Draga Ljube! Baš sam se zabrinula za tebe! Svaki dan sam povirila na tvoj blog i pitala se u kojoj si sad fazi. Sigurna sam da Bog najbolje zna što je najbolje za svakoga od nas. Sretan ti rođendan i neka te Gospodin blagoslovi!!! Srdačan pozdrav iz Splita :-)
04.05.2010. (08:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Napisala sam komentar od kilometra i išla izbrisati jednu riječ. Izbrisala sam cijeli komentar! Očito sam previše brbljala. Kako bi LJube mogla ometati Božji plan liječenjem? On nam je dao liječnike. Zar nećemo uzimati krv kao one sekte iz uvjerenja da time uzimamo stvar u svoje ruke? Godinama si nudila Bogu svoje trpljenje u zamjenu za Jedinčevu sreću. Kako je ono rekao biskup sv Moniki; neće propasti sin tolikih suza. Ne znam je li Monika išta nudila Bogu u zamjenu za sreću svog sina. Znam da je molila i nije odustajala. Ti si Božja. Pripadaš mu. Želiš živjeti volju Njegovu. Bog je zahtjevan. On uistinu traži sve. Traži čitavog čovjeka. To je žrtva jer htjeti pripadati sav Bogu znači svakodnevno htjeti umirati svojoj volji a živjeti Božju. No ta Božja volja često nam nije dana vidjeti. Mi ispitivamo, da, ali ne Njega, nego sebe. Pristajemo na to da nam nije dano znati počesto.Nije nam dano znati upravo kako bismo ostali gdje trebamo stajati; u malenosti. Čekati u sobi vlastite duše ne videći i ne znajući. Boga ne možemo spoznati, ali znam da je on Ljubav i da ne kažnjava. Posebno ne čiste nakane srca. Bog gleda naše srce. U srcu je sve. Volja sabrana s razumom čine naše htjenje i u srcu se sjedinjuju u ono što jesmo pred Bogom. Ne čeka On naše pogreške niti gleda na neuspjehe postavljajući nam zamke i čekajući da pogriješimo kako bi nas kaznio. Bolest stoji. Ne napreduje niti se povlači. Sve stoji. Stoji dokle je Božja volja. To je ionako ono što želiš; Božja volja. Ti misliš da ćeš pokrenuti stvari prekidanjem liječenja. Meni izgleda da trebaš nastaviti liječiti se, čekati i ne ubrzavati ništa. Popričaj sa svećenikom. Reci mu razloge zbog kojih bi prekinula liječenje, a razlog je tvoj zaključak da si zaustavljala volju Božju svojim liječenjem i da si prkosila Bogu. Monika...Mogla je nakon tri godine odustati od molitve za svog sina, jer nije bilo rezultata. Sve je stajalo na mjestu. Stajalo je još tri,i još tri i još tri.... Dvadeset godina. Dvadeset godina nije preokrenula stvari niti poduzela nešto drugo od onog što je činila. Majka Terezija....pedeset godina je živjela tamu, odsutsvo Božjih utjeha. Što ju je guralo dalje da ljubi patnike, da ima previja rane, kad se u toj tami nije vidjelo ništa? Mogla je odustati sumnajući u svoj put s obzirom da se Bog "povukao" od nje na toliko godina naizgled ju ostavljajući samu u tami. Mogla je misliti da nešto krivo radi s obzirom da ju Bog nije utjehama koje je imala na početku usmjeravao dalje. Mogla je misliti da ju Bog kažnjava jer ga je nečim uvrijedila i promijeniti svoj put. Prihvatila je da je to put za nju, eto u tami. Prihvati i ti da je tvoj put takav; u bolesti koja ne napreduje niti se povlači, sa sinom koji stoji na mjestu. Dokle? Bog zna. Gospa je isto samo stajala i čekala. Išla je kad se od nje tražilo da ide. Čekala kad je trebalo čekati. Godinama. Bog nije poput nas. On gleda dublje u čovjeka i ljubi ga kakav jest. Znamo koliko je potrebno znati. Ne znam, ne znam što reći i zato puno govorim,opet iako se prethodni komentar izbrisao. Htjela bih ti naglasiti samo da nisi pogriješila ni u čemu. Činila si najbolje što si mogla i znala a to je sve. Sve što Bog traži od čovjeka, poznajući njegovu