Komentari

borut.blog.hr

Dodaj komentar (0)

Marketing

  • fotkam, kuham, putujem...

    zao mi je, to su ipak clanovi obitelji. nesto se cudno dogadja, danas je ovo vec treca macka za koju cujem da je uginula ili poginula. kao da je danas neki macji dan za umiranje :(

    avatar

    14.04.2010. (21:01)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Žao mi je zbog Nadre i vašeg gubitka dragog bića! :((((
    Mislimo na Vas! Pusa, pozdrav od Luki+Goldie

    avatar

    14.04.2010. (22:06)    -   -   -   -  

  • LoveToRead

    Laka joj zemlja, bila je prelijepa. Tvoj me blog jako rastužio. Danas sam gledala svoga mačka i pomislila što bi sada napravila da ga više ne bude. Znam da će doći i taj dan i da ću to morati stoički prihvatiti, i da će vrijeme izliječiti sve rane. Bit će s vremenom bolje. Drž' se...

    avatar

    14.04.2010. (22:30)    -   -   -   -  

  • Sa dva prsta po tipkovnici

    Budem samo rekel da mi je ova priča legla sa razumijevanjem..moja Nina je bila član obitelji-19 godina i još mi fali,a 10 godina je kako je uginula......
    Kao što sam danas nekome na blogu napisao...dovukao Dida svoju kravicu natrag u štalicu i evo me da i s tobom nakon više od mjesec dana osmjeh podijelim.Idemo dalje gdje smo stali..može?Osmjeh ti ostavljam :-))))))

    avatar

    14.04.2010. (22:45)    -   -   -   -  

  • malena sa šnalicom

    uh, tako mi je žao. vrlo je teško donijeti takvu odluku. ja imam psa kojeg obožavam. sada ima deset godina i još uvijek je živahan i veseo. i ponekad pomislim kako će biti kad dođe taj dan i on ne bude više s nama. teško... teško... životinje su predivna i plemenita bića. žao mi je zbog vašeg gubitka.

    avatar

    14.04.2010. (22:46)    -   -   -   -  

  • Darko

    Pitala me baš prije tjedan dana jedna mala djevojčica hoće li njezina uginula maca biti u raju. Onda sam ju ja pitao, bi li ona mogla biti sretna u raju kad tamo ne bi našla svoju macu. Rekla mi je da ne bi. Ni za mene ni za tu djevojčicu više nije bilo sumnje o njezinoj maci.

    avatar

    14.04.2010. (22:59)    -   -   -   -  

  • Amorfia

    bila je predivna maca.... jako mi je žao :(

    avatar

    14.04.2010. (23:24)    -   -   -   -  

  • blenderica

    eto tolko si me dirnuo da sam otisla vidjeti kako se veli moja sucut na jidishu..
    pa onda
    My condolences tanchumay תנחומיי

    avatar

    15.04.2010. (02:33)    -   -   -   -  

  • Euro

    razumijem te u potpunosti..I mi immao macu chery i ne mozemo si ni zamisiti da jos se nesto dogodi...

    avatar

    15.04.2010. (07:08)    -   -   -   -  

  • alexxl

    Ajoooj, crni bed, baš mi je žao. Mogu sam predpostaviti kak ti je.
    Žao mi je.
    Mace su svete životinje, valjda postoji i za njih neki drugi život.

    avatar

    15.04.2010. (08:00)    -   -   -   -  

  • Helix

    Oh, Borut, baš sam se rastužila, zaista. Nadam se da ćeš i o Nadri uspijeti razmišljati samo s veselim sjećanjem na dane kad je bila sretan član vaše obitelji.

    avatar

    15.04.2010. (08:33)    -   -   -   -  

  • plutonica

    Rasplakao si me

    avatar

    15.04.2010. (10:42)    -   -   -   -  

  • Neverin

    ajme, nadam se da je raj tamo gdje su oni, sad si me posjetio na našeg Tomislava:) kakav je to bio tvrdgolavi mačak :) meni su mačor i mačka koje imam danas kao brat i sestra

    avatar

    15.04.2010. (14:25)    -   -   -   -  

  • zobena pahuljica

    Uvijek me ovakve priče rasplaču. Jako mi je žao, znam koliko to boli, ali nemoj misliti da si krivo odlučio, samo bi patila ,a to je ipak najgore. Da je živjela u divljini to bi se puno prije dogodilo jer bi bila preslaba za lov. Ovako je samo zaspala . Šteta što se ljudima ne dopušta dostojanstvena smrt.

