Komentari

ringispil-u-mojoj-glavi.blog.hr

Dodaj komentar (62)

Marketing


  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Igračke neke, a? Od kuda mi je to samo poznato?
    Ova Igra MOŽE uspjeti, to je nedvojbeno jasno! Ne ovisi samo o tebi hoće li i s kojim dometom, niti približno, ali je također nedvojbeno jasno da ovisi i o TEBI! Kirurški precizno rečeno tebi je to jedna od 3-4 prilike u životu, moraš vidjeti sama sa sobom koliko ih je već prošlo, pa odlučiti možeš li čekati. Naime komfor, letargija, navike, mirna voda, kako hoćeš, jesu među osnovnim ljudskim postulatima, ali nas zapravo nikada ne zadovoljavaju do kraja. Moraš biti svjesna da realno biraš između ugodnog nezadovoljstva i zadovoljstva. Naravno da uvijek takvi izbori na sebi imaju izvješenu cijenu. Baš uvijek! A ti trebaš platiti...ili ne!
    Moje iskustvo govori, sasvim nedvojbeno, da se prilike ne smiju propuštati, da je sve prebrzo i prekratko za takav luksuz. Jer svaki propušteni lijep dan je zauvijek prošao, doista je tako, i ništa ga neće vratiti, još manje nadomjestiti! A doista lijep dan je samo onaj u društvu svoga para, partnera, samo onaj kada uživamo u osjećaju da on uživa u nama, s nama. Sve drugo su šarene laži, i obitelj i novac i moć i karijera i putovanja, SVE!!! Puki nadomjestci koji nikada ne ispune srce. I ti to vrlo dobro znaš!!! Jedan mjesec, samo jedan, takav, vrijedi neusporedivo s ičim, stoga ja osobno držim da zapravo nemaš izbora!
    Ponoviti ću svejedno da sve to nema veze s postotkom mogućeg konačnog uspjeha, ikakvom garancijom, ali svejedno jest ključno. Kada upisuješ fakultet niti približno ne znaš hoćeš li završiti na čelu multinacionalne kompanije, ali svejedno moraš prvo položiti prijemni ispit...tako nekako....

    avatar

    21.05.2010. (10:09)    -   -   -   -  

  • zločesta curica

    Savršeno mi je jasno da ovisi o meni.Ali, mislim da je sad kasno, teško da će ponovno poželjeti nastaviti komunikaciju kad sam ga zamolila da mi se ne javlja više...I znam da zna zašto- kako nije u pitanju samo njegova zakonita...Možda u nekom drugom gradu, u nekom drugom cirkusu, kako je napisao...Mi jesmo iznad toga-ali sve oko nas nije....
    Ne, nisam bila spremna platiti cijenu, mada znam da sam izgubila kako kažeš jednu od 3-4 savršene prilike u životu da doista budem sretna, pa makar i na kratko. No, nikad nisam znala uzeti nešto samo za sebe, a da ne mislim kako će to nekoga povrijediti-a ovdje je puno potencijalnih žrtava...Pa makar su samo u pitanju i njihove predrasude...
    A što se lomim,što znam kako nemam izbora-ma proći će, valjda.....

    avatar

    21.05.2010. (15:51)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Ne pretjeruj, trgni se i počni misliti, imaš s čim, za boga miloga!! Je li tebi danas kasno? Sutra? Pa kako je onda tako sigurno da je njemu? Kod ovih, ovakvih, prilika, kasno se ne broji u danima, niti u tjednima!!! Vjeruj da to dobro znam, možeš se pouzdati u tu procjenu! Tri, samo tri riječi i evo ga natrag! I u to se možeš pouzdati, na moju savjest! Nemoj samo sada uvoditi neke izgovore....rekla, pa porekla, i što onda? Možda se budete još dugo smijali toj anegdoti...u pauzama važnijih "poslova"?! Ne možeš, ne smiješ, preširoko kalkulirati, to nije dopušteno, nema toliko prilika! Ja sam jednom ukalkulirao rat, Domovinu, i dobio nisam ništa (blago rečeno), a čekati sam morao skoro 20 godina! Pacerski potez, ha?! Ljudi se od ostatka razlikuju jer uče i na tuđim pogreškama, pa razmisli!
    Naprosto vrijedi pokušati, jače je po definiciji od predrasuda, ičijih! Osobito precjenjuješ predrasude, rekla-kazala, odnos narod-određena osoba, a jako podcjenjuješ vrijeme i naviku!
    Zamjeraš se Onome gore, Sreći, kome god....najviše sebi, odbacujući svoju priliku. Tako se ne igra, ne smije igrati! I ne činiš TI nikoga žrtvom, doista ne, oko toga smo se nedavno složili, ha?!? Niti uopće možeš, pa da se i čitava potrošiš, učiniti suprotno, sve te potencijalne žrtve usrećiti! Samo sebe i još ponekog! Osim toga, mislim da malo jednoznačno slikaš i sebi bliske ljude. Koliko su oni tebi važni, možda bi te iznenadilo koliko si ti njima važna, TVOJA sreća!!! Ha?

    avatar

    21.05.2010. (19:00)    -   -   -   -  

  • zločesta curica

    Uh , Uzbudljivi , čvrsto sam uvjerena da nemam čime misliti...U teoriji svašta znam, ali u praksi, životu-pogubljena sam kako malo dijete...
    Poslušala sam te -poslala poruku i odgovor je stigao:))) Sad još samo dogovor za susret...
    Ako se ne uplašim i odustanem....

