Draga moja najdraža. Evo me tu sam i ja. Meni je trenutno stvarno divno, predivno mi je u životu. Sretna sam najsretnija. Kad bi bacile ti i ja karte na stol nemam ništa više od tebe. Čak možda i puno manje. Ali sam izuzetno sretna,a kad sam mislila da imam više puno više nego šta sad imam falilo mi je najvažnije. Sretan pogled na manje ili više sretne situacije. Sad da se nas dvi ne poznajemo, bar koliko toliko, možda nebi znale da smo i jedna i druga vječni optimisti. Ali eto i ti optimistični ljudi znaju imat svoje sivije dane. Šta zapravo nije loše, jer se onda opet više vesele nekim svjetlijim danima, koji možda nekim, namčorima, izgledaju vrlo oblačno. Šta sam ti zapravo htjela reč. Ništa posebno, ništa novo, haha... Ništa šta ti već ne znaš. Ništa šta ti meni nisi već napisala, u komentarima na moje grintave postove. Jednom si mi rekla da se sreća pojavi kad se najmanje nadaš. I ove sam se zime prestala nadat, baš skroz, prestala vjerovat da postoji baš totalna sreća. I nije ovo američka limunada. I ne postoji. Čak nije ni polovična, ali ovaj izvjesni postotak nje mene čini jako sretnom. Sad trenutno, možda sutra neće. Ali nije me briga. Ako kad sam tužna ne vjerujem da će doći sreća sad neću vjerovat da će doći nesreća. Ustvari danas sam krenula napisat post, baš da se ne dogodi ta velika rupa koju neću moć premostit. Iako se ona već dogodila. Ima samo par ljudi koji me posjete i to ako ja uopće post i napišem. Ali nije me briga, jer sve te ljude imam i u realnom životu, sve im ovo šta pišem , zapravo mogu i i sprićat.... Bila sam u dva tjedna na dva putovanja koja su stvarno vrijedna posta, ali neda mi se... Nekako mi se neda. Isto kako mi se nije dalo najveću tugu javno objavit tako mi se to neda radit ni sa srećom. Kad bi je uobličila u neki tekst izgledala bi pretjerana čitaću a meni nedovoljno opisana. To je jednostavno nemoguća misija za mene. I zato sam kliknula na tvoj blog. Slučajno, zapravo da ne moram pisati svoj post. i iznenadila se. Još samo par ljudi uopće ikad i posjetim. Ne troši mi se vrime na nebitno... Premalo ga je... A šta se tiče posla , života i svega ostalog. Istim tim životom bi živila i ovdje, isto bi nakon posla trčala doma i gledala televiziju... Vikend je jedini ostao za uživanje i druženje, to samo to treba ispunit .... A dijete, doće, kad se najmanje budeš nadala. Viruj mi, ja ti to sigurno znam ;)) Ljubim te i grlim, znaš sve dođe na svoje, čak nevjerojatno kako to dobro izgleda, kad se krug zatvori!!!
08.06.2010. (12:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sad si me rasplakala!!!! najljepše mi je čuti da si sretna i zadovoljna i da priznaješ da sam u pravu bila svo ovo vrijeme, da sreća čuči na stijeni tamo gore i samo čeka da ti prođeš ispod nje i da se skoluta na tebe.....hahahahah Hvala ti na ovom dugooom komentaru, postu ili pismu, a najviše ti hvala na ljubavi i sjećanju.....NIsam ni ja tebe zaboravila, daleko od toga, a da sam tu .....hmmm.....imala bi ti puno manje vremena nego sada, trošile bi ga na palčinke!!! sad idem obrisati oči...