ograničenost. Prije par dana djeca su nas naljutila prilično. Moj muž se odmah zapitao gdje smo pogriješili. Nigdje i svugdje. Nigdje jer smo činili za djecu najbolje što smo mogli i znali, a svugdje jer smo samo ljudi i pogreške ne možemo izbjeći. Činimo ih stalno, svakodnevno. Bog nas neće zato kazniti. Kaže moja malena; Mi se molimo Bogu da nam oprosti naše pogreške... Bože, nismo htjeli, htjeli smo bolje, a nismo mogli ni znali. Bog zna sve to o ljudima. Prekidanje liječenja meni izgleda kao uzimanje stvari u svoje ruke. Ne znam jesam li u pravu. Tvoj muž kaže da je liječenje kupovanje vremena. Po meni, liječenje je ono što ti možeš činiti i to je tvoj dio, a što će Bog dati njegov je dio. Svašta sam nadrobila i ovo je komentar koji pišem duže nego što sam ikad išta pisala, a manje sam i smislenije rekla jer znam da ništa ne znam. Što mi možemo i znamo, tako ograničeni? Zašto bismo se i upirali dokučiti nedokučivo? Boga ne možemo spoznati, i često nas vodi putem nespoznanja gdje nemamo ništa niti možemo išta osim dati Mu ruku i pustiti se Njegovu vodstvu vjerujući u milosrđe i ljubav. Bogu nije potrebno nuditi nešto u zamjenu kako bi nam pomogao. Naše je samo prihvatiti sve što dolazi kako god bilo teško. A On kad bi davao po zasluzi premalo bi bilo svjedoka njegova milosrđa. Težak je put čekanja, put koji izgleda da nema kraja, put na kojem se čini da stojimo. No, to je put kojim su išli sveci, i upravo po pristajanju na takav put postigli su svetost jer su razvili strpljivost, blagost, poniznost, malenost, i time pomalo svoju volju mrtvili a živjeli Božju. Kad bi put bio osvjetljen lako bi bilo koračati. Bio bi širok i lagodan, a mi veliki i sveznajući, nepogrešivi...i nepotrebni Boga. Znamo kud takav put vodi. Previše riječi..
04.05.2010. (10:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uh, dođoh do maksimuma riječi a onda vidim da se moram registrirati da bi mogla ostaviti komentar. Eto opet sam morala vratiti svoj blog, a nisam to namjeravala. Što je tu je. Još da ti kažem, od srca Dušo draga sretan ti rođendan! Nisi sama. Ima ljudi koji mole za tebe, šapnuli su mi ali u tajnosti. Bog je vodio svoj narod kroz pustinju, a narod bijaše nestrpljiv. Nije lako u pustinji, čak ni kad Bog hodi u stupu od oblaka pred narodom. A mi imamo i više, imamo Isusa u Euharistiji. Molim za to da Bog upravi tvoje korake i da ti pomogne, da rasvijetli tvom duhu što ti je činiti....Promisli možda da popričaš s nekim ko zna bolje. Sa svećenikom.
04.05.2010. (11:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Draga Ljubice, sretan i blagoslovljen rođendan sa željom za još mnogo ovozemaljskih rođendana. S obzirom na dugo ne javljanje na svom blogu (i drugim blogovima), moram priznati da sam, sa velikom zebnjom i boli u srcu, pomošljala na najgore. Nisam imala hrabrosti nazvati, bojeći se onih strašnih riječi: naša Ljubica je .... Odustajanje od liječenja mislim da nije opcija koja bi bila Bogu po volji. Mi sa svoje strane moramo učiniti sve što je u našoj moći, po pitanju bilo čega pa tako i zdravlja. Ana je i dalje na raspolaganju pružiti svaku pomoć (nabavka homeopatskih lijekova iz inozemstva, financijska pomoć... sve što je potrebno). Stojimo na raspolaganju. Puno, puno pozdrava i Božjeg blagoslova od Ane, mene i moje sestre. Olga
04.05.2010. (14:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sretan rodendan, Ljubice draga! Mislila sam na tebe i osjecala da ti nije lako. Ema i Veronika vec su jako lijepo izrekle ono sto sam ti i sama zeljela reci kad sam procitala tvoj post.
