Nisam u stanju ulaziti u sve fine nijanse teme, osobito kad se pojave Žižek i Sloterdijk, ali rado iznosim svoje iskustvo, kao da se može mjeriti s njihovim uvidima: "poznatost" shvaćam samo kao sredstvo za bolji biznis. Inače, to mi je rekao i jedan saborski zastupnik, kad sam ga pitao šta će mu to gubljenje vremena. Rekao je - dobro je za biznis. Pretpostavljam da je to barem dijelom motiv pojavljivanja u javnosti i Ante Gotovca i mnogih drugih. Tu smo slični. Dakle, o, da, paše mi poznatost, kad mi kažu da su me vidjeli na Dnevniku i sl; lakše se dodje do novca.
09.04.2010. (05:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Polemički naboj Nietzscheove ''volje za moć'' uperen je protiv darvinističke interpretacije po kojoj je ultimativni nagon čitavog živog svijeta nagon za preživljavanjem, za samoodržanjem. Nije točno, protestira Nietzsche - ljudska bića pokreće jedan još temeljniji - mislio je na taj timotički, dakako. Kad se neka manekenka izgladni do smrti da bi bila bolja, uspješnija, cijenjenija kao manekenka, tada je ona očito svoju timotičku ''volju za moći'' pretpostavila čak i volji za preživljenjem. Žudimo biti celebrities zato što inače u životu naše ''ja'' ne dobiva puno pažnje, da sutra umremo svijet bi to jedva i primijetio - anonimnost je, dakle, stanje suočenosti s vlastitom potrošnošću, prolaznošću bez traga. Onaj fundamentalni užas egzistencije da od nas ništa ne ostaje, kao da nas nikada nije ni bilo. Nietzsche je potrebu za ''spasom duše'' ovako objasnio: ''spas duše - jasnije rečeno, svijet se vrti oko mene''. Nesposobnost prihvaćanja pomisli da od nas uskoro neće ostati ni traga. Privilegija celebrities je da su svoj trag rasuli u mnoge, pa se valjda malo komfornije osjećaju pred strašnim ponorom ništavila egzistencije. To je opiranje propadanju u ništavilo time da se ne bude Nitko i Ništa, nego da se bude Netko... pa i ako Netko bez supstance, viseći u praznom, tek svojom općom poznatošću kao Netko. Nesposobnost prihvaćanja vlastite anonimnosti, tj. ništavnosti, kao proždrljivost koja se ''nezasitno hrani sama sobom''. (Primijeti kako se ovdje kao zicer nudi povlačenje paralele između pomame celebrities da ne budu anonimni i pomame vjernika - koji inače propovijedaju skromnost na ovome svijetu i radikalno odricanje od svake taštine - da ne budu samo smrtno tijelo od kojega neće ostati ništa, ništa, ništa. U psihološkoj osnovi i jednih i drugih stoji isti imperativ za besmrtnošću.)
15.04.2010. (12:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jednom prilikom kad sam bio podvrgnut Rorschachovom testu ustvrdio sam nad jednom od mrlja da prikazuje taštu ženu koja se promatra u ogledalu, (posljednja ilustracija u tekstu me podsjetila na tu dogodovštinu) klinička psihologinja duševne bolnice u čudu je okrenula mrlju prema sebi i pokušala provaliti gdje vidim tako kompleksnu sliku. To liječenje od kojega je prošlo dvadesetak godina sam napustio s dijagnozom ili bolje reći opisom narcističkog poremećaja osobnosti. Nikada poslije toga mi nije taj poremećaj dijagnosticiran ali me ta dijagnoza nagnala da se borim sa svojim narcizmom i pokušavam raščlaniti koji segmenti narcizma spadaju u pozitivne aspekte a koji u negativne. Po definiciji taština spada u domenu narcizma koji ne mora biti nužno vezan uz iskorak iz anonimnosti ali svakako ima doticaja sa našom projekciom sebe ili bolje rečeno našom slikom o sebi i potvrdom te slike od strane naše okoline. Pohlepa koja tjera ljude