Komentari

anamarija.blog.hr

Dodaj komentar (14)

Marketing

  • Zajednica sv. Ivana - Communaute St. Jean

    Lijepi vam pozdrav od prijatelja Zajednice sv. Ivana iz Hrvatske!

    avatar

    02.04.2010. (10:22)    -   -   -   -  

  • pegy

    Dugo već nisam napisala na blogu ništa, ni post ni komentar. Mada povremeno znam svratiti i vidjeti što pišu "moji blogeri". :) Ali evo, baš sad došlo mi je da nadodam ponešto. :) Tim više što sam jučer preslagivala neke stvari, našla lančić kojega (opet) dugo nisam nosila (najviše iz straha da ga ne izgubim pored sve one zimske robe koju znam imati na sebi :)), koji (među ostalim privjescima) ima i križić. Jednom si me ti potakla da ga ponovno stavim oko vrata. Jučer me nisi potakala, jer odlučila sam ga bila staviti, ali sam te se sjetila baš radi toga slučaja. :) Skrenula sam malo s teme. :) Ono što bih ja dodala tvojim promišljanjima je da sam se i ja u nekim mlađim danima pomalo čudila Isusovim riječima "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?", jer zvučalo mi je kao da Isus zamjera Bogu. Poslije sam došla do zaključka da je u tom trenutku Isus bio samo čovjek, jedan od nas i da smo ga kroz te riječi baš takvim trebali doživjeti. Usudim se generalizirati, mišlju da nas je Bog ostavio smo barem ponekad svi skloni. Što se tiče sumnje, mislim isto tako da ju svi nosimo, netko veću netko manju, i nekad veću nekad manju. Mislim da i ljudi koji ne vjeruju imaju jednake sumnje. Osim što je smjer suprotan. Ne vjerujem da ima nevjernika koji apsolutno ne vjeruju. Što se pak križa tiče, mislim ipak da ga većina ljudi (tu uključujem i sebe) nosi onda kada to mora. Npr. mišljenja sam da misionari koji žive za naš pojam u nemogućim uvjetima, svojevoljno nose križ. Iako pitajući njih, možda to oni i ne bi tako nazvali. Mislim da se ta riječ križa u žargonu upotrebljava i kad treba i kad ne treba. Svako odricanje i nekomoditet vlastitih potreba i želja nije križ. Ta riječ za mene ima ipak veću težinu. Ili možda bolje reći snagu. Nisam dugo pisala, a sad ti uzurpirala prostor. :) Zato, samo još čestitka - sretan Uskrs tebi i tvojima. :)

    avatar

    02.04.2010. (10:56)    -   -   -   -  

  • NF

    i ti tipično dijeliš ljude na teiste i ateiste, zanemarujući agnostike, pozdrav od bivšeg kršćana, kojem ne pada na pamet svrstati se uz ateiste...

    avatar

    02.04.2010. (11:10)    -   -   -   -  

  • mercies spill

    Riječ križ zvuči dosta teško. Ima ljudi koji mi pomažu u oslobađanju od straha prihvaćanja križa i paničnog bježanja od boli. Jedna od njih je Edita Majić, danas sestra Edita Marija od Križa. Svoj poziv je opisala kao radosnu žrtvu. Teško je nositi križ bez Božje pomoći ili bez ljubavi (kod onih koji ne poznaju Boga).
    Još sam pod dojmom riječi Renea Medvešeka koje sam imala sreću čuti u živo, prošli utorak. Počela sam više cijeniti glumce jer - Oni su ti koji otjelovljuju riječ. A posebice cijenim Renea jer daje sve od sebe u službi otjelovljenja Riječi. Jedan je od onih koji vrlo jasno odražavaju sreću Uskrsa! Drago mi je da je i na tvom blogu tako :-)

    avatar

    02.04.2010. (11:54)    -   -   -   -  

  • natuknica

    Radostan Uskrs u krugu tvojih najmilijih želim i ja tebi!

    Nikako ne mogu na križ i patnju gledati kao na nekakvu kaznu Božju. Ne mogu nikako niti Boga poimati nekakvim osvetnikom. Sve što mogu vidjeti, to je Njegova ljubav. A što se patnje tiče, sve si mislim da sam ja neka posebno osjetljiva biljka koja ništa ne bi mogla izdržati pa mi je onda ni ne daje. ;)

