Komentari

bookeraj.blog.hr

Dodaj komentar (60)

Marketing

  • astrodrom

    Ja što više pišem, to lakše ide. Ideje mi dolaze dnevno, zapisujem ih u nekom obliku - nekad samo naslov i natuknice, a ponekad odlomak-dva. Jer ideja dođe i ako je ne uhvatiš, ne znaš hoće li te opet posjetiti. Iako ima ideja koje te uporno prate danima dok ih ne zapišeš. A što se pisanja tiče i kreativnog procesa koje ono podrazumijeva to ti je kao i s astrologijom - idemo sve zakomplicirati i izmistificirati da bi izgledalo da smo nešto posebno. Naravno, postoji razlika između prosječnog pisanja i umjetnosti, kao i suhoparne astrološke analize i nadahnutog tumačenja.

    avatar

    27.04.2010. (19:57)    -   -   -   -  

  • MadDog

    Pisati na blogu, pogotovo kvalitetno, isto je tako teška zadaća kao i napisati pripovjest, pjesmu, novelu, roman na "običnom" mediju. Jedina "olakšavajuća" okolnost kod pisanja na blogu (primijetiti molim sintagmu "pisanje na blogu" vs. sintagme "pisanje bloga") je ta kako pišući zapise nismo ograničeni slijedom radnje, scenarijem, već onu temu koju smo si sami zadali obradimo u obliku, pa i duljini, u kojima nam to u tom trenutku odgovara... pri čemu možemo nastaviti kasnije, referirati se na raniji post... blog je lakši za kreiranje, za pisanje, jer se od nas ne zahtijeva (nema izdavača, nema agenta, nema, zapravo, niti novca iza svega toga) da u tom i tom roku to famozno djelo mora biti dovršeno, savršeno, svršeno. Ajme... da... pisati na blogu često znači zaboraviti gdje je rečenica započela, a o kraju da se i ne govori...
    +10 za poticaj na razmišljanje!

    avatar

    27.04.2010. (20:03)    -   -   -   -  

  • missillusion

    Postoje knjige koje me inspiriraju da pišem, imala sam jednu takvu eksploziju od četiri posta u jedan dan dok sam čitala Ninu Bouraoui "Moje loše misli".
    Neke su toliko dobre i praktički nedostižne u smislu inspiracije, te ostanu u meni, kao neki trag koji će se možda jednom aktivirati pa će iz tog proizaći neka moja priča, a možda ne, ostaju uglavnom u arhivi čitateljskog iskustva.
    Nekad sam znala zapisati neki rezime neke knjige, međutim moram priznati da čitanje koliko god zna inspirirati može itekako i obeshrabriti u pisanju, dođe do sindroma " sve je već napisano, ne mogu dostići tako nešto itd" ili do kopiranja, makar uvijek nesvjesno kopiramo, to je neizbježno.
    A ponekad ne čitam ništa pa ipak pišem, desi se i takav tjedan, pogotovo ako imam obveze oko faksa, pa umjesto da pročitam knjigu zapišem neku priču, dođe mi tako, iako znam da bez čitanja nema ni kvalitetnog pisanja ni napretka.

    Inače, pisanje na blogu je izuzetno lako. Uvijek sam svaki post napisala u jednom dahu, što je opet poticaj mojoj lijenosti, ljudi pročitaju i zaborave, ja zaboravim, a priča ostane neprepravljena, nedorađena zapravo.