Zapravo nemam pravo biti u dvojbi. Bog mi je dao život i On će ga uzeti kada tako odluči. Moje je voljeti i željeti taj život kao što i zaslužuje Božji dar.
Ovo su tvoje rijeci, draga Ljubice. Bori se i dalje za zivot koji ti je Bog darovao. Ucini sto je do tebe, a sve ostalo prepusti Bogu, On zna kad je najbolje vrijeme da te uzme k sebi. Do tada, zelim da proslavis jos puno, puno rodendana okruzena svojom obitelji.
P.S. Poslat cu ti mail.
04.05.2010. (16:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Slažem se sa svime što su rekle drage blogerice iznad... ...no i ja bih izdvojila rečenicu kao i Ljubljena... Tvoje je željeti život...i čuvati ga... Ovo što si odlučila...po meni je suprostavljanje Božjem planu... Rekao je da se prema svom tijelu odnosimo kao prema hramu Božjem.. ....i odgovorni smo za to tijelo činiti sve što nam je On stavio na raspolaganje. A liječnike ...i lijekove....i kemoterapije...i sva ta silna dostignuća medicine...On je stvorio Ljube... On odlučuje kada će ti lijekovi biti djelotvorni...a kada ne...
Pravo govoriš...Bog će se pobrinuti bolje od tebe, za tvog jedinca... ..no...što ako si ti uključena još uvijek u taj plan...i bez tebe to neće moći ostvariti
Bog će odlučiti i bit će kako je naumio... ...no na tebi je da sudjeluješ do kraja... ...ako šalje brod....moraš na njega.... ...da bi ti mogao pomoći.... . Hrabro Ljube dalje...nisi sama... Bog vodi svaki tvoj korak...koliko god ti se činilo da tapkaš na mjestu...
i na kraju...svim srcem ti želim sretan rođendan.... ...samo jedan od svih u nizu koji ćemo ti čestitati....
04.05.2010. (19:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ni rođendan ti nisam čestitao prijateljice jer si me zatekla. Kaj da ti pametno kažem kad te smatram pametnom. I dovoljno zrelom za odluke. Da, nagovarao bih te najradije da ustraješ u liječenju ali poštujem svaki tvoj potez. Jer imaš čisto srce. I ponizno. Vjerujem da će Bog upraviti te baš onako kako je najbolje. Respekt.
06.05.2010. (16:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sretno, Ljube! Nekad nas Bog kroz bolest donese na put nekima koji će po našem svjedočanstvu promjeniti put i u Njemu naći mir, nadu, spas. I sve što nam je dao ima svoje razloge. A kad vjerujemo i uistinu predamo i živimo s pouzdanjem, On sve na najbolje izvede. I zato - neka se kroz tvoj život uistinu proslavi! Blagoslovljena bila i ti i svi koje tvoj život i molitva dotaknu!
08.05.2010. (19:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
....da ja dođem do pameti i prestanem određivati pravila. .. . I neću se više uplitati u Njegov plan...
I za sebe bih to željela: ne određivati pravila nego se prepustiti Bogu. Sve staviti i primiti iz Njegove ruke: i bolest i lijekove i liječnike, ne samo tri godine nego neograničeno. Iz Njegove ruke dolaze i lijekovi i terapije i liječenje....
Znam da ti je sigurno jako teško ali ne odustaj od predanja i povjerenja u Njega i zato slijedi upute svog liječnika. Ne ovisi budućnost tvog Jedinca o veličini tvoje patnje jer Bog nije trgovac. On će pomoći i tebi i tvom sinu zbog svoje Ljubavi. Od mene: Svaki dan jedan Slava Ocu za tebe i tvog Jedinca. Pozdrav i zagrljaj
10.05.2010. (16:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ono se raspituju kod mene di ljube...onda primim neki mail...i tako sam se ulijenio da te nisam 10tak dana "otvarao"... a onda ona "preuzela stvar u svoje ruke"...
znaš kad je u zagorju bila poplava..pola sela se izselilo..al Jura ne ide kaže-Mene bu Bog spasil! drugi dan došli vatrogasci s čamcem, al jura ponavlja priču.. treći dan dolaze s helikopterom, jer je voda već do balkona...Jura opet istu priču- Mene bu Bog spasil! a ono čuješ iz nebesa "Čuj Jura treći put ti šaljem spasioce..uskači u taj helikopter!" znam da će tvoja "slavonska duša" shvatiti ovaj bećarac. drž se mala!