    avatar

    02.04.2010. (17:19)    -   -   -   -  

  • slovaizazida

    Zanimljivo je to sa patnjom i kršćanstvom. Još tamo davno, kao klinca, kad su me na vjeronauku (onom crkvenom, tada ga nije bilo u školi) učili katekizmu i dogmama, pokušavali su utisnuti u mene pomirbu sa tim da je patnja jedini put ka ljubavi Boga. Svi mi moramo patiti, žrtvovati, odricati jer kraljevstvo čeka samo ponizne. Hm...samo ponizne. Bog, kako ga ja doživljavam, nije Bog kazne. Nije Bog egoista i sigurno nije Bog osvetnik. Bog kako ga ja doživljavam je onaj koji je stvorio svijet dobrim i koji od nas očekuje da živimo umjereno. Bez pretjerivanja i bez odricanja. Ovo treba biti ugodno mjesto za život gdje se cijene dobre misli, dobre riječi i dobra djela (korijeni zoroastrizma)...oni koji uče ljude da sagnu glavu kad god gospodar (ne Gospodin) drekne (jer gospodaru su oni uvijek bliski), dobrim dijelom su krivi što ovo nije više ugodno mjesto za život. Pohlepa, gnjev i zavist...tako poznate osobine, tako poznate povijesne činjenice su jedino čega se čovjek treba odreći. Jer ako Bog nije istinska ljubav, odnosno ako ljubav nije sam Bog...onda fakat ovo naše bivstvovanje na ovoj tužnoj planeti nema smisla.

    avatar

    02.04.2010. (19:19)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Sve najljepše; svako dobro Tebi i Tvojima od srca žele Luki+Goldie

    Osvrt na predivan post: ako postoji, Bog svakako nije ni patnja ni kazna; niti osvetnik, koji želi da tugujemo.....Nikako! Ako postoji, trebao bi željeti radost, sreću i ljubav - a previše, previše je patnje na ovome svijetu....
    No, često se puta dogodilo, s druge strane, da sam nešto iskreno i istinski željela, bila dobra, mudar i pametna - ali, želje se nisu ostvarile....
    Kasnije se iskristaliziralo da solucija, koju sma željela i nije bila dobra za mene ....U tom trenutku, nisma to mogla sagledati....
    Prema tome - lijepo Đole kaže - "netko to od gore vidi sve; povlači sve konce, igra se - postavi na svoje mesto svako dobro - a zlo loš pre - sve vide oči SUDBINE".....
    Vole Te Luki+Goldie; mislimo na Tebe - nema Te dugo, ali kada napišeš post - onda je to čista petica! :)))))) Ali, to sigurno znaš! :))))) Tvoje L+G

    avatar

    02.04.2010. (20:06)    -   -   -   -  

  • barba

    svaka hiza svoga kriza ili nema oltarica bez krizica

    avatar

    04.04.2010. (19:55)    -   -   -   -  

  • Kinky Kolumnistica

    Ja malo kasnim s uskršnjom čestitkom, ali nije ništa manje od srca. :) Što se tiče križa, za mene on ima jednu posve drugu simboliku. Zna se da potječe iz vremena puno prije nastanka samog kršćanstva, ali neovisno o tome, te dvije linije za mene predstavljaju sklad duhovnog (vertikalna) i tjelesnog (horizontalna). Ili nadnaravnog i zemaljskog. Sve mi to ima tako neki savršeni smisao, a spomenuti sklad nastojim živjeti i u svom vlastitom biću pa tim više.

    Što se tiče križa kao određenog životnog tereta, hm... ova tvoja misao s kraja teksta mi također ima smisla. Uskrsnuće, u biblijskom smislu, i jest kraj križa, nada, cilj tog puta tijekom kojeg nas prate teškoće. Iako, s druge strane, i same teškoće možemo zapravo gledati i kao svojevrsne olakotne okolnosti. Dogodile su mi se mnoge tijekom života, u tim sam se trenucima osjećala stravično, ali danas su me upravo te najteže stvari pretvorile u malkoc drugačiju osobu. Nekima ovakvu, nekima onakvu, ali sebi svakako bolju. Tako da je križ za mene u svakom slučaju pozitivan simbol. :) Pisala sam svojedobno i o prostituciji križa u današnje vrijeme, ali to je jedna malo udaljenija tematika. :)

    avatar

    17.04.2010. (23:03)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    Zajednica sv. Ivana, i vam alijepi pozdrav)))