    avatar

    27.04.2010. (20:03)    -   -   -   -  

  • MODESTI BLEJZ

    kako kad, nekad s lakoćom nekad uz trud, pročitano svakako pomaže, ali na osnovni stil ne utječe, no što se više čita i piše lakše se za kompićem diše... ;0)
    gledala sam dokumentarac o nekoj američkoj spisateljici i njenom tamo zadnjih godina vrlo popularnom stilu veeeeelikog terenskog istraživanja i višemjesečnog ponekad i višegodišnjeg pripremanja za buduće unaprijed takvima pokrštene veeeeelike američke romane... ma nije me impresioniralo, ostavilo mi samo dojam velikog preseransa.
    teatralno opravdavanje trošenja one unaprijed uplaćene love od strane velikih izdavačkih kuća to jest naručitelja.
    u nas nema te love. ali pomodnog kopiranja teatralnosti... to je već druga priča ;0)

    avatar

    27.04.2010. (20:38)    -   -   -   -  

  • kamena

    mislim da načitanost svakako olakšava pisanje, ako zbog ničeg drugog, ono zbog većeg fonda riječi, koji čitanjem obogaćujemo, iako možda jedno o drugom i ne ovisi u tolikoj mjeri koliko se na prvu čini... ja bih rekla: za sve treba imat' dara, pa tako i za pisanje, nekome to ide lakše, a nekome teže... vjerovatno ima onih koji puno čitaju, a pisanje im baš i ne ide od ruke, i obrnuto...
    ja nekad napišem tekst u dahu, a nekad ga znam "krpati" i odgađati objavu satima, pa čak i danima, jer osjećam da mi nije skroz po guštu, da nešto fali...
    i slažem se s tobom, svaki posao što ga duže i češće radiš, postaje ti lakši, pa tako i čitanje i pisanje...

    avatar

    27.04.2010. (21:51)    -   -   -   -  

  • svinjce

    da, što više čitam i pišem, to lakše ide.
    ponekad mi ide tečno, ponekad i ne baš.

    ponekad temu u glavi vrtim danima, ponekad dođe odjednom.
    ponekad napišem nešto s glavom i repom, ponekad samo "nabacam" par stavova i misli...
    sve u svemu, zabavno je... jako zabavno ...kreativni proces...

    avatar

    27.04.2010. (22:48)    -   -   -   -  

  • tičerica

    na blogu pišem više-manje struju svijesti. padne mi na pamet tema, popijem dulkolaks i doživim (b)logoreju. :D krenem, i ne znam gdje ću završiti. pročitam jednom, eventualno, da ubacim pokoju točku (mislim, inače je profka u gimnaziji moje zadaćnice zvala "krležijana" - tri stranice, pet rečenica. sportski uzor: hesse. ;) )
    s kreativnim pisanjem je drugačije. prije sam pisala stvarno puno, bila sam puna ideja i pokušaja da iste realiziram. prošlo je nekoliko godina otkao sam zadnji puta dovršila neku priču. započinjem, da - iako sve rjeđe, ali negdje usput (što dalje, sve bliže početku) shvatim da mlatim praznu slamu, da ideja i nije toliko originalna, da su likovi pokradeni malo odavde, malo odande... i odustanem. mislim, što ja imam za ispričati, a da jedan lewis, martin, zelazny, leguinica, asimov i još plejada kvalitetnih pisaca nisu rekli bolje, ljepše i originalnije? (referiram se na ove autore jer je to moje primarno čitateljsko usmjerenje - pa samim tim i "spisateljsko") da nisam pročitala sve što sam pročitala, možda bi mi se neka ideja činila dovoljno originalnom da ju slijedim i privedem kraju, ali ovako... ako ja sama nakon pet stranica vidim od koga sam posudila ovo, a od koga ono, kakvog smisla ima nastaviti - sigurno će to isto vidjeti i svi drugi.
    druga negativna stvar koju mi je moja lektomanija donijela je poprilična blaziranost. prezasićena sam. dogodi mi se da počnem čitati knjigu, i nakon deset stranica pogađam zaplet, nakon dvadeset mi je i rasplet jasan. naravno, pročitam do kraja, i onda viknem: znala sam! - ali užitak je znatno manji jer nema onog efekta začudnosti koji bi taj isti rasplet izazvao kod nekoga s kojom stotinom tisuća stranica manje iza sebe. (jok, ne pretjerujem u broju. samo prošle godine sam pročitala preko 60 knjiga - većinom romana, a znaš i sama koji format sf romani imaju) isto mi se događa i s filmovima, čak i više. do te mjere da su mi bližnji prijetili da će mi flaster stavljati na usta kada s njima gledam film, jer nakon deset minuta im istresem svoje prognoze, oni se nasmiju - odakle mi takve ideje? - a deset minuta prije kraja shvate da sam bila u pravu, i ubijem im woow-efekt finala. ;) (osobito sam nepopularno društvo za gledanje krimića - tko želi da mu otkriju ubojicu, a krv još kaplje s oružja?)
    količina prožvakanih stranica mi je definitivno upaprijedila način izražavanja. na bar tri jezika. no, što mi to vrijedi kada je najsuvislija stvar koju sam zadnjih par godina napisala post na blogu ili forumu?

