Komentari

responder.blog.hr

Dodaj komentar (17)

Marketing

  • Široki_Brijeg

    Također sve najbolje za predstojeće blagdane i sretan Uskrs kako vlasniku bloga tako i svim posjetitljima.

    avatar

    01.04.2010. (03:16)    -   -   -   -  

  • Siniša

    Iskrene čestitke Uskrsa svim čitateljima! Neka Gospodin - Krist nam bude svet, u srcima našim, da budemo uvijek spremni na odgovor svakomu koji od nas zatraži obrazloženje nade koja je u nama.

    Iako možda nisam sve baš do kraja razumio u tekstu, želio bih malo zaoštrit raspravu koju svakako očekuje i ovaj teskt. Pitanje: Znači li to da bi mogli očekivati pronaći Isusov grob, odnosno njegove zemne ostatke?
    Meni osobno to ne predstavlja problem, pa gdje ćemo pronaći zemne ostatke ako ne na zemlji, nisu valjda negdje na nebu, negdje u troposferi.

    Prijatelju, sve najbolje! Pozdrav!

    avatar

    02.04.2010. (16:11)    -   -   -   -  

  • Responder

    Pozdrav Širokom i svako dobro.

    Siniša, sorry ako nisi sve u tekstu razumio. Ako imaš kakva potpitanja bit će mi drago odgovoriti. Koristio sam malo apstraktniji jezik kako bi u što kraćem formatu izrekao sve što je trebalo. A osim toga neke stvari se nastavljaju i na prethodne tekstove pa nisam htio ponavljati.

    U vezi Isusovih zemnih ostataka, niti njihovo postojanje može služiti kao dokaz za uskrsnuće niti njihovo odsustvo može predstavljati dokaz za uskrsnuće. Te dvije stvarnosti jednostavno nisu povezane, iako se 40ak godina nakon uskrsnuća teza o praznom grobu pojavila radi zornijeg prikaza uskrsnuća. No, na to pitanje bi se mogao dati isti odgovor kao i onda kad su Isusa pitali kojemu će od 7 braće žena pripasti po uskrsnuću. Kao što stvarnost ženidbe nema veze s novim životom koji iščekujemo, tako niti naše zemaljsko tijelo s time nema veze. Zato Rahner naglašava da uskrsna poruka govori o nečem neizmjerno višem od zemaljskog uzdizanja i da je se ne smije koncentrirati prvenstveno na to.

    avatar

    03.04.2010. (11:25)    -   -   -   -  

  • Responder

    Naišao sam na jedan review Schillebeeckxove knjige "Isus" gdje se govori o njegovim zaključcima u vezi uskrsnuća putem P-K pristupa Novom zavjetu, pa će ti možda biti zanimljivo pročitati. Ako tebi ili nekome drugom treba prijevod s engleskog neka se javi pa ću prevesti:

    The central question is what happened between Jesus' death and the birth of Christian faith in his followers some weeks or months later. The usual Christian answer is, of course, the resurrection, whether that be understood as an objective, perhaps empirically verifiable, historical event (as in fundamentalist interpretations) or merely as a subjective renewal of faith on the part of the disciples (as Bultmann and Willi Marxsen hold). Schillebeeckx chooses a middle path that preserves and modifies both interpretations. He locates the original Easter experience in a conversion process (subjective side) that led the disciples to see that Jesus was alive with God (objective side). The setting for this experience, he insists, was created by Peter's reassembling of the disciples, probably in Galilee, after they had abandoned Jesus during his passion and death.

    The "hard historical core of how they got reassembled" is, according to Schillebeeckx, the following: First, Peter had an experience of forgiveness of his cowardice and faithlessness in denying Jesus. Then he gathered the disciples together (and thus earned the title "the Rock") and, in a setting of doubt and debate, recalled with them the life and Abba experience of Jesus. Then: "They all of a sudden 'saw' it" (p. 391): Jesus, abandoned and crucified, has been definitively endorsed by God: he is alive with his Father. This—and not some discovery of an empty tomb—is the "Christian experience of Jesus' Easter presence" (p. 646); "…spiritual contact with Jesus, ruptured by death, has been restored: they can once more address each other in intimate, personal terms" (p. 345).

