Komentari

rudarka.blog.hr

Dodaj komentar (10)

Marketing


  • Cranberrie

    pošto u svojoj bližoj okolini imam sumanuto trknut primjer kako djetetu ne treba kupovati preskupe stvari (tipa sandale za maturu u iznosu majčine mjesečne plaće npr. - prestrašno) mislim da ću itekako biti odmjerena. da, kupovat ću kvalitetne i skupe u granicama u kojima si to mogu priušiti. ako mi je previše dati 1000 kn za cipele meni, onda ih sigurno neću kupovati niti svom djetetu. bar tak mislim za sad :D

    avatar

    12.04.2010. (00:25)    -   -   -   -  

  • barba

    Ljudi koji ne zive iznad svojih mogucnosti, nemaju vjeru u sebe

    avatar

    12.04.2010. (00:28)    -   -   -   -  

  • Sapunerija

    Nikad nisam imala kreditnu karticu. To je loše po karmu a i po novčanik.
    Maturalne zabave na kojima se cilo selo treba rastrošit nisu postojale prije 15 godina
    kad sam ja maturirala. Imam malu ušteđevinu pa uzmem odatle ako je nešto doista bitno. Bilo bi lipo da se dite sredi ali u okvirima normale, al ja ne bi odlazila na tu feštu nit bi zvala ekipu i na tome bi uštedila.
    ali ja sam sva u zenu, štaš!

    avatar

    12.04.2010. (08:22)    -   -   -   -  

  • windfuckersister

    Vedrana Rudan davno je rekla da su djeca gadovi. I majstori manipulacije. I kako je nju njena muljala za neki (pre)skupi kaput. Koji je na kraju i dobila. Naravno da svi mi želimo svojoj djeci samo najbolje. I zašparat ćemo na sebi da bismo njima nešto priuštili. A njima onda postane normalo da dobiju sve što hoće. Tako se desilo da je meni jednom moja predbacila da sam sebi nešto kupila a njoj nisam. Pa sam je posjela za stol i pokazala koliku plaću majka dobije, koliko iznose računi i režije, koliko se otprilike potroši na hranu i osnovne higijenske potrepštine, koliko iznosi basnoslovna alimentacija koju njen otac daje svake prestupne godine i to uvijek samo dio, koliko se mjesečno potroši za benzin......
    Pa sam je pitala kad se zadnji put sama od sebe sjetila da mi nešto pomogne u kući a da nije poslije žicala lovu...

    avatar

    12.04.2010. (09:38)    -   -   -   -  

  • champs-elysees

    Ha čuj, to je svakodnevno tesanje od malih nogu dok još ni ne razumiju vrijednost novca. Naravno da bi svi svojoj djeci naj-naj ali stvarno u okviru mogućnosti, no svi smo skloni ponekad i preko mogućnosti.
    Vito je još mali pa nema želje i prohtjeve vezane uz odjeću, za sada samo uz igračke. Princip je da za rođendan, Sv.Nikolu i Božić dobije skuplje igračke kojih i onako ima previše kao i sva današnja djeca.
    Na malim stvarima se uči,npr u petak me nažicao da mu kupim bojanku (a ima ih već hrpu) al samo se dogovorili da onda u subotu nemau crtića iz videoteke.
    Čak smo i baku (svekrvu) uspjeli naučiti da si ne smije dozvoliti da je on svaki dan odvede na odjel igračaka pa mu kupi što si dečko izabere,

    Kčer od tvoje prijateljice je punoljetna pretosptavljam, već može imati osobnu, položiti vozački itd, pa prema i snositi razne odgovornosti. ja bih joj dala sav novac koji je raspoloživ za matarualnu opremu i nek si kupi sama, pa i pod cjenu da zbog gluposti ne ode na tu večeru.

