“POSTOJI SAMO JEDNA KASTA – KASTA COVECANSTVA, SAMO JEDNA RELIGIJA – RELIGIJA LJUBAVI, SAMO JEDAN JEZIK – JEZIK SRCA, SAMO JEDAN BOG I ON JE SVEPRISUTAN”. Sathya Sai Baba
Dragi prijatelji,
Danasnje tihovanje, vodi nas, kao i mnoga prethodna zasnovana na porukama iz "Bijele kule", u Jednotu, razvijajuci, kako to Vesna lijepo kaze nasu SLUHOVITOST za jednoimenost i njenu harmoniju:
12. ORGULJE PROSTORA
Orgulje prostora bruje Moje Ime.
Vi prolazite kroza nj gluhi za gozbu
po kojoj zivite,
i vi, i zvijezde.
Moje Ime svira te orgulje
u vrijeme jos nerodjeno,
kad jos nikoga nema da cuje i razumije,
i stoga, i stoga...
Moje se Ime razdijeli, od sebe se otkine
u trilijune sluhova,
i poce im se davati cijelo, bez ostatka.
"Bijela kula", knjiga 75.
Zapisala Vesna Krmpotic
Puno pozdrava iz Sombora od Josipa
25.05.2010. (08:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prezaduženi HTV, za jednu minutu serijala o Titu, platio je Vrdoljaku skoro 13.000 kuna. Užasan je to novac za minutu produkcijski nezahtjevne historiografske papazjanije, ali Vrdoljak je svoju jeftinu stvar uvalio za bezočno skupe pare jer Tito je naprosto mega hit. Svi urednici znaju da se tiraže bolje dižu s Titom nego s otkrivenim sisama. Titovo mjesto među 10 najistaknutijih Hrvata svih vremena betonirano je u svakoj anketi. Mladi alternativci s piercingom u nosu pokupovali su od uličnih dilera sve crvene upaljače s maršalovom slikom. Tito je umro prije 30 godina, a u nedjelju je 11 tisuća ljudi opet potegnulo do Kumrovca da proslave njegov dan i da pjevaju Po šumama i gorama. Titova država SFRJ jedva je izdržala 10 godina nakon njega da bi se raspala u krvi svojih naroda i narodnosti koji su pola stoljeća bili slijepljeni romantičnim zavjetom bratstva i jedinstva i ideologijom koja je u sedamdesetima evoluirala u light komunizam. Sustav Josipa Broza bio je jednopartijski, ateistički, jugoslavenski, s državnom ekonomijom, blokovski nesvrstan i s člankom 133. i verbalnim deliktom zbog kojega se išlo u zatvor. Sadašnji ljudi plebiscitarno su odbacili te dogme i glasali da sve bude drugačije: višestranačje, samostalna država, kapitalizam, otvoreno tržište, ugovori s Vatikanom, gospoda i gospođe, sloboda govora i puška NATO saveza na hrvatskom ramenu. A ti isti svejedno kao blesavi gutaju sve o drugu Titu. Stvarno, kakav je to pošemereni paradoks? Što je nama taj Tito s kojim će opet, kao u nekoj travestiji, danas početi sve vijesti u državi kao da nemamo drugih briga nego se sjetiti njega? Svi kažu da je to jedna strašno komplicirana sociološka stvar. Ali uzroci današnje Titove popularnosti puno su banalniji nego što smo svjesni. I sve to skupa uglavnom nema baš nikakve veze s pitanjima ideološkog svrstavanja. Ljudi koji su fascinirani Titom nisu homogena skupina starih komunjara s petokrakom istetoviranom na nadlaktici i djece koju su oni odgojili ljuljajući ih da zaspu uz partizanske marševe. Nostalgija starijih generacija za Titom u velikoj je mjeri obična žal za za vlastitom mladošću kada su bili lijepi, potentni, važni kroz svoje karijere i potrebni svojim obiteljima. To vječno ponavljanje da su na Titovom sprovodu bile čak 122 državne delegacije za njih je to dokaz koliko je bilo važno i slavno to Titovo i njihovo vrijeme, jedino koji su oni razumjeli i u kojem su se mogli nečemu nadati. Za mlade, koji o Titu ne znaju skoro ništa, Tito je zabranjena jabuka, junak iz starog stripa, frajer, pobuna protiv profaniranog mainstreama politike, odbojnog diktata školskih udžbenika i vučjeg vremena u kojem njihovi roditelji ne mogu imati ni posao. Osim tih jednostavnih generacijskih mitologema, postoji s Titom još nešto. Kroz nacionalizam, pretvorbu, grandomanske pljačke i krvničko socijalno raslojavanje, potrošen je u narodu naivni idealizam da će u novom sustavu sve biti ljepše i bolje. Zato se Titovom dobu opet pridaju epiteti poštenja, solidarnosti, jednakosti i bratstva među ljudima. Samo za to nije kriv Tito, nego mi koji smo stvorili ovo poslije njega.
preuzeto iz novog lista http://www.novilist.hr/
25.05.2010. (08:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
“POSTOJI SAMO JEDNA KASTA – KASTA COVECANSTVA, SAMO JEDNA RELIGIJA – RELIGIJA LJUBAVI, SAMO JEDAN JEZIK – JEZIK SRCA, SAMO JEDAN BOG I ON JE SVEPRISUTAN”. Sathya Sai Baba
Dragi prijatelji,
Danasnje tihovanje, vodi nas, kao i mnoga prethodna zasnovana na porukama iz "Bijele kule", u Jednotu, razvijajuci, kako to Vesna lijepo kaze nasu SLUHOVITOST za jednoimenost i njenu harmoniju:
12. ORGULJE PROSTORA
Orgulje prostora bruje Moje Ime.
