Komentari

usidjelicki.blog.hr

Dodaj komentar (54)

Marketing

  • Živjeti svoj život

    Tvoja majka je majka sa stavom.
    Da li je taj stav nešto što je sprječava da kroz život prolazi bez intimnih ratova, to ionako ne može nitko bolje ocijeniti od nje?
    Možda bi danas postupila sasvim drugačije, možda ne bi podlegla kolektivnim manipulacijama, možda....?
    Međutim, ako ništa drugo pokazala je samoj sebi kako ima hrabrosti biti "četnikušom" kako ti kažeš, dok su drugi svladavali imbecilarije kao "samokres, dalekovidnica, brzoglas, krugoval...".
    Znam neke majke koje nikada nisu imale stav, ni u ratu, ni u miru.
    Čak nikada nisu ni pogriješile, jer nemoguće je griješiti ako se uvijek slažeš s onim što drugi kažu.
    Kako krpa može pogriješiti?

    avatar

    04.03.2010. (20:17)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Također smatram da je Tvoja majka izabrala najbolju reakciju u tom trenutku - za samu sebe. Vjerojatno je tako lakše prolazila kroz neke svoje dileme i dobila neke dgovore, koje je tražila....Kako bi u tom trenutku tko postupio?! Teško je reći, dok e doista ne nađaš u tako posebnoj i teškoj situaciji...Ja bih vjerojatno - postupila kao Tvoja mama, i bila ponosna na ono što jesam. Jer - drugo ni ne možemo biti - nego samo svoji....Sebi i drugima!
    Pozdrav od Luki+Goldie

    avatar

    04.03.2010. (20:54)    -   -   -   -  

  • slobodni stih

    Iako nas inati te vrste i privatni ratovi često dovedu u nezavidnu situaciju... čovjek bar zna da je postupio u skladu sa samim sobom...
    Navest ću ti sličan primjer ali sa "suprotne strane"... Moj otac je završio profesorski studij.. Ali u ono vrijeme nije želio potpisati i uzeti partijsku knjižicu i zato nije smio dobiti posao u struci..., već je radio samo niže plaćene, fizičke poslove... Umro je, ne ušavši ni jednog jedinog dana u razred...
    Ma koliko njihovu okolinu pogađale njihove odluke, mislim da su oboje pobijedili u svojim osobnim ratovima... Ostali su svoji...

    avatar

    05.03.2010. (06:47)    -   -   -   -  

  • cistiliste

    eh njen privatni rat baš nekako iz prkosa...

    avatar

    05.03.2010. (12:00)    -   -   -   -  

  • ljubicica

    Ja sam dijete iz mješovitog braka - majka Hrvatica otac Srbin iz Like. Nisam do devedesetih o tome imala pojma jer moji roditelji nisu nacionalnost ni spominjali. Isto kao tvoja mama počeo se ponašati i moj tata. Gleda PeTeCe. On je moj tata, a kršćanstvo kaže - poštuj roditelje. Sada na žalost imam samo njega. Nemoj da te tvoja mama boli, budi sretna da je imaš.

    avatar

    05.03.2010. (13:48)    -   -   -   -  

  • Ani ram

    @@@@@ Mene ne boli nimalo to što je moja majka Srpkinja. I tome što sam iz mješovitog braka zahvaljujem što mi je još napočetku rata bilo jasno da je sve to jedna velika manipulacija narodom. I upravo stoga što sam istovremeno živjela na obje strane, nitko mi nije mogao prodati patku kako se Srbi i Hrvati mrze po defaultu i da zajedno ne mogu živjeti.
    No, ono što me boli i smeta jest što se ona (upravo poput većine) dala uvući u tu igru i što nisam sigurna da li je uopće svjesna koliko je svojim ponašanjem više marioneta tuđih poteza, nego ono iza čega se skriva - lica snažne osobe sa pravednim, čvrstim stavom.
    Koliko je uopće veselja u takvim osobnim pobjedama gdje se netko ukopa u zemlju i ostane na tom mjestu ponosan na sebe jer je dosljedno ostao paraliziran?

    avatar

    05.03.2010. (14:50)    -   -   -   -  

  • londra

    da, svi smo u neku ruku ko lutke na koncu...samo sta smo rijetko svjesni ko nas sve trza i cima..mislin da ni tvoja mama nije izuzetak...mislin da tu nema veselja, mozda prije tuge...