    avatar

    22.05.2010. (17:08)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Strah od čega? Čime te može povrijediti čovjek koji te tako uzburkao, kojega si ti poljuljala? Činjenicom da biste jednom mogli zaključiti kako ipak nećete uspjeti ostarjeti zajedno? Taj rizik možeš izbjeći jedino ako odustaneš trajno....Nikada ne možeš unaprijed znati! Posve su iste šanse za rasplet ovako i da ti se sada čini da je sve ružičasto, u osnovi, statistički, su posve iste! Mali je milijun mogućih razloga da vam je suživot ipak nemoguć, uvijek, to naprosto morate otkrivati, dan za danom, slagati ih na strane vage, pokušati izgladiti, iznaći kompromis!
    Ali to je jedna posve druga priča. Sada bi trebali uživati, jako, jedno u drugome, makar jednom, uz nadu da neće biti jednom, ali....Pa na koncu sutra jedno od vas može stradati u saobraćaju, razboljeti se, bilo što. Ne možeš se zbog toga odreći danas, ovoga tjedna. Prijeđi liniju, skini bar taj teret prvoga puta, prvih tisuću pitanja, mnogo će toga biti jasnije, ovako ili onako!
    Imam potrebu ponoviti i u svezi drugih ljudi, nije da nisu jako važni, ali su ipak drugorazredne važnosti. Njih možeš dobiti s vremenom, bar donekle, ali ako nemaš oko čega, zbog čega, što ti to zapravo vrijedi? Vidjeti ćeš da čak i sam taj adrenalin, jurenje krvi i misli, dobro djeluje, pokreće nas, pokreće Svijet, mnogo toga čini mogućim i bližim, življim. Da nam treba, svakome!!! Ako sada prebrodiš strahove, predrasude, biti će i jednostavnije, bliže, manje opasno, slijedeći puta.....bude li potrebno, jasno!

    avatar

    24.05.2010. (08:34)    -   -   -   -  

  • zločesta curica

    Neće me on povrijediti, toga se ne bojim....Samo, ja ću povrijediti drage ljude koji ne očekuju od mene takvo ponašanje....A ne znam prikriti-kod mene se sve može pročitati na licu:-((((Kako reći da mi se toliko svidio netko tko je bio sa druge strane ?????Mislim da se Onaj gore valja od smijeha....I da ima gadan smisao za crni humor....
    I ne tražim suživot, kraj balade, samo prvi potpuni korak u veliki svijet van mog dvorišta....
    I da mi savršeno logično sve to zvuči što mi pišeš, i da mi srce poskoči kad vidim pisamce na display-u, sve stoji.Ali razum se opire, a ne znam procijeniti što me toliko vuče ka njemu-tek snažna želja od koje mi koljena klecnu kad pomislim na njega, zabranjeno voće ili potreba da zbacim sve te okove koje su mi godinama nametali i što sam poslušno trpjela????

    avatar

    24.05.2010. (11:41)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Biti će sve zajeno, ha? Da onaj gore ima vrlo sofisticiran i na momente zloban smisao za humor sam puno puta tvrdio, je li?! Da bih jako rado izmjenio s njim nekoliko misli.....
    Step by step, uvijek važeće pravilo. Kome trebaš reći išta konkretno, sve dok iz nekog vrlo ozbiljnog razloga ne moraš? Ti si velika curka, a velike curke imaju tajne, znaš?!
    TEK velika želja od koje klecaju koljena...NIJE TEK, to je sveta pojava, jedinstvena, skladna reakcija srca i mozga, svih tvojih sokova zajedno i usklađeno! Koraci koji se pamte, koji su po definiciji jedinstveni i nezaboravni. Bio s druge strane pred dvadeset godina, petnaest, što već...to je nevažno. Tamo s druge strane bilo je poprilično dobrih ljudi uhvaćenih u ludilo, zamku podrijetla i življenja na krivom mjestu u krivo vrijeme. Također je bilo i zvijeri, ali, u povjerenju, nisam baš siguran da li puno više nego s ove strane. Na stranu sada ideje, ciljevi, pravednost.....čovjek ima neku granicu, koje god nacije, zvijeri pak nemaju nacionalne karakteristike.
    A na koncu, želja da se oslobodiš, posve, da sama prosuđuješ, postupaš i snosiš posljedice, odgovornost, je također posve legitimna. Svi to moramo nekada učiniti, kad-tad, to previše vuče!
    Hajde da dodam i nešto ne tako lijepo, ali iskreno, kako mislim, osjećam. Vi VRLO vjerojatno i nećete završiti zajedno, ali sigurno imate dobru priliku za poneki jedinstven događaj, doživljaj, nešto što će te onda držati, nositi, do idući puta. Učiniti potpunijom ženom, mirnijom, slobodnijom, svjesnijom nekih istina, realnijom. Spremnijom da uživaš u životu, spremnijom da se služiš darovima koje ti je spomenuti dao, da si učiniš život ljepšim, potragu ležernijom. Da zbilja iskreno podigneš glavu visoko svaki slijedeći dan i ne skidaš osmjeh s lica prečesto!

    avatar

    24.05.2010. (23:56)    -   -   -   -  

  • zločesta curica

    Stvarno ne znam što bih ti rekla-hvala na podršci je možda najbliže....
    Postoje neke stvari koje ne mogu upakirati u kutijicu i nalijepiti joj etiketu-crnu ili bijelu....E ovo je ta situacija.
    Tako nekako je i on rekao -ovo nije moj rat -kad je pobjegao od (njihove)mobilizacije iz Grada-heroja...Zvijeri, da dobro rečeno,moje osobno mišljenje je takvo -mada ga ni ponekim članovima užeg kruga ne možeš dokazati...Rekao bi Vaso Ladački..takav im bolje odgovaram-mala parafraza iz Ranog mraza.Pogledao ga možda?
    Znam i ja duboko u sebi da to nema perspektive, ne u onom konačnom smislu, ali moram sakupiti hrabrosti i odgovoriti na tih prvih tisuću pitanja....Poslije ću lakše znati odgovore-ili kako odgonetnuti koji su najbitniji-na drugih tisuću.
    Već me sad dotok adrenalina i osjećaj da postoji netko kome srce zalupa pri pomisli na mene (pa makar i malo laže, nema veze) čini potpunijom i odvažnijom.