Vi prolazite kroza nj gluhi za gozbu
po kojoj zivite,
i vi, i zvijezde.
Moje Ime svira te orgulje
u vrijeme jos nerodjeno,
kad jos nikoga nema da cuje i razumije,
i stoga, i stoga...
Moje se Ime razdijeli, od sebe se otkine
u trilijune sluhova,
i poce im se davati cijelo, bez ostatka.
"Bijela kula", knjiga 75.
Zapisala Vesna Krmpotic
Puno pozdrava iz Sombora od Josipa
25.05.2010. (08:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
Što je nama Tito?
Prezaduženi HTV, za jednu minutu serijala o Titu, platio je Vrdoljaku skoro 13.000 kuna. Užasan je to novac za minutu produkcijski nezahtjevne historiografske papazjanije, ali Vrdoljak je svoju jeftinu stvar uvalio za bezočno skupe pare jer Tito je naprosto mega hit.
Svi urednici znaju da se tiraže bolje dižu s Titom nego s otkrivenim sisama. Titovo mjesto među 10 najistaknutijih Hrvata svih vremena betonirano je u svakoj anketi. Mladi alternativci s piercingom u nosu pokupovali su od uličnih dilera sve crvene upaljače s maršalovom slikom.
Tito je umro prije 30 godina, a u nedjelju je 11 tisuća ljudi opet potegnulo do Kumrovca da proslave njegov dan i da pjevaju Po šumama i gorama.
Titova država SFRJ jedva je izdržala 10 godina nakon njega da bi se raspala u krvi svojih naroda i narodnosti koji su pola stoljeća bili slijepljeni romantičnim zavjetom bratstva i jedinstva i ideologijom koja je u sedamdesetima evoluirala u light komunizam.
Sustav Josipa Broza bio je jednopartijski, ateistički, jugoslavenski, s državnom ekonomijom, blokovski nesvrstan i s člankom 133. i verbalnim deliktom zbog kojega se išlo u zatvor.
Sadašnji ljudi plebiscitarno su odbacili te dogme i glasali da sve bude drugačije: višestranačje, samostalna država, kapitalizam, otvoreno tržište, ugovori s Vatikanom, gospoda i gospođe, sloboda govora i puška NATO saveza na hrvatskom ramenu. A ti isti svejedno kao blesavi gutaju sve o drugu Titu.
Stvarno, kakav je to pošemereni paradoks? Što je nama taj Tito s kojim će opet, kao u nekoj travestiji, danas početi sve vijesti u državi kao da nemamo drugih briga nego se sjetiti njega?
Svi kažu da je to jedna strašno komplicirana sociološka stvar. Ali uzroci današnje Titove popularnosti puno su banalniji nego što smo svjesni. I sve to skupa uglavnom nema baš nikakve veze s pitanjima ideološkog svrstavanja.
Ljudi koji su fascinirani Titom nisu homogena skupina starih komunjara s petokrakom istetoviranom na nadlaktici i djece koju su oni odgojili ljuljajući ih da zaspu uz partizanske marševe.
Nostalgija starijih generacija za Titom u velikoj je mjeri obična žal za za vlastitom mladošću kada su bili lijepi, potentni, važni kroz svoje karijere i potrebni svojim obiteljima. To vječno ponavljanje da su na Titovom sprovodu bile čak 122 državne delegacije za njih je to dokaz koliko je bilo važno i slavno to Titovo i njihovo vrijeme, jedino koji su oni razumjeli i u kojem su se mogli nečemu nadati.
Za mlade, koji o Titu ne znaju skoro ništa, Tito je zabranjena jabuka, junak iz starog stripa, frajer, pobuna protiv profaniranog mainstreama politike, odbojnog diktata školskih udžbenika i vučjeg vremena u kojem njihovi roditelji ne mogu imati ni posao.
Osim tih jednostavnih generacijskih mitologema, postoji s Titom još nešto. Kroz nacionalizam, pretvorbu, grandomanske pljačke i krvničko socijalno raslojavanje, potrošen je u narodu naivni idealizam da će u novom sustavu sve biti ljepše i bolje.
Zato se Titovom dobu opet pridaju epiteti poštenja, solidarnosti, jednakosti i bratstva među ljudima.
Samo za to nije kriv Tito, nego mi koji smo stvorili ovo poslije njega.
preuzeto iz novog lista http://www.novilist.hr/
25.05.2010. (08:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...