Dobro veče majko. Gledam te zavedenom vlastitom riječju, gledam te u spletu tom -taj pogubni jugo, što ga poezijom nazivaš. Svaka riječ formirana pod okriljem sklada, ruši i sastavlja trenutak, nakon svega: osvrt na napisano nije ništa više, tek hrana za ego. Ego (još jedan od onih pogubnih južnjačkih vjetrova.) Ako je vjetar što ti usne suši, zavodi, zaziva -ako je nestalan i varljav. Bolje da ga nije, bolje da ne pleše oko tijela i svijesti tvoje. Jer, sve što nestalnost nudi, jest raskol, pad, kaos. Ne postoji iluzija savršenog kaosa, koju zeljela pokazati si. U biti, iluzija postojećom se nazivati može, no kaos kombiniran sa savršenstvom u jedno. . .
To samo poezija je, ništa više, ništa stvarnije.
(Svake se noći javlja, majko. I čežnju mi kroz skale u nedogled vodi. Čini to tako savršeno. A ja tako malena, pobjeći od trenutnog zadovoljstva -nikada znala nisam. A onda promijeni smijer, jugo moj. Pa se vitla kroz vijekove kojima bi zelio vladati.)
Kako je divno, kako je heroinski divno -osjećaj osjećaja, osjećaj Ne ispraznosti. Makar suza, makar konačni pad, samo da praznine ne bude. Zato pristajem na sve, majko. Sebična sam silno. Dopustiti ću Jugu da mi haljinom ovlada, da ukloni ju. Dopustiti ću da me razara, jer i dok razara -tu je. Majko, ponoć je prošla. I gubim lik djevojčice. Gubim ga, i osjećam se slobodnom i golom.
*no sada odmahni rukom na sve predhodne riječi. Nebo je plavo, a ja postajem žena.
Neka Jugo zaobiđe ljude, što ih se dobrima naziva. A ti majko, ti pisati nastavi. To je tvoj način bijega, od sebe, u sebe. Sama svoje sklonište si. Ne shvaćaš koliko močna si, u tijelu žene, sa riječima što ih pred svijet bacaš.
a ovo, ovo je moj način. volim te. (:
23.05.2010. (00:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"Reče mi, sine: Gledaj i
Dobro veče majko.
Gledam te zavedenom vlastitom riječju, gledam te u spletu tom -taj pogubni jugo, što ga poezijom nazivaš.
Svaka riječ formirana pod okriljem sklada, ruši i sastavlja trenutak, nakon svega: osvrt na napisano nije ništa više, tek hrana za ego. Ego (još jedan od onih pogubnih južnjačkih vjetrova.)
Ako je vjetar što ti usne suši, zavodi, zaziva -ako je nestalan i varljav.
Bolje da ga nije, bolje da ne pleše oko tijela i svijesti tvoje. Jer, sve što nestalnost nudi, jest raskol, pad, kaos.
Ne postoji iluzija savršenog kaosa, koju zeljela pokazati si.
U biti, iluzija postojećom se nazivati može, no kaos kombiniran sa savršenstvom u jedno. . .
To samo poezija je, ništa više, ništa stvarnije.
(Svake se noći javlja, majko. I čežnju mi kroz skale u nedogled vodi. Čini to tako savršeno. A ja tako malena, pobjeći od trenutnog zadovoljstva -nikada znala nisam.
A onda promijeni smijer, jugo moj. Pa se vitla kroz vijekove kojima bi zelio vladati.)
Kako je divno, kako je heroinski divno -osjećaj osjećaja, osjećaj Ne ispraznosti.
Makar suza, makar konačni pad, samo da praznine ne bude.
Zato pristajem na sve, majko. Sebična sam silno.
Dopustiti ću Jugu da mi haljinom ovlada, da ukloni ju. Dopustiti ću da me razara, jer i dok razara -tu je.
Majko, ponoć je prošla. I gubim lik djevojčice. Gubim ga, i osjećam se slobodnom i golom.
*no sada odmahni rukom na sve predhodne riječi. Nebo je plavo, a ja postajem žena.
Neka Jugo zaobiđe ljude, što ih se dobrima naziva.
A ti majko, ti pisati nastavi. To je tvoj način bijega, od sebe, u sebe. Sama svoje sklonište si. Ne shvaćaš koliko močna si, u tijelu žene, sa riječima što ih pred svijet bacaš.
a ovo, ovo je moj način.
volim te. (:
23.05.2010. (00:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...