Komentari

haleluja.blog.hr

Dodaj komentar (11)

Marketing

  • covjekodrijeci

    Pravednost, milosrđe i vjernost, jedino je (prioritetno) što Bog traži od nas.
    Dakle, mislim da se treba čuvati ulaženja u detalje, a zanemarivanja prioritetnih stvari. A koliko ja vidim upravo to se (vrlo često) događa. Inače, meni potpuno odgovara da budem najmanji u kraljevstvu nebeskom i da služim Jedinome koji će (i) tamo biti velik. Volio bih da otkloniš od sebe ono što čuješ od ljudi, a da promisliš malo o onome što je Isus rekao.

    avatar

    18.05.2010. (09:56)    -   -   -   -  

  • riječ istine

    Pozdrav brate Dvocvjet!

    Ono što sam primjetio tijekom godina jest da se u većini crkava desetak predstavlja vjericima kao obveza, nešto što moraš dati. Kao i neke druge stvari, i novčano davanje trebamo promatrati kroz posljednju objavu u Pismu, Novi savez, točnije, apostolsku službu. U poslanicama nema niti slova o programiranom davanju tipa desetak. Naprotiv, Pavao potiče vjernike da daju kako su srcem odlučili. U tom slučaju nema više govora o "moraš dati desetak teologiji". Odluka srca je ono što se računa, a onda ta odluka može biti izražena s jedan, tri, deset, dvadeset ... posto. Ako netko dekretom naredi treba dati tolko i tolko, onda to više nije odluka ničijeg srca.

    avatar

    19.05.2010. (17:35)    -   -   -   -  

  • Dvocvijet

    Kao sto dobro primjecujes, nametanje desetine kao obaveze je zloupotreba Rijeci.

    Desetina je bila i ostala - dobrovoljna. I upravo kao takva, ona je stvar srca. Medjutim, sto Bog kaze o tome?

    Desetina je biblijski ustanovljena kao princip, ali ne i kao obaveza. Jednako je tako i Bogu ugodno zivljenje ustanovljeno kao princip a ne kao obaveza. Nitko ne mora tako zivjeti i nitko ne mora davati desetinu, ali svi moramo snositi posljedice nasih odluka.

    Vjernik koji odabere zivljenje koje nije ugodno Bogu, ne moze racunati na blagoslove u svom zivotu, zar ne? Jednako tako ni vjernik koji ne daje Bogu (barem) 10% od onoga sto je Bog njemu dao (jer svojega zapravo nicega i nema, niti moze imati), ne moze ocekivati da ce mu se Bog blagonaklono osmjehnuti na omalovazavanje Njegove izobilne milosti.

    Dokaz ovome lako ce u svome zivotu naci svatko tko je ikada iskrenog srca Bogu davao desetinu, a onda iz nekog razloga prestao ili nije dao. Odsustvo financijskog blagoslova vrlo se brzo primjeti, zar ne? I dok onima koji cista srca Bogu daju sto je Njegovo 2+2 obicno bude znatno vise od 5, onima koji Boga zakidaju 2+2 je obicno znatno manje. To je princip Bozje ekonomije. O njemu ne moramo razglabati - svi ga mozemo lako iskusiti.

    Pravo pitanje nije dajemo li desetinu, nego da li nam je do Boga zaista toliko stalo da u znak ciste zahvalnosti "vratimo" u Kraljevstvo nebesko barem 10% svega sto imamo - svoga vremena, sposobnosti, znanja i materijalnih dobara? Na koncu, zasto 10%, a zasto ne 100% ?

    Desetina je dakle izraz nase vjere, zahvalnosti i ljubavi kojom (se) dajemo Kraljevstvu u svemu sto imamo i sto jesmo. No, ukoliko je desetina za nas samo stvar zakonske obaveze, bolje je da je niti ne dajemo, jer to nije Bogu ugodna zrtva, vec proracunato licemjerstvo.

    avatar

    25.05.2010. (15:38)    -   -   -   -  

  • riječ istine

    Desetina je u Starom savezu bila obvezna, nije to bilo pitanje hoću-neću dati, nego programirano davanje. I danas je na mnogim mjestima. Znam da stoji to što kažeš o odsutnosti financijskog blagolsova, ali to se javlja i kod onih koji daju desetak, pa čak i mnoge priloge povrh toga.