14.05.2010. (17:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"Kad te snađe bolest, upotrijebi lijekove koji su ti dostupni i po Božjoj su volji; sve drugo bilo bi iskušavanje božanskog Veličanstva; kad tako učiniš predaj se Bogu u ruke pa čekaj što će ti On dati. Bude li njegova volja da lijekovi pobijede bolest, ponizno mu zahvali; ako pak Bog bude htio da bolest prevlada, blagoslivljaj ga strpljivo." (sv. Franjo Saleški, "Filotea")
"Ne molim da budeš oslobođen svojih muka, ali usrdno molim Boga da ti da snagu i strpljivost podnositi ih sve dok se njemu to bude svidjelo. Tješi se njime koji te drži prikovana na križ. On će te osloboditi kada bude držao da je pravo vrijeme za to. Sretni su oni koji trpe s njime. Navikni se trpjeti na taj način, i traži od njega snagu da izdržiš toliko, i tako dugo, koliko će On prosuditi da ti je potrebno. Ljudi svijeta ne shvaćaju ovu istinu, i ne treba se tome čuditi, jer oni trpe takvi kakvi jesu, a ne kao kršćani. Oni gledaju na bolest samo kao na bol, a ne kao na uslugu od Boga. Promatrajući je samo u tom svjetlu, ne nalaze u njoj ništa osim patnje i žalosti. Ali oni koji drže da bolest dolazi iz Božje ruke, kao djelo njegove milosti, i kao sredstvo koje On koristi za njihovo spasenje - takvi obično u njoj nalaze slatkoću i veliku utjehu. Želio bih da se uvjeriš da nam je Bog često bliži, pa i da je djelotvornije prisutan uz nas, u bolesti, nego u zdravlju. Ne oslanjaj se ni na kojeg drugog liječnika, jer, prema mom shvaćanju, On se brine za tvoje ozdravljenje. Stavi, dakle, sve svoje pouzdanje u njega, i uskoro ćeš otkriti učinke tog pouzdanja u svom oporavku, koje mi često produžavamo stavljajući veće povjerenje u medicinu, nego u Boga. Koji god lijek koristili, djelovat će onoliko koliko On dopusti. Kada boli dolaze od Boga, samo ih On može izliječiti. On često šalje bolesti tijela da izliječi bolesti duše. Utješi se vrhovnim Liječnikom, i duše i tijela. Budi zadovoljan stanjem u koje te Bog postavio: koliko god ti mene možda držiš sretnim, ja zavidim tebi. Boli i trpljenja bila bi raj za mene dok trpim s mojim Bogom, a najveća zadovoljstva bila bi pakao za mene ako bih ih uživao bez njega. Sva moja utjeha bila bi trpjeti nešto za njega. Ubrzo moram poći k Bogu. Ono što me tješi u ovom životu jest da ga sada vidim vjerom, a vidim ga tako da ponekad mogu reći: Više ne vjerujem, nego vidim. Osjećam sve ono što nas vjera uči, i u toj sigurnosti i praksi vjere živjet ću i umrijeti s njime. Nastavi, dakle, uvijek s Bogom, to je jedina potpora i utjeha tvojoj patnji. Ja ću ga moliti da bude s tobom." (brat Lawrence, OCD, 1614-1691)
15.05.2010. (10:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tamo gdje je srce
Draga Ljube!
Baš sam se zabrinula za tebe!
Svaki dan sam povirila na tvoj blog i pitala se u kojoj si sad fazi.
Sigurna sam da Bog najbolje zna što je najbolje za svakoga od nas.
Sretan ti rođendan i neka te Gospodin blagoslovi!!!
Srdačan pozdrav iz Splita :-)
04.05.2010. (08:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ema
Napisala sam komentar od kilometra i išla izbrisati jednu riječ. Izbrisala sam cijeli komentar! Očito sam previše brbljala.