    avatar

    27.04.2010. (23:52)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Svako čitanje oplemenjuje i pisanje...Čim više čitam - tim više motiva imam za pisanje ...
    Na žalost, toga vremena za čitanje je sve manje i manje....:(((((
    Rado pišem o onome, što mi se događa, o onome što me veseli, o svojoj profesiji.....
    Pusa, pozdrav od Luki+Goldie

    avatar

    28.04.2010. (01:00)    -   -   -   -  

  • missillusion

    @annabelle, normalno je (ili smo nas dvije nenormalne:D) jer iako me sram priznati, nikad nisam u životu manje čitala nego sad, a opet nikad nisam više pisala. Najviše sam knjiga progutala u osnovnoj školi, nema što nisam, pa i u srednjoj, sve do faksa , tad je počelo kao i tebi, opadati, ali isto jesam, kao i danas, čitam, ali bilo je priznajem mjeseci kad nisam pročitala skoro nijednu knjigu, ali sam redovito pisala.

    avatar

    28.04.2010. (01:40)    -   -   -   -  

  • Uvijek bolji

    Zanimljivo pitanje i razmišljanje! Definitivno čitanje pomaže širenjem vokabulara i učenjem (bolje rečeno upijanjem) nekakvih "pravila" pisanja. S druge strane, kako su me naučili u osnovnoj školi, tako još uvijek pišem. Uzalud vrli jezikoslovci donose nova pravila i pišu nove knjige... :P Na moj blog čitanje sigurno utječe, da, ali uglavnom kroz inspiraciju za razne teme, a nema nekog utjecaja na stil pisanja. Osim osnovnog održavanja pismenosti i tečnosti govora, jer u svakodnevnom životu koristim tri različita jezika, a zna se, što više jezika govoriš, više ih zaboraviš. ;))

    avatar

    28.04.2010. (07:55)    -   -   -   -  

  • praktikum

    na žalost, broj pročitanih knjiga s lakoćom izražavanja nema nikakve veze; poznajem ljude koji se fantastično izražavaju a pročitali su svega par knjiga u životu; s druge strane postoje ljudi koji su pročitali tone i tone knjiga, a ne možeš ih uopće čitati koliko su opširni, dosadni i u krajnjoj liniji nekorisni :)

    avatar

    28.04.2010. (08:28)    -   -   -   -  

  • žnj

    pisci... bar oni koji to stvarno jesu, se najvjerojatnije i ne vole baš zvati piscima. Oni će reći da su pisali oduvijek jer im je to strast i način izražavanja, i da se to jednostavno nastavilo za sve vijeke vjekova. Nije isto - blog ili zločin i kazna. Nisu bez razloga cijenjeni oni s posebnim talentom. Pisanje je možda manje prepoznatljiv talent od primjerice slikanja, pa zato svi misle da mogu pisati, ali uvijek prepoznaš kad te nešto dirne, potakne na razmišljanje ili se samo diviš kako netko drugačije sagledava svijet...