    avatar

    15.04.2010. (14:26)    -   -   -   -  

  • happywedding

    da, čudno je to...ali mislim da sva bića, ma koliko život bio katkad težak i nepodnošljiv...žele živjeti...žao mi je...ipak ostaju lijepe uspomene...

    avatar

    15.04.2010. (14:31)    -   -   -   -  

  • windfuckersister

    Ne usudim se ni pomisliti što će biti kad nam uginu Bea i Boni. A čim vidim crnu mačku sjetim se svog nikad prežaljenog Micija... Još uvijek smo primitivno društvo gdje se većina izruguje kad netko jako pati za svojim kućnim ljubimcem ili zgražava kad im tepamo da su naša dječica.

    avatar

    15.04.2010. (14:49)    -   -   -   -  

  • GAJINE GLUPOSTI

    poznat mi je taj osječaj jer sam ja morao uspavati dva psa, pardon kuje, koje su isto bile stare i bolesne. bolje im je uskratiti muke i tim činom dokazati zahvalnost na sve godine ljubavi i pažnje koje ti životinja da, nego da se jadna muči!

    avatar

    15.04.2010. (14:50)    -   -   -   -  

  • gustirna

    Da, dirnuo si me ovom pričom. Uvijek sam preosjetljiva kad životinje, naši prijatelji moraju otići.
    Sjetio si me mojih ljubimaca koje nisu bile tako mažene i pažene kao tvoja Nadra, ali svakako su bili voljeni. Jednom smo imali psa, kujicu, oštrodl.njem.ptičara (tata je bio lovac) - nijedan pas nije zauzeo to mjesto u našim srcima kao ona. Zvala se Ajša. Njeni doživljaji s mojim ocem uvijek su bili, a i sad su prepričavani. Kad je došlo vrijeme da ona ode (zbog starosti, slično kao i vaša Nadra nije se mogla dići na zadnje noge i patila je), svi smo bili jako potreseni.
    Kad je došlo vrijeme da moj tata ode, ono što sam najdublje željela i zamišljala bio je njihov susret..negdje.....znala sam da će ga Ajša dočekati kao uvijek će veselo skočiti na njega, on će je pomilovati po glavi i ...znala da neće biti sam....u tim "vječnim lovištima".
    Oprosti, sad sam već pukla...

    avatar

    15.04.2010. (15:28)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Hvala Ti na lijepom komentaru; uživala sam na koncertu! Nadam se da će tuga brzo proći.....
    Od srca Ti to želim...
    Pusa, pozdrav od Luki+Goldie

    avatar

    15.04.2010. (19:27)    -   -   -   -  

  • mirjam

    Pročitala sam ... I shvaćam. Sjećam se najviše našega Gricka od svih ljubimaca koji su nam bili u kući. Taj veliki bucmasti zeko bijeloga krzna sa veliko crnom flekom na desnom oku nas je sve rastužio kada je uginuo. Svi ga se rado sjećamo, a osobito moj muž koji je najviše bio protiv bilo kakvih ljubimaca u kući. Toliko ga je zavolio, a i on njega, da se o njemu najviše brinuo i stalno sa puta zvao i o njemu se raspitivao podsjećajući nas što sve moramo napraviti da mu ugodimo. ...
    Uistinu znaju osvojiti nas ljude i biti nam na radost. A i pokazati zadovoljstvo kada mi njima učinimo nešto na ugodu i veselje. Tada smo svi presretni; volimo se i razumijemo. I to pokazuje kako ljubav zbližava i uveseljava, kako nas čini nježnima, i kako sve shvaća ... daje da se, jedni druge, shvatimo i u ljubavi prihvatimo.
    ... Čitajući Darkov odgovor raznježilo mi se i raširilo srce pogođenim i po tom znaku onda i istinitim odgovorom. Susrest ćemo se u vječnosti sa svima onima koji su nas i ovdje razveseljavali, život nam ugodnijim, radosnijim, činili, sa kojima smo se u obostranom zadovoljstvu i ljubavi družili ...
    I sa našom Nadrom ...

