što je moja) ali doista je posebna....
    Vole Te Luki+Goldie

    avatar

    05.06.2010. (23:14)    -   -   -   -  

  • Joanna has left Stepford

    e...idemo ti mi tako na Claptona u BG..i promašimo izlaz za BG...i dovezemo se do policajca i ova cura ga pita kako da dođemo jel tamo gdje treba...a on joj kaže:polukružno se okrenit kad bude bezbedno...ja se odmah sjetila tebe i ove teme:) znam da je crnjak, ali ko zna možda s enetko bezbedno okenuo pa vraćao nazad:))

    avatar

    14.06.2010. (00:23)    -   -   -   -  

  • Kinky Kolumnistica

    Okolina može imati gadan utjecaj na čovjeka, neovisno radi li se o depresivnoj državi, gradu, selu, firmi, kvartu ili samoj obitelji u kojoj pojedinac živi. Svakoga dana gledati tmurnu okolinu, besperspektivnost, melankolično okružje lišeno živosti nije nimalo lako, ali, s druge strane, ako osoba nema u svom karakteru ugrađen taj samoubilački klik, ništa od samoubojstva. E, mene zanima taj klik koji ili postoji ili ne, neovisno o okolini (čemu su dokaz tisuće ljudi koje su također proživjele pakao od života pa se ipak nisu samoubile jer to jednostavno nemaju u svom mentalnom i emocionalnom sklopu). Zanima me kako se stvara taj klik, kako nastaje, kako se razvija, kako zvuči iznutra, zanimaju me okidači, (ne)utjecanje na okolnosti koje su dovele do samoubojstva i sl. I, za kraj, ponekad se pitam je li moguće da upravo ljudi s tim početnim klikom, impulsom u sebi stvaraju okružja koja njihove kolege po kliku (a i njih same) potiču na oduzimanje vlastitog života? Koliko je zapravo takvih ljudi oko nas, a da ni ne znamo, a da ne znaju ni oni sami?

    Tužno. :(

    avatar

    19.08.2010. (20:46)    -   -   -   -  

  • slaven178

    strašno...nikad ne bi stigao promislit da bi na marginama mogle postojati takve namjere...uh

    avatar

    13.11.2010. (17:43)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Pa dobro, gdje si Ti?! :))) Zar Te majstor Ćiro mora natjerati na javljanje?! :)))))
    Dobro si pročitala - Predrag Lucić je zaslužan za naslov Stankovićeve knjige....
    Javiii seeee! :))) Pusa, pozdrav; ugodan vikend od Luki+Goldie

    avatar

    03.12.2010. (13:14)    -   -   -   -  

  • 4pištolja

    Obratila si pažnju na sve bitne stvarčice.
    Osim na to da samoubojice u prometu treba preventivno prisilit da se samoubiju na način koji ne dovodi u opasnost druge ljude... :)

    avatar

    11.01.2011. (18:49)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...