Komentari

diogenovabacva.blog.hr

Dodaj komentar (19)

Marketing

  • Neverin

    "o bože kako isprazno" mi letilo iznad glave tokom vremena čitanja... mislim da se Seneca zgražao takvim novokomponiranim bogatašima koji se žele pokazat načitanima tako što imaju mali milion knjiga koji neće dotaknut prstom. Najbolji primjer mi je ipak Petronijev Trimalchion novopoečeni bogataš trgovac koji želi izgledati veći senator od ostalih senatora...

    avatar

    11.05.2010. (10:40)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    @NEVERIN - Ono što bi u ovoj stvari meni bilo najviše za zgražanje nije toliko klasni moment koliko upotreba riječi umjetnost za označavanje pojava iz sfere dizajna, stilistike, dekoraterstva, mode, vizažistike i sl., ''umjetničkog obrta'', ''primijenjene umjetnosti'' - koja je klasičan primjer zloupotrebe. Zato sam pisao post: iz želje da raspalim po svim tim silnim ''umjetnicima'' i konzumentima dirnutima u dušu onom tako maloumnom a tako popularnom maksimom: Ljepota = Istina = Dobrota.

    avatar

    11.05.2010. (11:19)    -   -   -   -  

  • Neverin

    bit će da takav entalitet se događa u svim epohama kada su bogati ljudi uskračeni za intelektualne i kulturne alatke... vidiš da arhitekt odlučuje za ovog tipa. A ironije li taj jadni bogataš je dovoljno glup da mu se podređeni ponaša kao da je šef :)

    znaš to me podsjeća na gastiće koji se vračaju sa teško zarađenim novcem pa bi se htijeli nekako istaknuti samo što nisu obrazovani pa misle da je maksimum maksimuma staviti kakve krijatide ili lavove od gipsa na ulaz u imanje ili još gore jednom sam u predgrađu Rijeke spazio da je čovjek stavio timpan ko u Partenonu na ulazu kuće :))))) jaoooooo

    avatar

    11.05.2010. (11:25)    -   -   -   -  

  • Bookeraj

    volim ovakve informativne postove. imam dojam da ono što neverin kaže drži vodu, no takvi smo svi mi studenti - ništa nam nije vrijedno ako nije funkcionalno :) Inače ni sama ne držim do umjetnosti koja konzumentu nije intimno značajna (fotografiju, sliku, pa čak ni komad jedaćeg pribora ne može izabrati netko drugi za vas jer ne zna tko ste i što vam je značajno... LP

    avatar

    11.05.2010. (11:32)    -   -   -   -  

  • grinch

    ima ta neka urođena mana u arhitektima. ona da vole lijepo i skladno i da su teške picajzle i perfekcionisti. o tome savršeno svjedoči ona tvoja rečenica ispod prve slike: ''Znam što vam se mota po glavi... i ja bih više volio da slici ne fali dio u sredini, ali tako to biva kad se skenira iz časopisa... tja, ne mora sve uvijek ni biti savršeno dotjerano.''
    sasvim nebitno što fali srednji dio, vjerojatno to nitko neće ni primjetiti.. ali ti opet imaš potrebu ''ispričati se'' i ''savršeno dotjerati stvar'' (iako kažeš suprotno. zapravo baš zato što kažeš suprotno). nemoj ovo ''ti'' shvatiti osobno. i sama sam takva. iako nisam arhitekt (eto ti vraga, moram napomenuti. da ne bi bilo..)
    još savršenije o tome govori jedan ulomak iz orisa (zato mi se urezao u pamćenje). o njirićevom paviljonu tamo iznad trga. tekst pisao turato. a ide ovako: ''Hodajući kraj netom završenog paviljona, ne mogu se oteti dojmu da je on ipak malo previše lijep. Ružnoća, grubost i oporost početnog stava, ideje i energije parcele, koje sam barem ja iščitao, pokazala je da mi arhitekti ipak ne možemo raditi ''loše'', iako bi se možda na ovom mjestu i u ovom trenutku bilo potrebno osloboditi talenta, osjećaja za seksi produkt. Preciznost i fokusiranost na ljepotu oblikovanja kojom smo svi ''mi'' zaraženi, predani i odani valjda će, nadam se, jednom doći kraj. Volio bih jednog dana na trenutak iskreno projektirati emocije i prostore kroz gotove elemente i motive, oslobođene od naučene, medijski nametnute i provocirane ljepote koja nas, po mom mišljenju, bespotrebno omamljuje i otupljuje. Jedva čekam da padne kiša-smog i snijeg-blato, te da paviljon dobije odgovarajuću patinu i životnu nesavršenost koju u dubini svoje ideje nosi...''
    možda je ovo malo na rubu teme ali eto, nasmijao me naci-arhitekt sa papučama :)) i bome kolko god pretjerano bilo, ni uopće tak daleko od istine.
    tekst iz elle-a nemrem ni čitat kolko je snobovski napisan.. zapravo teško je to puko nabrajanje marki uopće nazvati tekstom. stylish korice su stylish... nema što.
    pitanje časti, hm. sjećam sam prije par godina u subotnjem jutarnjem, znale su bit reportaže: ''domovi arhitekata''. zapamtila sam jednog, neću ga imenovat ovako javno ali u središtu stana stajale su corbusierova reclining chair u nekoj životinjskoj varijanti i arco lampa. pitanje časti, nema što. hm. ili je ipak pitanje nečeg drugog?