da što veći auditorij uživa njihovu sliku danas je u potpunosti izmakla kontroli jer više nije bitna kvaliteta slike već njezina prisutnost pod svaku cijenu, netko je u komentarima spomenu cijenu "dobro za biznis",meni osobno su potpuno nejasni ljudi koji srljaju u medije eksploatirajući svoju intimu primjerice, iako vjerujem da imam znatne kapacitete u razumjevanju raznih duševnih poremećaja. Najlošiji aspekt narcizam je nedostatak empatije odnosno aktivno percipiranja tuđih osjećaja odnosno suosjećanje. Ljude koji sami sebe i svoje osjećaje ne percipiraju kao što ne percipiraju niti osjećaje svojih bližnjih npr. Ante Gotovac, ne razumijem jer mi nije jasno koji je to oblik devijacije, pa sam sklon pretpostaviti da je pretjeran upotreba kokaina dovela do takve erozije ličnosti jer je nevjerovatno da toliko deformirana ličnost funkcionira tolike godine unutar društva a da nije institucionalizirana, to što ga trenutno eksploatiraju mediji govori više o općem poremećaju svijesti jer je netko unutar tih TV kuća procjenio da njegova pojava pridonosi gledanosti što vjerovatno i nije daleko od istine. Da se vratimo taštini, taština jest jedini pokretač koji osim potrebe za hranom, seksom i nagona za samoodržanjem tjera čovjeka na nevjerovatne podvige i koliko god mi glorificirali one koji su se kao izdigli iznad taštine oni upravo spadaju među najtaštije. Izdvojio bih jedan primjer koji je nedavno osvanuo kod Stankovića "Nedjeljom u dva" radi se o Stipi Božiću čovjeku koji je ostavio na svojim ekspedicijama devet života svojih kolega alpinista. Na pitanje: "Što vi nađete na tom vrhu kad se napokon popnete ne njega?" Stipe Božić odgovara: "Ništa, tamo se ne nalazi ništa, kad čovjek bolje razmisli uopće nema nikakvog stvarnog razloga zašto bi netko tamo išao." Da i odgovor je istinit tamo se nalazi ništa, odnosno tamo se nalazi potvrda za kojom taština žudi i to je upravo to, ništa! Čovjek kad se suoči s Stipom Božićem vidjet će malog čovjeka neuglednog izgleda, neupadljivo obučenog koji se uspio izdići visoko iznad prosjeka samo i isključivo zahvaljujući svojoj ogromnoj taštini koja je tu u potrazi za ničim. Da li je taština dobra ili loša? Na to pitanje unutar svojih 40 godina života nisam našao pravi odgovor jer znam da je nekima donijela bogatstvo, slavu, povećala kvalitetu života, potjerala ih prema velikim dostignućima na polju umjetnosti, znanosti i politike a nekima je donijela bijedu, ispraznost, vječnu nesreću i nezadovoljstvo. Nekako se postavlja dijelovanje taštine u suprotnosti s mudrošću, možda se tu skriva odgovor ali ja ga ne mogu dokučiti jer sam tašt!
27.04.2010. (21:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Rekao bih da po pitanju taštine, kao i većine drugih stvari između neba i zemlje, valja pogoditi onu tajanstvenu pravu mjeru. Meni se sviđa definicija asane iz yoge: asana je položaj koji je istodobno uspravan i opušten. Stvar je u tome da obično kad smo uspravni nismo opušteni, a kad smo opušteni, nismo uspravni (ležimo). Primijenjeno na našu nimalo prosvijetljenu situaciju, mogli bismo to prevesti u ovakve bipolarno poremećene pojmove: kad smo depresivni (rezignirani) nismo paranoični (tašti), a kad smo paranoični nismo depresivni. ''Asana'', ili ''prava mjera'', bi bila kad bismo zadržali energičnu spremnost na djelovanje i određeni ''uspravni stav'' koju ima tašti paranoik, ali istodobno i opuštenu nevezanost za priznanje i uspjeh tog djelovanja koju ima rezignirani depresivac.
