Komentari

matejuska.blog.hr

Dodaj komentar (23)

Marketing


  • gustirna

    Bravo, jube! :-)))
    Jutros mi se smrklo kad san vidila oti članak u Slobodnu!
    Ne damo našu lipu kužinu!

    avatar

    20.05.2010. (22:17)    -   -   -   -  

  • čiovka

    Nisan ni tribala virit. Odma san znala o čemu je rič! :-)

    avatar

    20.05.2010. (22:43)    -   -   -   -  

  • marchelina

    gustirna
    e, tako nismo dali ni rivu...:)

    čiovka
    znači već se i na Čiovu šuška od tomen? :))

    avatar

    20.05.2010. (22:46)    -   -   -   -  

  • gustirna

    Riva je bila prevelika i slabo strateško misto, a Matejuška je taman mira za obranit i može se postavit barikade i utvrdit se u ribarskoj kućici, a imali bi i mornaricu. A svi znamo plivat i ronit tako da smo rješili i diverzantske akcije. Zvat ćemo se "Slobodna Matejuška". Ti ćeš bit Prle, a ja Tihi. A mozak - nećemo ga sad imenovat, jel'da - stogo pov.! :-)))

    avatar

    20.05.2010. (23:32)    -   -   -   -  

  • marchelina

    hahahahahaha :)))))))))))))))

    avatar

    20.05.2010. (23:36)    -   -   -   -  

  • Bugenvilija

    duhoviti komentari ali sam preumorna za skužit o čem je riječ.
    stoga dođem izjutra :))

    avatar

    21.05.2010. (00:26)    -   -   -   -  

  • umorni klavijaturist

    a, evo ovo:
    AKO PADNE ZAPADNA OBALA ZBOG INTERESA KAPITALA BEZ IKAKVOG OTPORA ,ONDA JE BOLJE DA VIŠE NE KOMENTIRAMO NIŠTA ,NEGO ODEMO NA FACEBOOK I POKRIJEMO SE UŠIMA !!!!!

    avatar

    21.05.2010. (00:54)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    Nikako ne bih uspoređivao rivu s ovim... Ovo i u segmentu Matejuške / Gusara (urnebesna budalaština) i u segmentu Zapadne obale / Hotela Marjan (klasičan primjer kad kapital uzurpira vlast nad gradskom politikom) i u segmentu zgrade HZZO-a (ideja na bazi upale mozga) miriše na teško zlo. Svaki otpor ovim projektima je iz temelja racionalan. Slučaj riva je, naprotiv, bura u čaši vode. U otporu spram novog uređenja rive bilo je puno više histerije i apriornosti nego racionalnosti. Kažem apriornosti zato što se - sjećam se kao da je jučer bilo - narod masovno pobunio protiv same ideje da bi riva bila preuređivana u modernom tonu, i kao nešto o čemu je prva površna asocijacija da bi to bilo ''hladno i futurističko'', prije nego li su uopće vidjeli projekt. Jer je eto grezo zvučalo da će romantična riva biti popločena nekim tamo materijalom koji u svom nazivu sadrži i ''-beton'' (naime, ''tehnobeton''). To se temelji na predrasudi da se nešto što se zove ''tehnobeton'' (mada uopće ne izgleda ''betonski''!) automatski isključuje s mogućnošću da riva nastavi biti romantična i da zadrži svoj poznati ''duh mjesta'', da ostane ''dnevni boravak grada''. Inicijativa je s političke strane sigurno bila problematična - naravno da je netko tu oprao neke novce i da je nešto zamračeno. Ali ludost je taj projekt kao projekt dovoditi u istu rečenicu s ovim Plejićevim prijedlogom, Kerumovim proširenjem obale pred hotelom ili bolesnom idejom da se nadozidavaju katovi na Šegvićevu zgradu. Jer nova riva je prije svega jako, jako dobar projekt. To je za pet klasa iznad one brljotine Marmontove, na primjer. Projekt ima točno tri objektivne mane: 1) predimenzionirani nosači tendi (koji zapravo i nisu mana projekta, jer u projektu su puno manji, nego je negdje u procesu izvođenja došlo do kratkog spoja); 2) uniformirani štekati (što samo ovisi o uredbi gradske vlasti da mijenja ili zadržava); 3) pogrešan izbor nijanse: prejak odsjaj od sunca na superbijelim pločama. Ali ona supstanca, jezgra projekta - sjajno rješenje pretapanja popločene promenade u ''izbušeni'' pojas s palmama i drugim biljkama, uz izvanredno dizajniranu urbanu opremu - je čak toliko dobra da je ove tri bočne falinge ne mogu ozbiljno ugroziti. Primijeti koliko je riva i dalje popularna, kako ona nimalo nije posustala u svojoj funkciji ''dnevnog boravka'' - garantiram ti da mnogi koji na van misle i govore da riva ništa ne valja (jer su odasvud čuli da tako treba misliti i govoriti) - ni ne znaju da im se zapravo sviđa. I nikada to ne bi priznali, sebi ni drugima.
    Ali čak i za one kojima će se riva i dalje uporno ne sviđati (priznajem pravo i na takav subjektivni stav - arhitektura je to ipak, pitanje ukusa), objektivno se ni u kom slučaju onaj ondašnji, uvelike iracionalni otpor ideji da treba preurediti i modernizirati rivu ne može stavljati u istu rečenicu s potrebom da se brani Matejušku i Zapadnu obalu od ovog politički, civilizacijski i arhitektonski očito zloćudnog prijedloga (natječajnog programa).

