Definitivno vjerujem da postoji '' nešto '' što pazi na svakog od nas. Nazovimo to '' anđeli '', '' duhovni vodići '', '' svjetlosna bića ''. No, isto tako vjerujem da postoje bića suprotna ovim prvim, koja čekaju svaki mogući trenutak da padnemo. Možemo ih nazvati '' demonima '', ali njihovo ime i nije toliko bitno. No, postoji i '' nešto '' što je više od te razine na kojoj se nalaze ta duhovna bića. Postoji Duh koji postoji u svemu. Sad je važno pitanje koliko smo mi svijesni tog Duha, njegove prisutnosti? Kako Ga doživljavamo? Da li je Duh nešto mrtvo, bezoblično? Ili je to pak nešto živo, zapravo najživotvornije što možemo zamisliti?Ako vjerujemo u ovo potonje, onda znači da možemo komunicirati s tom najživotvornijom silom.
Ja vjerujem da preko Duha, postajući Ga sve svjesnijim, možemo komunicirati s Neizrecivim. Da li razgovaramo s Duhom ili Neizrecivim riječima? Da. Ali, koliko čujemo te riječi, to je priča za sebe. Da li komuniciramo s Njime mislima? Najčešće. Molitva je jedan od izričaja razgovora s Duhom, odnosno Neizrecivim. Ali, postoje li znakovi koje nam u našem životnom putu ostavlja Duh, odnosno Neizrecivi, pa i preko naših '' svjetlosnih bića '' koja nas prate cijeli naš životni vijek?
Evo jedne istinite priče. Dva su ribara odlučila se otisnuti na more. Nije to bilo obično ribarenje, već je trebalo prevaliti dosta velik put naprijed i nazad. Međutim, ispraznio im se akomulator od brodskog motora. Napunili su ga, pa su se tek onda otisnuli na more. No, tu nevoljama nije kraj. Pojavio se kvar vezan za propeler i na koncu zaključili su da je bolje da se vrate nazad i što su učinili s podosta sreće.
Zašto sam ispričao ovu priču? Upravo radi gornjeg pitanja da li nam Duh, Neizrecivi, odnosno svjetlosna bića ( anđeli, duhovni vodići ) ostavljaju '' znakove ''? Mogući odgovor na to pitanje bi nas mogao uputiti na još jedno pitanje, koliko smo svjesni trenutka kojeg živimo i koliko smo svjesni naše svrhe ovdje? Možda je ovo zakukuljeno? Ajmo ovako, što ako postoji zacrtan put kojega moramo proći, ali nam je otežano, jer smo to zaboravili. Naša je dužnost sjetiti ga se, a time i naše svrhe. Pritom nismo sami. Mi smo usmjeravani, ali ne na način da nam se to usmjeravanje nameće kao jedini izbor, jer bi to bilo protivno onome što posjedujemo, a to je naša slobodna volja. Prepoznati i prihvatiti kao moguće, ako ne i najbolje rješenje, upravo ono na koje nam ukazuje Duh, odnosno Neizrecivi, mora biti jedino naš, NAŠ, IZBOR, u skladu s našom slobodnom voljom. No, koliko smo mi spremni uočiti uopće takav jedan mogući izbor, u obliku poruke - riječima, mislima ili znakom? Da li mi uopće dajemo priliku Duhu, Neizrecivome, odnosno svjetlosnim bićima da dođu do nas, odnosno da saslušamo njihov prijedlog?
Možemo li prazan akomulator zamisliti ili prihvatiti kao znak - ne isplovljavajte danas? Nisu poslušali, pa su se ipak otisnuli na more. Onda se dogodio kvar vezan za propeler. Možemo li i to zamisliti ili prihvatiti kao znak, poruku - vrattite se natrag? To su učinili. No, što da to nisu učinili? O tome je sada bespredmetno raspravljati, jer to je bila samo mogućnost, doduše sada nerealizirana.
Koliko smo svjesni znakova ti, ja, riječi, poruka, u našim životima svakodnevno, koji nas upućuju na naš put?
Jučer dok sam se vozio autom, pogled mi je skrenuo na jednu kantu za smeće. Na njoj je pisala poruka - budite se! Kako da definiram tu poruku? Kako da ju definira svaki onaj koji će proći pokraj te kante. Neće svi proći, ali ta poruka stoji za one koji će proći. To je poanta, kao što je i poanta da mi tu poruku možemo shvatiti zaista kao poruku, kako na osobnoj razini, tako i na jednoj kolektivnoj.
