Komentari

tricenasesvakodnevice.blog.hr

Dodaj komentar (18)

Marketing


  • MODESTI BLEJZ

    slažem se, krasan film, teška tema, prelijepa ljubavna priča i odličan osvrt na oskarovce...

    avatar

    12.03.2010. (17:43)    -   -   -   -  

  • studena

    Onog trena kad oboliš od A. hebeno ti je svejedno za sva ta pitanja koja tebe trenutno muče.
    Je li bolest strašna? Naravno da nije ugodno postati mentalni zombi kad imaš još eventualno 11-20 ili 30 godina za živjeti...s druge strane, promatrajući lica istih u vrijeme mojeg rada s njima, shvatih kako se priroda pobrinula da, kad su već kažnjeni nepovratnom prazninom, ipak ne pate: izraz lica im je poput svetačkih, mekih obrisa, bore ne sijeku kožu lica već se meko pretapaju, a iza naizgled ispraznog pogleda skriva se znatiželja novorođenčeta...
    Oni koji pate smo zapravo mi, "zdravi": od strahova da nas ne sustigne neminovno, kojeg onda ionako nismo svjesni...

    avatar

    12.03.2010. (21:38)    -   -   -   -  

  • levant

    ništa od toga nisam gledala pa ne mogu ništa reći.

    avatar

    13.03.2010. (06:46)    -   -   -   -  

  • zdenkaandrijic

    Bože, studena, koji komentar! Ovo što si ti napisala samo sam slutila, to lice novorođenčeta započinje novi život, ali vjerojatno ne na Zemlji, kao da je samo tijelo zadržano ovdje još neko vrijeme, neoštećeno sjećanjima, a duša je već krenula dalje. No, patnja je ostala tu, pate oni koji vole oboljele i koji pamte kako su i ovi njih voljeli:((

    avatar

    14.03.2010. (11:03)    -   -   -   -  

  • Nina...

    išla sam malo pokušat zamisliti nešto od onog gore i shvatila da je strašno iti o tome razmišljati a kamoli "bolovati"....tako da nemam riječi kojom opisati osjećaje i sjećanja u nama jer su neprocjenjiva...;))

    a moram spomenuti i Avatara kog sam od popisa jedinog gledala...i draga moja bila sam jedina koja je bila razočarana...ali toliko da sam jedva do kraja filma izdržala....mislim da svijet vido igrica jako ga dobro opisuje a da ne govorim koliko mi djeluje kao nešto što je usiljeno išlo na Oskara....a ne volim to...

    avatar

    15.03.2010. (11:45)    -   -   -   -  

  • Živjeti svoj život

    Ono što je strašno kod Alzheimera je što ipak postoje fragmenti sjećanja, bar je tako bilo s mojoj bakom. Nije se sjećala ničeg iz prošlosti do djetinjstva i postala je dijete koje zove mamu.
    Težak i odličan post.
    O filmovima ne mogu ništa reći, nisam ni jednog od ovih gledala.

    avatar

    15.03.2010. (18:31)    -   -   -   -  

  • Živjeti svoj život

    Ostavila sam komentar, a nema ga?
    Opet izgleda Blog.hr šteka?

    avatar

    15.03.2010. (18:48)    -   -   -   -  

  • Živjeti svoj život

    Eto ga, moglo ga je odmah objavit. Baš šteka.

    avatar

    15.03.2010. (19:08)    -   -   -   -  

  • povuci-potegni

    nisam s posla mogla komentirat, a tak je bio pametan i produhovljen komentar. uostalom, znaš mene :)
    slažem se s tobom. ja bih radije bilo kakvu fizičku bol (p.s. boli me zub), nego da zaboravim tko sam i sve meni drage osobe i događaje. još jednom si me oduševila, a draga moja, to nije lako. ma koliko mi šutile o tome :)

    avatar

    15.03.2010. (21:40)    -   -   -   -  

  • suncokretica

    Bio je onaj slučaj u Zagrebu, mlađi čovjek se u jednom trenutku našao na autobusnoj stanici da nije zano tko je otkud je, nije ima sjećanja.....strašno! Pitam se vole li ti ljudi svoju djecu? Hoću reći, da li nam je ljubav prema djeci iskonska ili ih zavolimo sa vremenom?