Kako bi LJube mogla ometati Božji plan liječenjem? On nam je dao liječnike. Zar nećemo uzimati krv kao one sekte iz uvjerenja da time uzimamo stvar u svoje ruke?
Godinama si nudila Bogu svoje trpljenje u zamjenu za Jedinčevu sreću. Kako je ono rekao biskup sv Moniki; neće propasti sin tolikih suza. Ne znam je li Monika išta nudila Bogu u zamjenu za sreću svog sina. Znam da je molila i nije odustajala. Ti si Božja. Pripadaš mu. Želiš živjeti volju Njegovu. Bog je zahtjevan. On uistinu traži sve. Traži čitavog čovjeka. To je žrtva jer htjeti pripadati sav Bogu znači svakodnevno htjeti umirati svojoj volji a živjeti Božju. No ta Božja volja često nam nije dana vidjeti. Mi ispitivamo, da, ali ne Njega, nego sebe. Pristajemo na to da nam nije dano znati počesto.Nije nam dano znati upravo kako bismo ostali gdje trebamo stajati; u malenosti. Čekati u sobi vlastite duše ne videći i ne znajući. Boga ne možemo spoznati, ali znam da je on Ljubav i da ne kažnjava. Posebno ne čiste nakane srca. Bog gleda naše srce. U srcu je sve. Volja sabrana s razumom čine naše htjenje i u srcu se sjedinjuju u ono što jesmo pred Bogom. Ne čeka On naše pogreške niti gleda na neuspjehe postavljajući nam zamke i čekajući da pogriješimo kako bi nas kaznio. Bolest stoji. Ne napreduje niti se povlači. Sve stoji. Stoji dokle je Božja volja. To je ionako ono što želiš; Božja volja. Ti misliš da ćeš pokrenuti stvari prekidanjem liječenja. Meni izgleda da trebaš nastaviti liječiti se, čekati i ne ubrzavati ništa. Popričaj sa svećenikom. Reci mu razloge zbog kojih bi prekinula liječenje, a razlog je tvoj zaključak da si zaustavljala volju Božju svojim liječenjem i da si prkosila Bogu.
Monika...Mogla je nakon tri godine odustati od molitve za svog sina, jer nije bilo rezultata. Sve je stajalo na mjestu. Stajalo je još tri,i još tri i još tri.... Dvadeset godina. Dvadeset godina nije preokrenula stvari niti poduzela nešto drugo od onog što je činila.
Majka Terezija....pedeset godina je živjela tamu, odsutsvo Božjih utjeha. Što ju je guralo dalje da ljubi patnike, da ima previja rane, kad se u toj tami nije vidjelo ništa? Mogla je odustati sumnajući u svoj put s obzirom da se Bog "povukao" od nje na toliko godina naizgled ju ostavljajući samu u tami. Mogla je misliti da nešto krivo radi s obzirom da ju Bog nije utjehama koje je imala na početku usmjeravao dalje. Mogla je misliti da ju Bog kažnjava jer ga je nečim uvrijedila i promijeniti svoj put. Prihvatila je da je to put za nju, eto u tami. Prihvati i ti da je tvoj put takav; u bolesti koja ne napreduje niti se povlači, sa sinom koji stoji na mjestu. Dokle? Bog zna. Gospa je isto samo stajala i čekala. Išla je kad se od nje tražilo da ide. Čekala kad je trebalo čekati. Godinama.
Bog nije poput nas. On gleda dublje u čovjeka i ljubi ga kakav jest. Znamo koliko je potrebno znati. Ne znam, ne znam što reći i zato puno govorim,opet iako se prethodni komentar izbrisao. Htjela bih ti naglasiti samo da nisi pogriješila ni u čemu. Činila si najbolje što si mogla i znala a to je sve. Sve što Bog traži od čovjeka, poznajući njegovu ograničenost. Prije par dana djeca su nas naljutila prilično. Moj muž se odmah zapitao gdje smo pogriješili. Nigdje i svugdje. Nigdje jer smo činili za djecu najbolje što smo mogli i znali, a svugdje jer smo samo ljudi i pogreške ne možemo izbjeći. Činimo ih stalno, svakodnevno. Bog nas neće zato kazniti.