    Opet se vraćamo na apostolsku uputu o davanju na temelju odluke srca. Ti isto sad kažeš, dati barem 10%, ali onda je to brate opet direktiva, opet se postavlja donji prag davanja. Neka bude kako smo srcem odlučili, pa bilo to , 5, 10 ... ili 100%.

    avatar

    25.05.2010. (17:26)    -   -   -   -  

  • riječ istine

    Što je recimo s vjernicima koji imaju vrlo mala, čak i neredovita primanja? Pavao kaže da nije namjera da se skupljajem novca nekoga dovede u manjak. Propovjednici desetka to nikada ne spominju (zna se i zašto), a da ne spominjem apostolove riječi da je spremnost za davanje ugodna Bogu po onome što netko stvarno ima, a ne po onome čega stvarno nema.

    Hoću li ja sestru u svojoj zajednici koja je samohrana majka reći, daj desetak, pa makar ostala na zadnjih par sto kuna? Ne brate, Bogu više vrijedi sladoled koji kupi za sastanak vjernika, nego da daje samo zato što je eto donji prag 10%.

    trebamo se dotaknuti i pitanja motivacije propovjednika koji potiću lljude da obvezno daju desetak. namjerno naglašavam riječ obvezno zato što nema govora o davanju iz srca ukoliko ti netko unaprijed odredi minimum

    avatar

    25.05.2010. (17:47)    -   -   -   -  

  • Dvocvijet

    Zanimljivo razmisljanje, ali se ne mogu sloziti s tobom u nekoliko stvari.

    Najprije, desetina u Starom Zavjetu nije od pocetka bila obavezna - obavezna je postala tek po tzv. Mojsijevom Zakonu, ali desetinu nalazimo u SZ i prije Zakona i to kao dobrovoljnu.

    Zatim, ne nalazimo je kao petnaestinu ni kao petinu, vec upravo kao desetinu. I kao desetina potvrdjena je ne samo u susretu Abrama i Melkisedeka, vec i kasnije u Zakonu. A sad, zasto se Bogu prohtjelo da to bude bas desetina, a ne neki drugi postotak da ti pravo kazem - mene osobno uopce ne zanima.

    Dakle, minimum nije odredio covjek, nego Bog. Maksimum je, pak, stav srca. I opet, desetina po izvornom (Abramovom) primjeru nije obavezna. Abram ju nije morao dati, a ne moramo mi mi. Dakle, ne postoji donji limit, ali postoji biblijski potvrdjen iznos.

    Akonto tvojih pitanja: nIje li Bog rekao "trazite Kraljevstvo nebesko i sve ostalo ce vam se nadodati"? Zar miljenicima svojima i u snu ne daje? Zar Bog obeca a da ne izvrsi?

    Jedno je sigurno, onima koji se ne pouzdaju u Njega, nece dati blagoslov ni kada daju punu desetinu, pa ni kada daju vise od nje, jer oni iako daju - u Njega se ne pouzdaju pa tako i njihova zrtva davanja nije "miomiris ugodni" ma koliko god velika bila.

    Ispravan odgovor toj samohranoj majci jest upravo ovaj: ako se zaista uzdas u Gospodina, ne boj se dati, jer pravedan je Gospodin i zna sto ti treba. Tko se ne usudi ovisiti u potpunosti o Bozjoj milosti i providnosti, malovjeran je i nema sile Bozje u njemu.

    Stojmo cvrsto na Bozjim obecanjima i ne trazimo u licemjernim propovjednicima prosperiteta opravdanje za neizvrsavanje onoga sto je Bogu ugodno. A svima koji zloupotrebljavaju Rijec da bi sebi ili kome drugome priskrbili nedopustenu korist, Bog ce suditi i od njih traziti racun. Jer Bog se ne da ismjehivati - sto tko zanje, to ce i zeti.

    avatar

    26.05.2010. (17:35)    -   -   -   -  

  • riječ istine

    Pozdrav!

    kad sam spominjao desetinu kao obvezu mislio sam na period od Zakona. Kao i puno toga drugog i desetina je u zakonu bila odgoj do vjere, sjena stavrnosti koja je u Kristu nastupila. Problem je kad ljudi žele funkcionirati u duhu Novog saveza s dioptrijom starog. tako i danas žele svetkovati subotu kao stari Židovi i činiti još dosta toga što je bilo u ono vrijeme prije Krista. Desetina kao obveza ili donji prag je jedna od tih stvari.

    Podsjećam te da u poslanicama nema spomena davanju desetine za vjernike, a činjenica je da je određeni dio u njima posvećen davanju. U Krista su ušli i vjernici poganskog porijekla i danas nekome nametati desetinu kao starim Židovima ... ne prolazi. Postoji slijed otkrivenja u Božjim stvarima, pa tako i desetak ima svoju genezu, kao što si naveo od Abrahama do Zakona itd. Moramo pratiti niz i vidjeti gdje završava ili točnije rečeno, ono što je Bog o davanju posljednje rekao. Nema više sustava koji je vrijedio u ono vrijeme, desetak je bio dio toga, programirano davanje kao i puno toga iz Zakona što je imalo crtu ritualnosti.

