Komentari

babl.blog.hr

Dodaj komentar (7)

Marketing

  • Bookeraj

    Po ovom kratkom sadržaju čisto zavidim što se ja nisam sjetila napisati takvo što, čitateljskih iskustava zasigurno imam pregršt :)

    P. S. Inače, slažem se da je glupo zakazivati promocije usred radnog vremena, općenito na niz stvari: književnih susreta, okruglih stolova i tribina jednostavno ne stignem jer se zakazuju u vremenu između 11 i 3 popodne.

    avatar

    11.05.2010. (11:27)    -   -   -   -  

  • Wall

    čestitke odličnoj spisateljici M.Vujčić, a i tebi na ovom zanimljivom viđenju iz lovačko-muškog kuta. Kako nas bombardiraju s milijun informacija, pa i knjiga, pravo je pitanje-čemu čitati, pa još tako opčinjeno, obuzeto? Kakva je to radnja i kakva je to žena? tvoje viđenje muškarčevog koraka prema tangu je vjerojatno istinito, iako miriše na tezu 'kvragu, naravno da žene čitaju, ali muškarac? to mora biti neki pametan i osjećajan tip'. Nažalost, ne mogu s posla, a ovo je promocija na koju bih rado svratio! Nadam se da će roman biti instant-uspjeh, iako mu fali pravog hrvatskog začina-skandala, ekscesa, obnaživanja i spletke.

    avatar

    11.05.2010. (12:42)    -   -   -   -  

  • Marina Vujčić

    Divno! I sama sam poželjela pročitati taj roman :-).

    avatar

    11.05.2010. (21:04)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    ja već godinama čitam na javnim mjestima - i ništa!

    avatar

    12.05.2010. (16:01)    -   -   -   -  

  • babl

    @ pametni zub: naravno, kad nisi naočita ženska.

    avatar

    12.05.2010. (20:05)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    Upućujem na nedavni Marčelinin post - obratiti pozornost na super sliku ispod posta: antropomorfizirana stranica knjige grli svoju čitačicu. U tome je stvar: čitači(ce) se emotivno vežu uz osjećaj zagrljenosti koje im pruža njihovo štivo, osjećaj prepoznavanja, rezonancije, razumljenosti ili prihvatljivosti sebe samih, što sve nalaze u nekim knjigama, a u okolini puno manje ili nimalo. A to su sve osjećaji koji nam se asociraju uz ono što želimo od ljubavi, i kao što kažeš, kad ih u nekoga projiciramo, sve ostalo je samo pitanje vremena (naročito ako nam i naočitošću zadovoljava).
    Podsjetila me osim toga tvoja priča i na Nepodnošljivu lakoću postojanja, kad Tereza prepozna Tomaša kao nekoga za sebe iz upravo tog razloga što je čitao knjigu usred okoline (provincijskog mjesta i birtije u kojoj je konobarila) u kakvoj je nečije čitanje knjige odzvonilo kao neobičan događaj - pokazujući u smjeru izdvajanja u dvoje, ''srodnosti duša''. Kad ga je potražila u Pragu, sa sobom je nosila Anu Karenjinu - kao simbol i znak njihovog međusobnog prepoznavanja.

    avatar

    13.05.2010. (14:32)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...