01.05.2010. (09:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Herzog
Nisam u stanju ulaziti u sve fine nijanse teme, osobito kad se pojave Žižek i Sloterdijk, ali rado iznosim svoje iskustvo, kao da se može mjeriti s njihovim uvidima: "poznatost" shvaćam samo kao sredstvo za bolji biznis. Inače, to mi je rekao i jedan saborski zastupnik, kad sam ga pitao šta će mu to gubljenje vremena. Rekao je - dobro je za biznis. Pretpostavljam da je to barem dijelom motiv pojavljivanja u javnosti i Ante Gotovca i mnogih drugih. Tu smo slični. Dakle, o, da, paše mi poznatost, kad mi kažu da su me vidjeli na Dnevniku i sl; lakše se dodje do novca.
09.04.2010. (05:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tessa k od tesara
mediji su: Dajte jednu minutu Hitleru, jednu minutu Židovima!
12.04.2010. (23:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Akuzmata
Doktor Jatogen u Nakladi Ceres
13.04.2010. (15:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marole
Zapad izbacuje duhovnost iz Države, kao što je Platon htio izbaciti pjesnike. Jedina je razlika što Zapadu to polazi za rukom, a Platonu nije.
14.04.2010. (12:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
Polemički naboj Nietzscheove ''volje za moć'' uperen je protiv darvinističke interpretacije po kojoj je ultimativni nagon čitavog živog svijeta nagon za preživljavanjem, za samoodržanjem. Nije točno, protestira Nietzsche - ljudska bića pokreće jedan još temeljniji - mislio je na taj timotički, dakako. Kad se neka manekenka izgladni do smrti da bi bila bolja, uspješnija, cijenjenija kao manekenka, tada je ona očito svoju timotičku ''volju za moći'' pretpostavila čak i volji za preživljenjem.
Žudimo biti celebrities zato što inače u životu naše ''ja'' ne dobiva puno pažnje, da sutra umremo svijet bi to jedva i primijetio - anonimnost je, dakle, stanje suočenosti s vlastitom potrošnošću, prolaznošću bez traga. Onaj fundamentalni užas egzistencije da od nas ništa ne ostaje, kao da nas nikada nije ni bilo. Nietzsche je potrebu za ''spasom duše'' ovako objasnio: ''spas duše - jasnije rečeno, svijet se vrti oko mene''. Nesposobnost prihvaćanja pomisli da od nas uskoro neće ostati ni traga. Privilegija celebrities je da su svoj trag rasuli u mnoge, pa se valjda malo komfornije osjećaju pred strašnim ponorom ništavila egzistencije. To je opiranje propadanju u ništavilo time da se ne bude Nitko i Ništa, nego da se bude Netko... pa i ako Netko bez supstance, viseći u praznom, tek svojom općom poznatošću kao Netko.
Nesposobnost prihvaćanja vlastite anonimnosti, tj. ništavnosti, kao proždrljivost koja se ''nezasitno hrani sama sobom''.
(Primijeti kako se ovdje kao zicer nudi povlačenje paralele između pomame celebrities da ne budu anonimni i pomame vjernika - koji inače propovijedaju skromnost na ovome svijetu i radikalno odricanje od svake taštine - da ne budu samo smrtno tijelo od kojega neće ostati ništa, ništa, ništa. U psihološkoj osnovi i jednih i drugih stoji isti imperativ za besmrtnošću.)
15.04.2010. (12:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
šlagerpevač
Jednom prilikom kad sam bio podvrgnut Rorschachovom testu ustvrdio sam nad jednom od mrlja da prikazuje taštu ženu koja se promatra u ogledalu, (posljednja ilustracija u tekstu me podsjetila na tu dogodovštinu) klinička psihologinja duševne bolnice u čudu je okrenula mrlju prema sebi i pokušala provaliti gdje vidim tako kompleksnu sliku. To liječenje od kojega je prošlo dvadesetak godina sam napustio s dijagnozom ili bolje reći opisom narcističkog poremećaja osobnosti. Nikada poslije toga mi nije taj poremećaj dijagnosticiran ali me ta dijagnoza nagnala da se borim sa svojim narcizmom i pokušavam raščlaniti koji segmenti narcizma spadaju u pozitivne aspekte a koji u negativne. Po definiciji taština spada u domenu narcizma koji ne mora biti nužno vezan uz iskorak iz anonimnosti ali svakako ima doticaja sa našom projekciom sebe ili bolje rečeno našom slikom o sebi i potvrdom te slike od strane naše okoline. Pohlepa koja tjera ljude da što veći auditorij uživa njihovu sliku danas je u potpunosti izmakla kontroli jer više nije bitna kvaliteta slike već njezina prisutnost pod svaku cijenu, netko je u komentarima spomenu cijenu "dobro za biznis",meni osobno su potpuno nejasni ljudi koji srljaju u medije eksploatirajući svoju intimu primjerice, iako vjerujem da imam znatne kapacitete u razumjevanju raznih duševnih poremećaja.