    Suosjećam Borute ...
    ...
    i nadam se ...
    i vjerujem ...

    BVB !!!

    Lijep pozdrav ...

    avatar

    15.04.2010. (19:43)    -   -   -   -  

  • Ira

    Maloprije mi je mama došla u sobu plačući i rekla "eutanazirali su Borutovu macu Nadru" (mama redovito čita Vaš blog). Prvo sam pomislila na svog bratića Boruta, ali kako znam da on nije imao macu, odmah sam se sjetila Vas i pohitala na Vaš blog.
    I meni ste izmazili suze...mace su svete životinje i ne zaslužuju patiti. Ona je više htjela biti s Vama u bolovima nego bez Vas, ali samo ste joj pokazali koliko ste je voljeli time što ste joj uskratili muke. Da ste morali gledati kako se muči i nespokojna premine....ne bi Vam bilo lakše , zar ne? Nemojte osjećati grižnju savjest...
    Sjećajte je se s veseljem i ljubavlju jer je sigurno bila prava maca-dama-gazdarica i uveseljavala vas koliko god bila prava vragolanka,baš kao i moj Lucijano od 15 godina :) prije dvije godine smo spasili Bebija od zime i tek sad vidimo koliko se Lucijano primirio...

    Gđa.Mirjam je krasno napisala kako ćemo se u vječnosti vidjeti sa svima onima koji su nas uveseljavali. Nadra će Vas čekati i ništa Vam neće zamjerati, vjerujte :)

    S Vama u mislima, držite se,

    Gaga, Lucijano, Bebi i Ira

    avatar

    15.04.2010. (23:45)    -   -   -   -  

  • boco san

    Lijepa je to priča o Nadri , zaslužila je da napišeš priču o njoj , prekrasna je
    kažem prekrasna jer kroz tvoju priču oživio si je i ona je tu.
    Znam da ste tužni i znam koliko to boli oni koji nemaju kućne ljubimce ne znaju
    koliko su uskračeni za ona silna raspoloženja, radosti i sreće koje nam donose .
    Znam ja i upoznala sam tu vrst tuge ..znam ....
    Dragi prijatelju Nadrica nek zauvijek ostane u tvom srcu i duši veliki dio je ostavila
    sjećanju i svaki trenutak s tom damom je bio veličanstven, poseban ..vama.
    Ja sam priznajem jako emotivna , rastužila me je priča s njezinim krajem, ali početak
    tvojeg pisanja ..izvirio je osmijeh.
    Postoje radosti, postoje tuge ..intenzitet je isti , ali nikad ne žalimo što smo ih imali .
    Hvala što si nas posjetio i vjerujem da smo ti pružili malo radosti..
    .ssmokić do neba i svemira od svih nas .-)))

    avatar

    16.04.2010. (19:53)    -   -   -   -  

  • modriodsjaj

    Žao mi je Nadrice i znam kako vam je bilo donijeti tu tešku odluku...i bez obzira što nje sada više fizički nema, ona zauvijek ostaje u vašim srcima zajedno sa svim onim lijepim, pozitivnim i zajednički proživljenim trenucima. :(

    avatar

    16.04.2010. (22:12)    -   -   -   -  

  • rU

    i ja još uvijek vidim svog luckya kako sjedi na mojoj vrtnoj ogradici ... i nadam se sresti ga opet kad se ja do nebeske vrtne ogradice popnem ...

    avatar

    17.04.2010. (11:03)    -   -   -   -  

  • jja

    Divna maca. Divna. Bas me rasplakao ovaj tekst. Obogotali ste zivote jedni drugima neizmjerno. Nadri saljem tisucu poljubaca ma gdje god bila!

    avatar

    19.04.2010. (21:08)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...