Komentari

ringispil-u-mojoj-glavi.blog.hr

Dodaj komentar (97)

Marketing

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Oho, Lesi se vratio.....
    Radi straha, naravno, skoro uvijek je iz straha, koji god mu bio povod i razlog, ili koliko god bio (ne)stvaran! Na koncu uvijek dođe trenutak ključnog poteza, vage kojoj je na jednoj strani naš cijeli život, sve što mi jesmo, a na drugoj nešto novo, privlačno i prečesto nedopušteno, ili bar revolucionarno! Pa nastaju dvije moguće priče! Sve su velike ljubavi tužne, ili klasična bajka!!!
    Jasno bajka ima značajnu šansu da se izrodi u tragediju, ili bar promašaj. Klasični je mačak u vreći, što nas dovodi do najčešćeg izbora, odnosno debele pjesmarice s tužnim ljubavima.....
    Jest dakle promašaj što nisi pokušala, toga si i sama svjesna! Ali, tako to ide, samo nesigurna ulaganja donose velike dobitke, sva ostala tek produžuju priču i čuvaju od predubokih ožiljaka.
    Jedino što bi netko zločest mogao tvrditi da to osigurava samo da na kraju budemo relativno lijep mrtvac, niti mrvicu više.....

    avatar

    02.03.2010. (12:24)    -   -   -   -  

  • zločesta curica

    Baš ti hvala na komplimentu:-///Ako pažljivije pogledaš, lijepo sam se post niže zahvalila na brizi i kulturno priupitala kako je kod tebe...
    Pokušala jesam, ali nisam mogla promijeniti ono što sam-moju osobnost, način na koji razmišljam-ne čini ono što ne želiš da tebi čine....Jesam li se iza toga stava skrila zbog straha, razumne procjene da je cijena previsoka , ili da dobitak nije baš toliko vrijedan? Zašto bih uopće sad na to odgovarala, kad imam čarobni folder?
    Mogla bih do kraja života o tome mozgati, uzeti u obzir kako je i zdrav razum tek skup zabluda i predrasuda pokupljenih do osamnaeste godine-prema Einsteinu i opet ništa posebno ne bih zaključila...Ovako, imam prekrasnu priču zbog koje se dvoje ljudi uvijek smiješi kad otvore mail...
    Inače ne ulažem gotovo nikad puno manje od sve, pa što bude....Jest da poslije dugo ližem rane(moguće da je i to potaknulo ovu asocijaciju na Lesi?)....Ali svaki put , pa i ovaj i neki naredni ću igrati isto...

    avatar

    02.03.2010. (15:08)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Mda, pesimist bi na moju šalu rekao da je Lesi pas, optimist da je iznimno lijep i drag pas, a realist da se tri točkice u rečenici redovito stavljaju umjesto nečega važnog, pa.....
    Previsoka cijena kao pojam implicira tvrdnju da mogući dobitak ne može biti dovoljan za nju! Što je netočno po definiciji! Kao što je netočno da čarobni folder može biti adekvatan nadomjestak, naknada, za išta! Osim što doista može biti refleksija, u načelu, opake ljudske navade da nikada ne treba bez prijeke potrebe presjeći i posljednju nit....Mada je istina da najbolje stvari nastaju iza čistih, preciznih i odlučnih rezova, a koji osiguravaju put dalje bez rezervacija dijelova nas, bez nepotrebnih usporedbi i cjenkanja!
    Nije dobro što misliš da trebaš igrati isto, mislim bar da nije! Naprosto nema iste igre sa različitim ljudima i u različitom odsječku vremena, različitim okolnostima. Pa i osnovna metoda pokušaja i pogrešaka, ljudima dovoljno pametnim da znaju kako nisu niti blizu savršenstva, u svezi ičega, a među koje bez sumnje spadaš, govori nam da je posve vjerojatno kako smo prošli puta bar djelomice pogriješili....Poučak čega bi bio da NE TREBAMO samo ponavljati obrasce!
    Na koncu, statistika ti govori da se tako odričeš bar 70% mogućih prilika među vršnjacima i uokolo! Znam da bi pesimist sada rekao da je statistički irelevantno govoriti o 70% od manje od promila, da je rezultat praktično isti, ali optimist bi ipak rekao da je 70%....70%!! Pa...
    Jedino spomenuta dvojba o kvaliteti mogućeg dobitka, ako je ima, malko mijenja stvari, da!

    avatar

    02.03.2010. (17:32)    -   -   -   -  

  • zločesta curica

    Naravno da sam i te kako svjesna koje obrasce ne smijem ponavljati, koje greške ne činiti, ali to odvajam od uloga, nije u njemu problem.
    A da ima istine u tvrdnji kako nikad bez prijeke potrebe ne volimo rezati nit, sigurno.No, realno, kad skinem sa pomenute priče veo romantike, u koji inače često znam zamotati prosudbe, postojala je dvojba o kvaliteti-prije čak bih rekla kako sam prepoznala vlastiti negativni obrazac.
    Stoga sam i zaustavila igru na vrhuncu radnje...A folder ipak zaslužuje, jer se nije stiglo odigrati ništa što bi na neki način pokvarilo uvod i nastavak -dobro znamo kako su to i inače najintenzivniji dijelovi igre.Realist bi rekao -na vrijeme odreagirano, pesimist bi tvrdio kako je i to previše, a optimist da će znanje stečeno u ovoj igri biti dobar plusić u narednoj....