    avatar

    25.05.2010. (13:03)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Nisam gledao film, tek prelistao knjigu, svojevrsni scenarij.
    A pretjerivanje zbog uzburkane unutrašnjosti, zbog pokušaja da budemo nedvojbeno jasni i uvjerljivi, ili naprosto da budemo sigurni kako smo skrenuli pažnju, uopće nije laž, prije tek pjesnička figura, ljudska reakcija! S tim da to s lupanjem srca, navalama adrenalina i najrazličitijih hormona, uopće ne mora biti pretjerivanje, kamoli laž!!!
    Ja sam s protokom godina sve sigurniji da ovo nije bio rat nikoga od nas koji smo bili tamo, s bilo koje strane. Bio je, što se učesnika tiče, čista besmislica, neka igra šaha udaljenih monstruma, Možda čak i posve nesvjesnih što pokreću i zbog čega konkretno, tek, kako običava biti kod velikih nesreća, suludi stjecaj raznih loših okolnosti u opakom trenutku. Jasno mi je da je lakše imati bližeg, poznatijeg, krivca, ali naprosto nije bilo tako jednostavno, dobri protiv loših dečki!
    Naravno da te čini potpunijom i odvažnijom, samosvjesnijom, a to je veliki dobitak, koji uz vjerojatne konkretne, lijepe, doživljaje obilato preteže na vagi, zar ne? Ako isključimo sitni postotak mogućnosti da se radi o bolesniku bilo koje vrste, što bi vjerujem već osjetila, ili hoćeš na vrijeme, zbilja nema tako puno stvari koje bi te natjerale da ga se odrekneš, da kušaš dio pravog života, usrećiš vas oboje na bar neko vrijeme! Kao prava velika curka, rekoh! Pokušaj malo naprosto ignorirati budućnost, ona će ionako doći....ili neće!

    avatar

    25.05.2010. (13:39)    -   -   -   -  

  • zločesta curica

    Moram priznati da ponekad zaboravim koliko razumijevanja imaš za ovaj Svijet oko nas i oduševim se što sam dobila priliku štošta od tebe naučiti...
    Vratila sam se na tvoj stariji post-Mir i shvatila to je to što želim, trebam , očekujem-samo mir, odsustvo ikakvog pritiska izvana osim onoga za kojeg mi srce i intuicija kažu da je dobar za mene-unatoč racionalnim zamkama koje analiza donosi. Da , i to sam shvatila-debelo pretjerujem u analizama i kombinacijama tipa što ako i zašto...A tebi kažem-mani, uživaj.Još jedna potvrda teze da najlakše zapazimo ( i zamjerimo) kod drugih onu lošu naviku koju sami imamo...
    Pustila sam , prvi put možda, nek stvari teku kako žele i kamo žele-tek uživam u svakom trenutku, slovcu, misli....Zavrtjela sam se na vrtuljku-pa makar mi i poslije bilo malo zlo od vožnje...
    Scenarij sam proslovkala-tako bih otprilike mogla opisati kako sam ga polako čitala i uživala, zato jedva čekam pogledati cijeli film.
    Ima li kod tebe nešto lijepo novo, neka crtica-gotov plan za prosidbu:-)?

    avatar

    26.05.2010. (22:44)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Drago mi je što ti u tonu osjećam mir, mir koji može donijeti samo osjećaj zadovoljstva, prvo sobom, pa onda i ostalima. Lagao bih da ne kažem kako mi je drago i zbog velikih riječi na početku......, mada ja zapravo mislim da sam naprosto s godinama postao cinik koji ništa ne očekuje nužno, niti se se klanja ikakvom autoritetu ili tkz. redu, pa onda malo jasnije, objekivnije, neobojeno emocijama, mogu vidjeti i razumjeti pokretačke sile i motive ovoga Svijeta.
    Tako da najiskrenije odobravam to što radiš, sa smješkom uživaš!!! Moramo se čim je više moguće pokušati riješiti nagona da popravljamo Svijet u bilo kom opsegu, ma i za milimetar izvan vlastitog djelovanja i razmišljanja. Činiti Svijet lijepim svojim postupcima i odlukama je dovoljna misija, koliko god to dosezalo! Činito dobro u svom mikrosvjetu! Kada bi bar svi to činili....A ti sada to radiš, sebi i još nekome!!!
    Još planiram, ali biti će ovoga ljeta! Razgovarah neki dan s Njom i naišli smo na prvu suštinsku stvar oko koje se ne slažemo. Na neku sitnicu smišljenu za nju je regairala u smislu, pa ne moraš mi stalno svašta činiti, meni je naprosto lijepo s tobom....čak i šutjeti i tek te kadikad pogledati, dok recimo gledamo Tv. Jednostavno te jako volim! U što ja istinski ne vjerujem, u skladu s gore napisanim stavom! Ne da me ne voli, nego da me iole trajnije može voljeti tek tako, bez obzira na sve, na ljepotu života i ono što joj činim lijepo...ili hoću! Malo se pobunila kada sam to preveo u suprotnom smjeru i rekao da ja ne bih volio da od sada nosi samo preveliku, vrećastu trenirku i bokserice, ne šminka se i ne zadivljuje me ponovo, izgledom, sexom, ali i intelektom. Da me uopće, recimo, sada ne zanimaju više mamini zemljani radovi, od kada i ona učestvuje, odnosno da bez obzira na sadašnju ljubav uopće ne mislim da bismo trebali suziti naše inetrese. Niti da bih to mogao, bar ne dok priroda ne učini svoje protokom vremena. Da mislim kako ću još dugo radije birati Zagreb i nešto u njemu, nego ružičnjak ili tatine besmislene trsove s kojih se još nitko nije napio poštenog vina!! Odnosno, mislim da nije do kraja shvatila, ili prihvatila, moj stav o nepostojanju stanja kroz duže vrijeme, nigdje, od muško-ženskih odnosa, do posla, obitelji, ili politike.....Razumijem njezino neiskustvo koje pothranjuje pradavnu ljudsku želju da se zaustavi vrijeme, stanje, onda kada nam se čini OK, ali opet smatram normalnim da argumentiram što ja o tome mislim. Misliš da sam preiskren???