    avatar

    21.05.2010. (01:49)    -   -   -   -  

  • marchelina

    Dragi Pero,

    Zanimljiv stav, ali ajmo po redu:

    1.Obnovi Matejuške se baš i nismo odupirali, možebitno zato što nam je ime i prezime glavnog projektanta ulijevalo nekakvo povjerenje i na neki način garantiralo da se neće i Matejuška pretvoriti u hiper-super-ultra-kibernetičko uzlijetalište za svemirske brodove.

    2. Popločavanje rive tehnobetonom, pred nosom Diklecijanovoj palači, izuzimanje upotrebe kamena, pa... to je čista perverzija. Ubili su dušu rive.

    3. Riva nije i dalje popularna zato što nam se ovakva kakva je sad sviđa, nego zato što je riva srce grada, tu se oduvijek živjelo i šetalo, tu je naš centralni dodir s morem, dakle, tu smo i dalje iz jednostavnog razloga što je to JEDINA riva koju imamo, a Split bez rive nije Split. Druge nemamo. Pa smo prihvatili ovu, kao jedini izbor.

    4. Ako je ne voljeti ovakvu rivu subjektivan stav, onda je i voljeti je isto toliko subjektivan stav, dakle da, u pravu si, stvar ukusa, a ne činjenice da je ne voljeti rivu stvar neznanja ili otpora. Građani rivu gledaju srcem, a ne brojanjem zrnaca materijala koji je u nju ugrađen. Onaj šareni, topli, veseli duh mediteranske rive je zauvijek uništen jer je "preuređena" od strane ljudi koji niti znaju ovaj grad, niti ga vole. Ne kažem ni da ga mrze, nego jednostavno ne ĆUTE ga, jer nisu rasli na njegovim ulicama, to je sve.

