Komentari

sub-littera.blog.hr

Dodaj komentar (14)

Marketing

  • izvorni život

    Poznate su mi te situacije. Baš jutros je bila jedna takva. S tim da je u mom kraju bljesnulo sunce i ispunilo sobu koja je tada dobila efekt Betlehema. A onda je bilo neophodno i potrebno izaći van, na zrak i doslovni biti dio toga.

    postajem dio te slike, tog trenutka. Ovo mi se sviđa.

    avatar

    27.02.2010. (10:02)    -   -   -   -  

  • Nina...

    zadnjih dana i sama pokušavam uhvatiti trenutke
    i isprazniti ih od misli, sjećanja...razmišljanja
    ostaviti samo trag vremena na nekim stranicama
    ali teško nekako uspjevam...
    slika nikako da se izbistri...valjda samo od sumaglice u glavi...a mora i ona van...kad tad...
    veliki zagrljaj ;))

    avatar

    27.02.2010. (11:11)    -   -   -   -  

  • toluen

    Prekrasne fotke koje savršeno ilustriraju trenutak spoja čovjeka i prirode u trenu sada već odavno prošlog momenta u prostoru i vremenu. No bez brige - svaki sljedeći nosi sa sobom tu istu snagu, samo ga trebamo prepoznati u sebi samima. A kada mu se prepustimo to postaje sponatan fluidan čin čistoga zadovoljstva bivanja. (Unatoč svim nevoljama)

    Priroda doista ima nevjerojatno iscjeljujuće djelovanje na nas kada joj dopustimo da se vrati tamo gdje je iz nas istjerana našom sadašnjom nemogućom i od prirode prilično udaljenom logikom života.

    Niti jedan proizvod čovjeka (naročito oni koji nisu napravljeni sa ljubavlju) ne može se baš ničim usporediti sa fascinantnom neposrednošću, snagom i trajnošću onoga što je priroda uvijek bila i ostala unatoč našim naporima da je ukrotimo. A što je najbolje beskonačna je i savršeno dostupna u svakom trenutku. Kao ogromno multidimenzionalno platno na kojem nebeski slikar neprekidno i neumorno miješa različite kombinacije oblika i boja. Čak i onda kada su prevladavajuće nijanse različite varijante između bijeloga i sivoga ovu snagu i ljepotu nije moguće ne osjetiti kada joj dozvolimo da nas ispuni.

    A što je najljepše u svemu spoznaja da smo oduvijek bili njen dio, iako smo zaboravili na to je poput povratka u kraj i vrijeme u kojem smo proveli sretno neke davno zaboravljene sretne trenutke.

    :-)

    avatar

    27.02.2010. (15:48)    -   -   -   -  

  • slobodni stih

    kao što sam do sad bježala u snove i misli, tako sad od tih istih misli pokušavam pobjeći nekamo van, gdje će me sunce (konačno sunece!) napuniti nečim novim, za mene dobrim...
    teško, ali čini se da ide...

    avatar

    28.02.2010. (07:54)    -   -   -   -  

  • meroveus

    Dio smo njezin. Pa čak i kada otiđemo nekim drugim smjerom. I to je tako kako mora biti. Kruženje. I kada nismo - jesmo. Nismo zbog onoga nasilnog jesmo, a jesmo u nasilnom nismo. Jedan put vodi k drugom i isprepliću se, a naša pozornost - hirovita, nestašna, zaigrana, slijedi unutarnji ritam toplo-hladno. A zapravo traži suzvučje. Traži glazbu koja će ugađati prepoznatljivom ugodom. Kažemo: mir i tišina su u prirodi, i otiđemo tamo pokušavajući preslikati ih, pronaći istovjetnosti koje imaju bistrinu i dubinu. Poslije, vraćamo se u žrvanj buke. Smijem reći kako u toj buci prepoznaju se oni koji umiju u njoj odvojiti onu tanku liniju melodije i vjerovati joj usprkos svemu što govori suprotno. I u tome ima neka poanta. Kraj je isti svima, konačnost praznine svi će dostići, ma koliko se saznanje o tome odgađa. ONo najbitnije je ispuniti vrijeme tako da ga netko u budućnosti može prepoznati kao vlastitu sadašnjost. Vjerujem u to. U dobronamjernost. A to je kao neka satisfakcija.

    avatar

    28.02.2010. (11:02)    -   -   -   -  

  • T.

    vrlo lijepo:)

    avatar

    28.02.2010. (13:06)    -   -   -   -  

  • NovemberBlut

    u smiraju snijezne predveceri, blago potonuce u snovidjenja i mir, u mirise i uspomene... budi nostalgiju za uspomenama koje nedostaju. jako lijepo.

    avatar

    01.03.2010. (16:34)    -   -   -   -  

  • Živjeti svoj život

    Postati dio trenutka, to je najbliže onom miru kojem čovjek teži.

    avatar

    01.03.2010. (19:44)    -   -   -   -  

  • Tristia

    Svi smo mi zahvaćeni zagledani u nešto,
    ako si dopuštamo sanjati.

    avatar

    01.03.2010. (21:01)    -   -   -   -  

  • cistiliste

    prožimanje...lijepo:)

    avatar

    02.03.2010. (12:35)    -   -   -   -  

  • Sarah Bernardht

    Ima trenutaka kada doista osjetim koliko je priroda sretna što joj se vraćam, uranjanjem, stapanjem...neodvojiv smo je dio, samo to prečesto zaboravljamo...uzvisujemo se nepotrebno iznad njenih zakonitosti, opravdavajući se obvezama, moralom, pomanjkanjem vremena....a ona nas uči neprestano...i zove da joj se vratimo...mi izgubljeni sinovi...nalijepili smo divne slike prirode u svoje kompjutere i onda jalovo nad njom uzdišemo, umjesto da potrčimo divlje i razuzdano....uhhhh...kako sam ja sretna što već njušim proljeće u zraku...znam da je tu...i da ne vidim i ne čujem....sve bliže je....trči poput konjića ;))) osmijeh ostavljam tebi i tvojoj nadahnutoj misli....

    avatar

    03.03.2010. (00:09)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    pozdrav :)

    avatar

    04.03.2010. (11:47)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...