    The question, of course, is, What did the disciples "see"? and Schillebeeckx's answer is that in the literal sense of vision they saw nothing. They simply believed that Jesus is "the One who lives." The most primitive expression of this faith by the Q-communities was that Jesus was the latter-day prophet and messianic judge who was "exalted" to God—without any mention of a resurrection. The language of a "raising from the dead" is not the "oldest and original interpretation factor," in fact it is a "second thought" and "only one of the resources available" for expressing the victory of Jesus. Indeed, "the reality denoted by 'Easter experience' is independent both of the traditions centered around the Jerusalem tomb and of that of the appearances" (p. 397).

    How, then, did stories of Jesus' "resurrection" and his "appearances" arise? Schillebeeckx follows scholars like F. NeyRinck and others who postulate that the early Palestinian Christians, following contemporary Jewish custom, carried on "a practice of venerating the tomb of Jesus at Jerusalem" (probably still containing his bones, although Schillebeeckx avoids declaring himself on the point). Out of this practice there arose the story of women finding the "empty" tomb a couple of days after Jesus' death. But far from this story being a historical account, it is simply "an aetiological cult-legend…intended to shed light on the (at least) annual visit of the Jerusalem church to the tomb in order to honor the risen [exalted] One" (p. 336). The Gospel message, "He is not here; see the place where they laid him" simply means: Jesus is alive and should not be sought among the dead.

    From this practice, in the "first few generations" of Christianity the language of a bodily raising from the dead began to take precedence over the language of "exaltation" as "the best way to make explicit an earlier spontaneous experience" (p. 396), for such language easily fit into the conceptual ambit of contemporary Judaism. Likewise, discussion of the "third day" on which Jesus was raised "tells us nothing about a chronological dating of the resurrection qua event (as, for instance, three days after Good Friday) or even of the 'Easter appearances'; but it suggests everything about the eschatological, definitive, saving action of God vis-Ă -vis the crucified Jesus" (p. 532).

    avatar

    03.04.2010. (11:26)    -   -   -   -  

  • mvko

    Sretan Uskrs!
    Neka ti uskrsli Isus daruje mir i nadu, radost i svjetlost, ljubav i razumijevanje!
    Pozdrav

    avatar

    03.04.2010. (22:55)    -   -   -   -  

  • Tanja

    Fala ti dragi prijatelju Responder na Uskrsnoj čestitci!
    Ja prilažem svoju tebi (koja je ujedno i komentar teme - O Uskrsu) i svima našima....

    Dragi moj!

    Da li ćemo vjerovati apostolu nad apostolima kada će navijestiti:
    "Vidjela sam Gospodina!" ? Nećemo.
    Da li ćemo vjerovati apostolima kada će poučavati:
    "Isus je uskrsnuo!"? Nećemo.
    Vjerovat ćemo kao Toma, kada ga susretnemo i uskliknemo:
    "Gospodin moj i Bog moj!"

    Neka vam se srce raduje Uskrsnom radošću - koju nam više nitko oteti neće.
    Vaša Tanja

    avatar

    04.04.2010. (09:14)    -   -   -   -  

  • ada

    Nije u grobu, nego uskrsnu.
    Sretan Uskrs!

    http://www.dominikanci.hr/vazmena-nedjelja.html

    avatar

    05.04.2010. (11:16)    -   -   -   -  

  • Siniša

    @ Responder
    Hvala na tekstu, nije potreban prijevod. Ma sve se na kraju svodi na to da, iako sam proucavao malo teolosku literaturu, odvazit se pomislit stvari koje mi se cine logicne da su ujedno i istinite nekada je veliki korak u misljenju, a pogotovo u vjeri. Izici iz dosadasnjih kategorija misljenja gdje neke stvari nisu nikada, ali bas nikada dovodjene u pitanje, je odvažan korak.
    Često je govor o Vazmenom otajstvu opisivan kao presudan, krucijalan, a sada mi se čini da je njogova presudnost u prvom redu u tome što su ljudi to napokon shvatili, da nakon smrti čovjek nastavlja živjeti u Bogu, smrt nije kraj. Ali to se događalo i prije nego su ljudi to shvaćali, i prije Isusa, ljudi su nastavljali nakon smrti živjeti u Bogu! Smrt je pobjeđena samim stvaranjem, a ne Kristovim uskrsnućem, jer je stvorivši nas - usmjerio nas na sebe.
    Ukoliko što krivo ili neprecizno mislim ili se izražavam, upozoravajte. Hvala :)