    5. Matejuška je izvrstan primjer kako nešto može istovremeno biti i moderno dizajnirano, a ipak zadržati dušu. I zato preuređenju Matejuške nije bilo otpora. To ima veze sa onom starom "Daj dite materi".

    avatar

    21.05.2010. (08:03)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    1. - Ne, pa nisam mislio na odupiranje sadašnjem rješenju za Matejušku. To je isto skroz dobar projekt, jako dobar (iako ne kao riva, riva je po meni baš nešto posebno, pet plus). Mislio sam na odupiranje ovim novim inicijativama za Matejušku, da se poruši Matejušku Ede Šegvića i nasadi faksimil Gusara - to je objektivna glupost kojoj se objektivno treba odupirati.
    2. - Tu jednostavno gledamo drugačijim očima. Ono što vide moje oči je upravo to da nije ubijena duša rive samim time što se ne hoda po kamenu. Ne prihvaćam ideju da bi tehnobeton bio apriori neprihvatljiv odmah do Dioklecijanove palače, jer to nije toliko do što nego sve ovisi o tome kako je neki materijal upotrijebljen. Pogotovo uzmi u obzir da projektanti tu i nisu imali izbor, pošto u objektivnom tehničkom aspektu kamen kao popločenje ne pogoduje za prostor sa svim mogućim funkcijama koje nosi riva - zato je prije i bilo na njoj toliko najbanalnijeg asfalta - oni su ne po svom hiru, nego po programskom zadatku u startu morali isključiti kamen. osim toga, u subjektivnom estetskom aspektu opravdavam odluku da se na tako velikoj površini primijeni veliki raster manjeg broja ploča, što bi dakako bilo nemoguće u slučaju kamena - kamen bi podrazumijevao puno malih komada (ne bi bilo dobro). Smatram, napokon, da je duša stare rive sezala dublje od kamena, a u svim tim dubljim slojevima se prenijela i u novo rješenje.
    3. - I to je legitimno objašnjenje. Ali iskustvo svugdje u svijetu je da stvarno nesimpatično, nepopularno uređeni javni prostori gube ljude sa sebe unatoč svemu. Sigurno da ima kod Splićana i nešto inercije da ostaju na rivi kakva god bila, ali i da im se stvarno toliko ne sviđa dogodilo bi se, uvjeravam te, puno veće osipanje u smjeru Pjace, Voćnog trga, Matejuške itd. nego što se dogodilo - jer, gle, na rivi se zapravo osipanje uopće nije dogodilo, niti malo! Ta činjenica bila bi nemoguća bez ipak određene doze nesvjesnog sviđanja.
    4a. - Stoji, doduše, da je nova riva nešto ''hladnija'' od stare, i slažem se s tvojom negativnom ocjenom o tome, ali po meni to je u 99 postotaka do one uniformiranosti štekata - treba jednostavno vratiti kakofoniju stolica i tendi koja je vladala na staroj i da vidiš ''topline'' i ''šarenila'' - ne smatram to, dakle, intrinzičnim nedostatkom projekta nego paralelnom okolnošću.
    4b. - Naravno da je i ''sviđanje'' i ''nesviđanje'' pitanje subjektivnog stava, od kojih su - pošto je i suprotni uvijek samo subjektivan - oba legitimna. Na terenu objektivnosti rekao sam samo jednu stvar, i to onu koju sam smio objektivno reći. Naime, da se objektivno projekt rive ni u ludilu ne bi mogao svojom ''lošošću'', zloćudnošću, potrebom da mu se pruža otpor i građanski neposluh, dovoditi u istu rečenicu s ove nove tri zapadne inicijative iz tvog posta. Oko njih tri imamo konsenzus, one su objektivno takve da je teško naći lijepu riječ za njih. Za rivu, naprotiv, kao što vidiš nemamo takav konsenzus, ona ima (pored i mnogih negativnih, čiji broj ovisi o očima koje gledaju) i puno neporecivih pozitivnih vrijednosti. Kerumovu inicijativu možemo konsenzusom objektivno osuditi, a najgore što se o rivi može reći je da postoje oni kojima se subjektivno sviđa i oni kojima se subjektivno ne sviđa - i to je razlog zašto sam ja smio proglasiti istinu da te dvije stvari ne spadaju u istu rečenicu dok bi suprotna tvrdnja bila nelegitimna.
    4c. - Treba također istaći oduševljenje koje novom rivom iskažu svi koji nisu iz Splita, i domaći i pogotovo strani turisti. I sam spadam među te i takve (mada se pomalo osjećam i vaš). I naravno da vama uvijek ostaje sloboda da kažete da se nama to i sviđa samo zato što nemamo pojma o duši Splita i rive, pošto nismo tu odrasli, ne možemo to ćutiti. Što na to reći? To je kraj rasprave. Zadržavam zato rezervu i ostavljam pravo tvojim subjektivnim očima - pošto fetivima - da budu legitimnije od subjektivnih očiju mene furešta. Ali i sud tvojih očiju, ma koliko odraslih na splitskim ulicama, ostaje ipak samo još jedna privatna subjektivnost i kao takva ne može sporiti moju gornju tvrdnju iz 4b - a meni je samo do nje i stalo, ja sam se samo zato i javio za riječ! Zato što si ono u odgovoru gustirni uplela rivu u ovu priču u koju riva naprosto ne spada, što mi je loše odzvonilo i morao sam to raščistiti.
    5. - Palac gore za sadašnju Matejušku! (I jedan bonus plus zbog skuše u Fife.)