    avatar

    27.05.2010. (17:38)    -   -   -   -  

  • zločesta curica

    Bilo bi dobro da uspijem taj mir zadržati kao trajno stanje, ali još uvijek imam trenutaka kad me pukne panika i strah zbog igre koju igram....
    Velike riječi?Samo sam bila iskrena.
    Misliš da ga čini sretnim što prihvaćam njegovu igru?Mudrica je to, poput tebe spretan sa riječima-sreća, ponavljam ,što sam od tebe toliko naučila, pa se osjećam sigurnije .A i znam ako imam kakvu nedoumicu da ću od tebe dobiti jasan pregled situacije iz drugog kuta.
    Hm, preiskren -ma samo si možda malo previše cinizma unio u situaciju koja to ne treba.Žene se inače puno ugodnije osjećaju u kolotečini, samim time što ona izaziva sigurnost-a nam je to jako bitno.Previše truda možda joj i smeta jer izgleda kako da joj ne vjeruješ da te voli zbog onog što jesi , nego zbog onoga što činiš. A ne vjeruješ, kako si rekao.I bez obzira što je to argumentirano, a možda i istina-da vanjski čimbenici mogu itekako utjecati na našu ljubav prema vama, tvrdoglavo ćemo odbiti u to povjerovati.Idealiziramo i vas , ali i sebe, svoje emocije koje vam poklanjamo.Tako nekako iz mog kuta to izgleda, nadam se da pomaže...Sad si mi dao odgovore na neke situacije iz prošlosti...
    A to što uživa u radu sa tvojim roditeljima -za razliku od tebe-normalna reakcija.Kad volimo, drago nam je sve što je sa voljenim povezano, jednostavno bi rado činile sve što ima veze sa najdražim -pa bilo to pecanje, vrtlarenje, uzgoj recimo fazana...A roditelji su posebna
    kategorija, osobito ako su je lijepo prihvatili-oni su primarni izvor onoga što je čini sretnom-tebe.Bar u početku, jel(ipak imam malo više životnog iskustva pa si mogu dozvoliti malo cinizma :-))

    avatar

    27.05.2010. (22:55)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Misliš da postoji netko bez napada straha, panike, kako je sve krivo, kako će loše završti, kako je krivo shvatio? Ako isključimo budale s jednodimenzionalnim pogledom, čisto sumnjam...
    Naravno da ga činiš sretnim, ushićenim, hraniš odjednom nekoliko muških najdubljih potreba, njegovu želju za tobom, za ženom koja ga je očarala, njegovu taštinu i strast!
    Mda....znam da pretjerujem s cinizmom kadikad! I sam sam sve pokušao relativizirati uvodeći faktor vremena, dužeg vremena, dosadu...svašta tako. Ali meni uopće teza da nekoga netko voli zbog toga ŠTO JEST zbilja odmah zvuči malo idolopoklanjački, pretjerivanjem. Najprije jer savršenih ljudi, tako velikih da bi se tome i približili, zapravo nema. Ti bi valjda svojim sjajem, aureolom, trebali opčiniti okolinu, pa i partnera, ha? Moj cinizam mi govori da ono što činimo, doduše i zbog onoga što možemo, kakvi jesmo, znatno više uljepšava Svijet, ima puno više izgleda da nekome donese lijepo, opčini ga! Slušati pažljivo i činiti najljepše što uspijeno smisliti i što možemo i znamo!¨To je moj najkraći recept! Sve drugo vuče mi malo na bajke i na nepriznavanje sivila svakodnevnice, ubitačnu rutinu, silne sate, dane.....koje treba ispuniti! Na koncu, mada bi me neki prije prozvali bahatim, nego li preskromnim, ja sam svjestan da će kad-tad naići objektivno ljepši, pametniji, uzbudljiviji...bilo što, pa to što ja jesam više neće biti centar Svijeta. Ako dopustim da fokus luta, odmjerava i uspoređuje. Što se NIKADA ne dešava u ispunjenosti, zadovoljnosti, u bilo kojem smislu, i sreći! Ne misliš?
    Starci, hja, ja to vidim da je staroj dosadno pa uzgaja koješta oko kuće, što ranije, dok je radila, nije, a stari smišlja ideje kako zbrisati kontroli, pa je i vinograd, tj. klet, OK. Odnosno pomoći im kadikad treba, ali to nema veze s užitkom, bar ne mojim. Možda ona može uživati i u kopanju, slažem se, ali naprosto ne vjerujem da je tako prečesto!!!

    avatar

    28.05.2010. (17:43)    -   -   -   -  

  • zločesta curica

    Daj mi pokaži osobu koja stvarno i iskreno uživa u radu sa roditeljima:-))) ,ali to je dio života i poslije, kad ih ne bude bilo , mogli bi zažaliti za nekim propuštenim prilikama....
    A ti kao da si malo ljubomoran što i oni dobivaju svoj dio pažnje i vremena tvoje ljubljene-misliš da je to mogla korisnije uporabiti?
    Mi žene jesmo manje racionalne i možemo pretjerivati-pa zar nisi do sad shvatio?Slažem se da se treba truditi-ali ne i pretjerivati.Sva ta iznaneđenja, organiziranje izlazaka, zabave možda malo osjeti i kao pritisak, ima obvezu da uživa i kad joj baš i nije do toga jer se toliko trudiš...
    Popusti malo, pusti da i ona određuje tempo ....I ne govori NIKAD kako sumnjaš u njene emocije i način kako te doživljava.To nepovjerenje nas jako boli...
    Uh, gle mene pametne-baš te zasipam savjetima kako kakva self-help literatura:-)))
    Kažeš usrećujem ga? Pa nadam se....Poslala sam mu jedan postić-onaj o plagijatu;-) i čovjek je bio blago rečeno oduševljen:-))))
    Naravno, ne bih mu rekla za blog, pa velika sam curka koja je naučila da je potrebno imati tajne....