    avatar

    28.04.2010. (08:32)    -   -   -   -  

  • razvod

    da, i ja se uhvatim da nakon čitanja određene knjige pišem stilom kojim je ona napisana. cak i da razmišljam u tom stilu.

    avatar

    28.04.2010. (08:32)    -   -   -   -  

  • Smisao Života

    ...slažem se... knjige koje čitamo itekako utječu na naš svjetonazor i pisanje, bilo da odbacujemo ili prihvaćamo ono što smo pročitali... pozdrav :)...

    avatar

    28.04.2010. (08:33)    -   -   -   -  

  • marinianis

    čitam Goetheovu biografiju; on je imao pisara kojemu je diktirao-to je posao! kad bih imala pisara bila bih daleko produktivnija

    čitanje obogaćuje

    avatar

    28.04.2010. (09:07)    -   -   -   -  

  • M.H.S.

    U principu valjda jeste tako, međutim, meni se u zadnje vrijeme više čita nego što pišem ... Srdačan Ti pozdrav iz Švabije.

    avatar

    28.04.2010. (09:19)    -   -   -   -  

  • NF

    nekad da, čak sam i sloterdijka citirao, sad više ne, blog mi je drukčije koncipiran i drugi je profil posjetitelja, život ide dalje...

    avatar

    28.04.2010. (09:59)    -   -   -   -  

  • Joanna has left Stepford

    mislim da su čitanje i pisanje nužno povezani procesi....osim naravno kod naših selebova koji su više knjiga napisali nego pročitali:))) što ipak smatram solidnim apsurdom:))
    einstein je davno rekao:ključ originalnosti je dobro sakriti svoje izvore tako da u biti svatko svakog u nekoj mjeri kopira (istina kad sam počela slušat EKV, pa čula Urbana u njihovim pjesmama sam bila duboko razočarana) sve ono što smatram da jesam i da je moje vjerojatno više od pola mogu zahvaliti onom što sam dosad vidjela i čula, iako je moje tipkanje na blogu miljama daleko od bilo čeg što se ikako može nazvati pisanjem jer naime, ja sam nepismena:)

    avatar

    28.04.2010. (10:34)    -   -   -   -  

  • Juran

    S obzirom na jadnu razinu pisanja kakva postoji u Hrvatskoj, pisati može doista svatko, pa i tzv. Nives Celzijus ili Lana Biondić. U nas svaka budala koja se domogne tipkovnice smatra sebe piscem. Ja nekako nemam smisla za recepciju takve "književnosti". Možda sam staromodan, ali ne mogu si pomoći.

    avatar

    28.04.2010. (10:39)    -   -   -   -  

  • Majstorica s mora

    Koliko sam ja shvatila iz razgovora s nekim piscima i oni se razlikuju u tome da li pišu lagano ili cijede svaku riječ, tako mislim i mi ostali...donedavno sam pisala postove direktno u blog-editor i to u dahu, u posljednje vrijeme mi ide teže jer mi treba nekoliko puta da dovršim post s obzirom na puno posla koji me opterećuje...uz to, kad istovremeno pišem neki znanstveni rad teže pišem ostalo jer su to dva totalno suprotna načina pisanja. A knjige naravno pomažu mada je sve stvar rutine, ako nešto više radiš stekneš lakoću i samopouzdanje...

    avatar

    28.04.2010. (11:44)    -   -   -   -  

  • windfuckersister

    Ne znam u kojoj mjeri utječe čitanje knjiga na moje piskaranje na blogu, nikad o tome nisam razmišljala. Obično pišem postove u naletu inspiracije. Nekad sam bilježila ideje na papir (ok, u kompjuter) ali nikad nije došlo do realizacije. Na početku sam se jako opterećivala pravopisom i književnim govorom, ali kako i sami vidite sada pišem kao da razgovaram s prijateljima. A sudeći po količini psovki moglo bi se zaključiti da je naveći utjecaj na mene imala - Vedrana Rudan ;)