    avatar

    21.05.2010. (08:58)    -   -   -   -  

  • kamena

    ja ću kratko, jer nema smisla ponavljat'... nisan stručnjak ni za arhitekturu, ni za gradnju, ni za obnovu, ali razmišljam isto kao i ti, i tvoj odgovor peri potpisujem od riči do riči... svaka čast!...
    a evo me nazad... dok san poslala ovi komentar vidin pojavio se novi kilometarski perin uradak... :-(((

    avatar

    21.05.2010. (09:11)    -   -   -   -  

  • marchelina

    Pero

    1. Znam da nisi mislio na odupiranje sadašnjem rješenju za Matejušku. Nisam ni ja, nego sam naznačila kako najavljeno, ondašnje preuređenje iste nije izazvalo nikakav apriori otpor, a da bi podvukla da se građani Splita dakle ne odupiru samo da bi se odupirali, ili tukli kontru zbog kontre, nego se odupiru onda kada zahvaljujući, što dostupnom uvidu u detalje projekta i imenovanog projektanta, što nekoj vrsti građanske intuicije, zaključe da to nije to.

    2. U pravu si, gledamo različitim očima. I vjeruj mi, naše negodovanje nije izazvano golom činjenicom da se "ne hoda po kamenu". I nije tehnobeton bio apriori neprihvatljiv samo zato što tehnobeton nije kamen. Sam njegov naziv je zvučao zlosutno, istina, a nažalost, finalni proizvod je pokazao da tehnobeton izgleda upravo onako kako i zvuči: hladno, ulašteno, beskrvno i savršeno. Savršeno u smislu funkcionalnosti, ali ne i estetike...savršene stvari počesto izazivaju dosadu. Zbog toga je onaj "banalni" asfalt vremenom dobio dušu jer je bio tako banalan, mnoge banalne stvari u životu su ujedno i najbliže osnovnim ljudskim duhovno-tjelesno-estetskim potrebama.
    Da, dakle, u pravu si, nije bitno koji je materijal upotrijebljen, bitno kako se sve to na kraju uklopilo i na što na kraju liči. E pa, što se tiče nove rive, ne liči.