    avatar

    02.03.2010. (22:56)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Znanje i iskustvo su uvijek plus, naravno, baš kao i svaka igrica, dokle god bila odigrana! E, sada, koliko je moguće skidati sve moguće emocionalne omotače s prosudbi, odnosno jesu li onda, tako ogoljene, uopće relavantne, je li to stvarnost, ili tek jedna od interpretacija, manje više nestvarna, zamišljena, to je već dvojbeno!
    Ne razmijem što točno znači nije se dogodilo ništa što bi pokvarilo......Ne bi li ipak trebalo ispred staviti rječcu možda, ha? Značajan dio preddispozicija jest bio ispunjen, bez obzira na realne otežavajuće okolnosti, ha?! Tako uglavnom i biva, pa svejedno zna i uspjeti! Nije li folder ipak svojevrsni omaž toj mogućnosti, priča o tome kako bog uvijek kada zatvori neka vrata, ostavi otvoren poneki prozor?? Što je lijepo, da se razumijemo....

    avatar

    03.03.2010. (10:29)    -   -   -   -  

  • zločesta curica

    Upoće se ne zamaram sa tim možda, ni kolika je bila mogućnost da igrica potraje, uspije dovesti do nekog cilja...Znam zašto sam vratila igračke i pobjegla iz tog pijeska.
    A folder, pa to si me ti naučio, kako pospremiti samo lijepo i uživati u tome kad gasiš prekidače....
    Nismo li za svaku prosudbu već zaključili kako je subjektivna, nikad potpuno ogoljena i riješena pristranosti promatrača situacije? Kamo bi uopće dospjeli sa analizom svakog pojedinog propusta iz mogućih perspektiva? Homo sum....zato si mogu dopustiti griješiti....I čekati što li će uletjeti koroz prozor:-))))

    avatar

    03.03.2010. (20:50)    -   -   -   -  

  • zločesta curica

    Propustih se raspitati kako je kod tebe, je li plava ptičica što ti je uletjela kroz prozor kad su se dveri raja zatvorile za Anđelom , donijela sreću i ispunjenje snova kako mi se čini:-)))?

    avatar

    03.03.2010. (20:54)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Jedno je pospremiti, drugo nadopunjavati zbirku, bez obzira na, vidim, čvrste limite! Ali, Ok, i to je način za nježno gašenje, prvo ton, pa kasnije slika, ha?!
    Točno, dok god je bar prozor otvoren Igra traje. A dok traje ipak netko stalno dobiva.....
    Ispunjenje snova...pa, osim što to ne postoji, blizu toga. Dovoljno blizu, mislim, sada....Razlika u godinama je objektivna, objektivan problem, kadikad tek s naporom slijedim drugačiji tok misli. Puno pomaže izvježbana odmjerenost, ne reagirati nikada odmah, dati si bar deset sekundi, eskivirati nagonu za svođenje na svoju mjeru, izbjeći procjene što bi trebala, kako reagirati....pokušati misliti paralelno, tako to...
    Drugo, ozbiljnije, ja već dugo godina, prvenstveno u poslu, ali svakako ne i bez refleksija izvan njega, grubo rečeno, manipuliram ljudima, igram neku vrstu šaha s ljudskim figurama, već nagonski smišljam scenarij korak dalje, usmjeravam, prilagođavam stvarnost. Teško je uključiti još nekoga u tu igru, a opet ostati iskren, što bi valjda trebalo. Mislim da biti dobronamjeran u ovakvom odnosu nije dovoljno, da treba nekakv dublji nivo iskrenosti, automatski.....Ili se varam, idealiziram? Primjer prvi. Želi pravi posao, normalnu plaću, zbilja želi. Mogu to riješiti prilično lako, a opet otežem. Radila bi, s putem, veći dio dana, plus obavezni prekovremeni u sezoni. Ne treba nam novca, a prepolovilo bi se vrijeme koje imamo na raspolaganju. Imam pravo tako špekulirati? Ne baš, ha?! Primjer drugi. Anđeo pošalje jedan od rijetkih SMS-a, ona skuži, valjda po treptaju na mom licu, da nije običan i pita. Ne lažem, ali niti govorim istinu automatski. Odvagnem i odaberem "najbolju" opciju. Objasnim maglovito i vremenski neodređeno tko je ona i gdje je, pročitam vrlo umjerenu poruku i zaradim veliki plus. I veliku pusu i posebni bljesak u oku! Briljantno odigrano, da, ali ipak se pitam jesam li možda trebao odgovoriti točno?!? Primjer treći. Pozvao sam je da se preseli, ali je rekla da još neće, koliko god je veselio poziv. Da je uvijek željela imati svoj stan i da baš uživa u tome, ali da je ne zaboravim pitati opet. Iskreno, odahnuo sam. Ne da je ne želim kraj sebe skroz, želim doista dijelom sebe. Drugim dijelom međutim neopisivo cijenim svoj način života, sofisticiranu rutinu bahatog samca bez briga i problema, varijantu života koja ima jednu ideju ispred svih. Ugodi si! Svim svojim hirovima i sitnicama, od gledanja TV-a i filmova kada hoću, od čitanja knjige cijelu noć, od kadikad bjesomučnog pušenja i litre kave, do psa koji smije ne malo sasvim nerazumnih stvari, ili kraćiš i dužih putovanja kada mi padne na pamet, ili oblačenja na vrlo skupim mjestima, nepristojnim za nekoga tko ima nepunu prosvjetarsku plaću....Kao da mali vrag u meni podržava tezu da je baš ovako najbolje, da je tu skoro svaki dan po nekoliko sati, čitavi vikend i 3-4 noći. Koliko god znao da može tako još i dosta vremena, ali da to nije realna mogućnost budućnosti! Pa njezini starci, otac 7-8 godina stariji od mene, mama još manje, koji se uopće nisu oduševili kada su čuli. A morao sam obećati da ću ih ići upoznati za Uskrs, iako mi se ne da i iako ne vidim smisao.....
    Nasuprot raju između, doista nečem najbližem tome pojmu, što mi stalno nastoji prirediti, svejedno trebalo mi to ili ne, poput pokušaja sa savršenom domaćicom. Čak je i to ispao problemčić, žena koja mi čisti, a koja je po njenom mišljenju sada bespotrebna. Prvo, ne mogu je pustiti da čisti sama, a ne razumije da zbilja mislim da 700 Kn, da ne moram, jako rado platim! Osim što već imam neku moralnu obvezu, bar mislim, prema toj ženi koja s tim i mizernom mirovinicom prihvatljivo preživljava.....
    Vrijeme, ha, vrijeme će postaviti sve na svoje mjesto....mada, kažem, malo me plaši kada se uhvatim da sam je naprosto nadigrao, majstorski izmanipulirao....