    avatar

    28.04.2010. (11:46)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    Vrlo zanimljiivu temu si načela. Dobro si primijetila da što čovjek više piše, tim lakše piše (pod uvjetom da ima u sebi neku elementarnu predispoziciju za pisanje). Mislim da za dobro pisanje (pored spomenute potrebne predispozicije i sklonosti) mora postojati određena baza pročitanih knjiga. Ja npr., po iskustvu iz zadnjih nekoliko godina, sve manje čitam (vrlo malo, u tragovima, u odnosu na prijašnja razdoblja), a prijašnja potreba za čitanjem zamijenjena je potrebom za izražavanjem kroz pisanje. Nešto slično kao što su naglasile i neke prijašnje komentatorice.

    avatar

    28.04.2010. (12:22)    -   -   -   -  

  • kulerica

    Otkad znam za sebe, mnogo čitam, ali i mnogo pišem (od pisanja dijelom i živim). Imala sam, doduše, faze kad sam nešto manje čitala (kad sam rodila mlađu nasljednicu, pa je s dvoje dječice bilo puno posla) i tada mi je i pisanje išlo teže. Sad, je li to bilo stoga što sam manje čitala ili jednostavno zato što sam bila umorna i iscrpljena te u stalnoj potrazi za kojom slobodnom minutom, zaista ne znam.

    Rekla bih, uopćeno: kakav input, takav output. :-)

    avatar

    28.04.2010. (13:26)    -   -   -   -  

  • Candy's room

    Nova sam ovdje, imam samo jedan upis na blogu iza sebe, ali piskarala sam za svoju dušu i mnogo prije bloga, pa ću ipak ostaviti komentar. Talent za pisanje, ukoliko ga osoba posjeduje, ne ovisi o kvaliteti i kvantiteti pročitanog štiva, niti o čitalačkim navikama osobe koje piše ( druga je stvar što većina onih koji pišu ima razvijenu naviku, ili čak kulturu čitanja ). Naravno, sve to pod presumpcijom da su osobe o kojima je riječ barem donekle talentirane za pisanje. Čitalačke navike mogu pridonijeti stupnju upućenosti u društvena zbivanja, pritom otvoriti nove teme i horizonte, doprinijeti osjećaju za stil, ali istodobno kriju u sebi jednu zamku koja se otkriva u upijanju i pohranjivanju pročitanoga u nesvjesno, emotivno čitalačko tijelo iz kojega potom pišemo i stvaramo nešto što smatramo autentičnim, a tek naknadnim, objektivnim uvidom shvatimo da se radilo o nesvjesnom kopipejstu. To bi bilo uopćeno. Što se mene osobno tiče, pišem na dah, kako mi dođe inspiracija, tako sjednem i ne ustajem dok sve, gotovo kao u nekoj bujici, ne izađe iz mene. Nakon toga se osjećam lakšom, gotovo da mogu upotrijebiti ' emotivni orgazam ' kao izraz koji najbolje opisuje moj osobni osjećaj nakon što nešto napišem iz duše. Čitanje, pritom, ne igra nikakvu ulogu u cijelom tom stvaralačkom procesu. Meni.

    avatar

    28.04.2010. (13:37)    -   -   -   -  

  • ritam zivota

    Teško mi je odgovoriti na pitanje da li moje čitanje utječe na pisanje. Uvijek sam voljela i čitati i pisati, čitam puno, a pišem s lakoćom (nekad uspješnije i zanimljivije, nekad ne). I uvijek je bilo tako. Pisanje mi je nešto posve prirodno i s tim nikad nisam imala muke. Naravno, kad sam našla temu o kojoj želim pisati. Jedino bi tu i tamo napregnula mozak kad bi trebalo smisliti o čemu zapravo želim pisati. Kad to znam, onda sve ide lako.

    avatar

    28.04.2010. (13:39)    -   -   -   -  

učitavam...