    Apostolska objava je radosno davanje na temelju odluke srca. E sad, reći ću ti zašto smatram da se danas inzistira na desetku kao obvezi ili minimumu, što je samo ljepši izraz a znači zapravo isto. Nema se povjerenja u stanje srca ljudi koji bi trebali davati, jer što ako daju manje, tko će plačati crkvene sisteme, zgradurine, automobile i stanove tzv. "punovremenih službenika", kredite i sl.? Bolje onda propisati desetak i pozivati se na Zakon, pa će iznos biti siguran. A što je s masom drugih stvari iz apostolskog nauka, inzistira li se i na njima kao na desetku? ne bih rekao, iako su sastavni dio poslanica i Knjige Djela.

    avatar

    26.05.2010. (21:35)    -   -   -   -  

  • Dvocvijet

    Dobrovoljnost davanja, davanje iz ljubavi, davanje iz zahvalnosti, davanje bez prisile...sve su to stvari koje obojica prepoznajemo kao ispravne.

    Sto, pak, sa destinom kao praksom? Mozemo reci, Novi je zavjet posebno ne imenuje i to je tocno. No, da li ju je ukinuo ili ju je samo podigao na jedan visi nivo?

    Iz Djela apostolskih jasno vidimo da je prva crkva zivila nesto za sto mi danas nemamo ni vjere ni snage. Oni su djelili sve. Dragovoljno i bez prisile. Prodavali su svu svoju imovinu i davali je starjesinama da bi bila upotrebljena za potrebe svetih.

    U poznatoj prispodobi o Ananiji i Safiri razvidno je da oni nisu morali dati sav novac koji su dobili prodajom nekretnine. Njihov je grijeh nije bilo sto nisu dali sve sto su imali, vec krivokletstvo. Dakle, i ovdje imamo (novozavjetnu) potvrdu o dragovoljnosti davanja. Potsjetimo se, davanje destine ustanovljeno je kao dobrovoljan cin, tek ga je Zakon za neko vrijeme ucinio propisanim.

    Mozemo li pak sa sigurnoscu reci da je desetina Novim savezom ukinuta? To u Novom zavjetu nigdje ne pise. Da li je, dakle, nespominjanje desetine u knjigama Novog zavjeta dostatan dokaz da "davanje Bogu desetine od najboljega" smatramo ukinutim? Ili se ono ne spominje jer je smatrano "nespornim pitanjem" tj. "principom koji u trenutku njihgova pisanja nicim nije bio doveden pod znak pitanja"?

    U nedostatku preciznog odgovora promotrimo cinjenicno stanje. Zivot vjernika koji daje destinu i onoga koji ju ne daje, razlikuje se po kvaliteti plodova vjere. Ako davanje manje desetine nije "zakidanje Boga", zasto onda praksa pokazuje odsustvo blagoslova onome tko desetinu uskrati ili ju nepravedno smanji?

    Premda je ovo empirijski, a ne "akademski" dokaz, njegova ga prakticna zivotna pojavnost u mojim ocima cini veoma respektabilnim...