    avatar

    05.03.2010. (15:46)    -   -   -   -  

  • meroveus

    Svi su ljudi rođeni jednakima s istim pravima i istim mogućnostima. Stjecajem okolnosti pojedinac je gurnut u "negdje" i pripada mu, kao što rođenjem pripada svojim roditeljima i taj emotivni naboj je nemoguće odstraniti. Imamo li pravo izbora? Svakako. Ali, sve ono što bi nas trebalo činiti čovjekom već je upisano u grobovima naših predaka, s ponekim pravopisnim pogreškama. Dokle u povijest ćemo tražiti grobove ne odlučuje službena politika, već krv sjećanja zemlje na kojoj smo rođeni. A to je bilo prije par miliona godina, negdje u Africi. Bizarno. Ali, mi smo tu i sada, i trebali bismo zatražiti ista prava i iste mogućnosti. Tada će sve biti jednostavnije.

    avatar

    05.03.2010. (19:42)    -   -   -   -  

  • Zadarskosunce

    Tesko, je to vrijeme bilo, razumijem je na mnogo nacina, gledajuci i prisjecajuci se dogadjaja iz mog grada. Manipulacija je ono sto je htjela izbjeci, ali kao sto i sama kazes, na neprimjetan nacin, mozda ne shvativsi to, dozvolila je da je na suptilan nacin izmanipuliraju. Najteze se boriti za sebe, najteze se boriti za postojanje, postojanjem onakvim kakvim zelis biti, bez uplitanja ovih ili onih, podobnih i nepodobnih, gadi mi se svaka od tih rijeci, jer danas gledajuci unazad, gdje nas je to dovelo?! U nezavidnu situaciju ranjene zivotinje, koja nit ako polize svoje rane nece tako lako ustati.A zbog koga i zbog cega?!

    avatar

    05.03.2010. (19:57)    -   -   -   -  

  • Neverin

    i ja se isto nadam da se neću jednog dana tako ogorčeno ponašat..

    avatar

    05.03.2010. (20:21)    -   -   -   -  

  • KLIK

    A šta reći na sve ovo....?
    Pozdrav od mene prpošne i ugodnu noć ti želim...!!

    avatar

    05.03.2010. (20:40)    -   -   -   -  

  • fra gavun

    Život je misterij a majka je jedna u njoj živi ponos i prkosi njime, tako je to.!

    avatar

    05.03.2010. (21:22)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    Ne boli tebe tvoja majka, nego te bole tvoje predrasude i tvoja sebičnost.
    Pokušaj očistiti svoju dušu od nerazumijevanja i netolerancije, pokušaj dozvoliti svojoj majci da sama bira svoj način ponašanja i tada će ti biti lakše.
    U životu možeš naći nove prijatelje, nove partnere i nove ljude s kojima ćeš se družiti... ali novu majku nikada ne možeš pronaći.... Ona je jedna i jedina.... ona ti je darovala svjetlo dana. I nikada te nitko neće voljeti tako nesebično kao što te voli tvoja majka. Jednog dana, kad je ne bude... nećeš imati prilike za sve ono što sada propuštaš u tom odnosu..... i tada ćeš osjećati tugu i žal što se nisi malo više trudila razumijeti vlastitu mati....
    Bol koju osjećaš možeš pobijediti samo ti.... a terapija je ljubav... tolerancija i razumijevanje i prihvaćanje...
    Želim ti što brže ozdravljenje....

    avatar

    05.03.2010. (22:36)    -   -   -   -  

  • Čos

    Kod mene slična stvar: mama iz mješovitog braka, uvijek je bila razumna, voljela sve ljude, bila bez predrasuda i tako nas je odgajala. I onda, kada je počeo rat, malo po malo, počela je zastranjivati. Najprije se počela furati na Tuđmana, mi smo svi, i tata, mislili da se zafrkava. Međutim, hvatalo ju je sve više, počela je pričat hvalospjeve o Šušku, Merčepu, nismo mogli vjerovati svojim ušima., a ona bi sijevala očima i grčila lice. Sve bi nam to bilo razumljivo da smo doživjeli neke žrtve ili traume u ratu. Mi svi, a i ona živimo od rođenja u Zagrebu, imućni smo, putujemo po svijetu, nitko od obitelji nije stradao..a u njoj tolika mržnja. Ne razgovara niti s jednom svojom prijateljicom iz djetinjstva sa sumnjivom DNK.. Ibrat i sestra i ja, sve je manje posjećujemo jer ne možemo podnijeti njene ustašoidne stavove. Užas. Toplo se nadam da je prolupala, jer ako nije onda je to stvarno žalosno. To više nije moja mama već Tuđmanov zombi.