    avatar

    04.03.2010. (18:12)    -   -   -   -  

  • zločesta curica

    Što si mislio pod čvrstim limitima- na količinu lijepog kojeg želim pospremiti, broj foldera, ljudi koji ga mogu dobiti?Ovaj se folder ne može nadopunjavati-ma koliko se ponekad kolebala oko te odluke...
    Iako mi koji put vjetar polupa stakla-prozor ostavljam otvoren:-)))) kako bi moglo ući i sunce....
    Hm, što ti reći na sve napisano? Prije svega, lijepo je što si konačno tako blizu željenome :-))))Mislim da se plava ptičica predaje bez ikakve rezerve-što je na kraju krajeva sasvim normalno za njene godine, neopterećene iskustvom koje bi , kao nama koji smo se već pokoji put prilično ugruvali pri padu u igricama, davalo tu notu opreza i rezerviranosti koju osjetiš.
    Samo, kako sam već jednom napisala , nemoj dozvoliti da Igra postane svrha samoj sebi, zašto manipulirati nepotrebno, dokazivati samome sabi kako možeš i znaš? To bi ipak u konačnici moglo donijeti negativne bodove-u smislu da ti prestane biti dovoljno zanimljivom jer je uvijek možeš nadigrati....
    Teško je nakon Anđela biti u tvom životu,ući u čvrsto definirani svijet i život samca , olakšaj joj posao i prije svega pomozi da postane potpuno samostalna osoba-probaj tu malo zanemariti vlastite sebične ciljeve.Ona je tek djevojčica koja se igra, ne zaboravi -a puno je uložila u igru....

    avatar

    04.03.2010. (22:55)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Mislio sam baš na folder, doslovce, učinilo mi se da si rekla kako je i dalje aktivan......A s limitima sam mislio na moguće domete u stvarnosti, principe zbog kojih si prekinula igru, svela ju na tihi folder..., isključivo na njega, ako sam dobro shvatio?!
    Pomislih naime, ima li smisla ako je nemoguće, ipak otezati, držati nogu na ipak 10-20% gasa.....
    Puno je uložila u Igru, u ovu igru, znam, osjećam to svakodnevno, dotle da me kadikad malo i plaši, nameće neke nove odgovornosti! Da i sam sam zaključio da joj jednostavno moram posve otvoriti vrata, i svoja i svijeta...uza sav rizik da vidi previše.....Tek će me to zadovoljiti, uvjeriti, ako i tada ostane, znam to! Iskreno pokušavam ne uspoređivati je s Anđelom, to sam i inače izbjegavao koliko je moguće, naprosto jer je besmisleno! Samo, naravno, jedno je htjeti, drugo moći. Vrijeme, ha? Valjda....
    Svakako, najveći napor će biti mijenjati svoj život, sebe zapravo! Za sada se s veseljem trudim, ali kažem, uz trud. Valjda će ipak jednom prijeći u naviku....

    avatar

    05.03.2010. (19:32)    -   -   -   -  

  • zločesta curica

    Ne, ne otežem, nema u toj igri više gasa...Samo lijepo sjećanje koje izvučem kad me sivilo svakodnevice pritisne, a valjda i on isto....Jer ,recimo desetak mailova-lijepih slika, priča, prezentacija, šala-ma poznato ti je valjda -naravno da vidim kako su odabrane one koje bi me mogle nasmijati ili rasplakati; pristiže svakih par dana.A ja ih pregledam isto tako, neobavezno, povremeno -i to je sve.Naravno, ljudski je da se ponekad upitam kako bi bilo da je nešto bilo onako kako nije bilo, i da nema onoga što je svelo igru na taj oblik.Ali se brzo vratim u realnost i mlatnem tu nezrelu sanjalicu u sebi po glavi....
    Svaka osoba koja nam uđe u život ga zauvijek promijeni, obilježi jer postaje dio našeg unutarnjeg svijeta i mi postanemo za nju odgovorni-"Ti postaješ zauvijek odgovoran za ono što si priptomio."-kako kaže lisica Malom princu...
    A otvoriti vrata širom -puno je hrabrosti potrebno, i nemoguće je odjednom ili u tako kratkom vremenu koliko vaša igra traje i zato ne brini zbog truda koji moraš uložiti.Treba maknuti sve balvane koje svatko od nas tijekom vremena naslaže ....Kako znaš što hoćeš, već si pola napravio-i uopće ne sumnjam u rezultat.