    avatar

    27.05.2010. (17:16)    -   -   -   -  

  • covjekodrijeci

    Točno je da Ananija i Safira nisu trebali dati svoj novac koji su dobili prodajom svoje nekretnine i nitko im ne bi ništa prigovorio. Njihov grijeh je bila njihova laž, odnosno iskrivljavanje, mimoilaženje istine (na "zgodan" način), oni su naime željeli da sve izgleda kao da Bogu služe.
    Inače, u to vrijeme živjelo se tako da se sve, ponavljam (što si i ti rekao), ne samo jedan dio, nego sve, 100%, donosilo zajednici. Ananija je, eto, "mislio" da je dovoljno donijeti jedan dio (možda 10%) i da će stvar "štimati". Međutim, prevario se.
    Kada je bogati mladić otišao od Isusa, jer se nije htio odvojiti od svoga (materijalnog) bogatstva, Isus mu nije rekao prodaj 10%, rekao je "prodaj sve što imaš", pa nakon toga idi zamnom (obećao mu je nebesko blago). Kada Isus kaže da se ne brigamo za materijalno (jesti, piti ...) nego da tražimo nebesko, ne traži od nas da prodamo 10%, On traži da prodamo sve ("Prodajte što god imate").
    Želim, naravno, reći da Bog od nas traži 100% i da Ga 10% ne zadovoljava, pa time nalazim desetinu kao princip potpuno pogrešnim. Naime, netko bi mogao pomisliti (tako se redovno događa) da je time što je dao desetinu napravio sve što je morao (kao farizej iz Luke 18 : dajem desetinu od svega što steknem) i tako propustiti ono bitno, najbitnije (pravednost, milosrđe i vjernost - Mat 23:23), štoviše potpuno promašiti cilj (kao što je i spomenuti farizej potpuno promašio cilj).
    Čemu priča o desetini, ako Bog želi 100%, ne samo materijalnog, nego i naše cijelo biće, cijeli naš život ? Iz Isusovih Riječi (Mat 23:23) sve je potpuno jasno.
    Dakle, ne želim reći da je desetina, ili neki drugi način davanja pogrešan, ali svakako bih želio uputiti (pobornike desetine) na Isusove Riječi iz Matejevog evanđelja (6:1) : “Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima da vas oni vide. Inače, nema vam plaće u vašeg Oca koji je na nebesima." Dajte ono iznutra i sve će vam biti čisto (Luka 11:41), jer gdje vam je blago tu će vam biti i srce (Mat 6:21). A gdje je kome srce pred Riječi se ne može skriti, desetina kao duhovni princip može popraviti materijalnu situaciju, ali pravedničku plaću primit će samo onaj koji prima pravednika zato jer je pravednik (Mat 10:41). S Bogom se ne da izrugivati ni nadmudrivati, On pozna svoje ovce i Njegove ovce poznaju Njega. I slijede Ga u Duhu i Istini.

    avatar

    28.05.2010. (11:39)    -   -   -   -  

  • riječ istine

    Brate!

    Nije u Novom savezu receno desetina je ukinuta. Isto tako nije receno niti da i dalje vrijedi kao u Starom zakonu. Ali zato moramo vidjeti što jest rečeno i po mojem mišljenju to je standard koji trebamo držati. Ta situacija je dosta slična držanu subote. Nije rečeno da je ukinuta, a nije rečeno niti da i dalje vrijedi, ali zato je rečeno da je odmor Novog saveza u Kristu i to pitanje više nije vezano za određeni dan. Vidimo da su vjernici skupljali za braću u potrebi, za apostolska misijska putovanja, vidimo poziv da se pomogne udovicama, siromasima, to su otprilike oblici davanja koji su spomenuti. Za sve njih naveden je princip daj kako si srcem odlučio, jer Gospodin ljubi veselog darivatelja.

    avatar

    28.05.2010. (22:31)    -   -   -   -  

  • Dvocvijet

    Pokušao bih rezimirati ovu diskusiju.

    U situaciji kada ne možemo sa sigurnošću dokučiti što jest, a što nije Bogu ugodno jer po tom pitanju Pismo nije dovoljno jasno ili ga možda mi dovoljno ne razumijemo, jedini ispravan pristup je odustati od jalovih pokušaja da sami dođemo do odgovora.

    Što nam dakle preostaje?

    Bez ikakve sumnje trebamo tražiti od Boga da nam kaže što je Njemu ugodno. Također, trebamo biti svjesni da su Božji principi nepromjenljivi pa ćemo, dakle, promatrajući okolnosti kao i posljedice određenih postupaka iz njih također moći vidjeti Božju savršenu volju.

    Ja ne znam po Bibliji što je istina po ovome pitanju, ali znam iskustveno ne samo da nedavanje uskracuje blagoslov, nego vidim da i davanje manje od 10% takodjer uskracuje blagoslov.

    Ako, dakle, po posljedicama svojih (i tudjih) postupaka vidim da davati manje od 10% Bog tretira kao zakidanje i suprotstavljanje njegovoj volji, ja to prihvacam kao pravilo bez suvišnih pitanja.

    Netko bi mogao reći da je to zbog toga što sam ja (i drugi oko mene) svojom vlastitom slobodnom voljom pristao davati desetinu, te me tako moja odluka pred Bogom obavezuje, a ne Njegovo univerzalno načelo. To je uistinu moguće, no ako sam ja to izabrao onda me to ionako obavezuje pa ne nalazim razloga da mi to smeta.

    S druge strane, desetina nije obavezna za svakoga, već samo za one koji su osvjedočeni od Boga da ju trebaju davati. Dakle, ako je davanje desetine uistinu Božji princip, Bog će svakoga od nas, prije ili kasnije presvjedočiti o tome.

    Ne bi li zato dobro bilo, ako li ne i nužno, da svatko od nas ponaosob stane pred Boga u molitvi i traži Božju volju za svoj život po ovom pitanju?

    Na koncu, svatko će od nas osobno odgovarati Bogu za svoje odluke.

    avatar

    29.07.2010. (10:37)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...