    3. "nesimpatično, nepopularno uređeni javni prostori gube ljude sa sebe unatoč svemu"
    Oprosti, nisam baš nešto bila primjetila da je ona stara riva išta izgubila: niti šarm, niti ljude. Dapače. Lipo nam je bilo na njoj, lipo. Moga si recimo pogledat prema onom asfaltu bez da oslijepiš.
    A onaj kaosić šarenila suncobrana je savršeno odražava nesavršenstvo i neodoljivost mediteranskog nereda i šušura. Samo netko tko ne poznaje Split, a pri tom ne mislim na "nesplićane", naime, poznajem dosta recimo Zagrepčana koji Split i vole i poznaju ponekad i bolje i strastvenije od nekog prosječnog wannabe Splićanina, dakle, netko tko ga ne poznaje, i ne razumije, bez obzira odakle je , mogao je pomisliti da će splitska riva biti ljepša kada ju se upristoji i dovede u geometrijski red koji podsjeća na red i savršenost liječničkih ordinacija. Sve uredno, sve posloženo, sve bijelo, sve blješti, ali zebe srce.....Znala sam, čekajući ponekad red kod liječnika, namjerno ispreturati bar one časopise i tako na tren poremetiti neprirodni, da ne kažem opsesivni, beskrvni red toga prostora. Eto, takva je danas splitska riva. Savršeno izmještena iz svog mediteranskog temelja, savršeno tuđa, načičkana nakaradnim instalacijama, i turistima kojima se ona sviđa. Znaš, ja kad uređujem svoj dom, uređujem ga prvenstveno zato da meni u njemu bude ugodno, a ne gostima.

    4. Ja nisam fetiva Splićanka, ja sam samo tu cijeli moj život. Ne brijem na fetivost u ničemu, pa tako ni u splićanštini. Moj stav dakle nije produkt fetivog dišpeta ili otpora samo zato što rivu nije preuredio neki Splićanin. Moj stav je produkt tužne činjenice da onaj tko je to izveo, tko god i odakle god bio, nije to izveo dobro.

    avatar

    21.05.2010. (10:29)    -   -   -   -  

  • Wall

    što spakirat ker-umu za zatvorski kofer? što dati čovjeku koji bez škole, inteligencije, kulture ... drži za jaja cijeli Split, bacajući im mrvice i kosti sa svoje trpeze? čovjek je genije, jer zna kako sa kmetovima, a malena manjina opozicijskih kerova može samo zavijat na karavan.

    avatar

    21.05.2010. (12:04)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    Ja se slažem s tobom da riva treba šarenilo, šušur i čak dozu nereda. Ne moramo se oko toga međusobno uvjeravati. To sam i sam istaknuo prije nego si i spomenula: da ono što mi najviše na njoj fali u odnosu na bivšu rivu je ta toplina i kakofonija, i kao drugo, da su potpuno promašeni svojom nametljivošću u prostoru oni veliki bijeli ''jarboli'', nosači tendi (pretpostavljam da si na njih mislila pod ''nakaradnim instalacijama''). Vidiš da se razumijemo. Ali, ponavljam, treba znati da ni jedno ni drugo ne proizlazi iz projekta, nego se u procesu izvođenja odmetnulo u odnosu na projekt. A što znači da je i reverzibilno. Hoću reći: treba razlučiti dobru jezgru projekta od popratnih i nadajmo se privremenih loših ''nadogradnji'' koje su se paralelno zbile - ne uzeti i ovo dobro lošim samo zato što se zbilo simultano s lošim.

    Problem prejakih odbljesaka priznajem, to je propust, ali Marčelina, nemoj od mene praviti inspektora Monka. Polemika između nas dvoje nije polemika između zagovora ''opsesivnog, beskrvnog reda'' s jedne strane i zagovora mediteranskog šarma i šušura s druge. Oboje smo za šarm i šušur. Ja bih isto u ordinaciji ispreturao časopise. Kao i ti, ježim se opsesije fotografskom opsjenom, redom i savršenošću u arhitekturi i uređenju (pročitaj samo ovaj post ako te zanima kako se ja točno toga ježim). Razlika između nas je samo u tome što ja u novom uređenju rive uopće ne vidim to što vidiš ti: da bi ona bila beskrvna u savršenosti. To je točka na kojoj počinje subjektivnost i ja poštujem tvoje viđenje da je beskrvna, ali i ostajem pri svom viđenju da uopće nije beskrvna. Meni se čini da zadržava šarm, nije mi sterilna ni nalik na ordinaciju. Što ćeš šarmantnije i mediteranskije od onih klupa, na primjer, ili načina na koji se čista šetnica pretapa u polu-šetnicu polu-zelenilo? Dobra arhitektura je jednostavno dobra arhitektura. Nova je beskrvnija u savršenosti od stare samo utoliko što je nova, kao što je i stara riva sigurno bila takva kad je bila tek izašla ispod čekića.