    avatar

    05.03.2010. (22:52)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Sretan Dan žena, prvo...mada imam osobne dvojbe oko takvih praznika....koliko god ispao sasvim dobar povod, kadikad.....
    Znam, da, da to tako ide, s vremenom, sve na svijetu. Samo je teško naći mjeru, odvagnuti sredinu između trčanja pred rudu i kašnjenja. Pogotovo što ovaj puta doista imam posla s drugačijim mentalnim sklopom, skoro posve neoštečenim i posve slabim, bar mislim, razumjevanjem, a osobito brigom, za posljedice. Opet nekidan me zatekla genijalnom idejom! Ja radim što mislim da je i kako najbolje, ti isto, uživamo kada se preklopi, razgovaramo kada baš ne.... Misliš da je moguće? Baš uopće ne kalkulirati, predviđati reakciju, suglasnost?
    Oko "foldera".....Znao sam kadikad imati dosta dugo loš okus u ustima, ako sam odustajao na temelju zaključaka, preddispozicija, kao s mojom nesuđenom, ili ako mi se Igra činila preopasnom, primjerice! Stoga ne mogu baš kategorički reći je li to najbolji put....ili ipak vrijedi kadikad povjerovati i u čudo?!? Hja, valjda to svi osjetimo i u srcu, osim razumom, ha?
    Mali princ, da, u sridu.....

    avatar

    08.03.2010. (18:04)    -   -   -   -  

  • zločesta curica

    Hvala na čestitci, mada sam se danas rogušila na karanfile po gradu-previše me asocira na prizivanje prošlih vremena-naravno da iz ovog kuta izgledaju ljepše.Valjda sam previše desno nastrojena....
    Hm, ne kalkulirati i ne brinuti za posljedice-valjda tek rijetkima dano kako bi uživali u životu , sadašnjem trenu , ali meni nažalost nepojmljivo, sada . No, ne mogu ne reći da sam tako i ja nekako doživljavala svijet , do možda dvadesete-ili je čak i prije nestalo te dječje bezbrižnosti....No, treba uzeti u obzir da je nas rat preko noći pretvorio iz djece u ljude...
    Ali , ako doista možete porazgovarati o svemu, razriješiti dvojbe, ne bi trebalo biti problema zbog različitosti.Ritam i mjera -trudimo se ionako cijeli život ih uhvatiti -nekad sa većim, nekad sa manjim uspjehom.Konkretno, trčanje pred rudu bi bilo uletjeti u formalniju vezu, ne dozvoliti da se upoznate bolje što jedino vrijeme može učiniti.Moram reći kako osjetim tvoje blago podvojene reakcije i možda i neki oblik zbunjenosti.Što je u pitanju, neobičnost terena, nespremnost na promjene, nesigurnost oko izbora suigrača -to sam najbolje znaš.
    Moram se nadovezati na Princa-ali i druga strana postaje odgovorna i ne smije se pretvoriti u teret....

    avatar

    08.03.2010. (20:14)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Moje reakcije, bez sumnje, jesu podvojene, naime, koliko god loše i egoistično zvučalo, napuštanje kontrole mi ne ostavlja dobar okus u ustima. Nešto kao da gol šetam uokolo, pa mi je to jednog trenutka zabavno, ali većinom me čini nesigurnim...recimo! Na koncu, ne znam postoji li uopće situacija spreman na promjene iz perspektive uređenog, ugodnog života?! Ili je uvijek riječ o plaćanju cijene za neki dobitak? Muči me i osjećaj i da ona doista iskreno odstupa od mnogočega, prihvaća sa smješkom i lakoćom svaki kompromis, dok ja imam svaki puta osjećaj, ne nužno, doduše, loš, da namjerno odstupam, svjesno nešto radim da joj ugodim.Mislim da sam pisao već, primjerice, da voli šetati po brdima, više kilometara, što meni nikada nije padalo na pamet. Pa je zaključila kako je Ok i ponekad, jednom mjesečno, kraće, ili tako nešto....Dok ja jednom tjedno idem na nešto između tenisa i trač partije i ona taj dan naprosto ne dolazi. Može li tako trajati, kada počinju zahtjevi, tako to....to jest za mene neobičan teren. Naravno, vjerojatno nikada neću raščistiti u svojoj glavi niti pitanje budućnosti, što sve može biti za petnaestak godina, kada mi se opako približi 60.? Ona sasvim vjerojatno želi pravu obitelj, djecu, ima na to puno pravo. Što rizik diže u nebo, zar ne? Ali svejedno nemam dvojbi oko izbora, ovaj čas nemam, sve mi odgovara.....

    avatar

    09.03.2010. (10:21)    -   -   -   -  

  • zločesta curica

    Predugo si bio sam u svom svijetu, sve su do sad ulazile tek u jedan dio života-onoliko koliko si im dozvoljavao-i malo tražile za uzvrat...Ovo je novo, nema klišeja u kojem se ugodno, poznato osjećaš i shodno tome reagiraš-sasvim normalna , ljudska reakcija.Novo=nepozato=nesigurno, a tko se voli osjećati nesigurnim, a pogotovo netko poput tebe na području za koje slovi kao znalac( makar samo u očima drugih;-))?)
    Previše pitanja postavljaš i kalkuliraš oko stvari gdje bi to trebalo biti nepotrebno-poslušaj srce , ono će ti dati odgovore i pokušaj se prepustiti i uživati...