    avatar

    05.04.2010. (18:26)    -   -   -   -  

  • Responder

    Hvala Tanja i ada na tekstovima.

    Siniša, zapravo, njihova spoznaja nije bila da je Isus uskrsnuo zato što svi uskrsavaju, već da svi uskrsavaju zato jer je Isus uskrsnuo. Njega su vidjeli kao uzrok a ne kao posljedicu. On je nadvladao odvojenost od Boga, ljudima objavio Boga i tek po tome je postalo moguće pravo, puno, redovito zajedništvo s Bogom.

    avatar

    06.04.2010. (10:11)    -   -   -   -  

  • Asker

    Srdačan pozdrav Responderu!
    Kako se mogu prijaviti na vaš Blog?

    avatar

    06.04.2010. (22:17)    -   -   -   -  

  • Responder

    Pozdrav i tebi Asker, prijeđimo na ti. Ne možeš se prijaviti na blog, možeš jedino čitati tekstove i komentirati ih kako si već napravio.

    avatar

    06.04.2010. (22:48)    -   -   -   -  

  • Asker

    Ok, razumijem. Hvala!

    Tek sam nedavno upoznat sa ovim blogom i pozitivno sam iznenađen. Ne ulazeći trenutno u tvoja teološka opredjeljenja i stavove o pojedinim temama (iako mi je osobno to vrlo važno) želio bih ti čestitati na teološkoj kompetentnosti i nadasve smjelosti, pod čim podrazumjevam i pisanje o teološkim tabu temama, ali i "moderan" način kojim progovaraš o pojedinim temama.
    Naime, s obzirom na aktualnost teologije čini mi se da je teološka misao danas društveno prilično nepopularna, ako je već previše reći potpuno irelevantna. Mislim da jedan od razloga leži i u samoj teologiji, točnije u njezinom načinu komuniciranja koji je prilično stran, a time i nerazumljiv suvremenom jezičnom pristupu stvarnosti i životu uopće. U tomu surječju, bilo bi krajnje nepošteno ovdje ne priznati ogromni korak naprijed koji je učinio II. Vat. sabor odlučivši se za govor blizak i koliko je to moguće a da se ne zaniječe teološka ozbiljnost (sadržajna i izričajna) razumljiv današnjem čovjeku. Nažalost, kao što to inače biva u teologiji, i ovdje se uhodani načini teško napuštaju čak i kad se priznaje njihova nedostatnost s obzirom na promjenjene okolnosti. Stoga se pokazuje kao imperativ posuvremenjenje teologije kako u izričaju tako i u sadržaju (dakako, ne odbacujući pritom slijepo ono provjereno jezično blago tradicije) u jednom dijalektičkom reciprocitetu sa suvremenim pogledima na život, čovjeka i stvarnost kao takvu koji su plod aktualne znanstvene paradigme u svojoj interdisciplinarnosti (psihologija, sociologija, razne antropologije, biologija, fizika, itd.), kako bi teološki govor bio ne samo razumljiv i suvremen nego i privlačan današnjem čovjeku. Pa kao što je Augustin odlučio slušati Ambrozija zbog ljepote i privlačnosti njegova govora, a ne zbog sadržaja i istine, a ipak ga je ono drugo pogodilo, možda tako i oni koje danas privuče sam teološki govor sretno otkriju i njegov sadržaj ako ne kao dogmatski istinit, a ono barem kao smislen.
    Možda ova misao o reaktualizaciji teologije izgleda naivno i romantičarski (sjećamo se onih strastvenih teoloških disputa iz vremena prvih sabora, ili iz polovice prošlog stoljeća) s obzirom na materjalistički duh našeg vremena, ipak, nekako gajim nadu da će s ponovnim otkrivanjem istinske važnosti religioznog/duhovnog/vjerskog za smisao čovjekova života i njegova mjesta u svemiru, i "znanosti duha " ponovno zadobiti svoje mijesto, a među njima i teologija!