    avatar

    11.05.2010. (14:06)    -   -   -   -  

  • Sobarica

    :))) caka je sa casopisima da ih moras sa skalpelom razderati, onako raspoloviti, uvjek postoji jedan mali (par milimetara) bijeli rubic koji onda pazljivo treba sa skalpelom odstraniti dok se snazno drzi metalni trokut na onom vecem djelu stranice. Bitna je i podloga za rezanje, idealna je ona od tvrde gume sa oznacenim mjerama, po mogucnosti marke ECOBRA.

    avatar

    11.05.2010. (15:10)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    @NEVERIN - Nemoj misliti da nema i u Osijeku timpanona i dorskih stupova.
    @BOOKERAJ - ''Zidovi jedne kuće pripadaju arhitektu. Tu je on sasvim slobodan. Njemu pripada također i namještaj koji se ne pomiče, kao ugrađeni ormari itd.'' Dok što se tiče mobiljara: ''Svatko može te predmete nabaviti po svojoj želji, ukusu i nagnuću.'' (A. Loos, u Ornament i zločin)
    @GRINČ - Skužila si me! A Turatov komentar nisam čitao, ali mi se jako sviđa - dobro si ga ubola. A cijela stvar s ovom Loosovom pričom - zašto sam je se sjetio u paralelizmu s nasumičnim reportažama iz Elle Dekora - je upravo u tome što u svom posvemašnjem apsurdu, farsičnosti i grotesknosti ipak uopće nije daleko od istine - kao što dokazuju skenirane reportaže! Jedan od onih primjera kada je stvarnost luđa od bajke.
    @SOBARICA - Hvala, sad ću znat za sljedeći put, ali mi ovdje ionako ne bi koristilo, pošto sam časopise morao vratiti u stanju u kojem sam ih i dobio. To su Elle Dekori od moje bivše šefice: nije bila opcija da ih raskupusam.

    avatar

    11.05.2010. (16:19)    -   -   -   -  

  • cistiliste

    ...pametan blog..vrlo..:)