    Filmove nisam gledala, čak ni Avatar pa ne mogu komentirati.

    avatar

    17.03.2010. (23:44)    -   -   -   -  

  • 7 dana

    o AD na moju žalost i žalost cijele familije znam sve. i ne, ne može to niko zamislit, ali mislim da si na dobrom tragu. zbog te ideje da je osoba strašno izgubljena i prestrašena ... moja misija je bila učinit sve da taj strah ublažim....da život takav j***n kakav je, da bude što lakši i udobniji. ali ne. to je sve na ovu temu. previše mi je
    radije ću o filmovima! :)
    avatar sam htjela pogledat. počela. no, nisam imala volje ....dobro kažeš. dosadno. bez veze ;)
    precious- preteško. ni to nisam odgledala cijelo. preskakala sam
    julie&julia - jesam, cijeli sam odgledala, ali nije me zabavio niti išta ...šta bi rekli ingleži "it doesn't do anything for me" :)
    up in the air- cloonie mi nije nikad bio ONO...tako da ne mogu reć da je spasio film. i to mi je bilo bez veze. jako bez veze. ali bar sam ga odgledala do kraja.
    the blind side. e, tu sam subjektivna jer mi je bullock jedna od najdražih glumica. tako da ju volim gledat (jedino mi je u all about steve bila ...ma super je ona, ali film ne valja ;))). sviđa mi se šta je priča snimljena po istinitom događaju. sviđa mi se kontroverza. bogati bijelci spašavaju siromašnog crnca. film je razljutio i zgadio puno ljudi. ali ne i mene. ja "gutam" te srcedrapajuće pričice :-D
    ostalo nisam ni pokušala gledat.
    ovo sve pogledala sam na kompu, nemam love za kino. a šteta, jer baš volim ić u kino. to mi doživljaj :)
    tako je glasao žiri 7 dana ;)))

    avatar

    18.03.2010. (01:58)    -   -   -   -  

  • premudra

    imala sam jednu fazu u životu kad nisam znala što se dogodilo a što sam sanjala, nisam prepoznavalja ljude s kojima sam se susretala a oni su pričali sa mnom blisko kao da me znaju godinama, nism znala gdje sam jučer bila niti što sam jela taj isti dan. bilo je to najgore doba u mom životu. mislila sam da ću izludjeti i da ničega se više neću sjećati. taman u to vrijeme u našim kinima vrtio se film Memento, i moja ekipa se sprdala sa mnom kako ću i ja furati sa digitalcem i fotkati sve što susretnem te si zapisivati na poleđinu fotografije tko su ljudi koje srećem. kažu da je to bilo od preopterećenosti. nakon nekog vremena je prestalo. i danas sam kao, normalna. Ne bih željela nikome da prolazi kroz isto.

    avatar

    19.03.2010. (14:16)    -   -   -   -  

  • boco san

    Pozdravčić veliki tebi i ugodan vikend

    avatar

    20.03.2010. (19:59)    -   -   -   -  

  • Shelly Kelly

    agbuš u kinu opet pljuckala ljuske od koštica pod stolac i mljackala kokice i od Kole podrigivala sotto voce, e..... eeee..... ;-)

    avatar

    30.03.2010. (10:08)    -   -   -   -  

  • dordora2

    Film je prekrasan, dugo sam razmšljala o njemu... mislim ipak da je ta bolest strašna samo nama "zdravima", jer nam predstavlja nepoznanicu, jer ne znamo što se dešava u tim ljudima (bojimo se uvijek nepoznatog)... a što se stvarno dešava u tim ljudima znaju samo oni sami ili možda ne znaju, možda su njihovi svjetovi ispunjeni nečim nama nedokučivim, a da to nešto nije ništa strašno pokazuju njihova smirena lica i uvijek nasmiješene oči... oni su ušli u sfere nama neznane, a zasigurno postoje mnogi svjetovi neistraženi nama "materijalno uvjetovanim" u koje tek moramo zakoračiti... nekad... negdje...

    avatar

    31.03.2010. (11:14)    -   -   -   -  

  • bastet

    Draga moja, često te se sjetim i navaratim, onako tiho i nerpimjetno poput mačke! Sad sam naišla da tebi i tvojoj obitelji zaželim punu koašraicu blagoslova! :)

    avatar

    04.04.2010. (10:29)    -   -   -   -  

  • boco san

    Mislimo na tebe pusa velika.-)

    avatar

    06.04.2010. (14:04)    -   -   -   -  

  • Bugenvilija

    To je krasan film, slažem se. A kad već oboliš ti je svejedno. Ima puno gorih stvari od toga...
    Na ostatak nemam što dodati jer je to tvoj izbor :)))

    avatar

    09.05.2010. (10:52)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...