    avatar

    11.03.2010. (13:45)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    He, niti ne znaš koliko mi se to čini privlačnim, rajem. Uvijek sam maštao, pa i pisao, o toj situaciji, da nađem ženu s kojom uopće nije potrebno misliti, kalkulirati, s kojom se može biti sasvim opušten, iskonski svoj, iskren do kraja i bar približno neovisan od vanjskih utjecaja. Jedino nikada nisam baš najiskrenije povjerovao da je to doista moguće. Jer to je moguće samo u dvije situacije, ili da je netko toliko sličan da nam odgovaraju baš iste stvari, što je statistički skoro nemoguće, ili da je netko toliko dobar da se uvijek prilagodi, da nema važnije ideje i prohtjeva, negoli ugađati meni, činiti samnom stvari koje me oduševljavaju, što je opet posve kontradiktorno mojem shvaćanju ljudske biti, osnove!
    Valjda stoga stalno i razmišljam, tražim razuman odgovor, klasifikaciju kojom bi nju sebi objasnio, učinio vjerodostojnom! Jer me ugodno iznenađuje iz dana u dan, iz jedne nove situacije u drugu! Kao iz priče o bludnici u krevetu, dami na "cesti" i prijatelju u kriznim trenutcima.....koja je odavno, s pravom, deklarirana klasičnom bajkom!
    Znam ja da to sve traje vrlo kratko, a opet niti 2-3 mjeseca nije baš tako kratko. Naprosto se znam oduzeti od iznenađenja i zadovoljstva kadikad, od njezine želje da mi ugodi....ili, velim, od čudne slučajnosti da ju oduševljava uglavnom slično! Toliko me već puta kupila da sa i sam ljutim na maloga vraga koji tu i tamo šapne....to nije moguće, to ne postoji!
    Nekidan, jednog od onih dana kada se činilo da je došlo proljeće pošli smo u Mađarsku u neki trgovački centar. Nisam osobito obratio pažnju što je u autu ostala u dugom kaputu....Ali sam ostao bez daha kada ga je tamo u kafiću skinula i ostala u visokim čizmama, na vrtoglavim petama i s proširenjem na koljenima, samostojećim čarapama i plisiranoj suknjici koja je taman dosezala do kraja čipke, ako mirno stoji....i tijesno priljubljenoj majci koja je ludo oslikavala očigledno slobodne grudi! Što je? Maca popala jezik, ha,ha,ha...pa ne mogu se tako oblačiti kod kuće, gdje srećem učenike, ha?!? Nakon pola, ili malo više, sata šetnje uokolo, s kaputom preko ruke, povela me u neki skupi, veliki butik, uzela nešto robe s vješalica i pozvala da vidim kako joj stoji, u najudaljenju kabinu.....Nije naravno ništa probavala, stala je pred mene, dodirujući me bradavicama, utisnula mi brz poljubac, obliznula usne i rekla sa smješkom...hajde, znam da bi mogao ubiti da saznaš što imam ispod suknje.....Pa koliko je takvo što muškaraca uopće, ikada, doživjelo????
    Zbilja se, skoro opipljivo stoga stalno nešto pitam, propitkujem...ponajviše valjda je li to san?? Hoću li se morati probuditi...??? Pa, da budem sasvim iskren, na koncu i zašto baš ja ? Da ne kažem da mama stalno ponavlja da je takvu kćer uvijek željela, a čak niti stari više tako dugo ne bi mogao glumiti ljubaznost.... čak je, tko zna gdje u ovo doba, nabavio smuđeve i išao ih peći na roštilju, van u ovo doba, kako bi dokazao nešto kao mami, a zapravo da se njoj pohvali!

    avatar

    11.03.2010. (18:40)    -   -   -   -  

  • zločesta curica

    Prije svega, prelijepo je pročitati kako su ti se snovi ispunili:-)))), a sasvim je ljudski nepovjerovati od prve i pitati se kako je to moguće....
    Zašto smatraš klasičnu bajku nemogućom?Sretna i zadovoljna žena će napraviti sve da partneru višestruko vrati to što je takvom učinio, a očito je da to savršeno radiš.
    Ne čudi se roditeljima, ne postoji ništa ljepše na svijetu nego gledati svoje dijete sretno i zaljubljeno, a pogotovo kad si im zamalo pokopao sve nade ;-)Ali se zato isplatilo čekati:-))))
    Mlatni tog vraga čekićem po glavi i polomi mu roščiće da te ne bocka , reci mu -čuda postoje i upravo sam doživio svoje:-)))

    avatar

    12.03.2010. (22:16)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Mda, valjda...zapravo sigurno bi moralo biti tako! Naprosto se okrenuo moj broj, ha? Najčešće i sam tako mislim, zaključujem, ali i doista svesrdno pomažem sudbini. Igram upotrebljavajući sve naučeno, sve zaključke i poučke...držim zbilja tempo i uživam u tome, baš u tom trudu, ne samo u rezultatima, a to bi trebalo biti to, u skladu s mojom definicijom, ha? Uživati u činjenju lijepog nekom određenom, zar ne?
    Ide i na dogovor oko novog posla, mada će završiti školsku godinu kako je obećala kada su je primili, a oni su joj zauzvrat izmislili neke sate pa će biti blizu punog radnog vremena....Jedino se Uskrs prokleto brzo primiće, njezini doma. Oni su sada ostali posljednja moguća velika prepreka....Može li ih uspješno ignorirati ako baš zapnu? Vi žene ste više vezane za obitelj, njihovo mišljenje, ha? Nije mi uopće stalo do njihova mišljenja, pa čak niti ponašanja, ophodim se normalno i s izrazitim neprijateljima već godinama, to mi nije problem, mogu biti savršeno leden, nedodirljiv. Samo ako nju ne poljuljaju, učine nesretnom, nervoznom....Vidjeti ćemo, srećom su vrlo daleko, mada mislim da nju mući njihova reakcija više nego li priznaje....
    Sreo sam nesuđenu neki dan i bila je vrlo otrovna (Čujem da se vraćaš u vrtić.....iznenadilo me, ipak sam uvijek mislila da imaš petlje za prave žene). Već ju duže ne razumijem, pa prošlo je desetak godina....Je li moguće da još nešto osjeća? Sloro nikada ne propusti priliku očešati se....Ili naprosto ne može pregristi jedini pravi neuspjeh, blamažu u životu? Izvana se čini da ima sasvim korektan brak, krasnu djecu, dobru karijeru, love....