    avatar

    12.05.2010. (00:49)    -   -   -   -  

  • MODESTI BLEJZ

    znaš kad si gore počeo nabrajati imena kojekavih lampi, fotelja, pijata isl. pred oči mi odmah iskočio nemanja, ne znam zašto ;P nek se ne uvridi, to ja od milja, a i da istaknem kako recimo lampa ima aristokratskije ime od (ne)sretnih vlasnika, koji su s njih prisiljeni svaki dan krvnički brisati prašinu i biti vječni boj da im se ne ukaka zamišljeno savršenstvo besprijekornog interijera, no de gustibus non... uostalom, u takvim domovima uzaludan sizifovski boj biju ne feudalci pardon gospodari već plaćene kmetkinje pardon gospođe da prostite čistaćice, prave heroine ove interijerne u pravilu nepraktične estetike.
    po meni je najjači ovaj što je ženu uskladio s tapetima, jer to je lik, vjerojatno si je majstor razmišljao kako tapete mijenjaš jednom u deset godina, inače jedan prokleto piplav posao, a ženu možeš ili presvuć, ili ako joj se ne presvlači znogirat odmah i ukomponirat novu, moderniju, suvremeniju, baš kao novu sofu, otoman ili bi u nas rekli samo maaDRAC...
    no kako mi oko po defaultu ipak bježi na lijepo i tu nema pomoći moram priznati da mi promatranje ovako slikoopisno prikazanih domova ponekad donosi određenu dozu ugode (kao u ovom slučaju prikaz istarskog interijera), pa ako je to pjesnik/umjetnik/arhitekt htio postići u svojoj je namjeri kod mene potpuno uspio, no već okretanjem slijedeće stranice tog časopisa svrha njegova truda nestaje i ostaje samo blijeda uspomena na savršenstvo, a možda ponekad i tiha patnja zbog uočenog detalja koji nam u vlastitom skromnom domu nikada neće biti suđen. ali u tom slučaju cijela priča poprima nove oblike i svrha ovakve časopisne prezentacije nečijeg savršenog doma više nije ljepota već ciljano pobuđivanje zavisti, jer kako drugačije izreći riječi gle što ja imam a da te što više onih koji nemaju ili barem imaju manje nego ti - čuje? kako se pohvaliti a da to ne bude neukusno? kako jebati a ne biti sjeban? (pardoniram se)
    hm, uraditi to s ukusom? ;D
    p.s. pero, troboćem gluposti, ne zamjeri ;0)

    avatar

    12.05.2010. (15:12)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    @ČISTILIŠTE - hvala
    @MODESTI - da, ima u tebi nešto od bujice :)... ali mislim to kao simpatičan talent, stoji ti, i naravno da si pardonirana, uostalom nemaš što ni moliti za pardoniranje, nisam tako opasan

    avatar

    12.05.2010. (22:58)    -   -   -   -  

  • Sobarica

    Nema na cemu PERO, moja je bila polu ironicna sala polu istina, sama cinjenica sto to znam govori o tome da sam o tome razmisljala pa sukladno tome trazila i nasla soluciju koja naravno dolazi u obzir samo ako su casopisi tvoji, treba ti iz profesionalnih razloga arhiva i puko ti je film od tih sakupljaca prasine koji 50 % sadrzavaju reklamu, 40 % stvari koje te ne interesiraju i ako imas srece max 10 % necega sto ti moze zatrebati/inspirirati te. Ta me vrsta observacija seli na jednu slabo naseljenu planetu pa mi je uvjek drago kada sretnem susjeda:)

    Sto se navedenih primjera tice izvrstan clanak, interesantni primjeri i razmisljanja. Opsesije su stetne i rjetko kada donose nesto estetski interesantno. Na navedenim slikama fali duh ili vlasnicima ili arhitektima - fali osobnost. Ne znam da li je problem u casopisima jer oni srednje kvalitete kao Elle dekor (posebno u hrvatskoj verziji, iako je ionako vecina clanaka prenesena) naginju laznoj opustenosti koja mi je osobno vrlo iritantna, tako da se nemogu saziviti sa ovim slikama - vidim skup skolski odabranih dizajniranih komada namjestaja koji bi zajedno sa dekoracijom mogli predstavljati stand npr. na Salone del Mobile, a ne kao dom.

    Brine me i nadam se da ljubitelj Van Gogha nece jedne veceri, nedaj boze pripit ili jednostavno u mraku, razbit glavu preko onog cupa usred stepenica:)