    Živjeli i pozdrav ljubiteljima teologije!
    Asker

    avatar

    07.04.2010. (22:57)    -   -   -   -  

  • Responder

    Potpuno se slažem s tobom kad govoriš o neadekvatnosti i irelevantnosti današnjeg teološkog govora. Nažalost, situacija je takva da se tradicija umjesto kao blago postavlja kao uteg, pa se svaki pokušaj promjene takvog stanja kod crkvenih autoriteta redovito dočekuje na nož. Budući su kod nas teološki obrazovane osobe u pravilu poslom vezane uz Katoličku crkvu teško se dolazi do pomaka. Bloger Toma Blizanac je pred neki dan objavio snimku jedne izvrsne emisije s HR3 u kojoj se diskutiralo baš o toj tematici.

    avatar

    08.04.2010. (09:39)    -   -   -   -  

  • Siniša

    @ Responder
    Tesko mi se izraziti:
    "Stvaranjem, sve stvoreno je usmjereno prema Bogu. Sve svoj konačni kraj ima u Stvoritelju. Uskrs - vjera da smrt nije kraj. Zivot nastavlja u/sa Stvoriteljem." Koliko je ispravno tako tumaciti uskrsnuće?

    Pišeš da je Isusovo uskrsnuće uzrok svih ostalih uskrsnuća ako sam dobro razumio? I to jer je on nadvladao odvojenost od Boga. Pitanje: Kako je nadvladao odvojenost? Cime?

    Slobodno me uputi na neki stariji tekst ako mislis da ce mi biti jasnije.

    avatar

    10.04.2010. (13:39)    -   -   -   -  

  • Responder

    Po meni je sasvim ispravno ovo izražavanje navodnicima.

    Da, očito je iz NZ kako prvi kršćani u Isusovu uskrsnuću vidjeli uzrok ostalih uskrsnuća, smatrali su da je on prvorođenac od mrtvih. Oni su pod utjecajem starozavjetnog koncepta žrtvovanja i pomirenja u njegovoj žrtvi vidjeli pomirenje s Bogom kojim je poništen Adamov grijeh. Nama danas koji više ne živimo u toj paradigmi potrebe pomirenja žrtvovanjem teško može biti prihvatljiva ta koncepcija prema kojoj Bog traži smrt svoga Sina da bi se prestao ljutiti na svijet. Isusov životni put zato, kao i oni, moramo protumačiti u skladu sa svojom kulturom. Za nas kršćane danas Isus je onaj u kojem je Bog progovorio, onaj koji je ljudima objavio Boga, onaj tko je otkrio što je Božja volja (o tome sam pisao ovdje), onaj koji nas je s Bogom upoznao i time omogućio zajedništvo s njime. To su elementi kojima je on nadvladao odvojenost od Boga. I možemo reći da je ta odvojenost ono zbog čega griješimo, te da nas je stoga Isus otkupio od grijeha, i time se vraćamo na klasičnu kršćansku retoriku. U svakom slučaju tu se u biti ne mijenja ključni izričaj u odnosu na prve kršćane jer kao što su oni vjerovali da je Isus za čovjeka učinio najviše što je moguće, tako vjerujemo i mi.

    avatar

    10.04.2010. (20:56)    -   -   -   -  

  • Siniša

    @ Responder
    Hvala. Nije mi bilo jasno kada si govorio što su prvi kršćani vjerovali je li to treba biti i naše vjerovanje ili samo komentiraš nijihovo vrijeme i situaciju.
    Sada se razumijemo. Naravno treba pristupat iz kulture u kojoj živimo.
    Isus je svjetlo koje nam pokazuje put prema Bogu. Uci nas kakav je Bog i kao takav daje nam spasenje.

    avatar

    11.04.2010. (15:49)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...