10.06.2010. (12:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mislim da se naša Sunčica neće buniti kad ti ovako javno kažem da imaš posebno mjesto u mom srcu. Još od prvih naših blogosusreta, k tebi me najviše privukla ljubav, toplina i nježnost kojojm si opisivala svoje najdraže. Naravno, nedostajao mi je svih ovih godina tvoj blog, ali - zar si dužna o svemu pisati ovako javno, neka ti tvoji neobjavljeni postovi ostanu u samo tvojoj škrinjici, jer konačno, to si ti, to su tvoje želje, maštanja i očekivanja... Nikome od nas ništa ne duguješ, konačno ja i te kako osjećam tzvoju prisutnost i bez obzira na to jesi li mi ostavila komentar ili nisi, ja jednostavno znam - moja Pupkica je bila tu i to mi je velika radost.
Već sam ti jednom to rekao, ali eto, ponovit ću - jednostavno osjećam da ta vaša priča mora imati sretan kraj, odnosno bolje je reći - sretan nastavak, jer hepienda ima samo u filmovima i sapunicama.
Budi uz svog Z. ljubite se, volite se, a mi ćemo uvijek biti tu da vas podržimo :-*
14.06.2010. (18:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jooj, ljudi moji da znate kako ja vas volim, puno mi je srce uvijek od vas......i nikad se nisam pokajala što smo se ovako upoznali, što smo bili jedni uz druge i što smo još uvijek tu..... Hvala vam za sve.....iako se moj asretna vreća ispraznila, još ima mrvica na dnu u njoj koje me drže......uz nadu da ću je nekako opet napuniti!!!!! Poljubac veliki topli svakome od vas, i nadam se da ću uspjet iskombinirati da ovo lito napokon popijemo jednu zajedničku kavu, sok, mineralnu, kuglu sladoleda..... Neću obećavat al ću se veselit mogućnosti..... kao i uvijek!!! :))
29.06.2010. (12:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Suncokreta2
Draga moja najdraža. Evo me tu sam i ja. Meni je trenutno stvarno divno, predivno mi je u životu. Sretna sam najsretnija. Kad bi bacile ti i ja karte na stol nemam ništa više od tebe. Čak možda i puno manje. Ali sam izuzetno sretna,a kad sam mislila da imam više puno više nego šta sad imam falilo mi je najvažnije. Sretan pogled na manje ili više sretne situacije. Sad da se nas dvi ne poznajemo, bar koliko toliko, možda nebi znale da smo i jedna i druga vječni optimisti. Ali eto i ti optimistični ljudi znaju imat svoje sivije dane. Šta zapravo nije loše, jer se onda opet više vesele nekim svjetlijim danima, koji možda nekim, namčorima, izgledaju vrlo oblačno. Šta sam ti zapravo htjela reč. Ništa posebno, ništa novo, haha... Ništa šta ti već ne znaš. Ništa šta ti meni nisi već napisala, u komentarima na moje grintave postove. Jednom si mi rekla da se sreća pojavi kad se najmanje nadaš. I ove sam se zime prestala nadat, baš skroz, prestala vjerovat da postoji baš totalna sreća. I nije ovo američka limunada. I ne postoji. Čak nije ni polovična, ali ovaj izvjesni postotak nje mene čini jako sretnom. Sad trenutno, možda sutra neće. Ali nije me briga. Ako kad sam tužna ne vjerujem da će doći sreća sad neću vjerovat da će doći nesreća.
Ustvari danas sam krenula napisat post, baš da se ne dogodi ta velika rupa koju neću moć premostit. Iako se ona već dogodila. Ima samo par ljudi koji me posjete i to ako ja uopće post i napišem. Ali nije me briga, jer sve te ljude imam i u realnom životu, sve im ovo šta pišem , zapravo mogu i i sprićat.... Bila sam u dva tjedna na dva putovanja koja su stvarno vrijedna posta, ali neda mi se... Nekako mi se neda. Isto kako mi se nije dalo najveću tugu javno objavit tako mi se to neda radit ni sa srećom. Kad bi je uobličila u neki tekst izgledala bi pretjerana čitaću a meni nedovoljno opisana. To je jednostavno nemoguća misija za mene. I zato sam kliknula na tvoj blog. Slučajno, zapravo da ne moram pisati svoj post. i iznenadila se. Još samo par ljudi uopće ikad i posjetim. Ne troši mi se vrime na nebitno... Premalo ga je...