14.04.2010. (08:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"STARI MANASTIR IMAO JE DRVENI IKONOSTAS I ZLATNE IGUMANE, NOVI MANASTIR IMA DRVENE IGUMANE I ZLATNI IKONOSTAS". Ruska poslovica
Dragi prijatelji,
Ruska poslovica preuzeta iz zbornika inverznih sentenci s naslovom PJESCANI SAT jako dobro komunicira sa metaforama poruke pjesme iz "Bijele kule" za danasnje tihovanje, napose sa onom koja kaze CEKAM NOC DA SVANE:
100. JA ZIVIM U LJUBAVNOJ KOSTRIJETI
Ja zivim u ljubavnoj kostrijeti,
u kolibici od ceznjina plamena.
Od plemena sam pastirica
s Jamune i Brindavana.
Trapljenik sam ceznje, pustinjacim ljubav,
redovnica sam njezina.
Cekam noc da svane da upitam
vidi li Te ista mjesecina.
Samotnica sam ljubavi, usred grada
koji ludo i vrije, i hlapi;
na plocniku sam razapela sator od plamena,
i brojim Jamunine kapi.
"Bijela kula", knjiga 105. Zapisala Vesna Krmpotic
Puno pozdrava iz Sombora od Josipa
14.04.2010. (08:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Življenje je neznanka, in bolj kot spreminjamo njegov bistven namen, in se od njega oddaljujemo, večja neznanka postaja tam, kjer bi bilo prav, da bi ga naj poznali.
Mirjan Mesiček
Očistimo Slovenijo 17.4 - Vse kar morate vedeti o akciji
Le še nekaj dni nas loči do največje čistilne akcije v zgodovini Slovenije 17. 4. 2010. V ta namen vam pošiljamo zbrane vse informacije, ki jih še utegnete potrebovati.
17. APRILA SE BO S TVOJO POMOČJO PISALA ZGODOVINA. Na čistilno akcijo Očistimo Slovenijo v enem dnevu! 17. 4. 2010 je prijavljenih že več kot 110.000 prostovoljcev. Prepričani smo, da boš med večtisočglavo množico prostovoljcev tudi ti! Prijavi se! Da bo akcija potekala tekoče, uspešno in brez zapletov si oglej tudi:
Seznam zbirnih mest za prostovoljce - če si se prijavil preko spleta, smo ti zbirno mesto, ki je najbližje kraju prebivališča, posredovali na tvoj e-naslov. Če se še nisi prijavil ali pa elektronskega sporočila nisi prejel, si na povezavi oglej, kje so zbirna mesta v tvoji občini in pridi na najbližjega. Tudi tvoji prijatelji so dobrodošli. Predhodna prijava je še vedno zaželena.
Bio jednom jedan trgovac koji je imao četiri žene.
Volio je najviše svoju ČETVRTU ŽENU. Obožavao ju je, darivao skupocjenim darovima i postupao s njom delikatno. Brinuo se o njoj najviše i davao joj samo ono najbolje. On je volio i svoju TREĆU ŽENU jako puno. Bio je vrlo ponosan na nju i često ju je pokazivao prijateljima. No, jadni trgovac bio je često u strahu da će ga ova ostaviti i pobjeći s drugim muškarcem. On je naravno volio i svoju DRUGU ŽENU. Ona je bila vrlo obazriva i strpljiva te je trgovac imao u nju veliko povjerenje. Kad god bi trgovac naišao na neki problem, trčao bi drugoj ženi i ona bi mu pomagala da rješi velike probleme. I na kraju PRVA TRGOVČEVA ŽENA. Ona je jedan vrlo odan partner, koji pomaže oko posla, stjecanje bogatstva te u održavanju cijelog imanja. Bilo kako bilo, trgovac i nije baš puno volio svoju PRVU ženu, ali ona je njega jako voljela. On jedva da ju je primjećivao. Jednog dana trgovac se razboli. S vremenom je saznao da se vrijeme približilo i da će umrijeti. Pomislio je na svoj bogati život te reče: “Imam sada ČETIRI žene, ali kada umrem biću sam, vrlo sam!” Onda upita ČETVRTU ŽENU: “Volio sam te najviše, kupovao ti haljine najljepše. Obasuo te pažnjom. Sada kada umirem