    avatar

    28.05.2010. (18:48)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Ljubomoran je malo preteška riječ, dapače drago mi je da se slažu, da imaju zajedničkih tema, ali otprilike jednako kao što mi je drago kada uživa u svojoj naprednoj kemijskoj grupi i njezinom uspjehu na takmičenju. Razmišljam o tome kao o još jednoj loži, dijelu njezina života koji je njoj važan, koji mora upražnjavati da bi bila sretna, pa i naprosto to što jest, ne zanoseći se i ne želeći uopće da ja budem jedina takva loža. Ili poput hodanja prirodom koje ju oduševljava. Ali to sve nema veze s našim načinom života u načelu.
    Obveza da uživa? Nije to oximoron, apsurdna konstrukcija? Ako nemaš važan razlog, teret, zašto ne bi uživala, željela uživati? Ne mislim to nimalo sebično, sasvim bez ikakavih loših misli sam preknuo neke svoje navike koje nju nisu zanimale i oduševljavale, bilo da je rekla, bilo da sam sam shvatio. Ostatak, zajednički, zbilja ne vidim zašto ne bi trebalo koristiti koliko god se može. Pa ja već dosta godina pokušavam smanjiti i vrijeme spavanja na moguć minimum kako bi otvorio više mogućnosti, da vrijeme, dani, ne prolete prebrzo!
    Ja uopće ne sumnjam u njezine emocije, niti krajičkom uma, to sam i jasno rekao mnogo puta, ja samo ozbiljno sumnjam u svaku pojavu savršenstva koje traje beskonačno samo po sebi, a ima išta u svezi ljudi! Naprosto nisam siguran da bih jednako volio recimo ženu koja bi se udebljala 30-40 kila u kratko vrijeme, zapustila se ili bitno smanjila uživanje u sexu samnom....s kojom ne bih više imao o čemu razgovarati, ili što slično. Pa onda to samo prevodim u obratnom smjeru. kako to kažu u romanima, ne vjerujem u bezgraničnu, apslutnu i neovisnu ljubav!!!
    Naravno da ga usrećuješ, jako je, jako, malo stvari koje mogu i približno usrećiti muškarca poput osjećaja da očaravaju ženu koja je njih očarala, to nikada ne smiješ previdjeti, dopustiti si da u to posumnjaš, igubiš iz računa....Možda, ja mislim i prilično vjerijatno, čak i bitno jače nego li je obratno. Ona priča o velikoj djeci, sjećaš se...???

    avatar

    29.05.2010. (10:14)    -   -   -   -  

  • zločesta curica

    Pa u čemu je problem ako je sve kako kažeš?U različitom poimanju definicije bezuvjetne ljubavi?Ona u to vjeruje, ti ne, ako sam dobro iščitala iz napisanog, i tu su nastali mali valići na površini savršenog mira?
    Oksimoron ili ne, ali kad se netko jako trudi oko tebe imaš nekakvu obvezu prema njemu.Pa makar mu pošteno reći kako pretjeruje i da nema potreba toliko se davati, da je sasvim u redu i manje.No, tvoj život , osobnost je prilično dinamična, nemirna, istraživačka-a to zna biti zahtjevno za partnera.I znam da si svega toga svjestan i ne vidim što bih ti uopće o tome imala govoriti.Možda uspori i uživaj:-))
    Dakle moj dječačić uživa u pažnji koju mu poklanjam?Stekla sam dojam da se i pomalo ustručava , kao da se ne osjeća doraslim , ili da ne želi biti naporan...Misliš li ti da negdje griješim ako mu pokažem da nisam klasičan primjer ženskog roda(dobro, ovo je malo bahato, misli se na lako osvojive) i da sam oprezna pri svakom koraku naprijed ?Da želim prvo sve raščistiti -prvenstveno sama sa sobom- prije no što se upustim u vezu koja je u startu prilično komplicirana?A opet, ne mogu mu lagati i otpiliti ga sa izgovorom da me ne zanima...Tko bi meni ugodio, jel:-)?

    avatar

    29.05.2010. (19:02)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Uvijek se dovoljno pametni muškarci, bar malo ustručavaju, osjećaju prema vama, lijepim, pametnim, rječju osobitim, makar mrvicu inferiorni, rekao sam ti to već ranije, sjećaš se? Ne griješiš uopće pokazujući mu da si osobita, da razmišljaš o koječemu, neće ga to otjerati. Samo pokušaj biti bar približno istinita, ne da ispadne kako te baš ne zanima jako, pa stoga razmišljaš. U grubo rečeno, treba steći dojam da bi još jučer uskočila u njegov krevet, kada bi bili vas dvoje sami na svijetu...tako nekako, ali kako nije taj slučaj treba ti vremena. Vidjeti ćeš, tada će biti beskrajno strpljiv i pažljiv, prezadovoljan sasvim malim znacima pažnje, intimnosti, tako to...dokle god, u razumnim okvirima, budeš trebala takvo stanje, odnos. Ne znam koji puta ponavljam, muškarci zauvijek ostanu u nekim segementima mala djeca, pa taj odnos, princip, igračaka i hranjenja taštine sigurno daje rezultate kakvih se ne bi nadala gledajući iz svoje, ženske, perspektive. I još nešto, sasvim moje osobno zaključivanje, pokušaj biti čim iskrenija, neka ti bude malo tabu tema. On zna za međunacionalne dileme u vezama, za žensku nesklonost prema oženjenima u načelu, koješta zna, pa mu možeš reći svoje dileme, nisu samo tvoje, a njemu će pasti kamen sa srca, jer sada ga zanima ponajviše prilično jednodimenzionalan odnos, malo pretjerano rečeno, ali da budem sasvim jasan, odnos ženke koja ga je opčinila, odnos prema mužjaku, muškarcu u esencijalnom smislu... Sve drugo razumije, podržava, spreman je pomoći....
    A ja... ma znam da kadikad dramim, prekalkuliram, pokušavam preduhitriti i sudbinu, kontrolirati.....i da svi ne moraju misliti kao ja. Znam i da je Ona najpribližnije mom idealu što sam sreo u posljednjih puno godina, pa uopće ne tražim kruha preko pogače, samo mi je valjda i samom malo neobično da se ostvarilo. Pripaziti ću na jezik, pa i veliki dečki mogu imati tajni, ha?!