    Što se tiče materijala za popločenje, ja sam asfalt spomenuo samo zato što si u prošlom komentaru napisala da je bilo kakvo ''izuzimanje upotrebe kamena'' na tom mjestu perverzija - pa da istaknem kako nije bilo do kaprica i neosjetljivosti arhitekata da izuzmu kamen nego kamen tu funkcionalno jednostavno ne može biti kao glavna masa - pa potegoh da ni prije nije bio kamen, nego je morao biti asfalt. Nisam ga nazvao ''banalnim'' da bih ga kontrastirao ulaštenosti tehnobetona, nego ga upravo stavljajući u isti koš s tehnobetonom. Jer prigovor glasi da je stavljen zloslutni, industrijski materijal koji je u suprotnosti s bilo kakvom dušom i romantičnošću kakve bi pristajale uz rivu. Pa sam htio pokazati da je i prije tamo bio sasvim neromantični, industrijski i tehnološki materijal - jer gdje ćeš nečega antiromantičnijeg, sivijeg i hladnijeg od asfalta. U tom smislu ''banalan'' - kao što je prigovor da je tehnobeton previše banalan, previše hladan i ''betonski''. Nije mi uopće teško zamisliti da je nekad bilo analognih protesta tipa da koja se budala sjetila izliti asfalt tik do Dioklecijanove palače, na rivi koja je srce Splita. Kao što si napisala, taj je asfalt ''vremenom dobio dušu'' - dakle, tek vremenom - i ja ne vidim nijedan razlog zašto i ovaj tehnobeton ne bi mogao vremenom dobiti dušu kao što ju je dobio asfalt - po čemu je tehnobeton u tom pogledu gori od asfalta?

    ''Oprosti, nisam baš nešto bila primjetila da je ona stara riva išta izgubila: niti šarm, niti ljude.'' - Tu te nisam skužio. Zbunjen sam. Nisam ja ništa rekao o tome da je stara riva nešto bila izgubila, nego da nova nije izgubila u odnosu na staru (kao što bi se pomislilo s obzirom na količinu protesta i negodovanja) - iz čega sam izvukao zaključak da, svaka čast staroj, ali da onda ni nova verzija ipak nije baš tako nesimpatična i nepopularno uređena. Da je, puno bi se više osipanja događalo, inerciji unatoč, nego što se događa - tako glasi moja teza.

    Da dometnem na kraju: nisam ni mislio da bi ti bila šovinist fetivosti. Predugo te čitam da bih to pomislio. Istakao sam tebe kao ''fetivu'' a sebe kao ''furešta'' bez ironijske namjere - ja stvarno dajem prednost subjektivnosti tvog viđenja pred subjektivnosti mog, jer poštujem argument da više osjeća prostor onaj koji je u njemu odrastao. To sam istakao i zato što sam htio podcrtati bitnu razliku između narodnog nezadovoljstva projektima Gusar, Hotel Marjan i HZZO s jedne strane (koji su objektivno katastrofa) i projektom Nova Riva s druge (čija katastrofičnost nije objektivna, nego unatoč većoj legitimnosti tvoje subjektivnosti ipak i više nego prijeporna).