Kaže moja malena; Mi se molimo Bogu da nam oprosti naše pogreške...
Bože, nismo htjeli, htjeli smo bolje, a nismo mogli ni znali. Bog zna sve to o ljudima.
Prekidanje liječenja meni izgleda kao uzimanje stvari u svoje ruke. Ne znam jesam li u pravu. Tvoj muž kaže da je liječenje kupovanje vremena. Po meni, liječenje je ono što ti možeš činiti i to je tvoj dio, a što će Bog dati njegov je dio. Svašta sam nadrobila i ovo je komentar koji pišem duže nego što sam ikad išta pisala, a manje sam i smislenije rekla jer znam da ništa ne znam. Što mi možemo i znamo, tako ograničeni? Zašto bismo se i upirali dokučiti nedokučivo? Boga ne možemo spoznati, i često nas vodi putem nespoznanja gdje nemamo ništa niti možemo išta osim dati Mu ruku i pustiti se Njegovu vodstvu vjerujući u milosrđe i ljubav. Bogu nije potrebno nuditi nešto u zamjenu kako bi nam pomogao. Naše je samo prihvatiti sve što dolazi kako god bilo teško. A On kad bi davao po zasluzi premalo bi bilo svjedoka njegova milosrđa.
Težak je put čekanja, put koji izgleda da nema kraja, put na kojem se čini da stojimo. No, to je put kojim su išli sveci, i upravo po pristajanju na takav put postigli su svetost jer su razvili strpljivost, blagost, poniznost, malenost, i time pomalo svoju volju mrtvili a živjeli Božju. Kad bi put bio osvjetljen lako bi bilo koračati. Bio bi širok i lagodan, a mi veliki i sveznajući, nepogrešivi...i nepotrebni Boga. Znamo kud takav put vodi.
Previše riječi..
04.05.2010. (10:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ema
Uh, dođoh do maksimuma riječi a onda vidim da se moram registrirati da bi mogla ostaviti komentar. Eto opet sam morala vratiti svoj blog, a nisam to namjeravala. Što je tu je.
Još da ti kažem, od srca Dušo draga sretan ti rođendan! Nisi sama. Ima ljudi koji mole za tebe, šapnuli su mi ali u tajnosti.
Bog je vodio svoj narod kroz pustinju, a narod bijaše nestrpljiv. Nije lako u pustinji, čak ni kad Bog hodi u stupu od oblaka pred narodom. A mi imamo i više, imamo Isusa u Euharistiji. Molim za to da Bog upravi tvoje korake i da ti pomogne, da rasvijetli tvom duhu što ti je činiti....Promisli možda da popričaš s nekim ko zna bolje. Sa svećenikom.
04.05.2010. (11:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Veronika
Draga Ljubice, sretan i blagoslovljen rođendan sa željom za još mnogo ovozemaljskih rođendana. S obzirom na dugo ne javljanje na svom blogu (i drugim blogovima), moram priznati da sam, sa velikom zebnjom i boli u srcu, pomošljala na najgore. Nisam imala hrabrosti nazvati, bojeći se onih strašnih riječi: naša Ljubica je ....
Odustajanje od liječenja mislim da nije opcija koja bi bila Bogu po volji. Mi sa svoje strane moramo učiniti sve što je u našoj moći, po pitanju bilo čega pa tako i zdravlja. Ana je i dalje na raspolaganju pružiti svaku pomoć (nabavka homeopatskih lijekova iz inozemstva, financijska pomoć... sve što je potrebno). Stojimo na raspolaganju.
Puno, puno pozdrava i Božjeg blagoslova od Ane, mene i moje sestre.
Olga
04.05.2010. (14:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ljubljena
Sretan rodendan, Ljubice draga! Mislila sam na tebe i osjecala da ti nije lako. Ema i Veronika vec su jako lijepo izrekle ono sto sam ti i sama zeljela reci kad sam procitala tvoj post.
Zapravo nemam pravo biti u dvojbi. Bog mi je dao život i On će ga uzeti kada tako odluči. Moje je voljeti i željeti taj život kao što i zaslužuje Božji dar.