    avatar

    30.05.2010. (19:44)    -   -   -   -  

  • zločesta curica

    I jesam iskrena, no zbog ograničene komunikacije -ugl. u pisanom obliku, možda nije sve dovoljno jasno.Prvo što sam mu rekla je da smo na suprotnim stranama...I da bih se uvukla u njegovo naručje samo da smijem i znam kako...Može li biti iskrenije?
    U prosjeku , svakih pet minuta promjenim mišljenje-odlučim da hoću zaigrati na sve ili ništa, a onda me relnost lupi po glavi...I da , trebam vremena, ali se sve plašim da ako do sad nisam donijela konačnu odluku da mi ni još koji dan razmišljanja neće pomoći...Nije mi inače svojstveno igrati se sa nečijim emocijama i ne osjećam se lijepo što mu ne mogu dati definiran odgovor...Ali kad ne mogu.Najgore od svega što sam se nakon prvog prekida komunikacije ja prva njemu javila...I tako mu ulila dodatne nade ...I sad možda izgleda da se igram, da koristim svoj"povoljniji" položaj -jer je on osjećaje, nakane, očekivanja jasno definirao.I sad se osjećam pomalo krivom što zavlačim, što nisam sigurna u vrijednost mogućeg dobitka....Točnije , osjećam da je tužan, i boli me što mu to činim, ali ne mogu dozvoliti da grižnja svjesti bude ta koja će prevagnuti i da zbog toga odlučim biti njegova.Jer onda tek nećemo imati nikakve šanse...Reci, griješim li što tako razmišljam?
    Gleda drame-mogli bi organizirati interno natjecanje tko je veći drama-queen(king) od nas dvoje u zadne vrijeme:-))))A to što sami sebe sabotiramo-pa samo obrambeni mehanizam radi...I ja ću dobro pripaziti što pišem, dok ne budem načisto sama sa sobom-ako je to uopće moguće.....

    avatar

    31.05.2010. (10:19)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Jasnoću je leko dobiti, znaš kako se kaže repetitio....., pa se to može i ovdje primjeniti! Dapače, umjesto da mu daješ nove igračke, uvijek vrijedi ponavljati stare, imaju solidan vijek trajanja, bez brige.
    Ne griješiš što se bojiš pogrešne odluke ili odluke zbog pogrešnog motiva, ali nisam baš siguran da si u stanju odvojiti motive. Na koncu i osjećaj grižnje savjesti nemamo baš prema svakome, mora nam biti stalo. Mislim i da se previše opterećuješ, kalkuliraš bez potrebnih elemenata. Mislim da trebaš otići nekamo s njim, gdje vas ne poznaju, makar samo na večeru, malo duži razgovor, ili već što osjetiš da želiš u toku toga. Jer možda oboje pretjerujete, možda se vaš žar pokaže zapravo slabijim od procjene, možda se ugasi sam od sebe, možda uopće niste tako idealni partneri....recimo! Pa će se sve riješiti samo od sebe i ostati lijepa uspomena, lijep pokušaj. Ili nasuprot, možda se pokaže da uopće ne smijete imati dilema, da su sve poteškoće male obzirom na cilj, dobitak!
    Znam da imaš vrtlog u glavi, ali pokušaj ipak biti velika curka, malo manje dramiti. I da vodiš ljubav s njim jednom-dva puta i gotovo, ništa se tako strašno neće desiti, iskusiti ćeš nešto drugačije i ostati ista ti. Nitko zbog toga ne izgubi dio sebe, ne postane ne znam što....zbilja za kratko vrijeme ostne tek iskustvo više, mudrost procjene veća. Samo logistički osigurajte "sigurne" uvjete koji ne uvlače druge u kombinaciju. Što to loše vas dvoje možete jedno drugome učiniti? Pa normalno je i da pogriješiš, čak i više puta, ali ne mora štetiti nikome drugome. Sama sebe češ već, pred sobom, relativno lako ispričati. To je obrambeni mehanizam koji svi imamo! Zbilja mislim da vrijedi pokušati uz takve osjećaje, strast. Na koncu jedno nećeš postati sigurno za nekoliko dana ili tjedana, pametnija i vidovitija...samo ćeš se utaman mučiti i mijenjati odluke. Slušaj me, tim redom, večera, razgovor....pa ako što osobito osjetiš, idite dalje!!!

    avatar

    31.05.2010. (13:25)    -   -   -   -  

  • zločesta curica

    Vidjet ćemo..Trenutno se ne možemo ni naći na kavi jer su nam rasporedi prebukirani.A ja, onako tipično ženski , pomislim ponekad da mu je potrebno malo više volje -pa ne živi 150 km od mene...
    Pošaljem mu pokoji Balašev stih-i dobijem drugi kao odgovor....
    Svejedno, negdje duboko u sebi osjećam kako je ovo trenutno najbolje što mi se događa jer imam priliku naučiti nove stvari, nositi se sa novim emocijama ma koliko konfuzne bile..Ionako kažu da ne rastemo i ne učimo kad nam je dobro...Već sad osjećam koliko me je ovo iskustvo obogatilo ,potpuno neovisno o daljem razvoju situacije.
    No, imam drugih pitanja...Jednom si rekao kako ti nije bilo bitno što je odabranica tvog srca tek obična seljančica(mislim da si tako napisao-nemoj se uvrijediti ako nisam dobro upamtila) za jednu svoju ljubav.Misliš li da i drugi muškarci tako osjećaju, da su spremni odabrati za partnericu nekoga tko nije , po vanjskim, očekivanim, čimbenicima, idealan izbor?Naravno, ako postoje ostali čimbenici-osim fizičke privlačnosti, da se razumijemo.

