Tomić je svojedobno komentirao Majićevu, ali nije da mi se da to tražiti. Nije baš bio blagonaklon, ali jako nas je efektno izjednačio s narodima kojih se rado gnušamo. : Stalno nasmiješena lica su mi inače grozna pojava. Vidio prije skoro dva desetljeća mamu i tatu koji cerekom kume dijete da mirno ide k zubaru. *Da ne kopam, morao bih na usta disati. ;
26.03.2010. (09:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nakon povratka od vlč. suca, moja sestra se nevjerojatno promijenila i vjerujem da će jednog dana i ona zatvoriti iza sebe samostanska vrata :) i na njenom licu blagost i osmijeh, nema više ogorčenja, nema kritike nikoga, samo mir iz nje izbija.. jedino kad se još ponekad razgoropadi je kad objašnjava zašto se treba moliti i obratiti :))) nakon što sam u odnosu na nju desetljećima bila svetica :)) sad se uz nju osjećam kao obična griješna griješnica :))) pa i sama sebe pokušavam promijeniti i postati bolja. tako da mogu razumjeti editin preobražaj...kafkaaaa
26.03.2010. (17:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
propheta nemo, gledaj, razumijem ja tebe. Evo danas je cvijetnica, a ja, s izlikom, da neću moći izdržati na jednom mjestu ne idem u crkvu. lažem samu sebe. Ne znam što mi je. Kao da se sam vrag uselio u mene. A, sve bih htjela obrnuto. Biti ponizna, uronjena u neku kontemplativnu priču. Biti u dobroti povezana sa cijelim svijetom. I smiješiti se dabome, ali nema majci. Nervozna sam i debelo se suzdržavam da se ne derem na sve i svakoga. I što ćemo sad?
morska zvijezda, ne treba biti tužan. To je svijet u kojem živimo. Svatko se od nas, a ovaj put mislim na sebe mora suočiti, ne mora, ali trebalo bi da smo takvi kakvi jesmo. Kod prve loše kritike na ono što pišem moja sestra mi je rekla: Ali misliš da je to za Nobela. Nasmijale smo se obje. Volim ja svoju sestru i ona voli mene. Ponekad je sreća imati sestru i djecu ili samo prijatelje. Treba znati uživati baš u svakom trenu jer sutra... tko zna što će biti sutra.
Lion Queen, Sudeći po dokumentarcu čini se da je oduvijek bila u potrazi. Ne kaže li se: Čudni su putovi Božji. Znam da Karmelićanke dugo oklijevaju prije nego puste nekoga u svoju zajednicu. Mladineovi, roditelji od ove druge male karmelićanke su mi pričali kakve sve prove stavljaju pred njih. U prvom redu trebaju biti vedre. Odjekuje smijeh tamo unutra, gdje jesu. Prate oni zbivanja iz vani. nisu toliko izolirane. Pričali su mi da je u Avilli bila neka mala Njemica također sa željom da ostane, ali nisu je primili jer je bila previše na neki način tužna i previše uronjena u svoja preispitivanja.
pametni zub vjerojatno ti ne bi legao. problem kršćanske vjere, a moglo bi se reći svake vjere je u tome što kako bi se doslovno reklo, ako je nisi upijao u na majčinim prsima u crkvi i tamo ti očajno bilo dosadno i plakao bi, a svi bi se vjernici okretali prema vama i strogo vas gledali, a majka bi izdržala tvoj plač i stroge poglede kasnije je, kažem ako tako nisi počeo s vjerom, strahovito teško razumjeti sve te forme, običaje, nagle preobrazbe uključujući sestru Editu i našeg Tomca.
Jer, ako čitaš Bibliju Stari i Novi zavjet vidjet ćeš koliki su odjednom ostavili sve i pošli u potragu ... za nečim, nekim razlogom postojanja. Razlogom života i razlogom smrti. A, opet ne treba zaboraviti da su običaji i meni često kao loša gluma i ljutim se na njih i na sebe, ali jednako me tako nervirala i štafeta i primanje u pionire i slične gluposti, ali svijet se hvata običaja kao da će nam to dati potvrdu da nešto čvrsto postoji. Da nismo slučaj i da je sve smisleno.
28.03.2010. (12:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
I sam sam imao doživljaj "ja bi se smijao, a drugi neće" gledajući "U očekivanju Godota". Malo je falilo da se ne raspuknem suzdržavajući smijeh, a drugi mrtvo hladni.
Što se tiče E. Majić pustio bih neka prođe određeni broj godina pa onda zaključivao o tome kako se osjeća. Teška je to kušnja i lako se od oduševljenja pretvori u razočaranje.
28.03.2010. (15:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Malo prije na jednom blogu sam napisala ... ako smo u nečem dobri, dobri smo u kritiziranju.
Cijeli život je kušnja. Da li možemo i i koliko možemo živjeti dostojanstveno ? Vjerni sebi, svojim načelima ... I u traženju "sebe", onog što smo i onog što želimo biti. A koliko smo svjesni da smo ovdje, samo u prolazu ...