Ovo su tvoje rijeci, draga Ljubice. Bori se i dalje za zivot koji ti je Bog darovao. Ucini sto je do tebe, a sve ostalo prepusti Bogu, On zna kad je najbolje vrijeme da te uzme k sebi. Do tada, zelim da proslavis jos puno, puno rodendana okruzena svojom obitelji.
P.S. Poslat cu ti mail.
04.05.2010. (16:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Magdalena
Slažem se sa svime što su rekle drage blogerice iznad...
...no i ja bih izdvojila rečenicu kao i Ljubljena...
Tvoje je željeti život...i čuvati ga...
Ovo što si odlučila...po meni je suprostavljanje Božjem planu...
Rekao je da se prema svom tijelu odnosimo kao prema hramu Božjem..
....i odgovorni smo za to tijelo činiti sve što nam je On stavio na raspolaganje.
A liječnike ...i lijekove....i kemoterapije...i sva ta silna dostignuća medicine...On je stvorio Ljube...
On odlučuje kada će ti lijekovi biti djelotvorni...a kada ne...
Pravo govoriš...Bog će se pobrinuti bolje od tebe, za tvog jedinca...
..no...što ako si ti uključena još uvijek u taj plan...i bez tebe to neće moći ostvariti
Bog će odlučiti i bit će kako je naumio...
...no na tebi je da sudjeluješ do kraja...
...ako šalje brod....moraš na njega....
...da bi ti mogao pomoći....
.
Hrabro Ljube dalje...nisi sama...
Bog vodi svaki tvoj korak...koliko god ti se činilo da tapkaš na mjestu...
i na kraju...svim srcem ti želim sretan rođendan....
...samo jedan od svih u nizu koji ćemo ti čestitati....
04.05.2010. (19:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tamo gdje je srce
Zaboravih napisati da je ovogodišnje blogodruženje u "najlipšem gradu na svitu".
Tako dogovoriše don Blog i Tignarius na moj prijedlog.
Očekujem te!
04.05.2010. (20:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ema
Dođe li Ljube, taj susret u Splitu ne smijem propustit!
04.05.2010. (21:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
geomir
Stari su govorili:
Pomogni sam sebi i onda će ti i Bog pomoći!
Zato ne prepuštaj Njemu sve!
A i mi širimo neke pozitivne valove u tvoju korist i zdravlje!
Imaš naše pozitivne misli!
05.05.2010. (00:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kapljice Ljubavi
Sretan rođendan i veselim se tvom dolasku u Split.
06.05.2010. (09:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
merkat
Ni rođendan ti nisam čestitao prijateljice jer si me zatekla. Kaj da ti pametno kažem kad te smatram pametnom. I dovoljno zrelom za odluke. Da, nagovarao bih te najradije da ustraješ u liječenju ali poštujem svaki tvoj potez. Jer imaš čisto srce. I ponizno. Vjerujem da će Bog upraviti te baš onako kako je najbolje. Respekt.
06.05.2010. (16:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Julijana
Sretno, Ljube! Nekad nas Bog kroz bolest donese na put nekima koji će po našem svjedočanstvu promjeniti put i u Njemu naći mir, nadu, spas. I sve što nam je dao ima svoje razloge. A kad vjerujemo i uistinu predamo i živimo s pouzdanjem, On sve na najbolje izvede. I zato - neka se kroz tvoj život uistinu proslavi! Blagoslovljena bila i ti i svi koje tvoj život i molitva dotaknu!
08.05.2010. (19:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mvko
....da ja dođem do pameti i prestanem određivati pravila. ..
. I neću se više uplitati u Njegov plan...
I za sebe bih to željela: ne određivati pravila nego se prepustiti Bogu. Sve staviti i primiti iz Njegove ruke: i bolest i lijekove i liječnike, ne samo tri godine nego neograničeno. Iz Njegove ruke dolaze i lijekovi i terapije i liječenje....
Znam da ti je sigurno jako teško ali ne odustaj od predanja i povjerenja u Njega i zato slijedi upute svog liječnika.
Ne ovisi budućnost tvog Jedinca o veličini tvoje patnje jer Bog nije trgovac. On će pomoći i tebi i tvom sinu zbog svoje Ljubavi.
Od mene: Svaki dan jedan Slava Ocu za tebe i tvog Jedinca.