    avatar

    31.05.2010. (22:58)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Ubi me ova vodurina, čitav dan sam po vani, pokušavamo nešto pametno i koliko-toliko smisleno organizirati jadnim ljudima....Kaos je tek pridvečer počeo prelaziti u nešto smislenije. Kako glupih i nesposobnih ljudi ima, znam i sve ne vjerujem, svaki puta iz početka! Valjda će i kiša ipak makar bitno smanjiti. Čujem da je i kod vas opako visok vodostaj. Ali nema neposredne opasnosti, ha?!
    No...mda, potrebno mu je malo više volje, kažeš. Vjerojatno i jest, ali nemoj upasti u pogrešku pa tu tezu dalje raščlanjivati svojom logikom. Teško možeš što istinito zaključiti, jer ne poznaš dobro njegov mentalitet, ne znaš pitanja i zaključke u njegovoj glavi, nedoumice... Bar je jednako vjerojatno da bi zbilja mogao pokazati više elana i da on, takav kakav već jest, to ne može u danim okolnostima. Pisao sam ti jednom o svojem budalastom principu da nikada ne pitam dva puta....samo jedna kvaka koja me sasvim sigurno ostavila bez više od poneke žene kroz godine. A sličniš brana, crta, osobnih ograničenja, ima koliko hoćeš među nama. Pa je uvijek bolje pitati nego nagađati, špekulirati, makar u šali pitati za ono što te zanima ili intrigira.
    Naravno da će ti pomoći novo iskustvo, pa već ovo kotrljanje svih mogućih kotačića u glavi i duši, kolanje hormona, svašta nešto vezano uz njega, je dragocjeno, jedna od svrha života! Ne bih jedino rekao da ne učimo kada nam je dobro, uvijek učimo kada nas nešto dojmi, impresionira, mislim podjednako dobro i loše, samo što su Svijet, međuljudski odnosi, okolnosti i sve, skoro uvijek tako komplicirani da i nema čistih, lijepih, isključivo dobrih iskustava. To bi možda bilo moguće tek na pustom otoku, sa samo dvoje ljudi....
    Apsolutno tvrdim da muškarac puno jednostavnije odabire ženu, s puno manje predrasuda, da mu je potrebno znatno manje društvenog pakovanja. Zorno rečeno, onoliko koliko ti osjećaš da bi mogla odstupiti od društveno prihvatljivog izbora, ekvivalenta, slobodno poduplaj kada razmišljaš o muškoj logici! Bez ikakvog pretjerivanja. Da, rekao sam da je moja Kanađanka bila obična seljančica, u usporedbi samnom tada. Koliko god sam bio mlad vidio sam dosta Svijeta, bio sam pažljivo izgrađivan proizvod mame i bake i s dvije godine zagrebačkog, studentskog iskustva. Prema njoj svjetski čovjek! Pa ipak, nikada više, NIKADA, nisam osjetio ljubav kao fizički osjećaj u grudima, stomaku i glavi. Osjećaj stapanja duša, na ne tako kratke trenutke doslovno stapanje uma s njom! Ona je bila moja druga polovina, uopće ne sumnjam u to, niti sam tada i sekunde sumnjao. Bila je medicinska sestra, ali je sasvim bilo svejedno što je i odakle je. DOSLOVCE! Ili što joj je otac bio s "druge" strane, ili što je između strana odabarao niti jednu i otišao. Ja doduše nikada neću saznati je li ta pojava meni ispala tako unikatna i zbog toga što za nju postoji samo određeni vremenski okvir mladosti. Možda s godinama, svim mogućim iskustvima, naprosto zatvaramo neke senzore, prilaze sebi, mijenjamo rezone i osjećaje.
    Ali bez obzira na ekstreme takvog tipa, i dalje sam uvjeren da mi uopće ne bi bilo važno kod žene ništa osim da mi se jako sviđa, da se vrlo ugodno osjećam s njom i da imamo slične životne poglede i interese, da nam je život zabavan, lijep! Pri tome sasvim hladno isključujem baš sve drugo, vjeru, naciju, edukaciju, novac, godine, obitelj....i sve ostalo što mi nije palo na pet! DOSLOVCE!
    Sasvim je međutim druga stvar objektivna stvarnost da se ljudi nalaze, sreću uopće u sličnim krugovima, da imaju o čemu razgovarati samo s nekima, da su smislu muško-ženskih odnosa često strašno različito odgojeni i formirani, da su im želje dijametralno suprotne, da su nespojivo različito inteligentni....i tako dalje, i tako dalje! Ali za ništa od toga nije bitna ikakva forma ili norma, išta za što se ima potvrda. To se sklopi ili ne, to se osjeti rijetko...ili ne! I muškarci zbog takvog osjećaja, osobito uzvraćenog, čine svašta, bez pretjernog analiziranja, čak i s one strane svake logike. To je zbilja tako!

    avatar

    01.06.2010. (22:28)    -   -   -   -  

  • zločesta curica

    A valjda znaš onu kako svemir i ljudska glupost nema granica....Znam koliko te obveze pritišću , hvala što uopće u takvim okolnostima imaš vremena i volje odgovarati na moje šašave upite.
    Ne znam što bih više mislila o svemu, posebice jer nisam dobila povoljne informacije za dotičnog gospodina , a i neki detalji unutar komunikacije su mi se činili malo spornima kad ih hladnorazumski analiziram-previše manipulacije na račun mojih zbrkanih emocija, neke čak sa točnom namjerom izazivanja grižnje savijesti-a to mi se jednostavno ne sviđa.Otpor u meni samo raste umjesto da se smanjuje...u stvari, dan prije tvog odgovora , sa olakšanjem sam prihvatila prijedlog prekida igre riječima.Ne sviđa mi se to, pa nije moguće da ne može sjesti i napisati mi pošten mail, odvojiti sat da skokne do mog grada-pa treba svega 15-20 min da se nađemo...I tako, do pobune instinkta -koji vrišti u meni da ponavljam obrazac i vraćam se tipu osobe koja me je skoro uništila.U nedjelju je bila dogovorena kava, a mene od jutra zbog toga fizički boli želudac..No, iskrsnulo je nešto sasvim drugo-pa sam otkazala popodne-i neopisivo olakšanje...to je definitivno znak da je prihvat prekida igre dobro rješenje,zar ne?
    Sad ću dati max kako bih se sabrala, a i neke druge probleme koji su iskrsnuli riješila....
    Hvala na odgovoru-trebao mi je uvid zbog jedne druge situacije...
    I da,hvala na brizi, mene potopiti neće, srećom je moja rijeka podalje od kuće, a evo jutros i malo sunašca:-)

