Komentari

sub-littera.blog.hr

Dodaj komentar (8)

Marketing

  • Sarah Bernardht

    Eh...kad viša sila tjera..i upravlja našim koracima...čak i onda kad sve predobro znamo...
    Mene nekako najviše privlače neistraženi prostori....
    Dobro ti jutro......;))))))

    avatar

    25.03.2010. (07:25)    -   -   -   -  

  • toluen

    (Možda će ovo biti malo presmjela tvrdnja, ali u zaista dobroj namjeri.)

    Prolazio sam taj put koji i ti sada prolaziš. Premnogo puta. I svaki puta je tu neki novi prozor neko novo očekivanje da ćemo naći nekoga da ispuni ovu strašnu rupu samoće koju svi mi u sebi nosimo naročito nakon što se sruši kula neostvarenih snova napravljena na nesigurnim temeljima privida ljubavi.

    Međutim sve dok ne nađemo snage da kraj svih tih prozora prođemo neopterećenim ovim osjećajem praznine da je dio nas ostao zarobljen iza njih nećemo biti istinski slobodni niti u jednoj novoj vezi i nećemo naći ono što tražimo.

    Jer prvo moramo pronaći samog sebe i do kraja (ne na egoističan način) zavoljeti ono što jesmo sa svim svojim vrlinama i manama. Taj temelj mnogi nikada ne izgrade i zato se sve na njemu stalno iznova ruši, stvarajući sve jači dojam da ovome proketstvu nema kraja. Ljubav koja boli nije ljubav nego njen privid koji ima itekako opijajuće svojstvo koje se mnogima sviđa više od ljubavi i zato ga stalno nesvjesno iznova stvaraju. (Iz osobnog iskustva jer sam to radio i sebi i drugima).

    Tek kada nađemo snage i u sebi uspijemo izgraditi ovaj osjećaj istinske slobode (i osnove ljubavi) - onda se može pojaviti ono što nam zapravo nedostaje da budemo cjeloviti - partner (ica) s kojim možemo istinski iskreno dijeliti i dobro i zlo, a da nas naše ili njegovo (njezino) prokletstvo koje svatko nosi u sebi ponovno ne odvuče u obostrani ponor razočarenja kada prođe početni zanos zaljubljenosti.

    Međutim ovo nije nimalo jednostavno kao što izgleda. Kao što nije jednostavno nacrtati savršeni krug prostom rukom. Traži beskonačno mnogo volje i strpljivosti koju nažalost mnogi nikada ne nađu u sebi.

    Međutim ipak svatko to može, ako si da vjere i volje i ustraje na ovom putu koji zapravo nikada do kraja ne završava.

    :-)

    avatar

    25.03.2010. (13:16)    -   -   -   -  

  • Y Tu Mama Tambien

    Jako dobro napisano, životne dileme svakoga od nas...slatko gorke kao i sve.:)

    avatar

    25.03.2010. (20:06)    -   -   -   -  

  • meroveus

    Windowsi. Kako je simpatično Gates imenovao software kojim će se ulaziti u tuđe živote. Viriti. Zavirivati. Voajerski. Znatiželjno. A imamo vrata. Prag. Hannibal ante portas. Hannibal ad portas. Kvaka. Kvaka 22. Ključ. I Josef K. je stajao pred vratima. Prekasno je otkrio. Vrijeme ga je pomelo. A sve je kocka. Nitko ne može predvidjeti budućnost. Glasam za nepredvidljivost. Kako li bi sve stvari oko nas bile bezoblične kada bi u njima postojala predvidljivost namjene samo za nas? Vjerujem kako bi se sve tada ugušilo u prenatrpanom smislu. Igra u sebi nosi čar strastvenosti, dobitak se želi jer se strastvenost želi produžiti, unatoč neizvjesnosti. Ključ je strast. Tako bliska riječi slast. Slatko.

    avatar

    26.03.2010. (18:42)    -   -   -   -  

  • Volupta

    odlična naracija.
    imam i ja svoje prozore..

    avatar

    26.03.2010. (20:15)    -   -   -   -  

  • slobodni stih

    tako mi je lijepo što toluen može ono se napisati sa distance, cijenim i mislim da je u pravu... no meni je na žalost još toliko daleko, da bih uopće mogla racionalno sagledati sve one magnete koji vuku na "mjesto zločina".... možda jednom

    avatar

    27.03.2010. (09:09)    -   -   -   -  

  • Sarah Bernardht

    Da...radi se. Pišem osobna pisma ljudima koje znam. Činim to radi sebe. Da si olakšam.

    avatar

    27.03.2010. (22:21)    -   -   -   -  

  • Sarah Bernardht

    izvrstan zaključak....hvala ti:)))))

    avatar

    28.03.2010. (18:27)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...