    avatar

    13.03.2010. (18:35)    -   -   -   -  

  • zločesta curica

    Da, nažalost, previše toga nam određuje obitelj-a naša prirodna potreba je učiniti sve kako bi mogućnost sukoba svele na što manje mogućnosti-jednostavno tako funkcioniramo....Ne znamo biti potpuno sretne ako će naši postupci "povrijediti "nekoga do koga nam je stalo, stavljam ovo pod navodnike je nije u pitanju ništa više nego čisti klišejizirani pristup sa druge strane u ovom slučaju .Uvijek se divim muškoj spsobnosti da jednostavno otkanta svakoga tko mu svojim očekivanjima kvari planove-voljela bih to naučiti....
    A čuj, morat ćeš se potruditi zbog nje i pokazati se u najboljem svjetlu, progutati štošta -i tako godinama ako nešto više planiraš, no kako kažeš , imaš prakse i sa ljutim neprijateljima, pa vjerujem da ti neće predstavljati neki problem pridobiti narogušene roditelje.Kad se uvjere koliko je plava ptičica sretna sa tobom, popustit će, ne brini.
    A nesuđena? Pa čista ljubomora,naravno-već sam pisala da je gorčina kompromisa koji je učinila vjerovatno peče.I sam znaš kako neka vrata jednostavno nije moguće potpuno zatvoriti-pokidana brava omogući propuhu da opet napravi nereda...Uvijek je problem što je iza fasade...
    Koliko je godina razlike u pitanju-15 ako se ne varam?Pa ipak nije baš da si se vratio u vrtić-sve ispod 20 smatram pristojnim.I sama sam u sitaciji da primjećujem koliko lakše komuniciram(čast izuzecima) sa malo starijima, jer valjda više razmišljaju...

    avatar

    14.03.2010. (10:29)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Mudrost naučena s godinama je valjda svijest o tome da se rijetko što dešava slučajno, baš samo od sebe, odnosno logičan zaključak, poučak, koji slijedi.....Baš kao i odsustvo pretjerane sigurnosti u vlastite ad hoc procjene, a što opet izravno doprinosi tolerantnijem pristupu, kvalitetnijim rješenjima, ha? Razmišljati znači sumnjati, a sumnjati još razmišljati. Puno razmišljanja opet redovito iznjedri bolja rješenja, ili bar manje agresivna, pomirljivija, što izravno doprinosi boljem svijetu, podjednako na mikro i makro razini, zar ne?
    Malo si kontradiktorna s tvrdnjom da ću ih pridobiti i da ću se morati truditi godinama, a? Znam, šalim se, previše je umišljeno očekivati da i njih mogu zavesti poput nje, naprosto bi bilo prečesto, ha,ha,ha....
    Bivša...ma da, to jest ljubomora, ali su mi nejasni razlozi takvih nasrtaja, što time hoće, koji je cvilj. Ili samo nasumični bijesni trzaji? Prilično je racionalna, mislim, preorganizirana....Ona doduše stalno misli i govori da sam ja zapravo pogriješio, možda joj je tako lakše, možda bi je zbilja smirilo da jednom to potvrdim....

    avatar

    14.03.2010. (12:41)    -   -   -   -  

  • zločesta curica

    Mislila sam kako će uvijek biti potrebno uložiti trud za postizanje balansa u odnosima sa partneričinom stranom obitelji, ali to je već poslovično poznata priča....A zavoditi mamu-još bi i mogao ako si jako, jako zločest:-)))(a znaš biti -da se ne lažemo) no taticu će sigurno biti teže-očevi se prema kćerima ponašaju kao vjeverice prema lješnjacima, reče jedan naš pisac, mislim da je Tomić bio u pitanju.
    A zašto tebe toliko kopkaju reakcije nesuđene? Pomalo me podsjećate na dva ovna sa brvna....Ako joj želiš olakšati, pa reci kako misliš da si pogriješio i možda sklopite primirje što bi svakako bilo dobro za oboje.Nama ženama ponekad treba pomoć da zalupimo vratima...
    No, iz svega što si do sad o njoj pisao, nekako se ne mogu oteti dojmu kako te nije preboljela-ili ti to tako tumačiš-teško je dati neku realnu prosudbu bez poznavanja obaju strana priče...
    Pročitala sam zgodan redak u jednom članku o ljudskoj samouvjerenosti , kad već pominješ tu osobinu: "Gotovo su svi pretjerano samouvjereni, osim ljudi koji su u depresiji.Oni su realisti."
    Osobno, pokušavam ostati između, ali ne uspijevam uvijek.