Najlošiji aspekt narcizam je nedostatak empatije odnosno aktivno percipiranja tuđih osjećaja odnosno suosjećanje. Ljude koji sami sebe i svoje osjećaje ne percipiraju kao što ne percipiraju niti osjećaje svojih bližnjih npr. Ante Gotovac, ne razumijem jer mi nije jasno koji je to oblik devijacije, pa sam sklon pretpostaviti da je pretjeran upotreba kokaina dovela do takve erozije ličnosti jer je nevjerovatno da toliko deformirana ličnost funkcionira tolike godine unutar društva a da nije institucionalizirana, to što ga trenutno eksploatiraju mediji govori više o općem poremećaju svijesti jer je netko unutar tih TV kuća procjenio da njegova pojava pridonosi gledanosti što vjerovatno i nije daleko od istine.
Da se vratimo taštini, taština jest jedini pokretač koji osim potrebe za hranom, seksom i nagona za samoodržanjem tjera čovjeka na nevjerovatne podvige i koliko god mi glorificirali one koji su se kao izdigli iznad taštine oni upravo spadaju među najtaštije. Izdvojio bih jedan primjer koji je nedavno osvanuo kod Stankovića "Nedjeljom u dva" radi se o Stipi Božiću čovjeku koji je ostavio na svojim ekspedicijama devet života svojih kolega alpinista.
Na pitanje: "Što vi nađete na tom vrhu kad se napokon popnete ne njega?"
Stipe Božić odgovara: "Ništa, tamo se ne nalazi ništa, kad čovjek bolje razmisli uopće nema nikakvog stvarnog razloga zašto bi netko tamo išao."
Da i odgovor je istinit tamo se nalazi ništa, odnosno tamo se nalazi potvrda za kojom taština žudi i to je upravo to, ništa!
Čovjek kad se suoči s Stipom Božićem vidjet će malog čovjeka neuglednog izgleda, neupadljivo obučenog koji se uspio izdići visoko iznad prosjeka samo i isključivo zahvaljujući svojoj ogromnoj taštini koja je tu u potrazi za ničim.
Da li je taština dobra ili loša? Na to pitanje unutar svojih 40 godina života nisam našao pravi odgovor jer znam da je nekima donijela bogatstvo, slavu, povećala kvalitetu života, potjerala ih prema velikim dostignućima na polju umjetnosti, znanosti i politike a nekima je donijela bijedu, ispraznost, vječnu nesreću i nezadovoljstvo.
Nekako se postavlja dijelovanje taštine u suprotnosti s mudrošću, možda se tu skriva odgovor ali ja ga ne mogu dokučiti jer sam tašt!
27.04.2010. (21:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
davor
Rekao bih da po pitanju taštine, kao i većine drugih stvari između neba i zemlje, valja pogoditi onu tajanstvenu pravu mjeru.
Meni se sviđa definicija asane iz yoge: asana je položaj koji je istodobno uspravan i opušten. Stvar je u tome da obično kad smo uspravni nismo opušteni, a kad smo opušteni, nismo uspravni (ležimo).
Primijenjeno na našu nimalo prosvijetljenu situaciju, mogli bismo to prevesti u ovakve bipolarno poremećene pojmove: kad smo depresivni (rezignirani) nismo paranoični (tašti), a kad smo paranoični nismo depresivni.
''Asana'', ili ''prava mjera'', bi bila kad bismo zadržali energičnu spremnost na djelovanje i određeni ''uspravni stav'' koju ima tašti paranoik, ali istodobno i opuštenu nevezanost za priznanje i uspjeh tog djelovanja koju ima rezignirani depresivac.
01.05.2010. (09:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...