    avatar

    13.05.2010. (08:47)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    @SOBARICA - Dobro si spazila taj ćup. Ćup (na tom mjestu) je oličenje svega onoga što je naopako s ovim interijerima. Uređuju ih profesionalni stilisti kojima je jedino važno da sve bude u zamišljenom stilu i pogodno za fotografiranje. Kako si rekla: ''fali duh ili vlasnicima ili arhitektima - fali osobnost''... Loos (Interijeri u Rotondi, 1898.): ''Arhitekt – unutarnji dekorater – teško da i zna koje je ime njegovom klijentu. Može vlasnik za svoje sobe platiti i po sto puta, to svejedno nisu njegove sobe. One zauvijek ostaju duhovno vlasništvo osobe koja ih je zamislila i stvorila. (...) Nedostaje im duhovni odnos prema osobi koja u njima stanuje; (...) nedostaje im intimnost.'' Ne bih ipak problem toliko tražio u konkretnim ovim primjerima koje sam prikazao, ili čak konkretnom časopisu. Nije do razine nego do rukovodeće ideje. Presudna stvar je u onome što im je svima zajedničko, svim časopisima o unutarnjem uređenju i svakom pojedinom prikazanom interijeru, bez obzira na razinu, čak i onom najkvalitetnijem i prikazanom u najkvalitetnijem mogućem magazinu. Rukovodeća ideja svih tih interijera je da su uređeni i priređeni ne s mišlju na stanovanje, nego za fotografa, da dobro ispadnu na fotografijama. Problem je u samom tome što se od stana radi galeriju, a od sekundarne je pritom važnosti koje je razine dizajnerske kvalitete ta galerija, da li niže, srednje ili visoke.

    avatar

    13.05.2010. (19:14)    -   -   -   -  

  • MODESTI BLEJZ

    p.s. ćup je kukavičje jaje, eno ga i na komodi, ovaj put sa cvićem ;0)

    avatar

    13.05.2010. (19:37)    -   -   -   -  

  • Neverin

    meni "čup" sa č postao mrzak jer kad god negdje kopam slučajni prolaznici pitaju jesmo li našli kakav čup sa zlatom pa očekuju da se svi grohoto nasmijemo

    avatar

    14.05.2010. (00:07)    -   -   -   -  

  • Mad Hatter

    Pozdrav@pero u saci. Nakon ovog posta pala mi je na pamet mudra narodna "besposlen pop i jarice krsti" ili nesto u tom stilu. Apsurdno je kakvim se sve glupostima zabavlja besposlen mozak u dokolici. Svakako, lijepo je vidjeti sklad boja i oblika, umjetnicka djela i fine linije-u umjetnickoj galeriji! Kuca je za zivljenje, cime ne mislim reci da treba izgledati (i mirisati) kao svinjac, vec kako treba ostavljati dojam da u njoj zaista netko i zivi. Iako sam vec Supruga i Majka, jos uvijek nemam vlastiti zivotni prostor (smrc, smrc), no gdje god sam boravila, nastojala sam taj kutak uciniti prepoznatljivo mojim (i kasnije nasim)-s detaljima koji asociraju pravo na stanare tog doma. Volim osjecaj kada udjem u neciju kucu ili stan i osjetim toplinu i prisnost, neku vrstu dobrodoslice. Moze se i najmanji stan urediti ukusno i sa stilom, ali za boga miloga, nece svijet propasti ako se ta figurica pomakne za centimetar, ili okvir za sliku malo nakrivi :)

    avatar

    16.05.2010. (14:32)    -   -   -   -  

  • Kinky Kolumnistica

    Između svih ovih ljudi proteže se jedna nezanemariva nit: isti doživljaj umjetnosti. I takav doživljaj umjetnosti proteže se kod većine ljudi koje poznajem, a nametnut im je odmalena, od najranijih školskih dana. Jedna od prvih umjetnosti s kojima smo se sretali bile su pjesmice iz čitanki i školska lektira. A učili su nas da je književnost umjetnost, dok je književnik ujedno umjetnik, razumije se. Razumije li se? Jer oduvijek me je nekako žuljao onaj školski zadatak da moram profesorici protumačiti što je to pjesnik htio reći u svojoj pjesmi ili u kasnijim razredima - što je slikar htio reći svojom slikom. Ili redatelj filmom. Ili skladatelj skladbom. Itd. (najveći apsurd je što su nam se odgovori i ocjenjivali, u formi točnih, manje točnih i netočnih!).