    avatar

    14.03.2010. (21:24)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Hja....jedino što ja ne mislim da sam pogriješio, niti približno ne vjerujem da bih mogao zaboraviti što je učinila, to mi je i tada bio glavni razlog. Bio sam i jesam siguran da bi to bila prevelika prepreka, a koja bi me (nas) izjedala iznutra. To sam i rekao, bar desetak puta! Sve ostalo, o ljubavi, nije bilo sporno, niti sam ikada zanijekao da sam je volio, ili ona mene....Prilično sam objektivno sve komentirao, skoro od početka, pa uopće nije jasno odakle repovi, ljutnja. Stalno zapravo ponavlja tezu da smo trebali svejedno pokušati, da je bilo važnije što nas je spajalo, nego taj incident. Imam čak neki neugodan osjećaj da je tako nešto rekla i mužu, jer me izrazito ne podnosi, ljuti se očigledno i nakon više od deset godina od toga i skoro osam godina svoga braka....Svejedno, iznenađuje me jer je iracionalno, ne vidim mogući cilj! Niti mi je bijes adekvatna reakcija....Naprosto se neugodno osjećam kada je sretnem, a ne vidim svrhu da tako bude.
    Očevi i kćeri, he,he,he...znam, shvatio sam, zapravo nitko nije sasvim dobar, ha? A moje godine samo olakšavaju napad, traženje razloga, ne? A mama, ma daj, to je previše zločesto, bar tako definirano, he,he,he...Mada jest točno da mi bolje ide sa ženama. Samouvjerenost, hja, valjda poput svega ostalog, ako je s mjerom, OK je, ako te ne odvede u oblake. Govorio sam nedavno da mi se čini zgodnim principom usporediti s primjerima iz okolice, sa Zemlje, jer bilo kakve apsolutne prosudbe imaju manjkavost da ne uzimaju u obzir sve moguće loše ljudske karakteristike, a koje svakako postoje, neizbježne su! Tako da pravi realizam ne postoji, a depresija i euforija su normalni slijedovi, s često realnim pozadinama, možda tek neizbježno emocionalno obojenim. Dakle sasvim očekivane pojave, popravljive baš kako kažeš, stalnim trudom. Akcija nas uvijek diže, otkriva nove motive, retrospekcija neminovno spušta, svejedno da li zbog uviđanja pogrešaka ili naprosto konstatiranja loše sreće!

    avatar

    15.03.2010. (09:14)    -   -   -   -  

  • zločesta curica

    A čemu onda smješkanje ako sam previše zločesto definirala:-))?Opet ćemo doći do one -ako misliš što ja mislim da misliš.....Šalila sam, se naravno, imaš ti sasvim dovoljno šarma i za druge oblike zavođenja, ali ako bih se jednom možda u životu našla u sličnoj situaciji poput nje(mislim na mamu)-vjerujem da mi ne bi bilo lako....No, ako se dobro sjećam, u nekom postu si napisao kako su ti dali 5-6 god manje , pa se naizgled neće činiti da ste gotovo vršnjaci.Osim ako se mama jako dobro ne drži:-))))
    Ono što je tebi ili meni racionalno, nije nužno racionalno trećemu, a kad je povrijeđeni ego u igri-kao kod nesuđene-nema se čemu čuditi.Tebi je bilo stalo samo do vašeg međusobnog odnosa, bez ikakvog utjecaja izvana, dok je njoj tvojom odlukom narušena slika koju je možda godinama gradila-tvoj ju je postupak obilježio javno kako preljubnicu.I bez obzira što vrijeme u kojem živimo to prihvaća, bar naizgled, ego biva kamenovan- ako nitko drugi, činimo to sami sebi....Napad je najbolja obrana-prijenos agresije na drugoga-samo jedan zaštiti mehanizam ličnosti koji je aktivirala, a suprug mora biti narogušen na tebe ako joj želi ugoditi,a na kraju krajeva i on snosi posljedice tvog postupka-indirektno, zbog njenih frustracija....Osobno, sve mi se više čini , ne osuđujući nikoga-da se razumijemo jer svi griješimo; kako vam je doista bolje što niste ni pokušavali-još bi bili povrijeđeniji, sigurno.
    Teško se uspoređivati kad se nalaziš u posebnom sklopu okolnosti, nemaš parametara za procjenu...Dobiješ vrlo kontradiktorne podatke, ne možeš lako odrediti što je realno, kako postupiti....I jedino što preostaje je trud i pionirski duh u potrazi za pravim putem.