    Pegy draga, tvoj komentar me jako razveselio jer sam i ja nedavno mislila o tebi i pitala se gdje si...zanimljive su te naše virtualne snažne veze, što zbog sličnosti u stavovima ili sličnosti u načinu komunikacije, bez obzira na (ne)sličnosti u stavovima. Drago mi je da te možda moj neki post potaknuo na nešto, i ja imam slična iskustva. Drugi dio komentara neću puno komentirati jer je vrlo blizak mojim stavovima i zadržati ću se samo na onom dijelu gdje pišeš da ne vjeruješ kako ima nevjernika koji aposlutno ne vjeruju...jer je dobra poveznica na moj odgovor dragom NF-u. Tebi želim svako dobro i sad ću ja tebe 8kao ti mene nekad9 malo podsjetiti na tvoj blog i javljanje, naravno ako ti je to moguće i imaš još volje. vjerujem da osim mene ima još puno drugih blogera koji bi te i dalje rado čitali. Veliki pozdrav)))

    avatar

    18.04.2010. (14:46)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    NF, nije mi namjera bila bilo kakva podjela ili tipizacija, jer sam i sama nezadovoljna tim podjelama, zato sam i napisala u tekstu da mi taj pojam ne-vjernika, ali jednako tako i vjernika (što sada dodajem) nisu potpuno jasni.Oni su uglavnom semantički prihvaćeni, premda i teizam i ateizam ima više podjela, ako smo već kod tehničke korektnosti pojmova. Sjećam se da sam kod pisanja teksta razmišljala da li da spomenem agnostike, i na kraju nisam, a evo i zašto. Za razliku od, barem verbalno izraženog, teizma i ateizma, agnostici se po pitanju postojanja Boga u nedostatku informacija, ne žele izjasniti po tom pitanju i ostavljaju ga zapravo otvorenim. Kako sam pisala konkretno o križu, nisam smatala potrebnim spominjatu svaku vrstu odnosa prema tom pitanju, već one koji to pitanju uopće smatraju relevantnim vjerujući u jednog Boga, više bogova, ili nešto drugo, treće...veće. Sam stav da je spoznaja takvog bića nemoguća, ja iščitavam kao poruku..."Moj stav je takav da o tome nemam nikakav stav jer je spoznaja nemoguća". pa onda taj pozitivan ili negativan stav nevrijeđanja niti jedna opcije smatram neutralnim i čitam ga "Mene isključite iz rasprave" što sam i učinila, jer se danas tolerancija i prihvaćanje smatra najvećim znakom poštivanja tuđeg stava. Moguće je da sam agnosticizam u stom smislu krivi iššitala, ali sključivanje iz rasprave je u mom slučaju bilo poštivanje pošetnog stava...pozdrav)))

    mercies spill, znaš da i ja često mislim na tu ženu i divim joj se, i baš mi je drago da si nju spomenula u kontekstu ove teme. jer je ona primjer nošanja križa po izboru i nekoj meni još uvijek tajnoj radosti. hvala ti na komentaru)))

    avatar

    18.04.2010. (15:33)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    natuknica, ni ja Boga ne vidim kao osvetnika ili onoga koji našu patnju potiče...zanimljivo mi je tvoje razmišljanje kako si osjetljiva, pa ti bog ne daju patnju...Čula sam od nekih ljudi (a zbog posla razgovaram s puno njih) kako ni sami nisu prije patnje vjerovali da bi ju mogli podnijeti...mislim da kroz nju čovjek i očvrsne, što ne podrazumijeva nužno neosjetljivost ili otupljenje, već baš neko pročišćenje.)))

    slovaizazida,jednako kao što ne vjerujem u osvetoljubivog i gnjevnog boga, teško mi je i vjerovati u Boga koji nikada nije gnjevan ili ljuboomoran, ne u smislu tih pojmova koje mi koristimo, već u smislu koji nas nadilazi...jer nas želi kod sebe, ne znog vlastotog egoizma, već zbog ljubavi prema nama. Stari Zavjet je tu dosta oštriji, što naravno treba znati iščitai u kontekstu. Hoću reći da ne mislim da je patnaj i odricanje jedini put prema Bogu, ali i to je put, i nekada (na znam zašto) dublji od zahvalnosti u obilju)))

    avatar

    18.04.2010. (15:44)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    Luki2, Boga doživljavam i u sreći i u patnji...Vidim da je to za tebe Đole blisko objasnio. Želim ti onda da te tvoja sudbina i dalje prati na tvom putu....pozdrav tebi i Goldie)))

    barba, tak je...amen.

    Kinky kolumnistica, nema uopće veze sa aktualnošću ili brzinom komentara na tekst...kao što vidiš ja svoje pišem u velikim razmacima i nadam se da će ih autori pročitati i da nisu odustali, ali ne stignem drukčije....
    Tvoje viđenje križa mi je jako lijepo i skladno. Drago mi je da je on i za tebe jedan pozitivan simbol, kao što je i meni u kontekstu mog shvaćanja vjere. Ovaj post o prostituciji križa me zanima, pa ću ga potražiti u arhivi kod tebe, hvala što si to spomenula....)))

    avatar

    18.04.2010. (15:53)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...