    avatar

    21.05.2010. (12:14)    -   -   -   -  

  • marchelina

    Pero,

    Sam po sebi, cijeli onaj prostor ispred palače na kojem je smještena riva je toliko lijep da je zaista teško u/na njemu napraviti bilo što što bi izgledalo isključivo i samo – ružno.
    Da popločaš onaj prostor i đonovima starih cipela, opet bi ljepota mora ispred, palače/grada iza, i Marjana sa strane, izvukla cjelokupni dojam.
    E sad, pravi majstor će već postojeću ljepotu znati svojim spretnim prstima/umom/dušom/znanjem još i istaknuti a da ne oskrnavi njenu prirodnu savršenost, a šeprtljavi majstor će se u svom projektu malkice „odmetnuti“, u nekoliko „sitnica“ - nesnosno blještavilo, nakardne instalacije, uniformisani štekati, stolice i tende – a što ostaje, pobogu?
    Pa, ono što je tamo bilo i prije majstorove intervencije – ljepota lokacije sama po sebi. Njegov uradak će drugim riječima ostati podnošljiv (pa će ljudi ipak boraviti na rivi), samo zahvaljujući činjenici da je to što je izveo, izveo, ipak, na najlipšem dilu svita. Khm :)
    Dakle, što se mene tiče – projektantu čista jedinica, a Bogu, i Dioklecijanu – petica.

    avatar

    21.05.2010. (13:28)    -   -   -   -  

  • laburist

    Svaki grad ima svog Horvatinčića.

    avatar

    21.05.2010. (14:05)    -   -   -   -  

  • gustirna

    Pst.... Prle....ovdje Tihi...jesi čitala današnji članak po pitanju ovog pitanja?
    Izgleda da gubimo saveznike iz unutrašnjih redova mornarice Slobodne Matejuške.
    Zapravo, ljudi su sentimentalno vezani za oti stari Gusarov dom i volili bi da se nekako vrati, čisto radi spomena na neka lipa vrimena kad su bili mladi, korteđavali se, plesali u Gusara.
    A bome, ko se ne bi tija vratit u svoju mladost, e!
    Ali - ne daju taknit u Edinu Matejušku (e, to mi daje nadu u dobru suradnju), nego neka se dom sagradi malo sa strane, u plićaku.
    Eno, taman u oni kantun kod Ambasadora - nek naliju oti plitki pojas obale (ionako će je nalivat isprid Marjana, pa kad se već naliva i nasipa, nek ide s reda)
    Ehehehe, a ludoga li grada! nema nigdi vakoga na svitu! Ko ovo more platit!?
    Ruši-gradi-ruši-gradi, nasipaj, probijaj, betoniraj... okreni ga, zavrni ga - iz tvoga sela nije!! :-)))