    avatar

    15.03.2010. (12:48)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Mda, jedino nikada neću doznati da li su te procjene mojih godina samo ulizivanje, a, ha,ha,ha...I ti dakle misliš da oni niti ne mogu bolje reagirati? Da to jest objektivno loše što se dešava njihovoj kćeri? Na stranu sasvim osobno gledano, načelno mislim....Da bi bilo znatno bolje da je našla vršnjaka?
    Ona uopće niti ne misli da me je prevarila, rekla je više puta da nema nikakve razlike u tom stotinuprvom slučaju što je bila s njim, i onih stotinu prije, da sam valjda znao da niti ranije nisu brali ljubičice....Ova ti je dobra da joj muž snosi posljedice mojih postupaka, ha,ha,ha,....savršeno točno, izgleda da je klasičan primjer za poslovicu pazi što želiš,......., ha? Ja vrlo dobro znam da je bolje ovako, prvo poznavajući sebe, ona očito ne! No, dobro, ne može se prolaziti Svijetom bez tragova, ali se može biti pristojan, a ona kadikad prijeđe granicu, izazove me, pa se jedva suzdržim da ne odgovorim, mada znam da bi baš to i htjela. Nekidan skoro jesam, kada mi je moja mala ispričala da je bila u njezinoj školi, držala neko predavanje klincima i rekla joj da se nas dvoje jakoooo dobro poznajemo.....Prst mi se zaustavio u zadnji čas, ponajviše jer nisam želio da shvati kako još imam njen broj u mobitelu.....među 300, da ne bude zabune!
    Ali kontradiktorni podatci su neminovni, baš kao i osjećaj pionirskih postignuća. Naprosto jer je svaka situacija, svaki novi čovjek, nova usporedba, sve je duboko drugačije, novo, pionirsko. Naravno uz upotrebljiva stečena znanja, ali ipak svaka interakcija daje novi rezultat, osobito u međuljudskim odnosima! Još kada se eventualno uključe osjećaji....čudo jedno! Ključni trenutak odrastanja, pravog, stoga i jest mogućnost prihvaćanja pogrešaka, višeslojne usporedbe. Otprilike, gle, povukao sam dva-tri besprijekorna poteza, igrao dobronamjerno, ali ipak sam propustio ovo ili ono, zateklo me, prevarilo...i na koncu se izjalovilo. I mojom zaslugom, ali ne mojom krivicoma! Zeznuo sam, ali vidim da se to dešava, u puno gorem ovbliku, stalno, skoro svima, dakle idemo ispočetka, zrnce mudriji, tolerantniji.....I uopće niti malo kriv što je većina ljudi oko mene bar ograničena, oštečena i priglupa...pa jest da se bakćem i s takvima, ali to je naprosto radi statistike...recimo!
    Hoću reći, ti recimo ne možeš dopustiti da toneš u usporedbama, kada je sasvim sigurno da ti je rezultatnta, zbroj, nadprosječan, uprkos pogreškama i manama kojih si sama najbolje svjesna. To samo zvuči bahato, a zapravo je istina!
    Nego, da se pohvalim, mala se seli, odlučila se, s tim da još jedan mjesec, koliko je obećala za otkazni rok, zadržava stan, kaže za svaki slučaj, doduše sa veselim smješkom! Samo je jedne večeri rekla, čuj, mislim da sam spremna, ponuda još vrijedi??? Uspio sam riješiti i "problem" s gospođom koja mi je čistila, preuzimaju je prijatelji, za više novaca jer imaju veliku kuću, i još zahvalni.....No, zapravo me oduševio način kako je zaključila da nam više ne treba ta gospođa. Zadrijemao sam popodne neki dan, a probudila me riječima vrijeme je za desert, stojeći ispred kreveta strateški namazana kojekuda s bar pola tegle Kinderlade! Puno kasnije je mazno rekla, jasno ti je da ovo moramo očistiti i oprati sami, ha??!
    Zbilja se nekada uplašim koliko sam sada zadovoljan, koliko imam sve, nepristojno sam sretan, ali ne mogu si pomoći, kada me skoro svaki dan oduševi nečim, skoro kao da mi čita misli! Kada je prvi puta sama klekla preda me i uhvatila se za sasvim nisku stranicu kreveta, pogledala me iskosa, preko gole guze visoko u zraku, i rekla, kako je ovo baš pogodno za čvrsto se uhvatiti, skoro mi je srce stalo od navale adrenalina, jer sam točno tu sličicu imao u glavi pred puno godina kada sam nabavljao takav krevet, škrinjom za posteljinu odmaknut od zida, i sa stranicom tek petnaestak centimetara iznad madraca.....

    avatar

    15.03.2010. (18:23)    -   -   -   -  

  • zločesta curica

    Ignorirati nečiju nepristojnost je ponekad stvarno težak posao-evo jedne moje nedavne teze kojom sam si pokušala objasniti baš takvu reakciju-možda pronađeš nešto pametno u njoj...
    Kada u razgovoru punom agresije sa jedne strane druga strana reagira bez agresije, uzvraća razumijevanjem ili ljubaznošću, povratna reakcija je zbunjenost, a vjerovatno je kako suočavanje sa nepoznatom i neočekivanom reakcijom ima za posljedicu povećanje kompleksa inferiornosti agrasivne ličnosti u odnosu na sugovornika( sama agresija je izraz nekih nerješenih unutarnjih stanja ličnosti?).Stoga te osobe znaju na toleranciju i pozitivne emocije objekta agresije reagirati još dubljom i razornijom potrebom totalnog uništenja objekta jer nisu u stanju izći na kraj sami sa sobom, sa vlastitom destrukcijom.Naučeni obrasci ponašanja vjerovatno zahtjevaju da se na istu vrstu emocije odgovara isto, pa neočekivana reakcija ruši onu krhku unutarnju sigurnost stečenu uzročno-posljedičnim uobičajenim reakcijama.
    Možda je malo smušeno, no nadam se da ćeš iščitati osnovnu misao.....
    Mislim da je pametno što si odustao od poziva- kad se ispuše , ostaviti će te na miru.Sve do male plave bila je superiorna u odnosu na tebe-ipak si ti bio bez nekih ozbiljnih veza kroz te godine-luzer, a ona, unatoč što si je odbacio, fino situirana i sređenog života-izvana.Sad se gubi ta prednost, a tvoj izbor je svako dodatni minus na njenom računu-mlađa, možda i zgodnija, poželjnija....Potpuno razumljivo što pjeni....Ako maloj ne smeta, uživaj malo u tome, ne dozvoli samo da te povuče u svoj jal.....
    Dakle suživot? Već ti je i bilo vrijeme da naučiš kako to izgleda:-)))
    Samo te onako prijatelljski molim da izbjegavaš male plave pilulice-čuvaj srdašce, vidiš kako ptičica zna napumpati adrenalin:-)))) I uživaj, ne zamaraj se pitanjima-pa nije ona balavo dijete da ne zna kako te želi baš takvog ,sa toliko godina.A ako je u to uvjerila tebe, uvjerit će i tatu i mamu, ne brini.

    avatar

    16.03.2010. (13:38)    -   -   -   -  

učitavam...