    Sada kada sam starija i kada me više nitko ne ocjenjuje, sada mogu slobodno reći da sve to za mene NIJE nužno umjetnost niit je imalo bitno što je umjetnik htio reći, već što sam JA iz njegovog djela doživjela, možda čak dijametralno suprotno od njegove originalne namjere. Samo zato što "intelektualna zajednica" drži da je, recimo, taj i taj slikar vrhunski umjetnik ili taj i taj pisac ili... znači li to da uistinu i jest? Ne znači. Za mene je umjetnost ono u čemu ja pronalazim iskrice tople i bliske iskricama koje nosim u sebi. To je umjetnost, umjetnost jedne osobe (umjetnika) da izričajem svoga djela dotakne iskrice druge osobe (promatrača/slušatelja/konzumenta njegovog djela), ako ih ovja uopće ima u sebi. To može biti neki razvikani ruski realist sa nekim svojim razvikanim, tisućustraničnim romanom, ali isto tako može biti i onaj potpuno anonimni dečko na osječkoj promenadi koji tako genijalno svira da te prođu trnci i poželiš se još jednom prošetati pored njega i još jednom proživjeti već proživljeni trenutak.

    To je umjetnost i tek kada njezin konzument na takav način u njoj uživa (bila ona razvikana, općepriznata, anonimna ili čak nepriznata), tek tada mogu povjerovati da on tu umjetnost zbilja uživa i cijeni. A, iskreno, koliko je takvih ljudi oko nas? I koliko vlasnika ovakvih interijera zbilja uživa u svim tim potpisanim vazicama, sofama i stolcima? Koliko? 5? 3? 1? (N)ijedan?

    Teško mi je dočarati što ljubav prema umjetnosti jest za mene jer to je jedan čitav splet emocija, iskustava, težnji i uranjanja, ali lako mogu reći što ljubav prema umjetnosti za mene nije: nije isfuravanje bilo koje vrste.

    A ovi ljudi se isfuravaju, kao što se i mnogi "umjetnici" isfuravaju da su umjetnici, a u umjetnosti vide samo priliku da odglume još jednu svoju životnu rolu, bez one istinske, iskrene predanosti. Ogavno. :-/

    avatar

    16.05.2010. (15:17)    -   -   -   -  

  • odmak

    Gdje je tu po meni problem, a jasna mi je intencija ovog posta.
    Rado bih živjela u kući u kojoj bi zajedno sa nekim 'stilistom', ponavljam zajedno s njim birala sve moguće, kad bih naravno imala beskrajno puno novaca.
    Druga je priča ako ti ljudi koji raspolažu novcem nemaju blage veze i totalno su neuki pa se moraju prilagođavati ukusu arhitekta i ostalih. Onda je to uistinu muzej u kojem se uistinu, jer baš ništa ne razumiješ i ne možeš ugodno osjećati.

    avatar

    16.05.2010. (20:11)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    @MODESTI & NEVERIN - ništa bez ćupova
    @MAD HATTER - najvažnije je prostor ispuniti sobom
    @KINKY - ''umjetnost'' je moja furka
    @ODMAK - muzej je težak za ugodno se u njemu osjećati, jer u muzeju si uvijek samo gledatelj, publika, vrijedi pravilo ''gledaj ne diraj'', nemoguće je osjećati se ''kao kod svoje kuće''

    avatar

    17.05.2010. (12:40)    -   -   -   -  

  • Sobarica

    U cupu istina :)) picajzletina ko ja nemre ne primjetiti da je onaj na komodi uzi, pa je vangoghovac ponosni vlasnik najmanje dva cupa slicnih konotacija ;) Pero, zlatna istina to sto kazes. Jedina je solucija kod takvih spojeva da i vlasnik ima dovoljno jak karakter i da je dovoljno potkovan (ne novcano nego estetski) da arhitekt sljedi volju i ukus vlasnika. Vidilma sam svojim ocima par tako sretnih kombinacija, ali su rijetkost. Sta ce ti onda arhitekt ako imas kristalno jasne ideje? moze se netko upitati, stvar je kod vecine ljudi u pomanjkanju vremena i u cjenjenju strucnog misljenja , naravno ako ne dozvolis da to misljenje postane tudi ego trip - zato je bitno na pocetku zauzeti stav i jasno definirati uloge.

    avatar

    18.05.2010. (12:09)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...