29.03.2010. (16:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dio o Pričiginu - zbilja je bilo tako loše (za tvoj ukus)? Pusti, mislim da je to najteža forma, pričanje pred publikom, nešto kao stand-up ali zahtijeva i elaboraciju i širinu pripovijedanja. Meni zvuči grozno teško. Belmondo je i moj dosta dobar poznanik, i vjerujem da je stvar odradio znalački. Što se tebe tiče, mislim da se ipak jesi trebala pripremiti, ali... sve to ljudi brzo zaborave i možda nije ni na pola loše bilo kako se tebi činilo. Uživaj i ne daj se. A ono što ti je prijatelj rekao... molim te, nabij ga u jedno mjesto za to. ;-)
30.03.2010. (01:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
promatram, razmišljam, ne nerviraj se. Tako je kako je. Pokušat ću izbrisati tvoj višak komentara.
catwalk, ništa osim Belmonda nisam ni gledala, a Belmono mi je bio ODLIČAN, vjerojatno si krivo shvatila ili ja toliko loše pišem da se neda razumjeti.
30.03.2010. (11:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ odmak - ma ja sam se krivo izrazila, odnosno čudno sam posložila dijelove. :D Mislila sam na onaj dio o tebi, pa kažem možda ti se čini da je bilo lošije nego što je u stvari bilo, a za Belmonda samo kažem da vjerujem da je bilo dobro, kao što i kažeš. Ja sam kriva, sorry.
30.03.2010. (19:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vjerujem da nije baš jednostavno ispričati neku svoju priču pred publikom. Meni sigurno ne bi bilo. Mnogi spisatelji baš i ne vole sami čitati svoje priče, pa mislim da bi bila zgodna ideja da te priče čitaju drugi umjesto njih, npr. mladi glumci. Film o Editi bilo bi zanimljivo pogledati, nadam se da ću imati tu priliku. :-)
30.03.2010. (20:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
propheta nemo
Tomić je svojedobno komentirao Majićevu, ali nije da mi se da to tražiti. Nije baš bio blagonaklon, ali jako nas je efektno izjednačio s narodima kojih se rado gnušamo. :
Stalno nasmiješena lica su mi inače grozna pojava. Vidio prije skoro dva desetljeća mamu i tatu koji cerekom kume dijete da mirno ide k zubaru.
*Da ne kopam, morao bih na usta disati. ;
26.03.2010. (09:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
morska zvijezda
Tuzna sam bila citajuci prvi dio, a onda u drugom svjetlo...
26.03.2010. (15:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lion queen
nakon povratka od vlč. suca, moja sestra se nevjerojatno promijenila i vjerujem da će jednog dana i ona zatvoriti iza sebe samostanska vrata :) i na njenom licu blagost i osmijeh, nema više ogorčenja, nema kritike nikoga, samo mir iz nje izbija.. jedino kad se još ponekad razgoropadi je kad objašnjava zašto se treba moliti i obratiti :))) nakon što sam u odnosu na nju desetljećima bila svetica :)) sad se uz nju osjećam kao obična griješna griješnica :))) pa i sama sebe pokušavam promijeniti i postati bolja. tako da mogu razumjeti editin preobražaj...kafkaaaa
26.03.2010. (17:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pametni zub
gledao sam je u Mjesecu Alabame, ali nekako mi taj dokumentarac možda i ne bi legao, kao da je u suprotnosti s njezinim činom
27.03.2010. (17:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak
propheta nemo,
gledaj, razumijem ja tebe. Evo danas je cvijetnica, a ja, s izlikom, da neću moći izdržati na jednom mjestu ne idem u crkvu. lažem samu sebe. Ne znam što mi je. Kao da se sam vrag uselio u mene. A, sve bih htjela obrnuto. Biti ponizna, uronjena u neku kontemplativnu priču. Biti u dobroti povezana sa cijelim svijetom. I smiješiti se dabome, ali nema majci. Nervozna sam i debelo se suzdržavam da se ne derem na sve i svakoga. I što ćemo sad?
morska zvijezda,
ne treba biti tužan. To je svijet u kojem živimo. Svatko se od nas, a ovaj put mislim na sebe mora suočiti, ne mora, ali trebalo bi da smo takvi kakvi jesmo. Kod prve loše kritike na ono što pišem moja sestra mi je rekla: Ali misliš da je to za Nobela. Nasmijale smo se obje. Volim ja svoju sestru i ona voli mene. Ponekad je sreća imati sestru i djecu ili samo prijatelje. Treba znati uživati baš u svakom trenu jer sutra... tko zna što će biti sutra.