    avatar

    03.06.2010. (09:21)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Da, kiša je stala, još da se Dunav udobrovolji....Ipak, bolje je, puno. Još ćemo noćas biti u stožeru, pa evo spojiti ću ugodno i korisno. Pod korisno mislim na način da mi ne bude preteško ne zaspati do ponoći...
    Žao mi je što je tako, što tako osjećaš, ali te posve podržavam da vjeruješ, prvo tom svom osjećaju, a i zapažanju kako se ne ponaša primjereno. Ima, znaš to i sama naravno, i neki postotak vjerojatnosti da je ipak nesporazum, šum u komunikaciji, da ste prekombinirali, ali doista je čudno da nema vremena za sve to za što, posve razumljivo, treba i mora imati vremena. Također, moraš biti sigurna da nije pretegnulo ružno sjećanje, poistovječivanje, svođenje na neki bivši nazivnik. Za to ne može biti kriv....Ali, kažem, kada to još jednom prođeš, proanaliziraš, a i dalje ne budeš imala dobar osjećaj, postupi u skladu s njim. Jer taj dojam, osjećaj, instinkt, je zbroj svega tvog znanja, informacija, iskustva i psihičke kostitucije, to si rječju ti i tome moraš vjerovati, pouzdati se! Ili izdaješ bar dio sebe, siluješ situaciju i vučeš vraga za rep. Kakva god stvarnost doista bila (ako to uopće postoji), ne možeš znati, a ne vrijedi rizikovati bez dobrog osjećaja. Bar nećeš jednom sebi reći, znala sam, a ipak sam učinila glupost. Ovako puno mirnije, makar koliko još srce kadikad drugačije zatreperilo, sebi možeš reći da si učinila najbolje što si znala i umjela! A to nije malo! Puno bi nam život bio mirniji i ljepši da to svaki puta možemo reći, da ne nasjedamo na slatke opsjene, unutarnje slabosti i priglupa nadanja!
    Uopće, zapravo me svaki puta naljute muškarci koji griješe nečinjenjem kada već čuju ono što si ti njemu rekla. Mogu razumjeti nedoumice, kriva zapažanja, ali ZNATI da te želi iznimna žena i dalje se poigravati mačke i miša, to ne podržavam! Ne jednom sam bio na kavi s Anđelom, u Zagrebu, pa i prije nje, tek da ih lijepo iznenadim, ili ako sam načuo, naslutio, da bi joj to trebalo...ili pisao male romane, ovako ili SMS-om, slao cvijeće, ili već nešto, jasno i nedvojbeno! Shvaćajući koliko takve stvari znače svaki puta iznova. Kako meni, tako i svakoj ženi. A kada shvatimo to za ženu do koje nam je stalo, zar imamo izbora, ako smo dobronamjerni, ili uopće normalni ljudi?!
    Hajde dakle, rješavaj što trebaš, glavu gore, osmjeh na lice i pažljivi pogled ispod trepavica! Jer Svijet se vrti i dalje, a sutra je novi dan!

    avatar

    03.06.2010. (22:11)    -   -   -   -  

  • zločesta curica

    Postoji mogućnost da sam se uplašila, preburno reagirala na neke elemente ružnog sjećanja, ali ne , ni sad mi nije jasno kako ne može -ako tvrdi da mu je baš toliko stalo-ne učiniti baš ništa osim poneke poruke?Ili su opisi tvog načina udvaranja postavili malo viša očekivanja;-))?
    Svejedno, od samog početka sam imala osjećaj da izdajem sebe-baš kako kažeš silujem situaciju ne bih li se riješila tereta odgoja i prošlosti.
    I kako samo znaš da unatoč razumnom rješenju srce zatreperi??-ali je duša mirnija.
    Naravno da se Svijet vrti dalje, ne zaboravljam se smiješiti i pažljivo gledati oko sebe:-))))
    A problemi -zdravstvene su prirode- rješenje imam, samo moram čekati da prođe-ništa nerješivo...

    avatar

    04.06.2010. (19:01)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Kako znam? Ha,ha,ha...mnoge sam teške bitke navedenog trojca doživio i proživio, valjda stoga znam, prilično točno, koliko treba vjerovati duši, koliko je, mnogo puta, slatko i izazovno poput sirena, poslušati srce...ili podjednako primamljivo, glumiti frajera iznad ostalog i ostalih, koji hladnim razumom reža poput skalpela! A onda ostanem svejedno sam i zapravo se broji samo mir, spokoj u duši, dobar osjećaj....ili onaj drugi, zar ne?!?
    A za očekivanja mislim da sam ti već savjetovao, nikada ne povjeruj da su ti previsoka! Ne mogu to biti iz jednostavnog razloga. Ona su samo zrcalo tvojih osjećaja, tvojeg reda važnosti prema nekome. Ti bi njemu tako nešto lijepo i dobro učinila, činila, i zato to i očekuješ od njega. S pravom, punim pravom! Jer ako ti njemu, bilo kome, nisi u tom redu važnosti, onda ionako nema veze.....Jeli tako?! Primjerice, imaš li velika očekivanja od svoga poštara? Ne, vjerujem, jer mu ništa niti ne nudiš, uopće ne postoji osobita, viša, jednađba, balans.....Malo, ili ništa, za isto toliko! Imaš još ipak puno godina do doba logičnog i za polovična rješenja.....u najgorem slučaju! Sada nikako....želiš dati puno, skoro sve, a za tako nešto mora postojati i visoka cijena. Takve se stvari ne dobijaju jeftino, čak sam siguran da je loše po definiciji i pokušati ih prodati budzašto...recimo u trenutku slabosti, rezigniranosti. Upravo tom logikom sam uvijek smatrao da je logično, normalno i sasvim prirodno osobitim ženama prilaziti na osobiti, birani način!
    Mda...znaš da me veseli što ne zaboravljaš, ha?!

    avatar

    07.06.2010. (22:39)    -   -   -   -  

učitavam...