    avatar

    12.04.2010. (10:14)    -   -   -   -  

  • Viola (sul palco)

    eh, pa... meni je mama bila kupovala ono sto si je mogla priustiti u tom trenutku. ako je bila neka veća stvar kao zimski kaput, onda je "razbila" na karticu. Ja trenutno isto tako kupujem, kad imam više kupim više, ako nemam niti ne ulazim u dućan.
    Sto se maturalne haljine tiče, i tada (pred 11 god) sam se volila skockati ali nekako za taj događaj nisam imala inspiracije. Ili ga nisam tako shvatila ko ostale cure iz razreda koje su bile skockane ko za svadbu. Ja sam kupila finu malu crnu haljinu u stefanelu, kostala je oko 700 kn, poslije sam je jos jako puno nosila, a za cipele sam imala crne sandale još od proslog ljeta, bile su tada oko 200-300 kn. Mama me natjerala na frizuru i sminku, pa si na slikama uopce ne licim na sebe.
    ja bi ovoj tvojoj maloj isto odredila neki limit, pa neka sama pronađe što želi. mislim da ima dovoljno godina za to

    avatar

    12.04.2010. (10:39)    -   -   -   -  

  • Bookeraj

    mi smo kao djeca bili nezahtjevni po pitanju garderobe i iako znam da je troje djece mojim roditeljima bio značajan financijski izdatak, mislim da ju nismo previše namučili. sad i manje, kad sam ja na vlastitoj plaći pa mi je muka dati gomilu love za nešto za što ne znam da ću svakodnevno koristiti.
    glede imaginarne buduće djece - znam da ću ih htjeti zasipati lovom, ali ako išta pokazuje iskustvo s mojom mlađom sestrom: najbolje pamti zgode u kojima smo provele neko vrijeme zajedno, kad smo išle u McD. i kino ili kad smo se šmucale po gradu...

    avatar

    12.04.2010. (11:07)    -   -   -   -  

  • praktikum

    ja sam racionalna, pa je moja Mala kupila vrlo efektne zlatne cipelice za 100 (sto!) kuna, i jednostavnu crnu haljinu vrlo vrlo jeftino (a nije bio onaj užasni najlon od kojega bi se za pet minuta usmrdila) - ali ježi ga, na njoj bi i vreća odlično stajala ... :)

    avatar

    12.04.2010. (11:52)    -   -   -   -  

  • kulerica

    Uh, ne znam što bih ti rekla. Imamo sreću da živimo vani, gdje je sve osjetno povoljnije (kad usporediš proizvod istog proizvođača). Recimo, starijoj curki kupim cjelokupnu odjeću na rasprodaji godinu ranije (tako ću joj ovo ljeto kupiti za iduće, a za ovo ima od prošle godine). Na taj način uštedim oko 50%. Preko godine joj po redovnim cijenama kupujem veš, štramplice i piđame, a ako baš i poželi neku majicu ili sličnu sitnicu, uglavnom joj kupim, jer me, objektivno, ne košta previše (uštedjela sam na cjelokupnoj garderobi). Nekih zahtjeva za markama još nemamo, pa ne znam kako ću se postaviti kad dođu. Mlađa nosu odjeću od starije, s tim da i njoj tu i tamo kupimo nešto baš njezino.

    Ali zato knjige i igračke... Tu se lomim između dva pristupa: od toga da djecu ne želim opterećivati novcem do toga da im ipak želim usaditi osjećaj odgovornog trošenja. Nemam pojma uspijevam li.

    avatar

    12.04.2010. (12:21)    -   -   -   -  

  • alexxl

    Ma, jebena tema, jebena.
    Ono,....pametovanje, svi to znamo, racionalni u mozgu, a onda u dučanu popustiš u
    stilu: "a u pičmič, bum nekak to".
    Za firmu dobil bolesno skupi mobač, zadnji krik, riknuo i kaj sad, ponovo novi mobitel od 5.000
    kuna, ma malo qurac. Evo ti 200 kuna i zemi si neki ionak bu se sjebal za godinu dana.
    Veli stariji da mu trebaju nove britvice za brijanje, a kupil si onaj sa 480 žileta u sebi, kaj sam brije, maspater, ma znaš ga s reklama,
    a ono paketić britvica 3-4 kom. 115 KN.
    Ma odjebi, zemi maminu britvicu pa se brij (ova uzima moje rabljene).
    Teška tema
    Racionalnost je jedno i ne bi trebalo preći u škrtost, ali srce kaže ne............
    I ja sam nosil čizme, pa kad bi sad to pretvoril u današnje kune,
    cca 3.000 Kn, ali 10 zima-kaubojke, sam sam pete popravljal.
    Kod starci sam spaval i badave jel.
    Sad već na 120 KN cipele: "uuuuu, maspater, skupoooo"

    avatar

    12.04.2010. (19:33)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...