    avatar

    21.05.2010. (14:44)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    Marčelina, istakao sam više puta da sve navedene najgore stvari (izuzev blještanja) nisu dio projekta. Dakle, spomenute ''odmetnutosti'' nisu ovdje odgovornost projektanta. U arhitekturi, naime, stvari funkcioniraju tako da arhitekt nema potpunu, dapače, ima vrlo malu kontrolu nad onime kako će stvari na kraju ispasti. To je ono što ljudi možda i ne znaju. Arhitekt preda projekt i dalje može samo držati fige da se ovaj ne odmetne predaleko. Jer preko puno ruku on još prođe prije nego što osvane na svom mjestu, od statičara preko političara ili investitora do izvođača, izvođačevog podizvođivača i podizvođačevog podizvođača. Problem je u tome što svi navedeni jednom kad im osnovni projekt dospije u ruke dalje bježe od arhitekta koliko ih noge nose, jer se ne žele konzultirati, najviše vole sve sami napraviti (čitaj: modificirati) na svoju ruku, ima i interesa raznoraznih i zamračivanja jasno, ne puštaju autora uopće na gradilište (da, ima i toga!), itd. Tako da uopće nema smisla ovo kako ti uporno daješ jedinicu projektantu - za ono nad čime su svi valjda imali više kontrole nego projektant. Na krivoj adresi dijeliš jedinice, daj ih ekipi koja je nabildala ''jarbole'', dilerima koji su nametnuli tende i stolice, ili činovnicima koji uporno odbijaju ukinuti uredbu o uniformnosti štekata.
    Kao prvo, dakle: među ''odmetnutim sitnicama'' nabrojala si četiri stvari, a od kojih samo za jednu možemo uprijeti prstom u arhitekte, i to onu najbenigniju, nastalu u najboljoj namjeri, po principu ''tko radi taj i griješi''. (Misliš da Bog i Dioklecijan nisu u ničemu zbrljali svojedobno?)
    Kao drugo, pitaš - ''što ostaje'' osim te četiri stvari. Ali, ne ozbiljno, pa ne misliš valjda stvarno da se samo od te četiri stvari sastoji čitav projekt preuređenja rive? Nemojmo banalizirati. On se prije sastoji od četrdeset i četiri (možda karikiram, ali ne puno) - od kojih ih je 40 pozitivnih, jedna negativna za koju bi bio odgovoran sam osnovni projekt, i 3 negativne za koje su odgovorne... ''strukture''.
    U tih 40 se dakako ne ubrajaju sunce, more, Marjan i Palača - Bog i Dioklecijan - nego čisto ove suvremene arhitektonske, nastale zadnjom intervencijom.
    Neke najkrupnije pozitivnosti sam i naveo i mislim jasno opisao - ali dopuštam da se ne moraš tu složiti sa mnom. Moja intencija ionako nije da se dogovorimo u vezi slaganja oko projekta rive - to smo odmah na početku utvrdili da se nećemo dogovoriti, da drugačije iščitavamo i vrednujemo - nego da se složimo oko toga da projekt Nova Riva (sam po sebi, na stranu Bog i Dioklecijan) ipak nije isto što i projekti Gusar, Hotel i HZZO.
    To je upravo isto odstojanje kao npr. u Zagrebu razlika između projekta MSU-a, koji se nekome jako sviđa, a nekome baš i ne, i projekta Cvjetni prolaz, koji je pak urbani i civilizacijski skandal. Ja da sam kolega Franić ne bih imao ništa protiv da mi netko kaže da moj MSU i nije baš neki projekt, da mu se arhitektonski ne sviđa, to je sve legitimno, ali bih se smrtno uvrijedio da mi ga se izjednači sa sramotom Cvjetnog prolaza. A da sam kolega iz 3LHD-a analogno ne bih imao ništa protiv da mi se iznese što se nekome ne sviđa na mom projektu Nove Rive, ali ne bih dopustio da ga se stavlja u istu rečenicu s ove tri Kerumove sramote.

    avatar

    21.05.2010. (14:49)    -   -   -   -  

  • umorni klavijaturist

    sviđa mi se ovo od marcheline:
    "Znaš, ja kad uređujem svoj dom, uređujem ga prvenstveno zato da meni u njemu bude ugodno, a ne gostima. "
    U stvari, sviđa mi se sve , jer se u potpunosti slažem sa njenim mišljenjem, a što je najbolje ima nas podosta. A, na drugu stranu, opet ništa od nas ( barem od mene i sličnih ), valjda zbog visokog stupnja tolerancije, popustljivosti ili nečeg drugog, vrag će ga znati.
    Znam samo da kada bih imao moć natjerao bi ove "talentirane umjetnike" da skinu onaj tehnobeton i neka ga sebi postave u svoj stan pa nek uživaju koliko žele.
    Mislim stvarno, pa i najgori polupismeni antitalenat bi znao odgovor na pitanje koji materijal treba postaviti na rivi uz zidine, ..pa kamen, normalno, ..ali može biti nešto drugo.
    A, ovako izgleda ka da si uša u neku robnu kuću u predgrađu Beča, ajme, .. nemam što reći pravi "mediteranski" ugođaj.
    A, što je najodvratnije od svega oko takvih i sličnih "zahvata" uvijek je u igri neka velika lova, ..ko kome i zašto.

    avatar

    22.05.2010. (01:51)    -   -   -   -  

  • morska zvijezda

    Srica da nema novaca za tu ideju.

    avatar

    23.05.2010. (16:36)    -   -   -   -  

  • baba

    mene ko pravu babu zanima jeste li se nakon ove lipe rasprave spandžali pero i marčelina!?p.s. hvala za raspravu!

    avatar

    22.06.2010. (14:49)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...