    avatar

    06.03.2010. (00:01)    -   -   -   -  

  • alexxl

    Ha, ja nisam majka, ja sam taj neki otac, mix, nisam brekal, a bogme ni pušku nosil, jednostavno tu sam i hoću biti tu i asimilirat se. Sve mi se sviđa osim KraDeZea i zalupanih.
    Tu i tam propičkaram, pa se smirim, više sam benigni i valjda bum našel kakav posel, maspater. Je doduše, osjećam taj štambilj na čelu, no živi se.
    A Croate, ljudi, ko ljudi. Eto, ja spavam sa jednom svaki dan.
    Jedino kaj me smeta je to, kaj je postala baba, pa sad idem u krevet sa babom,
    cccccccc.

    avatar

    06.03.2010. (01:11)    -   -   -   -  

  • sklblz

    Bili smo manipulirani tisuću puta i još ćemo. Mi to volimo.

    avatar

    06.03.2010. (08:14)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    jedna od mnogih identitetnih zamki. svi smo pali, ovako i li onako

    avatar

    06.03.2010. (08:19)    -   -   -   -  

  • dejmon

    Kada bi slučajno odselila u Srbiju bila bi i tamo predmet podsmjeha i dođoš. Ona je žena bez zemlje i korijena.

    avatar

    06.03.2010. (12:08)    -   -   -   -  

  • lion queen

    pa to ti je čisti zakon fizike. svaka akcija izaziva reakciju. što više potegneš klatno na ovu stranu, ono će to više odletjeti na onu. ono što sebi trebaš razjasniti je da to isto što se dogodilo s tvojom mamom s "one" strane, dogodilo se s mnogim mamama s "ove" strane. tek to razumijevanje stvari može dovesti do konačnog smirivanja klatna. od rata na ovamo je prošlo dvadeset godina i to bi trebalo biti dovoljno da se više ne opterećuješ tom stvari bez obzira što i kako mama. mama ima svoj život i svoj križ, a ti svoj. svatko može otprilike uređivati svoj život po svom nahođenju, iako ne potpuno, pa se potrudi da tvoj život bude uređen onako kako tebi paše, kao što je tvoja mama učinila za sebe. pozdrav.

    avatar

    06.03.2010. (14:16)    -   -   -   -  

  • Nemetz

    Sve je to u redu i svatko je uvijek u potrazi za vlastitim identitetom. Problem, uz to što je opravdano misliti da je i ona "fasovala" svoj križ u mračna vremena, postoji kada netko postane i ostane ogorčen na druge zato što nisu kao on. I ne nađe način, sada i kada je cijeli rat, bivša država i stanje stvari nepovratno iza nas, da nekako pomiri dvije svoje strane, zemlju i ljude u kojoj živi, s nekim svojim porijeklom. Ako je ona bila i ostala vesela i normalna osoba, te prkosila ako joj se baš prkosilo, svaka čast... Ali ako je i nakon 20 godina ogorčena, usamljena i nespremna na prilagodbu na druge ljude i društvo u kojem živi, jebi ga - onda je i to vrsta netolerancije. I znam da joj u tom slučaju nije lako. No, navukla je to djelomično i sama na sebe, bez već potrebe.

    avatar

    06.03.2010. (16:21)    -   -   -   -  

  • Sadako's apprentice

    Tvoja je mama zadržala svoj mali otočić na kojem se osjeća sigurno. Nemoj je kriviti. Učinila je nešto za svoj um, poduzela mjere da ne poludi do kraja, kao što se dogodilo mnogima.
    Vrlo je realna. Ljudi zaista generalno jesu gamad. Krhka je tvorevina taj takozvani "mir". Dovoljno je da se nešto dogodi i ovi prokleti narodi odmah oštre noževe i veličaju zločin, racionaliziravši to frazama "u ime mira", "u ime boga", štogod. Bilo koja strana, baš bilo koja, a više ih je od dvije. I mislim da nikada neće naučiti. Mi prijelaz nikada nismo izvršili. I patnja se tako spiralom zla provlači kroz cijelo društvo. Uzalud Ustavi, uzalud zakoni, pravilnici, uzalud vjera, mobiteli, računala, obrazovanje, kada su narodi sjebani.

    avatar

    06.03.2010. (17:16)    -   -   -   -  

  • zeleni

    Skoro pa me više ništa ne može iznenaditi.

    Ljudi, pravoslavci ili srbi ili srbijanci u Hrvatskoj žive više od 500 godina.