Lion Queen,
Sudeći po dokumentarcu čini se da je oduvijek bila u potrazi. Ne kaže li se: Čudni su putovi Božji. Znam da Karmelićanke dugo oklijevaju prije nego puste nekoga u svoju zajednicu. Mladineovi, roditelji od ove druge male karmelićanke su mi pričali kakve sve prove stavljaju pred njih. U prvom redu trebaju biti vedre. Odjekuje smijeh tamo unutra, gdje jesu. Prate oni zbivanja iz vani. nisu toliko izolirane. Pričali su mi da je u Avilli bila neka mala Njemica također sa željom da ostane, ali nisu je primili jer je bila previše na neki način tužna i previše uronjena u svoja preispitivanja.
pametni zub
vjerojatno ti ne bi legao. problem kršćanske vjere, a moglo bi se reći svake vjere je u tome što kako bi se doslovno reklo, ako je nisi upijao u na majčinim prsima u crkvi i tamo ti očajno bilo dosadno i plakao bi, a svi bi se vjernici okretali prema vama i strogo vas gledali, a majka bi izdržala tvoj plač i stroge poglede kasnije je, kažem ako tako nisi počeo s vjerom, strahovito teško razumjeti sve te forme, običaje, nagle preobrazbe uključujući sestru Editu i našeg Tomca.
Jer, ako čitaš Bibliju Stari i Novi zavjet vidjet ćeš koliki su odjednom ostavili sve i pošli u potragu ... za nečim, nekim razlogom postojanja. Razlogom života i razlogom smrti.
A, opet ne treba zaboraviti da su običaji i meni često kao loša gluma i ljutim se na njih i na sebe, ali jednako me tako nervirala i štafeta i primanje u pionire i slične gluposti, ali svijet se hvata običaja kao da će nam to dati potvrdu da nešto čvrsto postoji. Da nismo slučaj i da je sve smisleno.
28.03.2010. (12:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
semper_contra
I sam sam imao doživljaj "ja bi se smijao, a drugi neće" gledajući "U očekivanju Godota". Malo je falilo da se ne raspuknem suzdržavajući smijeh, a drugi mrtvo hladni.
Što se tiče E. Majić pustio bih neka prođe određeni broj godina pa onda zaključivao o tome kako se osjeća. Teška je to kušnja i lako se od oduševljenja pretvori u razočaranje.
28.03.2010. (15:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
promatram, razmišljam
Malo prije na jednom blogu sam napisala ... ako smo u nečem dobri, dobri smo u kritiziranju.
Cijeli život je kušnja.
Da li možemo i i koliko možemo živjeti dostojanstveno ?
Vjerni sebi, svojim načelima ...
I u traženju "sebe", onog što smo i onog što želimo biti.
A koliko smo svjesni da smo ovdje, samo u prolazu ...
29.03.2010. (16:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
promatram, razmišljam
Blog zaista NE FUNKCIONIRA !
A ja, smotana, umjesto da obrišem moje komentare na tvom postu preko mog bloga, obrišem tvoj komentar na mom postu.
Gubim volju i živciram se ... a to mi nije u prirodi.
29.03.2010. (20:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
catwalk
Dio o Pričiginu - zbilja je bilo tako loše (za tvoj ukus)? Pusti, mislim da je to najteža forma, pričanje pred publikom, nešto kao stand-up ali zahtijeva i elaboraciju i širinu pripovijedanja. Meni zvuči grozno teško. Belmondo je i moj dosta dobar poznanik, i vjerujem da je stvar odradio znalački. Što se tebe tiče, mislim da se ipak jesi trebala pripremiti, ali... sve to ljudi brzo zaborave i možda nije ni na pola loše bilo kako se tebi činilo. Uživaj i ne daj se.
A ono što ti je prijatelj rekao... molim te, nabij ga u jedno mjesto za to. ;-)
30.03.2010. (01:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak
promatram, razmišljam,
ne nerviraj se. Tako je kako je. Pokušat ću izbrisati tvoj višak komentara.
catwalk,
ništa osim Belmonda nisam ni gledala, a Belmono mi je bio ODLIČAN, vjerojatno si krivo shvatila ili ja toliko loše pišem da se neda razumjeti.
30.03.2010. (11:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
catwalk
@ odmak - ma ja sam se krivo izrazila, odnosno čudno sam posložila dijelove. :D
Mislila sam na onaj dio o tebi, pa kažem možda ti se čini da je bilo lošije nego što je u stvari bilo, a za Belmonda samo kažem da vjerujem da je bilo dobro, kao što i kažeš.
Ja sam kriva, sorry.
30.03.2010. (19:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gustirna
Vjerujem da nije baš jednostavno ispričati neku svoju priču pred publikom. Meni sigurno ne bi bilo. Mnogi spisatelji baš i ne vole sami čitati svoje priče, pa mislim da bi bila zgodna ideja da te priče čitaju drugi umjesto njih, npr. mladi glumci.
Film o Editi bilo bi zanimljivo pogledati, nadam se da ću imati tu priliku. :-)
30.03.2010. (20:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
promatram, razmišljam
Ma žaaa mi komentara, tvog kod mene kojeg sam obrisala ...
05.04.2010. (20:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...