hoćeš li poći sa mnom i praviti mi društvo?” “Nikako!” odgovori četvrta žena i iziđe bez ijedne riječi. Odgovor se zabio kao mač u trgovčevo srce. Onda trgovac upita TREĆU ŽENU: “Volio sam te čitavog života. Sada kada umirem hoćeš li poći sa mnom i praviti mi društvo?” “Ne!” odgovori treća žena. “Život na zemlji je suviše dobar, preudaću se nakon tvoje smrti.” Trgovčevo se srce smrzlo od hladnoće odgovora. Tada upita DRUGU ŽENU: “Uvijek sam išao tebi kad sam trebao pomoć. Evo tražim još jednom tvoju pomoć. Sada kada umirem hoćeš li poći sa mnom i praviti mi društvo?” “Žao mi je, ovaj put ne mogu ti pomoći!” odgovori DRUGA žena. “Najviše što mogu je pokopati te.” Odgovor ga je pokosio poput munje. Tada se začu glas: “Ja idem s tobom, kud god da pođeš.” Trgovac se okrenu i ugleda svoju PRVU ŽENU. Bila je tako mršava i sasušena kao da je izgladnjela. Zahvalno i žalosno trgovac odgovori: “Trebao sam se o tebi bolje brinuti dok sam još mogao!” ***
Svi mi imamo ČETIRI žene u svom životu… ČETVRTA ŽENA JE NAŠE TIJELO - Bez obzira koliko ga njegovali i posvećivali mu pažnju, napušta nas kad umiremo. TREĆA ŽENA JE NAŠA POŽUDA, STATUS I BOGATSTVO - Kada umremo, sve ide drugima. DRUGA ŽENA JE PORODICA I NAŠI PRIJATELJI - Bez obzira koliko nam bili blizu za života, ne mogu poći s nama u grob. PRVA ŽENA JE NEŠTO ŠTO NE MOŽEŠ VIDJETI, A TO JE TVOJA DUŠA - Često je potisnuta i ne vidi se od materijalnog bogatstva koje nas okružuje. No, jedino ona nas uvijek prati. Možda ne bi bilo loše da se njome pozabavimo sada umjesto da kukamo na smrtnoj postelji.
14.04.2010. (17:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
http://tomajuda.blog.hr/
Koliko smo svijesni?
Definitivno vjerujem da postoji '' nešto '' što pazi na svakog od nas. Nazovimo to '' anđeli '', '' duhovni vodići '', '' svjetlosna bića ''. No, isto tako vjerujem da postoje bića suprotna ovim prvim, koja čekaju svaki mogući trenutak da padnemo. Možemo ih nazvati '' demonima '', ali njihovo ime i nije toliko bitno. No, postoji i '' nešto '' što je više od te razine na kojoj se nalaze ta duhovna bića. Postoji Duh koji postoji u svemu. Sad je važno pitanje koliko smo mi svijesni tog Duha, njegove prisutnosti? Kako Ga doživljavamo? Da li je Duh nešto mrtvo, bezoblično? Ili je to pak nešto živo, zapravo najživotvornije što možemo zamisliti?Ako vjerujemo u ovo potonje, onda znači da možemo komunicirati s tom najživotvornijom silom.
Ja vjerujem da preko Duha, postajući Ga sve svjesnijim, možemo komunicirati s Neizrecivim. Da li razgovaramo s Duhom ili Neizrecivim riječima? Da. Ali, koliko čujemo te riječi, to je priča za sebe. Da li komuniciramo s Njime mislima? Najčešće. Molitva je jedan od izričaja razgovora s Duhom, odnosno Neizrecivim. Ali, postoje li znakovi koje nam u našem životnom putu ostavlja Duh, odnosno Neizrecivi, pa i preko naših '' svjetlosnih bića '' koja nas prate cijeli naš životni vijek?
Evo jedne istinite priče. Dva su ribara odlučila se otisnuti na more. Nije to bilo obično ribarenje, već je trebalo prevaliti dosta velik put naprijed i nazad. Međutim, ispraznio im se akomulator od brodskog motora. Napunili su ga, pa su se tek onda otisnuli na more. No, tu nevoljama nije kraj. Pojavio se kvar vezan za propeler i na koncu zaključili su da je bolje da se vrate nazad i što su učinili s podosta sreće.