    I još uvijek govore nekim govorom koji nije ni srpski ni hrvatski.
    Ovdje se nisu priviknuli a oni koji su otišli u Srbiju, rijetki uživaju.
    Veoma rijetki.
    Pogrdno ih zovu ciganima.
    Podruguju im se kao što se često zna desiti da se Hrvati podruguju narodu koji je doselio iz BiH ... bosancima.
    Ako ne još i gore.
    Pravoslavcima iz Hrvatske sreća je što su dobili ovdje mirovine i socijalu pa idu tamo živjeti kod rodbine ili djece koja su se nekako snašla i nekako preživljavaju, ali ih NE prihvćaju.
    Čak su prihvaćeniji u inozemstvu nego u Srbiji.
    Pitam se što će raditi npr. učitelj, nastavnici, profesori koji studiraju srpski a žele posao u Hrvatskoj.
    Koga će učiti ?
    Hrvatsku djecu ...
    Ili će se žaliti kako ne mogu dobiti posao ...
    Malo sam otiša s teme ali moram naglasiti, čovjek nije otok, tvrđava ...
    Jedno je živjeti u i sa obitelji a drugo živjeti kao čovjek u društvu.
    Socijalni smo stvorovi.

    avatar

    06.03.2010. (17:43)    -   -   -   -  

  • Nemetz

    Još nekaj i ne mislim ništa loše. Pravi Jugosl(a)oveni nisu gledali samo 1 program 1 televizije ili ignoriralii susjede zato što su drukčiji. I znali su kakvo je vrijeme i tko je pobjedio u "Talentu" ne samo u Kragujevcu, Zemunu i Subotici, nego posebno i tamo gdje su živjeli. Mislim da je tvoja mama našla neki drugi identitet (ili mu se vratila), ne baš "jugoslavenski".
    Ratovi su u bivšoj Jugoslaviji izludili mnoge ljude i na čudne načine, ali alijenacija jednih od drugih (bilo kojeg opredjeljenja) ili odbijanje života u stvarnosti nije i nikad neće biti dugoročno rješenje, tako da ne kužim "vrlo je realna"(?) komentare, iako ženu ne osuđujem.

    avatar

    06.03.2010. (18:08)    -   -   -   -  

  • dvgodzila

    Zivio sam u Zadru do 91, imao sam 18 godina, slusao Hendrixa i naivno mislio da je svijet divno i pitomo mijesto.... A onda je pocelo.... saznao sam da sam "njihov". Poceo sam osjecati stvarni strah za svoj zivot i zivot svojih najmilijih. U skoli cujes "treba sve te Cigane za Srbiju", na ulici isto socni komentari, fali ti samo zuta traka oko ruke da se zna da si ti taj. Ljudi stvarno sam se osjecao tako.....Uvece u kuci slusas kako se iz daljine cuje miniranje srpskih kuca po gradu, odveli ovog, odveli onog, nocu podbocena vrata.... uzas je nasa furka.... Zeleni rece da nas i u Srbiji nisu bolje docekali, oni gluplji nisu, a pametni su samo samo cutali i gledali sta se desava. Ne pisem ovo da nekog optuzujem, pisem kako je bilo, i sta su obicni ljudi prezivljavali jer im se desavalo zlo bez ikakvog razloga. Dva bratska naroda da rade to jedan drugom jer im mediji i ljudske rdje pune usi glupostima, a raja pusi li pusi tu pricu.... Mislim da je ponasanje tvoje majke reakcija na nepravdu koju je gledala oko sebe, najlakse je biti pizda i zabiti glavu u pijesak... Isto ovo sto sam ja iskusio, iskusilo i hiljade drugih Hrvata, Muslimana, Albanaca, prezimena i imena su razlicita , ali je gorcina ista.... ne ponovilo se.

    avatar

    06.03.2010. (22:31)    -   -   -   -  

  • Neverin

    moja nona gleda non stop talijanske programe osim sapunice kod nas (o njima je naročito ovisna pa popušta što su na hrt-u:) a ja ih pak ne mogu smisliti jer imaju toliko reklama, talk showova abnormalno besmislenih pogotovo otkad je stvoreno novo radno mjesto zvano opinionista ili opinion maker, mati mila :) koji šrot

    ipak je rođena u jedno drugo vrijeme i svoje najljepše godine je provela pričajući talijanski, ali ajde drago mi je što mi je prenjela znanje fiumanskog djaletka .. svako zlo za neko dobro :)

    avatar

    07.03.2010. (00:53)    -   -   -   -  

učitavam...