Komentari

dmj.blog.hr

Dodaj komentar (10)

Marketing

  • svijet u boci

    To je intervju iz negdje sredine sredine ili druge polovice kad Senna još spada u kategoriju novog talenta. I pita ga novinar da li ponekad osjeti strah-a on odgovori da više-manje ne, ali ga neka mjesta na nekim stazama znaju ponekad ispunit nelagodom. Tako na ovoj stazi ima jedno mjesto , jedan zavoj, koja ga ispuni tom nekom posebnom vrsto nelagode. Riječ je o intervjuu danom prije trke u Imoli. Prekognicija, slutnja nečeg što će se dogoditi par godina kasnije ili ako vrijeme nije ravna crta- a ja vjerujem da nije nego spirala-već zapravo jest. Naravno, nikad nećemo saznati da li Senna mislio upravo na to mjesto, ali uklapa se u legendu...

    avatar

    26.03.2010. (14:52)    -   -   -   -  

  • k.

    Ajde samo ispravi na kraju drugog pasusa ti je greškom ostala 2004. godina.

    avatar

    26.03.2010. (19:59)    -   -   -   -  

  • Marijan M. (34)

    pročitao od prvog do zadnjeg slova... svaka čast stari što si se sjetio najvećeg... respect

    avatar

    27.03.2010. (21:39)    -   -   -   -  

  • Maja0110

    Lijepo napisano. Mene je najviše dirnulo što su svi zanijemili na vijest o njegovoj smrti i stali, mora da je bio nešto posebno, taj Senna.

    avatar

    27.03.2010. (23:55)    -   -   -   -  

  • ° Siempre con Ferni °

    Vrlo lijepo. Uživala sam čitajući.
    U vrijeme tog kobnog dana ja sam bila još premlada, a Ayrtona sam upravo upoznala čitajući o njemu i ovaj post uvelike pridonosi tomu.
    Drago mi je da sam naišla na ovaj blog.
    Pozdrav od još jedne obožavateljice F1.

    Za kraj ostavljam nešto...

    'Blurring green, blue and yellow,
    Never turned at Tamburello,
    Formula One's saddest ever day,
    Saw The Greatest Ever taken away'

    avatar

    28.03.2010. (11:36)    -   -   -   -  

  • Shelly Kelly

    lijep post... o nekom prošlom vremenu... (nažalost)

    avatar

    29.03.2010. (08:06)    -   -   -   -  

  • bobsi

    odlično dmj,
    odlične anegdote i komentari,otvorio san pivo,zapalio duvan...i uživa

    avatar

    30.03.2010. (19:44)    -   -   -   -  

  • aparatczyk

    Tog svibanjskog dana 1994. kao da je završila jedna era u Formuli 1.
    Nisam bio Sennin navijač u osamdesetima, ali sam cijenio i divio se njegovom stilu i nastupu. To doba nam je dalo možda i najveći sportski arhidvoboj koji pamtim, između Senne i Prosta.
    Pogibija je vječni rizik modernih gladijatora u Formuli 1. Možda to ne čini tu vrstu smrti tako tragičnom, jer je to barem bio njihov izbor, ono na što su pripremni kad se prime tih moćnih strojeva. U svakom slučaju iza Senne ostaje vječna legenda.
    Imao sam sreće u životu, da sam mogao gledati Sennu, isto tako da sam mogao gledati Prosta, Schumachera, Piqueta, Laudu, Fitipaldija i još neke... Koji su nedjeljna poslijepodneva činili zanimljivijima!

    avatar

    01.04.2010. (23:34)    -   -   -   -  

  • silver-stars

    Tužno. Nisam u životu imao idole među pjevačima, nikada. Tek u srednjoj školi, počeo sam pratiti formulu 1. I to ne zbog formule, koja mi i nije bila osobito privlačan sport. Gledanje bolida kako se voze stazom i nije mi bio neki gušt, ali pratiti Ayrtona kako vadi mast ostalim vozačima, postalo je moj omiljeni ritual nedjeljom. Uživao sam u njegovoj drskosti, odvažnosti i spretnosti. Tada je F1 imala čar. I kao što je jedan komentar ovdje spomenuo nekoliko velikana formule, činilo se da je F1 cirkus tada bio uistinu veličanstven. No, kada je Ayrton otišao, i moj interes za tim cirkusom je nestao. I danas mi je drago vidjeti jurilice kako lete pistom, ali nema više one draži koja bi me privukla za ekran. Čak niti Schumi nije dovoljno atraktivan da bih sjeo i pratio što se zbiva na pisti. Možda sam tada u doba Ayrtona bio mlad i povodljiv, pun adrenalina i bio mi je potreban netko takav da mu se divim. Ne bitno. U njemu sam vidjeo puno toga što sam cjenio i duboko poštovao.
    ----
    www.silver-stars.hr

    avatar

    13.04.2010. (08:06)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...