Zašto sam ispričao ovu priču? Upravo radi gornjeg pitanja da li nam Duh, Neizrecivi, odnosno svjetlosna bića ( anđeli, duhovni vodići ) ostavljaju '' znakove ''? Mogući odgovor na to pitanje bi nas mogao uputiti na još jedno pitanje, koliko smo svjesni trenutka kojeg živimo i koliko smo svjesni naše svrhe ovdje? Možda je ovo zakukuljeno? Ajmo ovako, što ako postoji zacrtan put kojega moramo proći, ali nam je otežano, jer smo to zaboravili. Naša je dužnost sjetiti ga se, a time i naše svrhe. Pritom nismo sami. Mi smo usmjeravani, ali ne na način da nam se to usmjeravanje nameće kao jedini izbor, jer bi to bilo protivno onome što posjedujemo, a to je naša slobodna volja. Prepoznati i prihvatiti kao moguće, ako ne i najbolje rješenje, upravo ono na koje nam ukazuje Duh, odnosno Neizrecivi, mora biti jedino naš, NAŠ, IZBOR, u skladu s našom slobodnom voljom. No, koliko smo mi spremni uočiti uopće takav jedan mogući izbor, u obliku poruke - riječima, mislima ili znakom? Da li mi uopće dajemo priliku Duhu, Neizrecivome, odnosno svjetlosnim bićima da dođu do nas, odnosno da saslušamo njihov prijedlog?
Možemo li prazan akomulator zamisliti ili prihvatiti kao znak - ne isplovljavajte danas? Nisu poslušali, pa su se ipak otisnuli na more. Onda se dogodio kvar vezan za propeler. Možemo li i to zamisliti ili prihvatiti kao znak, poruku - vrattite se natrag? To su učinili. No, što da to nisu učinili? O tome je sada bespredmetno raspravljati, jer to je bila samo mogućnost, doduše sada nerealizirana.
Koliko smo svjesni znakova ti, ja, riječi, poruka, u našim životima svakodnevno, koji nas upućuju na naš put?
Jučer dok sam se vozio autom, pogled mi je skrenuo na jednu kantu za smeće. Na njoj je pisala poruka - budite se! Kako da definiram tu poruku? Kako da ju definira svaki onaj koji će proći pokraj te kante. Neće svi proći, ali ta poruka stoji za one koji će proći. To je poanta, kao što je i poanta da mi tu poruku možemo shvatiti zaista kao poruku, kako na osobnoj razini, tako i na jednoj kolektivnoj.
14.04.2010. (08:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
"STARI MANASTIR IMAO JE DRVENI IKONOSTAS I ZLATNE IGUMANE, NOVI MANASTIR IMA DRVENE IGUMANE I ZLATNI IKONOSTAS". Ruska poslovica
Dragi prijatelji,
Ruska poslovica preuzeta iz zbornika inverznih sentenci s naslovom PJESCANI SAT jako dobro komunicira sa metaforama poruke pjesme iz "Bijele kule" za danasnje tihovanje, napose sa onom koja kaze CEKAM NOC DA SVANE:
100. JA ZIVIM U LJUBAVNOJ KOSTRIJETI
Ja zivim u ljubavnoj kostrijeti,
u kolibici od ceznjina plamena.
Od plemena sam pastirica
s Jamune i Brindavana.
Trapljenik sam ceznje, pustinjacim ljubav,
redovnica sam njezina.
Cekam noc da svane da upitam
vidi li Te ista mjesecina.
Samotnica sam ljubavi, usred grada
koji ludo i vrije, i hlapi;
na plocniku sam razapela sator od plamena,
i brojim Jamunine kapi.
"Bijela kula", knjiga 105. Zapisala Vesna Krmpotic
Puno pozdrava iz Sombora od Josipa
14.04.2010. (08:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
Misel tedna
Življenje je neznanka,
in bolj kot spreminjamo njegov bistven namen,
in se od njega oddaljujemo,
večja neznanka postaja tam,
kjer bi bilo prav, da bi ga naj poznali.
Mirjan Mesiček
Očistimo Slovenijo 17.4 - Vse kar morate vedeti o akciji
Le še nekaj dni nas loči do največje čistilne akcije v zgodovini Slovenije 17. 4. 2010. V ta namen vam pošiljamo zbrane vse informacije, ki jih še utegnete potrebovati.