Pozdrav i zagrljaj
10.05.2010. (16:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tignarius
ono se raspituju kod mene di ljube...onda primim neki mail...i tako sam se ulijenio da te nisam 10tak dana "otvarao"...
a onda ona "preuzela stvar u svoje ruke"...
znaš kad je u zagorju bila poplava..pola sela se izselilo..al Jura ne ide kaže-Mene bu Bog spasil!
drugi dan došli vatrogasci s čamcem, al jura ponavlja priču..
treći dan dolaze s helikopterom, jer je voda već do balkona...Jura opet istu priču- Mene bu Bog spasil!
a ono čuješ iz nebesa "Čuj Jura treći put ti šaljem spasioce..uskači u taj helikopter!"
znam da će tvoja "slavonska duša" shvatiti ovaj bećarac.
drž se mala!
14.05.2010. (17:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Timotej
"Kad te snađe bolest, upotrijebi lijekove koji su ti dostupni i po Božjoj su volji; sve drugo bilo bi iskušavanje božanskog Veličanstva; kad tako učiniš predaj se Bogu u ruke pa čekaj što će ti On dati. Bude li njegova volja da lijekovi pobijede bolest, ponizno mu zahvali; ako pak Bog bude htio da bolest prevlada, blagoslivljaj ga strpljivo." (sv. Franjo Saleški, "Filotea")
"Ne molim da budeš oslobođen svojih muka, ali usrdno molim Boga da ti da snagu i strpljivost podnositi ih sve dok se njemu to bude svidjelo. Tješi se njime koji te drži prikovana na križ. On će te osloboditi kada bude držao da je pravo vrijeme za to. Sretni su oni koji trpe s njime. Navikni se trpjeti na taj način, i traži od njega snagu da izdržiš toliko, i tako dugo, koliko će On prosuditi da ti je potrebno. Ljudi svijeta ne shvaćaju ovu istinu, i ne treba se tome čuditi, jer oni trpe takvi kakvi jesu, a ne kao kršćani. Oni gledaju na bolest samo kao na bol, a ne kao na uslugu od Boga. Promatrajući je samo u tom svjetlu, ne nalaze u njoj ništa osim patnje i žalosti. Ali oni koji drže da bolest dolazi iz Božje ruke, kao djelo njegove milosti, i kao sredstvo koje On koristi za njihovo spasenje - takvi obično u njoj nalaze slatkoću i veliku utjehu.
Želio bih da se uvjeriš da nam je Bog često bliži, pa i da je djelotvornije prisutan uz nas, u bolesti, nego u zdravlju. Ne oslanjaj se ni na kojeg drugog liječnika, jer, prema mom shvaćanju, On se brine za tvoje ozdravljenje. Stavi, dakle, sve svoje pouzdanje u njega, i uskoro ćeš otkriti učinke tog pouzdanja u svom oporavku, koje mi često produžavamo stavljajući veće povjerenje u medicinu, nego u Boga.
Koji god lijek koristili, djelovat će onoliko koliko On dopusti. Kada boli dolaze od Boga, samo ih On može izliječiti. On često šalje bolesti tijela da izliječi bolesti duše. Utješi se vrhovnim Liječnikom, i duše i tijela.
Budi zadovoljan stanjem u koje te Bog postavio: koliko god ti mene možda držiš sretnim, ja zavidim tebi. Boli i trpljenja bila bi raj za mene dok trpim s mojim Bogom, a najveća zadovoljstva bila bi pakao za mene ako bih ih uživao bez njega. Sva moja utjeha bila bi trpjeti nešto za njega.
Ubrzo moram poći k Bogu. Ono što me tješi u ovom životu jest da ga sada vidim vjerom, a vidim ga tako da ponekad mogu reći: Više ne vjerujem, nego vidim. Osjećam sve ono što nas vjera uči, i u toj sigurnosti i praksi vjere živjet ću i umrijeti s njime.
Nastavi, dakle, uvijek s Bogom, to je jedina potpora i utjeha tvojoj patnji. Ja ću ga moliti da bude s tobom." (brat Lawrence, OCD, 1614-1691)
15.05.2010. (10:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
milord55
Draga Ljube, veselim se što živiš.
23.05.2010. (14:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...