A šta se tiče posla , života i svega ostalog. Istim tim životom bi živila i ovdje, isto bi nakon posla trčala doma i gledala televiziju... Vikend je jedini ostao za uživanje i druženje, to samo to treba ispunit ....
A dijete, doće, kad se najmanje budeš nadala.
Viruj mi, ja ti to sigurno znam ;))
Ljubim te i grlim, znaš sve dođe na svoje, čak nevjerojatno kako to dobro izgleda, kad se krug zatvori!!!
08.06.2010. (12:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Suncokreta2
i eto ti moj post na tvome blogu
Poljubac i ono klasično, javi se kad stigneš ovog lita ;))
08.06.2010. (12:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pupak svijeta
sad si me rasplakala!!!!
najljepše mi je čuti da si sretna i zadovoljna i da priznaješ da sam u pravu bila svo ovo vrijeme, da sreća čuči na stijeni tamo gore i samo čeka da ti prođeš ispod nje i da se skoluta na tebe.....hahahahah
Hvala ti na ovom dugooom komentaru, postu ili pismu, a najviše ti hvala na ljubavi i sjećanju.....NIsam ni ja tebe zaboravila, daleko od toga, a da sam tu .....hmmm.....imala bi ti puno manje vremena nego sada, trošile bi ga na palčinke!!!
sad idem obrisati oči...
10.06.2010. (12:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Suncokreta2
;)
10.06.2010. (15:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
brod u boci
Mislim da se naša Sunčica neće buniti kad ti ovako javno kažem da imaš posebno mjesto u mom srcu. Još od prvih naših blogosusreta, k tebi me najviše privukla ljubav, toplina i nježnost kojojm si opisivala svoje najdraže. Naravno, nedostajao mi je svih ovih godina tvoj blog, ali - zar si dužna o svemu pisati ovako javno, neka ti tvoji neobjavljeni postovi ostanu u samo tvojoj škrinjici, jer konačno, to si ti, to su tvoje želje, maštanja i očekivanja... Nikome od nas ništa ne duguješ, konačno ja i te kako osjećam tzvoju prisutnost i bez obzira na to jesi li mi ostavila komentar ili nisi, ja jednostavno znam - moja Pupkica je bila tu i to mi je velika radost.
Već sam ti jednom to rekao, ali eto, ponovit ću - jednostavno osjećam da ta vaša priča mora imati sretan kraj, odnosno bolje je reći - sretan nastavak, jer hepienda ima samo u filmovima i sapunicama.
Budi uz svog Z. ljubite se, volite se, a mi ćemo uvijek biti tu da vas podržimo :-*
14.06.2010. (18:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Suncokreta2
A brode isto mije malo krivo;) iiiii šta ćemo sad ? kako ti znaš da je pupkica tu uvik prisutna , aj kad si tako vidovit šta sad radim.....
23.06.2010. (14:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pupak svijeta
Jooj, ljudi moji da znate kako ja vas volim, puno mi je srce uvijek od vas......i nikad se nisam pokajala što smo se ovako upoznali, što smo bili jedni uz druge i što smo još uvijek tu.....
Hvala vam za sve.....iako se moj asretna vreća ispraznila, još ima mrvica na dnu u njoj koje me drže......uz nadu da ću je nekako opet napuniti!!!!!
Poljubac veliki topli svakome od vas, i nadam se da ću uspjet iskombinirati da ovo lito napokon popijemo jednu zajedničku kavu, sok, mineralnu, kuglu sladoleda..... Neću obećavat al ću se veselit mogućnosti..... kao i uvijek!!!
:))
29.06.2010. (12:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...