17. APRILA SE BO S TVOJO POMOČJO PISALA ZGODOVINA. Na čistilno akcijo Očistimo Slovenijo v enem dnevu! 17. 4. 2010 je prijavljenih že več kot 110.000 prostovoljcev. Prepričani smo, da boš med večtisočglavo množico prostovoljcev tudi ti! Prijavi se! Da bo akcija potekala tekoče, uspešno in brez zapletov si oglej tudi:
Seznam zbirnih mest za prostovoljce - če si se prijavil preko spleta, smo ti zbirno mesto, ki je najbližje kraju prebivališča, posredovali na tvoj e-naslov. Če se še nisi prijavil ali pa elektronskega sporočila nisi prejel, si na povezavi oglej, kje so zbirna mesta v tvoji občini in pridi na najbližjega. Tudi tvoji prijatelji so dobrodošli. Predhodna prijava je še vedno zaželena.
Več o akciji >>
Uredništvo Pozitivk: Aleš, Igor, Tomaž, Nina, Gape
14.04.2010. (08:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
Bio jednom jedan trgovac koji je imao četiri žene.
Volio je najviše svoju ČETVRTU ŽENU. Obožavao ju je, darivao skupocjenim darovima i postupao s njom delikatno. Brinuo se o njoj najviše i davao joj samo ono najbolje.
On je volio i svoju TREĆU ŽENU jako puno. Bio je vrlo ponosan na nju i često ju je pokazivao prijateljima. No, jadni trgovac bio je često u strahu da će ga ova ostaviti i pobjeći s drugim muškarcem.
On je naravno volio i svoju DRUGU ŽENU. Ona je bila vrlo obazriva i strpljiva te je trgovac imao u nju veliko povjerenje. Kad god bi trgovac naišao na neki problem, trčao bi drugoj ženi i ona bi mu pomagala da rješi velike probleme.
I na kraju PRVA TRGOVČEVA ŽENA.
Ona je jedan vrlo odan partner, koji pomaže oko posla, stjecanje bogatstva te u održavanju cijelog imanja.
Bilo kako bilo, trgovac i nije baš puno volio svoju PRVU ženu, ali ona je njega jako voljela. On jedva da ju je primjećivao.
Jednog dana trgovac se razboli. S vremenom je saznao da se vrijeme približilo i da će umrijeti. Pomislio je na svoj bogati život te reče: “Imam sada ČETIRI žene, ali kada umrem biću sam, vrlo sam!”
Onda upita ČETVRTU ŽENU:
“Volio sam te najviše, kupovao ti haljine najljepše. Obasuo te pažnjom. Sada kada umirem hoćeš li poći sa mnom i praviti mi društvo?”
“Nikako!” odgovori četvrta žena i iziđe bez ijedne riječi. Odgovor se zabio kao mač u trgovčevo srce.
Onda trgovac upita TREĆU ŽENU:
“Volio sam te čitavog života. Sada kada umirem hoćeš li poći sa mnom i praviti mi društvo?”
“Ne!” odgovori treća žena. “Život na zemlji je suviše dobar, preudaću se nakon tvoje smrti.”
Trgovčevo se srce smrzlo od hladnoće odgovora.
Tada upita DRUGU ŽENU:
“Uvijek sam išao tebi kad sam trebao pomoć. Evo tražim još jednom tvoju pomoć.
Sada kada umirem hoćeš li poći sa mnom i praviti mi društvo?”
“Žao mi je, ovaj put ne mogu ti pomoći!” odgovori DRUGA žena.
“Najviše što mogu je pokopati te.” Odgovor ga je pokosio poput munje.
Tada se začu glas:
“Ja idem s tobom, kud god da pođeš.”
Trgovac se okrenu i ugleda svoju PRVU ŽENU. Bila je tako mršava i sasušena kao da je izgladnjela.
Zahvalno i žalosno trgovac odgovori:
“Trebao sam se o tebi bolje brinuti dok sam još mogao!”
***
Svi mi imamo ČETIRI žene u svom životu…
ČETVRTA ŽENA JE NAŠE TIJELO - Bez obzira koliko ga njegovali i posvećivali mu pažnju,
napušta nas kad umiremo.
TREĆA ŽENA JE NAŠA POŽUDA, STATUS I BOGATSTVO - Kada umremo, sve ide drugima.
DRUGA ŽENA JE PORODICA I NAŠI PRIJATELJI - Bez obzira koliko nam bili blizu za života,
ne mogu poći s nama u grob.
PRVA ŽENA JE NEŠTO ŠTO NE MOŽEŠ VIDJETI, A TO JE TVOJA DUŠA - Često je potisnuta i ne vidi se od materijalnog bogatstva koje nas okružuje. No, jedino ona nas uvijek prati. Možda ne bi bilo loše da se njome pozabavimo sada umjesto da kukamo na smrtnoj postelji.
14.04.2010. (17:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...