prisjetila sam se knjige sa tom tematikom... zove se "Ispovijesti ruskog hodočasnika" Ovako on kaže u samom uvodu knjige:"Ja sam po milosti Božjoj čovjek kršćanin, po djelima velik grešnik, po zanimanju beskućni hodočasnik najnižeg staleža, koji luta od mjesta do mjesta. Moja se imovina sastoji od ovoga: na leđima torba s dvopekom, a pod pazuhom Boblija. To je sve. Dvedeset i četvrte nedjelje po Duhovima došao sam u crkvu da se pomolim na službi Božjoj. Čitali su Poslanicu Solunjanima (1 Sol 5,17), gdje je rečeno:"Bez prestanka se molite!" Te su mi se riječi napose usadile u pamet i tako sam počeo razmišljati kako je moguće moliti bez prestanka kada je svakome čovjeku prijeko potrebno da obavlja i druge poslove radi uzdržavanja svoga života? Tražio sam po Svetom pismu i ondje vidio svojim očima isto ono što sam i čuo: da se upravo treba moliti bez prestanka, moliti se u duhu u svako vrijeme, sklapati ruke na molitvu na svakom mjestu. Razmišljao sam i razmišljao, i nisam mogao smisliti kako riješiti to pitanje. Razmišljao sam što da radim, gdje da pitam pa da mi tko objasni. Da pođem po crkvame u kojima su na glasu dobri propovjednici, možda ondje budem čuo razjašnjenje? I tako sam pošao. Čuo sam mnogo dobrih propovijedi o molitvi. Ali sve su to bile općenite pouke o molitvi: što je molitva, kako se treba moliti, koji su plodovi molitve. Ali kako napredovati u molitvni, to nitko nije govorio. Bila je jedna propovijed o duhovnoj i neprestanoj molitvi, ali kako postići takvu molitvu, to nije bilo objašnjeno. Tako me slušanje propovijedi nije zadovoljilo. Naslušavši ih se i ne postigavši objašnjena kako da se moli bez prestanka, nisam dalje pohađao javnih propovijedi. Odlučio sam, s pomoću Božjom, tražiti iskusnog i upućenog subesjednika koji bi mi protumačio potrebno o neprestanoj molitvi zbog moje neotklonjive čežnje za ovom spoznajom..................................
Najdraža rečenica iz iste knjige: "Slušam li štogod pažljivo ili čitam, molitva ipak ne prestaje, i u isto vrijeme osjećam i jedno i drugo, upravo kao da sam se razdvojio ili kao da u jednom tijelu imam dvije duše. Bože moj, kolika li je čovjek tajna!"
Najdraži zaziv tj. Tomine riječi: "Gospodin moj i Bog moj..."
18.05.2010. (23:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@something inside: Da, dugo me nije bilo... odužio se popravak kvara na računalu, a s druge strane- i nije bilo loše napraviti malo odmak od svijeta Interneta! Monaška ćelija uistinu najbolje poučava, kako rekoše stari pustinjaci! Lijep pozdrav i svako dobro!
21.05.2010. (05:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
frany
Lijep citat...nije vas dugo bilo...
prisjetila sam se knjige sa tom tematikom...
zove se "Ispovijesti ruskog hodočasnika"
Ovako on kaže u samom uvodu knjige:"Ja sam po milosti Božjoj čovjek kršćanin, po djelima velik grešnik, po zanimanju beskućni hodočasnik najnižeg staleža, koji luta od mjesta do mjesta. Moja se imovina sastoji od ovoga: na leđima torba s dvopekom, a pod pazuhom Boblija. To je sve. Dvedeset i četvrte nedjelje po Duhovima došao sam u crkvu da se pomolim na službi Božjoj. Čitali su Poslanicu Solunjanima (1 Sol 5,17), gdje je rečeno:"Bez prestanka se molite!" Te su mi se riječi napose usadile u pamet i tako sam počeo razmišljati kako je moguće moliti bez prestanka kada je svakome čovjeku prijeko potrebno da obavlja i druge poslove radi uzdržavanja svoga života? Tražio sam po Svetom pismu i ondje vidio svojim očima isto ono što sam i čuo: da se upravo treba moliti bez prestanka, moliti se u duhu u svako vrijeme, sklapati ruke na molitvu na svakom mjestu. Razmišljao sam i razmišljao, i nisam mogao smisliti kako riješiti to pitanje.
Razmišljao sam što da radim, gdje da pitam pa da mi tko objasni. Da pođem po crkvame u kojima su na glasu dobri propovjednici, možda ondje budem čuo razjašnjenje? I tako sam pošao. Čuo sam mnogo dobrih propovijedi o molitvi. Ali sve su to bile općenite pouke o molitvi: što je molitva, kako se treba moliti, koji su plodovi molitve. Ali kako napredovati u molitvni, to nitko nije govorio. Bila je jedna propovijed o duhovnoj i neprestanoj molitvi, ali kako postići takvu molitvu, to nije bilo objašnjeno. Tako me slušanje propovijedi nije zadovoljilo. Naslušavši ih se i ne postigavši objašnjena kako da se moli bez prestanka, nisam dalje pohađao javnih propovijedi. Odlučio sam, s pomoću Božjom, tražiti iskusnog i upućenog subesjednika koji bi mi protumačio potrebno o neprestanoj molitvi zbog moje neotklonjive čežnje za ovom spoznajom..................................
Najdraža rečenica iz iste knjige:
"Slušam li štogod pažljivo ili čitam, molitva ipak ne prestaje, i u isto vrijeme osjećam i jedno i drugo, upravo kao da sam se razdvojio ili kao da u jednom tijelu imam dvije duše. Bože moj, kolika li je čovjek tajna!"
Najdraži zaziv tj. Tomine riječi: "Gospodin moj i Bog moj..."
18.05.2010. (23:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
OCSO
@something inside:
Da, dugo me nije bilo... odužio se popravak kvara na računalu, a s druge strane- i nije bilo loše napraviti malo odmak od svijeta Interneta! Monaška ćelija uistinu najbolje poučava, kako rekoše stari pustinjaci!
Lijep pozdrav i svako dobro!
21.05.2010. (05:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...